REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-77/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku K. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 58 P-6143/2021-20 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, te se u st. I. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 58 P-6143/2021-20 od 24. studenog 2022.

II. Prihvaća se žalba tuženika, te se u st. II. izreke preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 58 P-6143/2021-20 od 24. studenog 2022. tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati 1.679,66 eura1/12.647,86 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1st Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici I. S. iz Z., OIB: …, iznos od 38.015,33 kn/5.045,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to na iznos od:

-24,25 kuna od 15.11.2008. do isplate

-134,71 kuna od 15.01.2009. do isplate

-136,53 kuna od 15.02.2009. do isplate

-77,58 kuna od 15.03.2009. do isplate

-91,11 kuna od 15.04.2009. do isplate

-93,80 kuna od 15.05.2009. do isplate

-70,52 kuna od 15.06.2009. do isplate

-74,58 kuna od 15.07.2009. do isplate

-57,67 kuna od 15.08.2009. do isplate

-83,45 kuna od 15.09.2009. do isplate

-54,81 kunu od 15.10.2009. do isplate

-73,32 kune od 15.11.2009. do isplate

-70,37 kuna od 15.12.2009. do isplate

-120,33 kune od 15.01.2010. do isplate

-152,42 kune od 15.02.2010. do isplate

-145,47 kuna od 15.03.2010. do isplate

-177,34 kune od 15.04.2010. do isplate

-19.277,56 kuna od 27.04.2010. do isplate

-235,75 kuna od 15.05.2010. do isplate

-245,73 kune od 15.06.2010. do isplate

-313,69 kuna od 15.07.2010. do isplate

-311,40 kuna od 15.08.2010. do isplate

-452,27 kuna od 15.09.2010. do isplate

-370,21 kunu od 15.10.2010. do isplate

-389,19 kuna od 15.11.2010. do isplate

-454,35 kuna od 07.12.2010. do isplate

-14.326,92 kune od 07.12.2010. do isplate

za razdoblje od 15. studenog 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 13.272,86 kn/1.761,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2022. godine pa do pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2nd Protiv navedene prvostupanjske presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužiteljici plati 38.015,33 kune na ime preplate navodno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kao i parnični trošak od 13.272,86 kuna. Takva odluka prvostupanjskog suda nije osnovana iz razloga što je u odlukama Suda Europske unije koje žalitelj citira u žalbi navedeno da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe iz čl. 22. Zakona o obveznim odnosima pa je utoliko sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Dodaje se da se radi o odredbi dispozitivne naravi te se one primjenjuju automatski kada ne postoji drugačiji dogovor među strankama. Ističe se počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer odluka ne proizlazi iz stanja spisa. Povrijeđeno je načelo ocjene dokaza, materijalne istine te odredba čl. 338. Zakona o parničnom postupku po kojem prvostupanjski sud mora izložiti sve zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele, te analizirati dokaze koji su provedeni sukladno čl. 8. istoga Zakona. Ističe da je neosnovano odlučeno o prigovoru zastare i tijeku zakonskih zateznih kamata iz razloga što se prekid zastare ne može vezati za spor u kojem tužiteljica nije bila stranka te da sve kada bi i to bilo osnovano da tužiteljica nije ovlaštena potraživati zakonske zatezne kamate od plaćanja svakog anuiteta nego slijedeći dan od pravomoćnosti presude kojim je pružena kolektivna zaštita. Time je i pogrešno primijenjena odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ističe se da je tuženik bio savjesni stjecatelj te tužiteljici ne pripadaju zakonske zatezne kamate prije dana podnošenja zahtjeva. Također je neosnovano prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika da je potraživanje tužiteljice trebalo umanjiti za iznos manje plaćenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit te je u tome pogrešno primijenjeno materijalno pravo i počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Osporava se i odluka o parničnom trošku jer je sud neosnovano tužiteljici priznao trošak podneska od 11. studenog 2021. i 11. veljače 2022. od 25 bodova Odvjetničke tarife s obzirom da se radi o podnescima kojima je tužiteljica dostavila dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbi te podnesak kojim je tužiteljica dostavila uplatnicu da je platila predujam za provođenje financijskog vještačenja. Također je neosnovano tužiteljici priznat trošak za pristup na ročište za objavu presude jer taj trošak nije bio potreban po čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga se predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova tuženiku, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3rd Sa žalbom tuženika postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku. 4th Odgovor na žalbu nije podnesen.

5th Žalba tuženika nije osnovana, osim djelomično u pogledu troškova parničnog postupka.

6th Prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužiteljici plati 38.015,33 kune/5.045,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je navedeno u st. I. izreke prvostupanjske presude i parničnim troškom od 13.272,86 kuna/1.761,61 euro sa obrazloženjem, u bitnome, da se radi o iznosu koje je tužiteljica više platila temeljem Ugovora o namjenskom kreditu za kupnju nekretnine zaključenog sa tuženikom 24. svibnja 2006. za iznos od 71.670,00 CHF te je tužiteljici navedeni iznos dosudio primjenom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku a u svezi sa presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene po čl. 502.a istoga Zakona. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica tuženiku na ime promjene tečaja CHF više platila 38.015,33 kune. Utvrđeno je da je prigovor zastare po tuženiku neosnovan, te da je tuženik nesavjesni stjecatelj jer je znao da je ugovarao nepoštene i ništetne ugovorne odredbe te da nije bilo mjesta umanjenju zahtjeva tužiteljice sa onim što je manje platila temeljem negativnih tečajnih razlika CHF-a.

