Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-290/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika Osječko-baranjska županija, OIB:10383308860, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, zastupana po punomoćniku Hrvoju Šutalo, odvjetniku u zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo, Vinkovci, Duga ulica 10, radi stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. siječnja 2023. u nazočnosti tužiteljeva zastupnika po zakonu i tuženikova punomoćnika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 30. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tuženik Osječko-baranjska županija, OIB:10383308860, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, nema dospjelu tražbinu prema tužitelju Republika Hrvatska, OIB:52634238587, u iznosu od 3.706.692,62 EUR/27.928.075,60 kn[1] s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 7. veljače 2002. s učinkom prijeboja 1. ožujka 2018.

II. Nalaže se tuženiku Osječko-baranjska županija, OIB:10383308860, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, platiti tužitelju Republika Hrvatska, OIB:52634238587, iznos od 11.008.727,07

EUR/82.939.749,77

kn (slovima:jedanaestmilijunaosamtisućasedamstodvadesetsedameura i sedamcenti/ osamdesetdvamilijunadevetstotridesetdevettisućasedamstočetrdesetdevetkuna i sedamdesetsedamlipa) zajedno s pripadajućim zateznima kamatama koje na taj iznos teku od 2. ožujka 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i da tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 114.572,96

EUR/863.250,00 kn (slovima: stočetrnaesttisućapetstosedamdesetdvaeura i devedesetšestcenta/osamstošezdesettritisućedvjetstopedesetkuna), sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Tuženikov prijedlog za spajanjem ovog predmeta s predmetom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P- 180/2018, odbija se kao neosnovan.

II. Tuženikov prijedlog za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka predmetom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2018, odbija se kao neosnovan.

III. Tuženikov prijedlog za upućivanje stranaka u postupak mirenja, odbija se ako neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupa u bitnome navodi kako je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1236/12 od 17. travnja 2012. po prijedlogu ovrhovoditelja Osječko-baranjske županije, određena ovrha na novčanim sredstvima Republike Hrvatske, a na temelju presude Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011., a radi naplate iznosa od 27.928.075,60 kn i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.020.980,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama. U istom ovršnom postupku rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3134/2012-6 od 1. lipnja 2015., naloženo je platiti i trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00, zatim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3134/2012-7 od 1. lipnja 2015. trošak sastava podneska u iznosu od 3.125,00 kn te rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-13472012-8 od 1- lipnja 2015. trošak sastava žalbe u iznosu od 62.500,00 kn. Predmetno rješenje o ovrsi provedeno je u cijelosti te je izvršen prijenos novčanih sredstava s računa Republike Hrvatske na račun tuženika, tamo ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 82.939.749,77 kn. Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-636/12-2 od 28. studenog 2017. ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011. i presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011. i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Kako je otpala pravna osnova to je tuženik dužan vratiti utuženi iznos pa stoga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako nisu sporni navodi iz tužbe, ali da je u odnosnom parničnom predmetu otpočelo ponovljeno suđenje pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod poslovnim brojem P-180/2018, a koji postupak nije pravomoćno dovršen. Stoga tuženik smatra kako nije svrhovito i ekonomično podnošenjem predmetne tužbe zahtijevati od tuženika vraćanje novčanih iznosa ostvarenih provođenjem ovrhe. Nadalje ističe kako nije dužan platiti zatezne kamate za period do dana dostave odluke broj Rev-636/12-2 od 28. studenog 2017, odnosno do 2. ožujka 2018, kada je ta odluka dostavljena tuženiku. Posebno ističe kako tuženik nije dužan vratiti troškove koji su utvrđeni posebnim rješenjima Županijskog suda u Osijeku, kao niti troškove ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 221.508,70 kn. Tuženik je istaknuo i prigovor radi prijeboja za iznos od 3.706,692,62 EUR/27.928.075,60 kn, te prijedlog da sud izvrši spajanje spisa s spisom Općinskog sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2018, te prijedlog za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P-180/2018. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011., u Presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011., u Prijedlog za ovrhu od 6. travnja 2012., u Dopunsko rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 3134/2012-6 od 1. lipnja 2015, broj Gž-3134/2012-7 od 1. lipnja 2015., te broj Gž- 3134/2012-8 od 1. lipnja 2015., u Specifikaciju naplate u predmetu Ovr-1236/12 na stranici 27. i 28. spisa, u Rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-636/2012-2 od 28. studenoga 2017., u dopise Belja na stranici 70. do 82. spisa, u Nalaz vještaka od 6. svibnja 2021.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 11.008.727,07 EUR/82.939.749,77 kn zbog stjecanja bez osnove, a koji iznos je isplaćen tuženiku u ovršnom postupku na temelju ovršne isprave koja je nakon provedene ovrhe ukinuta.

