REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 91 Pž-3353/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Nevenke Marković, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MARIELLE ZANCO TAVERNISE, OIB 55509653613, Oprtlja, Oprtalj 44, koju zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika GIANNIA MINGARDA, OIB 86296820534, Novigrad, Antenal, St. Rosello 24, kojeg zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, radi raskida ugovora i utvrđivanja članskih prava, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-389/2017-36 od 21. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-389/2017-36 od 21. svibnja 2021. u točkama I., II. i IV. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se kao nedopuštena žalbe tužiteljice protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-389/2017-36 od 21. svibnja 2021. u točki III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 831,18 EUR (osamstotridesetjedan eur i osamnaest centi) / 6.262,50 kn (šesttisućadvjestošezdesetdvije kune i pedeset lipa) i sudske pristojbe na odgovor na žalbu po odluci suda.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-389/2017-36 od 21. svibnja 2021. Trgovački sud u Pazinu odbio je tužbeni zahtjev radi raskida Sporazuma u vezi prodaje poslovnog udjela sklopljenog 18. ožujka 2016. između tužiteljice i tuženika i ovjerenog istog dana kod Snježane Nazarević javnog bilježnika u Bujama pod poslovnim brojem OV-1291/16, kao i Ugovora o ustupanju udjela u društvu s ograničenom odgovornošću sklopljenog 18. ožujka 2016. slijedom kojeg je u postupku provedenom pri Trgovačkom sudu u Pazinu pod poslovnim brojem Tt-16/1830 proveden upis promjene članova društva te da je tuženik dužan trpjeti brisanje statusa suosnivača trgovačkog društva Sempiternus d.o.o. upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu u registarskom ulošku pod MBS 130006925, uz istodobni upis tužiteljice kao jedinog osnivača s osnivačkim udjelom od 20.000,00 kn (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 16.281,25 kn. Točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 27.556,25 kn. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi presudu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.262,50 kn i sudske pristojbe na odgovor na žalbu po odluci suda.
4. Žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.
5. Tužiteljica je podnijela žalbu i protiv presude u točki III. izreke kojom je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 27.556,25 kn, protiv kojeg dijela nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je njezinu žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) kao što je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Presuda u ostalom pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) te ovaj sud nalazi da je pravilna i zakonita.
7. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora zahtjev tužiteljice za raskid Sporazuma u vezi prodaje poslovnog udjela od 18. ožujka 2016. (dalje: Sporazum) i Ugovora o ustupanju udjela u društvu s ograničenom odgovornošću od 18. ožujka 2016. (dalje: Ugovor) te brisanje tuženika kao suosnivača društva Sempiternus d.o.o. uz istodobni upis tužiteljice kao jedinog osnivača s osnivačkim udjelom od 20.000,00 kn.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da su sklopile Sporazum na temelju kojeg je tužiteljica prodala tuženiku jedan poslovni udjel u društvu Sempiternus d.o.o. u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn za cijenu od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke pri čemu je ugovorena isplata cijene plaćanjem novčanog iznosa od 35.000,00 EUR te isporukom robe od strane MG GROUP S.r.l. Padova u vrijednosti od 65.000,00 EUR; da su stranke sklopile Ugovor na temelju kojeg je tužiteljica ustupila tuženiku jedan poslovni udjel u navedenom društvu u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn; da je u sudskom registru s tužiteljice na tuženika proveden upis predmetnog poslovnog udjela pri čemu je drugi poslovni udjel u tom društvu u istom nominalnom iznosu ostao upisan na tužiteljicu; da je tuženik djelomično ispunio svoju obvezu plaćanja cijene iz Sporazuma isplativši tužiteljici iznos od 35.000,00 EUR; da je tuženik na ime ispunjenja obveze plaćanja cijene temeljem Sporazuma tužiteljici putem društva MG GROUP S.r.l. Padova isporučio robu (odjeću i obuću) specificiranu u poslovnoj dokumentaciji koja prileži spisu; da tuženik više nije član društva Sempiternus d.o.o. Oprtalj i da tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe nije jednostranom izjavom volje raskinula Sporazum ni Ugovor.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka sporno je li tuženik nesporno izvršenom isporukom robe ispunio svoju obvezu plaćanja cijene na temelju Sporazuma u preostalom dijelu koji se sastoji od isporuke robe vrijednosti od 65.000,00 EUR te ima li tužiteljica pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja obveze od strane tuženika.
10. Nadalje je utvrdio da su stranke sklopile dva pravna posla- dvostranoobvezna ugovora, dakle Sporazum i Ugovor, a čiji predmet je istovjetan budući da se oni odnose na raspolaganje jednim poslovnim udjelom društva Sempiternus d.o.o. u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn od strane tužiteljice u korist tuženika, pri čemu je predmetno raspolaganje u Sporazumu navedeno kao prodaja, a u Ugovoru kao ustup. Utvrdio da je Sporazumom ugovorena tuženikova obveza na isplatu cijene tužiteljici za prodani poslovni udjel i ujedno ugovorena obveza tužiteljice prenijeti poslovni udjel na tuženika po primitku dijela cijene u iznosu od 26.000,00 EUR, a da je Ugovorom ugovoreno da tužiteljica ustupa poslovni udjel tuženiku, da tuženik stječe i preuzima taj poslovni udjel i da tužiteljica ustupa tuženiku sva prava i obveze koji proizlaze iz vlasničkih odnosa u društvu te da prema njemu nema nikakvih potraživanja.
