REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 37 Pž-293/2022-3
R E P U B LI K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA PRIMOŠTEN iz Primoštena, Sv. Josipa 7, OIB 16878804200, kojeg zastupa načelnik Stipe Petrina, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog izostanka Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-418/2020 od 13. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda zbog izostanka Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-418/2020 od 13. svibnja 2021. i predmet vraća na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom zbog izostanka Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-418/2020 od 13. svibnja 2021. je utvrđeno da je tužiteljica Općina Primošten, Sv. Josipa 7, OIB 16878804200, temeljem zakona stekla pravo vlasništva na čest. zem. 2069/23 za cijelo, zk.ul. 1869 k.o. Primošten. Nadalje je utvrđeno da je postojeći upis prava vlasništva na toj nekretnini pogrešan na imenu „Općenarodna imovina“, pa se Tužiteljica ovlašćuje da temeljem ove Presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istodobni izbris sadašnjeg upisa „Općenarodna imovina.
2. Iz obrazloženja u bitnom proizlazi da je tužitelj u tužbi naveo da je predmetna nekretnina nastala cijepanjem od matične čest. zem. 2069/1 k.o. Primošten za koju matičnu česticu je ranijim presudama utvrđeno da pripada u vlasništvo Općini Primošten, odnosno da ne pripada u vlasništvo Republici Hrvatskoj, tako da ista pravna osnova za stjecanje prava vlasništva za matičnu česticu, vrijedi i za sve nekretnine koje su se potom od nje cijepale - Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/92, 94/93 i 117/93) i Odluka Vlade Republike Hrvatske o raspodjeli i preuzimanju nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te prava i obveza bivše Općine Šibenik, Klasa: 940-01/95-01/121, Ur. broj: 515-98-16 od 8. lipnja 1998. kojom su raspoređene nekretnine u vlasništvu novonastalih jedinica lokalne samouprave i bivše Općine Šibenik, po teritorijalnoj osnovi. Nadalje, tužitelj je naveo da su navedenom Odlukom nekretnine koje se nalaze na području Općine Primošten unutar zone građevinskog zemljišta na dan prestanka egzistencije bivše Općine Šibenik, a koje nisu po posebnim propisima postale vlasništvo Republike Hrvatske, raspoređene u vlasništvo Općine Primošten. Posebni propisi na koje se poziva navedena Odluka su Zakon o poljoprivrednom zemljištu (stupio na snagu 24. srpnja 1991.) i Zakon o šumama (stupio na snagu 16. listopada 1990.). Prema tim zakonima predmetna nekretnina je na dan 23. srpnja 1991. bila unutar građevinskog zemljišta jer se radi o izrađenoj nekretnini na kojoj se gradilo još '60-ih godina prošlog stoljeća, odnosno nije bila niti šuma na dan 16. listopada 1990. (bez obzira na upis u zemljište knjige - „šuma“), pa prema tome nije vlasništvo Republike Hrvatske. Da je tome tako proizlazi iz Uvjerenja o namjeni zemljišta, Uvjerenja Hrvatskih šuma o tome kako nijedna čestica s područja Općine Primošten nije obuhvaćena šumsko gospodarskom osnovom, kao i iz Presuda koje se prilažu ovoj Tužbi. Osim toga, tužitelj je naveo da postojeća uknjižba prava vlasništva je pogrešna, jer je predmetna nekretnina temeljem navedene Odluke Vlade i Zakona, ali i navedene presude poslovni broj P-3311/09, kao i poslovni broj P-1833/04, pripala Općini Primošten kojoj je pak u interesu riješiti vlasničke odnose i izvršiti prijenos vlasništva na svoje ime. Tuženik iako uredno pozvan (čl. 134.a Zakona o parničnom postupku) nije došao na prvo ročište za glavnu raspravu do njegova zaključenja, a niti je podneskom osporio tužbeni zahtjev, pa je sud donio presudu zbog izostanka.
3. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik iz svih zakonom propisanih razloga navodeći kako nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi jer tuženik nije bio uredno pozvan na ročište, pa predlaže da se žalba uvaži i presuda ukine te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitavši prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da u ovoj pravnoj stvari nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje pobijane presude.
7. Prema odredbi članka 332. ZPP-a je propisano kad tuženik kojemu tužba nije dostavljena na odgovor, već mu je samo dostavljena zajedno s pozivom na ročište, ne dođe na pripremno ročište do njegova zaključenja, ili ako dođe na pripremno ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalji s ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev sud će na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog izostanka) ako je tuženik bio uredno pozvan potom ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev zatim ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi zatim ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište. Neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovog članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3).
8. Osnovano žalitelj ističe da je temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj 67/18 i 21/22) propisano da su županijska državna odvjetništva nadležna da postupaju pred trgovačkim sudovima, a da je dostava poziva u ovoj pravnoj stvari za tuženika izvršena nenadležnom općinskom državnom odvjetništvu. Ova pravila o nadležnosti državnog odvjetništva su i ranijim zakonima bila identična duže od dvadeset godina, stoga je sud prvog stupnja morao znati tko je ovlašten po zakonu zastupati tuženika pred trgovačkim sudom.
9. Nadalje, uvidom u spis je utvrđeno kako je postupak u ovoj pravnoj stvari započeo pred Općinskim sudom u Šibeniku te je u tom dijelu postupka, tada nadležno općinsko državno odvjetništvo osporilo nadležnost općinskog suda. Temeljem odredbe čl. 284. ZPP-a je između ostalog propisano:
„Ako sud smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati, naredit će najkasnije u roku od 60 dana od podnošenja tužbe, da se primjerak tužbe dostavi tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. Sud je dužan u pozivu upozoriti tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (članak 331.b). Sud može iznimno, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pojedinog slučaja, a osobito ako je to potrebno radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje mjera osiguranja, odmah zakazati pripremno ročište i narediti da se primjerak tužbe dostavi tuženiku.“
Uvidom u spis je utvrđeno da u ovoj pravnoj stvari nikada nije tuženiku dostavljen poziv za davanje odgovora na tužbu niti je upozoren na posljedice propuštanja predmetne radnje.
10. Stoga je, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, pobijana presuda zbog izostanka ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, a u ponovljenom postupku će se odlučivati i o naknadi troškova cjelokupnog postupka.
Zagreb, 31. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić, v.r