6. Sud je u postupku utvrdio:

- presudom Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011. naloženo je Republici Hrvatskoj i društvu Belje d.d. da solidarno isplate Osječko-baranjskoj županiji iznos od 27.928.075,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 7. veljače 2002. do isplate kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.423.095,00 kn,

- po žalbi Republike Hrvatske, Županijski sud u Osijeku je donio presudu broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 u dijelu u kojem se nalaže Republici Hrvatskoj da isplati iznos od 27.928.075,60 kn te glede parničnog troška u iznosu od 1.020.980,00 kn, te je preinačena u preostalom dijelu,

- rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3134/12-6 od 1. lipnja 2015. naloženo je Republici Hrvatskoj kao ovršeniku naknaditi Osječko-baranjskoj županiji kao ovrhovoditelju trošak u iznosu od 625,00 kn, dok je rješenjem istog suda poslovni broj Gž-313472012-7 od 1. lipnja 2015. naloženo naknaditi trošak u iznosu od 3.125,00 kn, te je rješenjem broj Gž-313472012-8 od 1. lipnja 2015. naloženo naknaditi trošak u iznosu od 62.500,00 kn,

- na temelju pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku pokrenut je ovršni postupak kod Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1236/12 te je u tom postupku Osječko-baranjska županija kao ovrhovoditelj naplatila s računa Republike Hrvatske kao ovršenika ukupan iznos od 82.939.749,77 kn,

- rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-636/12-2 od 28. studenog 2017. ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011. i presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011. i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio spajanje ovog predmeta s predmetom Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2016, koji se vodi između stanka po ukidnoj odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-636/12-2 od 28. studenog 2017.

8. Sud je prijedlog tuženika ocijenio neosnovanim. Naime, odredbom članka 313. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje:ZPP) propisano je da ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac, sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkog raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se postupka nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. Za sve spojene parnice sud može donijeti zajedničku presudu.

9. Imajući navedeno u vidu, ovaj sud smatra kako su ispunjene zakonske pretpostavke glede stranaka i vrste postupka te da bi se vjerojatno ubrzalo raspravljanje i troškovi spajanjem parnice i daljnjim postupkom pred ovim sudom, uzimajući u obzir da se u predmetu poslovni broj P-180/2018 gotovo četiri godine ne poduzimaju nikakve radnje. Međutim, ovaj sud ocjenjuje kako nije ispunjena zakonska pretpostavka "pred istim sudom" jer je ovdje riječ, ne samo o drugom sudu nego sudu druge stvarne nadležnosti – općinski sud. Stoga se prijedlog tuženika ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti.

10. Tuženik je stavio i prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2018. Navodi kako je u istovrsnim sporovima po tužbama Općine Bilje i Općine Kneževi Vinogradi odlučeno u korist tih tužitelja i glede zastare prihvaćen rok od pet godina, pa je za očekivati kako će se i u postupku poslovni broj P-180/2018 donijeti takva odluka o zahtjevu Osječko-baranjske županije za naknadu štete, jer je izvjesno da utuženi iznos suštinski i zakonito pripada Osječko-baranjskoj županiji.

11. Odredbom članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a propisano je da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl.12.).