11. Prvostupanjski sud je imajući u vidu formu u kojoj su navedeni ugovori sklopljeni zaključio da je Ugovor jače pravne snage u odnosu na Sporazum budući da ima status privatne isprave te da je upravo na temelju Ugovora proveden prijenos poslovnog udjela s tužiteljice na tuženika u sudskom registru, a sve budući da se za pravni učinak takvog raspolaganja zahtijeva točno određeni oblik isprave kojom je raspolaganje učinjeno. Međutim, na temelju usporedbe i analize sadržaja predmetnih ugovora, a posebno naprijed navedenih odredaba, prvostupanjski sud je zaključio da je prava volja stranaka bila ta da raspolaganje tužiteljice poslovnim udjelom u korist tuženika bude naplatno, odnosno da tuženik za stečeni poslovni udio plati određenu cijenu, kao i da je Ugovor sklopljen isključivo u cilju provedbe opisanog raspolaganja poslovnim udjelom u sudskom registru. Stoga je zaključio da Sporazum i Ugovor čine cjelinu te da bi možebitno neispunjenje tuženikove obveze iz Sporazuma na koje se poziva tužiteljica utjecalo ne samo na pravne učinke Sporazuma, već i Ugovora.
12. Nadalje je utvrdio da tužiteljica svojim navodima u bitnome osporava ispunjenje tuženikove obveze plaćanja cijene preuzetu Sporazumom zbog nedostataka robe isporučene na ime dijela cijene zbog čega smatra da je došlo do neispunjenja obveze na temelju Sporazuma od strane tuženika, a zbog čega su se ispunili uvjeti za raskid Sporazuma, a time i Ugovora.
13. Prvostupanjski sud se odlučujući o zahtjevu tužiteljice za raskid Sporazuma i Ugovora pozvao na odredbe članka 360., članka 361. stavka 1., članka 363., članka 366., članka 368. i članka 369. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). S tim u vezi zaključio je prema pravilima Zakona o obveznim odnosima koja uređuju raskid ugovora, do raskida ugovora zbog neispunjenja obveze jedne ugovorne strane dolazi jednostranom izjavom volje, sporazumom između stranaka ili po samom zakonu, dok je raskid ugovora sudskom odlukom moguć samo u slučaju postojanja promijenjenih okolnosti iz odredbe članka 369. ZOO-a, no ne i onda kada obveza nije ispunjena. U slučajevima neispunjenja obveze konstitutivan učinak raskida ugovora nastupa na jedan od tri prethodno spomenuta načina, dok je u postupku pred sudom moguće zahtijevati samo deklaratornu odluku kojom se, ako je prethodno došlo do raskida ugovora, utvrđuje da je ugovor raskinut. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o promijenjenim okolnostima, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica u ovom postupku nije ovlaštena zahtijevati raskid ugovora zbog čega je tužbeni zahtjev za raskid ugovora ocijenjen neosnovanim. Pri tome rješenjem donesenim na ročištu od 15. travnja 2021. nije dopustio preinaku tužbe na način da se utvrdi da su raskinuti Sporazum i Ugovor zaključivši da se takav tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je ugovor raskinut, dok se prvotni tužbeni zahtjev u tom dijelu temeljio na činjenici da ugovor nije raskinut, zbog čega se radi o različitoj činjeničnoj osnovi, različitim tužbenim zahtjevima (kondemnatorni i deklaratorni), a zbog čega se radi o bitno različitim pravnim osnovama i vrstama tužbi.
14. Međutim, prvostupanjski sud je zaključio da neosnovanost tog tužbenog zahtjeva nije sama po sebi od utjecaja na odlučivanje o drugom tužbenom zahtjevu. Zaključio je kako je nesporno da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije tuženiku izjavila da raskida ugovor zbog čega se ima smatrati da sam tužba predstavlja danu izjavu o raskidu ugovora i to unatoč tome što je ona takvu izjavu izričito dala tek u podnesku od 11. prosinca 2018. Stoga je zaključio da bi tužiteljica za slučaj da je raskid predmetnih ugovora osnovan bila ovlaštena zahtijevati brisanje spornog upisa u sudskom registru. Međutim, kako je nesporno da tuženik više nije član društva Sempiternus d.o.o. Oprtalj, odnosno da u sudskom registru više nije upisan kao član tog društva, zaključio je kako tužiteljica neosnovano zahtijeva da je tuženik dužan trpjeti brisanje „statusa suosnivača“ tog društva. Zbog toga je i taj tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.
15. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije izveo dokaze na okolnost je li raskid ugovora od 18. ožujka 2016. osnovan. Nadalje navodi da rješenjem poslovni broj P-389/2017-10 od 8. svibnja 2018. određena zabilježba ovog spora u sudskom registru slijedom čega kasniji upisi novih vlasnika poslovnih udjela ne proizvode pravni učinak u smislu odredbe članka 411. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima. Ističe da ako u ovoj parnici tužiteljica više i nije mogla obuhvatiti tužbom novog vlasnika poslovnog udjela da ona ima pravo osporavati u novoj parnici valjanost njegovog upisa u sudski registar pa bi u slučaju da ona uspije tužbom protiv tog novog stjecatelja valjalo uspostaviti stanje kakvo je bilo prije njegovog upisa te bi i onda ovdje tuženik bio dužan trpjeti da umjesto njega kao osnivač bude upisana tužiteljica.
16. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je presuda zasnovana na zakonu te da je žalba u potpunosti promašena i neosnovana. odredbe Ugovora nisu ni sporne ni nejasne. Navodi da je tužitelj postavio pogrešan tužbeni zahtjev , a da je neovisno o tome tužiteljica već i prekludirana u pogledu zahtjeva glede navodnih nedostataka isporučene robe. Ističe i da tuženik već u trenutku podnošenja tužbe nije bio član predmetnog društva pa se pobijanje nekih ranijih upisa nije ni moglo provesti bez obuhvaćanja novog imatelja udjela u društvu te da tužba usmjerena isključivo protiv tuženika koji nije član društva ne može ni proizvesti pravne učinke. Nadalje navodi da zabilježba spora ne sprečava raspolaganje poslovnim udjelom, te da je ona uslijedila nakon što je tuženik već otuđio svoj poslovni udio zbog čega nije od utjecaja na ovu pravnu stvar.
17. Donošenjem presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, posebno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika.
18. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužiteljica nije uspješno osporila prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
19. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud nije trebao izvoditi dokaze na okolnost je li raskid ugovora osnovan jer u konkretnom slučaju tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev kojim bi se deklaratorno utvrdilo da su Sporazum i Ugovor raskinuti niti je iznijela činjenice da su oni raskinuti zbog neispunjenja tuženikove obveze njenom jednostranom izjavom prije podnošenja tužbe, već je tužiteljica u ovom predmetu postavila tužbeni zahtjev da upravo sud svojom odlukom raskine Sporazum i Ugovor sklopljen s tuženikom ističući pri tome da tuženik nije ispunio svoju obvezu iz Sporazuma te da iz njegovog držanja proizlazi da je neće ispuniti ni u naknadnom roku zbog čega smatra da su ispunjeni uvjeti za raskid Sporazuma i Ugovora. Stoga je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da sud donese presudu kojom će raskinuti Sporazum i Ugovor pravilno ocijenio neosnovanim zaključivši pravilnom primjenom odredbe članka 360., članka 363. i članka 368. ZOO-a da u konkretnom slučaju tužiteljica ne može tražiti raskid ugovora konstitutivnom odlukom suda. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
20. Točno je da je tužiteljica podneskom od 12. prosinca 2018. (list 76. -77. spisa) izjavila da raskida Sporazum i Ugovor te je preinačila tužbu na način da je umjesto zahtjeva da sud raskine Sporazum i Ugovor postavila zahtjev da se utvrdi da su Sporazum i Ugovor raskinuti, a kojoj preinaci se tuženik izričito protivio. Međutim, prvostupanjski sud rješenjem donesenim na ročištu održanom 15. travnja 2021. nije dopustio preinaku tužbe na način kao je to tražila tužiteljica, a koje rješenje tužiteljica nije pobijala posebnom žalbom. Stoga, kako je tužbeni zahtjev glasio na način da sud konstitutivnom odlukom raskine Sporazum i Ugovor, prvostupanjski sud nije trebao izvoditi dokaze na okolnost je li raskid ugovora osnovan.
21. U odnosu na tužiteljičine žalbene navode glede zabilježbe spora i pravnih učinaka novih imatelja poslovnih udjela ovaj sud navodi kako u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik svoj poslovni udio stečen predmetnim pravnim poslom prenio na Givannia Giurietta Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela od 9. prosinca 2017. te je da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Tt-2017/7472 od 30. siječnja 2018. izvršeno brisanje tuženja kao člana društva. Stoga tuženik više nije član tog društva, dok se ne radi o otuđenju stvari i prava o kojem teče parnica iz odredbe članka 195. ZPP-a jer je parnica između stranaka počela teći sukladno odredbi članka 194. ZPP-a nakon što je predmetni poslovni udio prenesen drugome. Stoga je prvostupanjski sud i taj tužbeni zahtjev pravilno ocijenio neosnovanim.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tužiteljica ne ističe niti posebne žalbene razloge, je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).
23. Budući da tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti njenu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.
24. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.262,50 kn i sudske pristojbe na odgovor na žalbu po odluci suda jer sastav odgovora na žalbu nije bila radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a (točka II. izreke rješenja).
25. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (članak 43. i 48.). Stoga je iznose izražene u kunama u uvodu i izreci ove presude valjalo uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 valjalo preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.
Zagreb, 31. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
Kristina Saganić
