Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1158/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. A.OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici T. S. S., odvjetnici u O. D. G. & P. d.o.o., Z. I., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2447/17 od 26. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika A. O. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2447/17 od 26. rujna 2022. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici D. A. s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 1.425,44 EUR (10.740,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2017., te u dijelu pod toč. III izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 1.951,19 EUR (14.701,23 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2447/17 od 26. rujna 2022. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku A. O. d.d. isplatiti tužiteljici D. A. s osnova neimovinske i imovinske štete preko iznosa od 1.425,44 EUR (10.740,00 kn) pa do iznosa od 1.990,84 EUR (15.000,00 kn), odnosno za iznos od 565,40 EUR (4.260,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu pod toč. III izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška preko iznosa od 1.951,19 EUR (14.701,23 kn) pa do iznosa od 2.816,05 EUR (21.217,50 kn), odnosno za iznos od 864,86 EUR (6.516,29 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev za naknadom parničnog troška odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku A.O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici D. A., OIB: … iz Z, na iznos od 3.000,00 kn/ 398,17 € zatezne kamate tekuće od 25.03.2017.g., pa do 04.07.2018.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z. isplatiti tužiteljici D. A., OIB: … iz Z., s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 15.000,00 kn / 1.990,84 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.03.2017.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku A. O. d.d., OIB: …, Z naknaditi tužiteljici D. A., OIB: … iz Z, 12 parnični trošak u iznosu od 21.217,50 kn / 2.816,05 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.09.2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke II. i III gornje presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da istu preinači sukladno žalbenim navodima, te tuženiku naknadi parnični trošak, zajedno s troškovima žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja prihvatio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iznad novčanog iznosa od 10.000,00 kn postavljenog podneskom tužiteljice od 11. prosinca 2019., a koja preinaka nije dozvoljena zakonom, s obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari prethodni postupak nedvojbeno zaključen 20. ožujka 2018. Tužiteljica preinaku opravdava činjenicom zaprimanja nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, no preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka ne može se dozvoliti iz razloga provođenja dokaza medicinskim vještačenjem. Također, novi Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju nove činjenice zbog kojih bi preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva bila dopuštena. Dopuštanjem preinake povećanjem tužbenog zahtjeva sud je počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 191. st. 1. Također tuženik, kao i tijekom postupka, ističe prigovor zastare potraživanja za povećani dio tužbenog zahtjeva jer je za ocjenu nastupa zastare tražbine na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe te su u ovom slučaju protekli svi subjektivni rokovi za podnošenje preinačenog povećanog iznosa tužbenog zahtjeva, odnosno protekao je rok od 3 godine od dana saznanja za štetu i počinitelja. Sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 191. Zakona o parničnom postupku trebao odbiti preinačeni dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, jer je nastupila zastara potraživanja. Nadalje, sporna je dosuđena daljnja visina naknade štete kako neimovinske tako i imovinske u iznosu od 15.000,00 kn, budući da je zajedno sa ranijim uplatama tužiteljica time zaprimila ukupni iznos od 23.500,00 kn, a što je nerazmjerno okolnostima konkretnog slučaja jer bi stvarna šteta tužiteljice prema praksi dosude pravične novčane naknade iznosila ukupno 17.000,00 kn, čime je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je na povećani dio tužbenog zahtjeva dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je u suprotnosti sa čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer je tužiteljica tek podneskom od 11. prosinca 2019. zatražila isplatu naknade neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od ukupno 10.740,00 kn. Sporan je tijek zakonskih zateznih kamata koje su dosuđene tužitelju na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 25. ožujka 2017., jer kod imovinske štete kamate mogu teći tek od dana donošenja presude. Također je nezakonita odluka o parničnom trošku koja je utemeljena na pogrešnoj primijeni materijalnog prava odredaba čl. 154. st. 1. I čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Sud je tužiteljici dosudio troškove za sastav pet podneska u visini od 100 bodova iako isti nisu bili potrebni za vođenje parnice te nije dosudio tuženiku materijalne troškove, a koji troškovi su bili neophodni.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

6. U žalbi se ukazuje da je prvostupanjski sud prihvaćanjem preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, koja je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. st. 1. ZPP.