12. Nesporno je kako je predmet ovoga spora stjecanje bez osnove, odnosno osnove koja je naknadno otpala. Ovaj sud smatra kako odluka po tužbenom zahtjevu u ovom sporu ne ovisi izravno o predmetu poslovni broj P-180/2018 Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, odnosno o činjenici da je po istovrsnim tužbama donesena odluka u korist tužitelja (Općina Bilje i Općina Kneževi Vinogradi). Pri tome je za istaknuti kako je sud u postupku utvrdio da je presudom Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011. naloženo Republici Hrvatskoj i društvu Belje d.d. da solidarno isplate Osječko-baranjskoj županiji iznos od 27.928.075,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 7. veljače 2002. do isplate kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.423.095,00 kn i da je po žalbi Republike Hrvatske, Županijski sud u Osijeku je donio presudu broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 u dijelu u kojem se nalaže Republici Hrvatskoj da isplati iznos od 27.928.075,60 kn te glede parničnog troška u iznosu od 1.020.980,00 kn, pa je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-636/12-2 od 28. studenog 2017. ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011. i presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011. i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

13. Dakle, glede tuženikova zahtjeva, tamo tužitelja donesena je odluka kojom se taj zahtjev prihvaća, ali je ista po Vrhovnom sudu ukinuta kao nepravilna i nezakonita, dok je u odnosu na tužitelja Općina Bilje i Općina Kneževi Vinogradi Vrhovni sud RH odbio revizije. Stoga po mišljenju ovoga suda nije potpuno izvjesno da će Osječko- baranjska županija u tom sporu u cijelosti uspjeti s tužbenim zahtjevom, a pri tome imajući još i u vidu da je solidarni tuženik i brisano društvo Belje d.d.

14. Osim toga sud je utvrdio kako se predmet Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2018 nalazio u prekidu od 4. travnja 2018. pa do 4. listopada 2022. kada je dobio novi poslovni broj P-50/2022 te je rješenjem nastavljen postupak i istovremeno određen prekid postupka.

15. Cijeneći sve navedeno ovaj sud smatra kako odluka u predmetu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2018 (sada P- 50/2022) nije prethodno pitanje u ovom sporu, ta da određivanje prekida dok se pravomoćno ne okončana taj spor koji je istovremeno u prekidu, nije svrsishodno i ekonomično, pa je stoga sud tuženikov prijedlog za određivanje prekida odbio kao neosnovan.

16. Tuženik je predložio da sud u smislu odredbe članka 186.d ZPP-a uputi stranke u postupak mirenja. Odredbom članka 186.d stavak 8. ZPP-a je određeno ako su obje stranke ili dionička društva ili pravne osobe kojima je većinski član Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sud će po primitku odgovora na tužbu uputiti stranke da u roku od osam dana pokrenu postupak mirenja.

17. U konkretnom slučaju, stranke su Republika Hrvatska i jedinica lokane samouprave - županija. Na ročištu od 12. studenog 2020. koje je zakazano po primitku odgovora na tužbu, stranke su zatražile rok za mirno rješenje spora od 60 dana. Sud je udovoljio zahtjevu stranaka da spor pokušaju riješiti mirnim putem i odredio zastoj postupka. Podneskom od 22. siječnja 2021. tužitelj je izvijestio sud kako do mirnog rješenja spora nije došlo i predlaže nastavak postupka.

18. Imajući navedeno u vidu sud nije upućivao stranke da pokrenu postupak mirenja, jer su isto to već učinile i nije postignut dogovor izvan parnice. Stoga je ponovljeni prijedlog tuženika za upućivanje u mirenja sud ocijenio neosnovanim i usmjeren na odugovlačenje postupka.

19. Dakle, pravna osnova stjecanja utuženog iznosa na strani tuženika je, (u vrijeme stjecanja), pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011., odnosno presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 7. listopada 2011. jer je upravo na temelju tih presude kao ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi i u ovršnom postupku prisilno ispunjena tražbina prijenosom navedenog iznosa sa računa Republike Hrvatske na račun ovdje tuženika.