7th Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka pa tako niti one na koje se ukazuje u žalbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati a nisu počinjene ni bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 338. i čl. 8. istoga Zakona jer obrazloženje presude sadrži sve ono što ta zakonska odredba propisuje, te je sud savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

8th Nisu sporne činjenice da je tužiteljica sa tuženikom zaključila ugovor o namjenskom kreditu 24. svibnja 2006. kojim joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 71.670,00 CHF, da je tužiteljica predmetni kredit isplatila, te da je nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke utvrđeno da je tuženica zbog tečajnih razlika u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i tečaj CHF na dan zaključenja ugovora preplatila dosuđeni iznos. 9th Žalitelj ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazujući na presude Suda Europske unije u predmetu C-81/19 te u predmetima C-243/20 te kako je norma hrvatskog nacionalnog prava vezana uz valutnu klauzulu dispozitivnog karaktera da je ista izuzeta od primjene Direktive Vijeća EU 93/13 EEZ u smislu odredbe čl. 1. st. 2. te Direktive slijedom tumačenja danog u presudi C-81/19 u vezi s pitanjem žalbenog suda u Cluju. Stoga da iz presude suda EU analogijom proizlazi da je isključena dopustivost kontrole nepoštenosti valutne klauzule kao dispozitivne odredbe hrvatskog nacionalnog prava a na osnovi odredbe čl. 1. st. 2. Direktive 93/13. Taj žalbeni navod nije osnovan s obzirom da tužiteljica nije trebala dokazivati ništetnost valutne klauzule i dokazivati nepoštenost tuženika prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu s obzirom da je povodom tih pitanja donesena presuda po čl. 502.a Zakona o parničnom postupku u kojem postupku je tuženik bio stranka kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja tužiteljici daje mogućnost da bez ponovnog dokazivanja nepoštenosti valutne klauzule potražuje temeljem čl. 502.c Zakona o parničnom postupku naknadu više plaćenog iznosa po osnovi tog ugovora.

10th U svezi sa žalbenim navodom o negativnoj tečajnoj razlici za koju je trebalo umanjiti iznos dosuđen tužiteljici, navedeni žalbeni navod nije osnovan, jer za to nije bilo procesno pravnih pretpostavki s obzirom da tuženik tijekom postupka nije istaknuo protutužbu ili prigovor radi prebijanja.

11th Također je neosnovan žalbeni navod tuženika da je potraživanje tužiteljice zastarjelo, jer je tužba u ovom predmetu podnesena 20. srpnja 2021. a podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. povodom koje je donesena presuda P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zastara je prekinuta u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima pa je nakon prekida počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru prema čl. 245. Zakona o obveznim odnosima. Prema tome tužba podnesena 20. srpnja 2021. podnesena je unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, s obzirom da je rok zastare počeo teći ispočetka 14. lipnja 2018.

12th Također je neosnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u svezi sa tijekom zateznih kamata, da je tuženik bio pošteni stjecatelj pa da bi eventualno zatezne kamate počele teći nakon donošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Navedeni žalbeni navod nije osnovan te je pravilno prvostupanjski sud primijenio čl. 323. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima po kojem kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecanje nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je bio nepošteni stjecatelj činjenicom da je unosio u ugovore nepoštene odredbe na štetu potrošača, pa je pravilno i kamata određena od dana kada je tužiteljica izvršila plaćanje.

13th Žalba žalitelja djelomično je osnovana protiv odluke o troškovima postupka, te osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici priznao troškove za sastav podneska od 11. studenog 2021. i 11. veljače 2022. i to po 25 bodova Odvjetničke tarife ili 250,00 kuna za svaki podnesak sa uvećanjem od 25% za PDV. Naime, točno je da se ne radi o podnescima koji se odnose na meritum spora već se radi o podnescima uz koji je tužiteljica samo dostavila dokaz o plaćenoj pristojbi na tužbu (podnesak 11. studenog 2021.) i uz koji je dostavila uplatnicu za financijsko vještačenje (od 11. veljače 2022.). Dakle, ne radi o podnescima koji su bili potrebni za vođenje postupka po čl. 155.st.1. Zakona o parničnom postupku i za koje bi tužiteljica imala pravo na nagradu pa i po Tarifi od 25 bodova. U pogledu žalbenog navoda da tužiteljica ne bi imala pravo na trošak za pristup na ročište za objavu presude, taj žalbeni razlog nije osnovan jer pravo na taj trošak tužiteljica ima po Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te je osnovano prvostupanjski sud taj trošak priznao tužiteljici.

14th Iz navedenog razloga o odluci o glavnoj stvari i u većem dijelu odluke o parničnom trošku prvostupanjska presuda je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a žalba tužiteljice je prihvaćena samo u pogledu dijela parničnog troška po čl. 380. st. 1. toč. 3. istog Zakona.

U Puli-Pola 30. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić, v.r.