6.1. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe koju je tužiteljica izvršila podneskom od 18. lipnja 2020. na način da je tužbeni zahtjev povećala s iznosa od 10.000,00 kn s osnove neimovinske štete i 740,00 kn s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu na iznos od 15.000,00 kn, a isto pozivajući se na Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., kojima su ti iznosi povećani za 50 %. Takva preinaka tužbe dopuštena je temeljem čl.190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 2. ZID ZPP, kojim je propisano da tužitelj može, iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

6.2. Promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za dosudu neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužiteljica nije mogle utjecati i koja se ne može pripisati njezinoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju tužiteljica imaj pravo s obzirom na to da se izmjena Orijentacijskih kriterija donesena pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. primjenjuje na sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja ovog novog shvaćanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, a koja šteta je uzrokovana prometnom nesrećom koja se dogodila 7. listopada 2016. u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnica, dok je nesreću prouzročila osiguranica tuženika.

8. Sud prvog stupnja svoju odluku obrazlaže time:

8.1. Da je među strankama prijeporna visina tužbenog zahtijeva te je prijeporno je li tužiteljica isključivo odgovorna za nastale joj ozljede pa je sud, da bi se utvrdila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, proveo dokaz medicinskim vještačenjem i kombinirano prometnim i sudskomedicinskim vještačenjem. Vještačenjima je utvrđeno da je do stradavanja tužiteljice došlo kad je vozilo osiguranice tuženika naletjelo prednjim dijelom na stražnji dio osobnog vozila u kojem se nalazila tužiteljica kao putnica, a razlika promjene brzine uzrokovane sudarom iznosila je oko 21 km/h. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila natučenje čeonog dijela glave i istegnuće mišića uz vratnu i slabinsku kralježnicu. Liječena je imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem i analgeticima te je provela fizikalnu terapiju, a zbog psihičkih tegoba se liječila kod psihijatra. U času prometne nesreće tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom no ista je bez obzira na vezivanje mogla zadobiti istegnuće mišića vrata, dok bi ispravnim vezivanjem bila izbjegnuta ozljeda čela čime je utvrđeno da tužiteljica nije isključivo odgovorna za nastale joj ozljede u štetnom događaju. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela tjelesne boli jakog intenziteta 1 dan, srednje jake boli 5 dana te manje bolove kroz 10 tjedana kumulativno. Tužiteljica je također pretrpjela intenzivan i kratkotrajan strah i to sekundarni strah uslijed zabrinutosti za zdravlje jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana i slabijeg intenziteta 6 tjedana kumulativno, dok joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna sveukupno 42 sata. Zbog navedenog je životna aktivnosti tužiteljice smanjena za 5%. Slijedom navedenog sud nalazi da po svim ovim osnovama tužiteljici pripada pravična novčana naknada te da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8.2. Da je tuženik tužiteljici tijekom postupka isplatio nesporni iznos od 8.500,00 kn, a koji iznos je tuženik dijelom isplatio u mirnom postupku prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljice od 24. ožujka 2017., i to iznos od 5.500,00 kn na ime neimovinske štete i 100,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege dok je iznos od 3.000,00 kn tuženik isplatio tužiteljici 4. srpnja 2018. tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom. Na iznos od 3.000,00 kn sud je tuženiku u presudi naložio plaćanje zatezne kamate od 25. ožujka 2017. pa do 4. srpnja 2018. (toč. I. izreke koja se žalbom ne pobija).

8.3. Da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja, podneskom od 11. prosinca 2019., smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev na iznos od 10.740,00 kn, koji je naknadno podneskom od 18. lipnja. 2020. povisila, budući da je 15. lipnja 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio novo pravno shvaćanje pod brojem Su-IV- 47/2020 u kojem je utvrdio da se orijentacijski kriteriji uvećavaju za 50%, a primjenjuju se od njihova donošenja pa ubuduće na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH 15. lipnja 2020. i time preinačila tužbu, koju preinaku je sud prvog stupnja dopustio, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Uz to je tuženik istaknuo prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu iznad novčanog iznosa od 10.000,00 kn, a koji zahtjev na iznos od 10.000,00 kn je postavljen podneskom tužiteljice od 11. prosinca 2019., koji prigovor je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim.

8.4. Da je odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP) da zakonska zatezna kamata na iznos imovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa je sud tužiteljici na imovinsku i neimovinsku štetu dosudio kamatu tekuću od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9. Tuženica je tijekom postupka ukazivala na odgovornost tužiteljice za nastalu štetu zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, međutim, provedenim vještačenjem utvrđeno je da bi ozljedu istegnuća mišića vrata i slabinske kralježnice zadobila bez obzira na vezivanje, odnosno nevezivanje sigurnosnim pojasom, a od kojih ozljeda proizlaze i svi ostali kvalifikatorni kriteriji za ocjenu posljedica koje tužiteljica trpi povodom ozljeđivanja u štetnom događaju.