20. Pravila o stjecanju bez osnove sadržana su u odredbama članka 1111. do 1117. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje:ZOO). Naime, prema odredbi članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a stjecanje bez osnove znači stjecanje neke koristi na štetu drugoga, kada za takva stjecanja ne postoji pravna osnova ili pravna osnova ima neku manu zbog koje nije valjana ili je njena valjanost kasnije prestala. Dakle, stjecanje bez pravnog osnova postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjena činidbe postojala valjana pravna osnova, ali je isti naknadno otpala. Stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kada ne postoji pravna osnova za određeno ispunjenje.

21. Kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo navedene presude nižih sudova, dakle i ovršnu ispravu na temelju koje je u ovršnom postupku – ovdje tuženik prisilno naplatio tražbinu, tada je otpala i pravna osnova za takvo stjecanje. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje onoga što je stečeno na strani tuženika u ovršnom postupku, jer je ovršna isprava na temelju koje je doneseno i provedeno rješenje o ovrsi ukinuta.

22. Iz nalaza vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, na koji stranke nisu imale primjedbe, proizlazi kako se iznos od 82.939.749,77 kn sastoji od stavki: glavnice u iznosu od 27.928.075,60 kn, zateznih kamata na tu glavnicu u iznosu od 53.423.730,59 kn, parnični trošak u iznosu od 1.020.980,00 kn i zatezne kamate na taj trošak u iznosu od 345.454,88 kn, te trošak ovrhe u iznosu od 125.000,00 kn, zatezne kamate ne taj trošak ovrhe u iznosu od 30.258,70 kn, troškove sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn, sastava podnesaka u iznosu od 3.125,00 kn i 62.500,00 kn. 23. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 11.008.727,07 EUR/82.939.749,77 kn prihvatiti u cijelosti kao osnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

24. U odnosu na utužene zakonske zatezne kamate, zahtjev tužitelja temelji se na odredbi članka 1115. ZOO-a prema kojoj odredbi kada se vraća ono što je stečeno bez osnove mora se platiti kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Kako je do prijenosa novčanih sredstava došlo na temelju tada pravomoćne i ovršne presude tuženik je u trenutku stjecanja bio savjestan i tek su se dostavom rješenja Vrhovnog suda broj Rev-636/12-2 stekli uvjeti za početak tijeka zateznih kamata, a to je od 2. ožujka 2018.

26. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja njegove novčane tražbine u iznosu od 3.706.692,62 EUR/27.928.075,60 kn s ovdje utuženom tražbinom tužitelja.

27. Prigovor nije osnovan. Odredbom članka 195. ZOO-a propisane su opće pretpostavke prijeboja, a to su da obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

28. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da ima dospjelu novčanu tražbinu prema tužitelju u iznosu od 3.706.692,62 EUR/27.928.075,60 kn, a teret dokaza leži na tuženiku da dokaže postojanje tražbine, njezinu visinu i dospjelost. Kako to tuženik nije dokazao, to se prigovor radi prebijanja ukazuje neosnovanim u cijelosti.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148711- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje:ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:118/18 i 92/21).

30. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 10.000 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 28. listopada 2020. u iznosu od 10.000 bodova, za pristup ročištu od 12. studenog 2020. u iznosu od 50 bodova, za pristup ročištu od 29. ožujka 2021. u iznosu od 5.000 bodova te za zastupanje na ročištu od 8. lipnja 2021. u iznosu od 10.000 bodova, za zastupanje na ročištu od 10. siječnja 2023. u iznosu od 10.000,00 bodova, te za sastav žalbe od 9. srpnja 2021. u iznosu od 12.500 bodova, odnosno ukupno 57.550 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 1,99 EUR/ 15,00 kn sud je tužitelju priznao trošak u iznosu od 114.572,96 EUR/863.250,00 kn.

31. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 30. siječnja 2023.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: eb318-9b0ce

Kontrolni broj: 0d8b0-55fd9-c3cf6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA BARAN, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.