10. Neosnovani su i navodi tuženika istaknuti u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO prilikom ocjene visine naknade neimovinske i imovinske štete u okolnostima konkretnog slučaja, a koja bi bila primjerena težini ozljeda tužiteljice, pri tome imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, intenzitet i trajanje straha, smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 5% te potrebe za tuđom pomoći i njegom u trajanju do 42 sata i drugim okolnostima konkretnog slučaja, koje je u postupku utvrdio prvostupanjski sud, kao i Orijentacijske kriterije

10.2. Za istaći je da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračun pravične novčane naknade, jer u njihovoj primjeni treba imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu su trajanje i jačina fizičkih i duševnih boli i straha osobito važne, ali ne i jedine okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

11. Međutim, tuženik je kako u žalbi, tako i tijekom prvostupanjskog postupka osnovano isticao prigovor zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva preinačen podneskom od 18. lipnja 2020., odnosno za dio zahtjeva iznad iznosa od 10.740,00 kn, koji iznos je tužiteljica zatražila podneskom od 11. prosinca 2019. Prigovor zastare tuženik opravdava činjenicom da je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe.

11.1. U pravu je tuženik kad u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika ne prihvativši prigovor zastare za povećani, preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

11.2. Naime, prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske zastara preinake tužbenog zahtjeva, koja preinaka se sastoji od povećanja istog, za povećani, preinačeni dio tužbenog zahtjeva počinje teći od dana kada je tužba preinačena. S obzirom da je štetni događaj nastupio 7. listopada 2016. do dana preinačenja 18. lipnja 2020. nesumnjivo je protekao zastarni rok od 3 godine od dana kada je tužiteljica saznala za štetu i počinitelja te je sukladno članku 230. ZOO nastupila zastara potraživanja za preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, osnovan je prigovor tužitelja da je sud prvog stupnja u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 1103. ZOO i čl. 12. st. 1. i st. 4. ZOOP, tužiteljici dosudio zateznu kamatu na neimovinsku i imovinsku štetu tekuću od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema članku 12. st.

4. ZOOP oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Danom podnošenja odštetnog zahtjeva tuženik je došao u zakašnjenje s isplatom tražbine te nije bitno radi li se o neimovinskoj ili imovinskoj šteti, jer isto čl. 12 st. 4. ZOOP nije precizirano.

13. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti pobijanu presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke, a posljedično i u dijelu pod toč. III izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, u vezi čl. 166. st. 2. ZPP, a s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u postupku i to tužiteljice u omjeru od 85,80% (s osnovom uspjela 100%, a s visinom 71,60%), a tuženika u omjeru od 14,20%, što konačno čini uspjeh tužiteljice u omjeru od 71,60%.

15. S pravom tuženik u žalbi ističe da je kod odluke o troškovima postupka sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio troškove za sastav pet podneska u visini od 100 bodova, budući da isti nisu bili potrebni za vođenje parnice. Naime, Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14, 107/15 i 37/22 - dalje Tarifa) propisano je da se za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka dodjeljuje nagrada kao za tužbu, ali da se ta nagrada može dodijeliti sveukupno za 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku.

15.1. Također, podnesci od 8. ožujka 2019. i 18. lipnja 2020., kako to osnovano u žalbi ukazuje tuženik, doista ne spadaju pod one koji su propisani Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer njima tuženik nije dao odgovor na tužbu, niti se očitovao o nalazu i mišljenju vještaka, već je uredio tužbeni zahtjev, dok se u podnesku od 13. rujna 2018. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te ga pripada nagrada u punom iznosu.

15.2. Stoga je tužiteljici u trošak priznato po 100 bodova za sastav odštetnog zahtjeva i sastav tužbe, zastupanje na 6 ročišta, te sastav obrazloženih podnesaka od 7. studenoga 2017., 13. rujna 2018. i 11. prosinca 2019., te po 25 bodova za sastav podneska od 5. rujna 2017., 30. ožujka 2018., 4. travnja 2018., 8. ožujka 2019. i 18. lipnja 2020., što uz vrijednost boda od 10,00 kn te PDV od 25% ukupno iznosi 15.312,25 kn. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 520,00 kn i na presudu u iznosu od 510,00 kn, ukupno 16.342,50 kn. Sukladno uspjehu u parnici u omjeru od 71,60% tužiteljici je valjalo priznati trošak u visini od 11.701,23 kn i tome pridodati trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, koji je valjalo priznati u cijelosti jer je bio nužan trošak, što sveukupno iznosi 14.701,23 kn, odnosno 1.951,19 EUR.

16. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 31. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin