Broj: 90 P-753/2022-17
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja M. … d.o.o., sa sjedištem u Z., …, OIB: …., zastupan po direktoru M.
V. i po punomoćnici A.Š., odvjetnici iz V., protiv tuženika D. R. iz T., …, OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 17. siječnja 2023., u nazočnosti punomoćnice tužitelja A.Š., odvjetnice iz V. i tuženika D.R., odlukom objavljenom 30. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženiku D. R. iz D. M., …, OIB: ….[1] da tužitelju M. … d.o.o. Zagreb, …, OIB: …. plati 523,35 eura / 3.943,15 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku:
- na iznos od 48,68 eur /366,75 kn od 21. srpnja 2020.,
- na iznos od 48,68 eur/366,75 kn od 31. srpnja 2020.,
- na iznos od 48,68 eur/366,75 kn od 20. kolovoza 2020.,
- na iznos od 20,31 eur/153,00 kn od 31. kolovoza 2020.,
- na iznos od 44,50 eur/259,88 kn od 10. rujna 2020.,
- na iznos od 48,68 eur/259,88 kn od 20. rujna 2020.,
- na iznos od 48,68 eur/366,75 kn od 01. listopada 2020.,
- na iznos od 121,69 eur/916,88 kn od 21. listopada 2020.,
- na iznos od 73,01 eur/550,13 kn od 31. listopada 2020.,
- na iznos od 24,34 eur/183,38 kn od 10. studenog 2020.,
- na iznos od 20,31 eur/153,00 kn od 01. prosinca 2020.,
sve u roku od 15 dana zajedno sa troškovima postupka i kamatama na troškove koji teku od presuđenja do isplate."
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu dana 10. listopada 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 525,35 eur / 3.943,15 kuna, koji se sastoji od pojedinačnih iznosa kako je to pobliže opisano u tužbi, s tim da je na glavnoj raspravi održanoj 17. siječnja 2023. uredio tužbeni zahtjev tako što je iznose u kunama naznačio i u eurima. Uz pojedinačne iznose potražuje i pripadajuće zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos od datuma kako je naznačio u tužbi. Navodi da tužitelj ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema kupcu H. d.o.o. iz D. M. po osnovu duga za preuzetu robu temeljem Ugovora o kupoprodaji broj 13/2016 od 11. studenog 2016. te Obavijesti od 06. studenog 2019. Tvrdi da je tuženik kao potpisnik navedenog Ugovora, temeljem čl. 7. Ugovora preuzeo osobnu solidarnu odgovornost za podmirenje spornog duga, kao i mogućnost da u svojstvu pasivne stranke sudjeluje u postupcima. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik ne spori da na dan 30. rujna 2022. proizlazi potraživanje tužitelja prema H. d.o.o. u stečaju D. M. u visini 525,35 eura / 3.943,15 kuna, ali poriče da bi to bio dug za robu temeljem Ugovora o kupoprodaji broj 13/2016 od 11. studenog 2016. Navedeni Ugovor zaključen je između S. d.o.o. D. M.kao kupca i tužitelja kao prodavatelja u vrijeme kada je tuženik bio direktor S. d.o.o., ali taj ugovor tuženik nije zaključio u ime i za račun H. d.o.o. u stečaju. Obavijest od 06. studenog 2019. je tadašnji direktor S.d.o.o. uputio tužitelju kako bi ga obavijestio da isti prestaju sa obavljanjem djelatnosti ugostiteljstva te da će nadalje te poslove obavljati H. d.o.o.. Nadalje, ističe kako on osobno nikada nije bio kupac tužitelja nego je kupac bilo društvo S. d.o.o., niti je on osobno bilo što dužan tužitelju. Stoga predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja naknaditi tuženiku prouzročeni trošak.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka saslušao svjedoke M. V.i L. S., pročitao materijalnu dokumentaciju sadržanu u sudskom spisu: Ugovor o kupoprodaji br. 13/2016 na str. 3-4 spisa, Dopis S. d.o.o. na str. 5 spisa, stanje potraživanja na str. 6 spisa, neslužbene izvatke iz sudskog registra dostavljene uz odgovor na tužbu na str. 12-19, odnosno 22-29 spisa i verificirane povijesne izvatke iz sudskog registra na str. 38-49 spisa.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja dospjelog na dan 30. rujna 2022. prema računima te u pojedinačnim iznosima naznačenim na str. 6 spisa. Predmetno potraživanje odnosi se na pekarske proizvode koje je tužitelj isporučio trgovačkom društvu H. d.o.o. u stečaju, …, .., s tim da tužitelj smatra da za nepodmirene obveze predmetnog trgovačkog društva tuženik odgovara kao jamac platac temeljem Ugovora o kupoprodaji broj 13/2016 (str. 3-4 spisa).
5. Među strankama nije sporno da je tuženik kao direktor društva S. d.o.o. D. M. sa tužiteljem sklopio Ugovor o kupoprodaji broj 13/2016 (str. 3-4 spisa). Nije sporno niti stanje potraživanja na dan 30. rujna 2022. kako je isto pobliže opisano na str. 6 spisa.
6. Među strankama je sporno da li tuženik temeljem Ugovora o kupoprodaji broj 13/2016 (str. 3-4 spisa) i Obavijesti (str. 5 spisa) odgovara kao jamac platac za potraživanje koje je opisano na str. 6 spisa i koje je naslovljeno na društvo H. d.o.o. u stečaju.
7. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati. Osim navedenih činjenica, iz Izvatka iz sudskog registra za društvo H. d.o.o. (str. 38-45 spisa) te za društvo S. d.o.o., ranije S. j.d.o.o. (str. 46-49 spisa), proizlazi da je riječ o dva različita trgovačka društva čiji su osnivači različite osobe, te su različite osobe direktori odnosno osobe zadužene za zastupanje društava. Društvo H. d.o.o. u međuvremenu je brisano iz sudskog registra, dok društvo S. d.o.o. i dan danas postoji, s tim da tuženik više nije direktor društva S. d.o.o. Naime, on je kao direktor S. d.o.o. zastupao samostalno i neograničeno do 01. veljače 2017., a od 01. veljače 2017. pa nadalje društvo zastupa L.S..
8. Iz iskaza svjedoka M. V.u bitnom proizlazi da je ista zaposlena kod tužitelja na komercijalnim poslovima. O samom odnosu između tužitelja i tuženika poznato joj je tek da je tužitelj zaključio ugovor sa tvrtkom S. d.o.o. Riječ je o tipskom ugovoru koji inače tužitelj zaključuje sa malim kupcima. Temeljem tog Ugovora tužitelj je isporučivao pekarske proizvode H. S.. Sjeća se da je u jednom trenutku tužitelj obaviješten od strane S. d.o.o. da je cjelokupno poslovanje preneseno na tvrtku H. d.o.o. te je tužitelj nastavio isporučivati pekarske proizvode tvrtki H.t d.o.o. bez sklapanja posebnog ugovora s tvrtkom H. d.o.o. Pekarski proizvodi isporučivani su na isti način i u istom obliku te pod istim uvjetima kako su i ranije isporučivani dok je Hotel poslovao pod tvrtkom S. d.o.o.
8.1. Iz iskaza svjedoka L. S. proizlazi da je i dan danas direktor tvrtke S. d.o.o., a tu je funkciju preuzeo od tuženika negdje 2016. ili 2017. godine, odnosno ne može sa sigurnošću reći točno kada. S. d.o.o. upravljala je hotelom u D. M. do otprilike 2018., a nakon toga Hotel je preuzelo drugo društvo H. d.o.o. Dakle, između društava S. d.o.o. i H. d.o.o. ne postoji nikakva veza, već je riječ o dva zasebna društva i osnivači tih društava su različite osobe. Pojasnio je da je ime Hotela S. samo brend pod kojim je Hotel poslovao te je taj naziv Hotela zadržalo i društvo H. d.o.o. Tvrtka S. d.o.o. bila je jedno vrijeme zakupac spomenutog Hotela, a nakon toga zakup je preuzela tvrtka H. d.o.o. Stoga je dopisom tužitelj obaviješten da je cjelokupno poslovanje Hotela preuzela nova tvrtka.
8.2. Naprijed navedene iskaze svjedoka sud u cijelosti smatra vjerodostojnim, jer su isti dani jasno i okolnosno prema sjećanju svjedoka, te su isti u cijelosti u skladu s ostalim izvedenim materijalnim dokazima te nisu proturječni jedan drugome.
9. Iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO) proizlazi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Nadalje, iz čl. 111. st. 3. ZOO-a proizlazi da ako se jamac obvezao kao jamac platac, tad isti odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.
10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
11. Prije svega treba naglasiti da iz čl. 7. Ugovora o kupoprodaji broj 13/2016 (str. 3 i 4 spisa) proizlazi da se tuženik obvezao kao jamac platac za podmirenje dugova trgovačkog društva S. d.o.o., koje isto bude imalo prema tužitelju za pekarske proizvode. Međutim, iz tog ugovora ne proizlazi da bi tuženik kao jamac platac odgovarao i za dugove nekog drugog društva. Navodi iz dopisa naslovljenog na str. 5. spisa, s obzirom na formu i sadržaj mogu predstavljati kao „Obavijest“
samo obavijest kojom S. d.o.o. obavještava tužitelja da je Hotel S. preuzelo drugo društvo, te se isti ne mogu tumačiti niti na koji drugi način. Sama činjenica što je Hotel S. d.o.o. u vrijeme zaključivanja Ugovora o kupoprodaji (str. 3 i 4 spisa) poslovao pod društvom S.d.o.o. nije od nikakvog utjecaja na tužiteljevo potraživanje. To stoga što tužiteljevo potraživanje proizlazi iz sasvim drugog pravnog odnosa odnosno iz perioda kada je Hotelom S. kao zakupac upravljalo društvo H. d.o.o. Dakle, u ovom slučaju nesporno je utvrđeno da je Hotel S. bio u zakupu različitih pravnih osoba, s tim što tuženik kao jamac platac može odgovarati samo za dugove koji su proizašli iz poslovanja tog Hotela kad je isto poslovalo u sastavu (pod zakupom) društva S.d.o.o., ali nije odgovoran za dugove koji su nastali u Hotelu S. kad je isto bilo u zakupu druge pravne osobe, u ovom slučaju H.d.o.o. Slijedom navedenog, tužitelj ni u kom slučaju nije mogao pekarske proizvode nastaviti isporučivati društvu H. d.o.o. temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je zaključio sa S. d.o.o. (str. 3 i 4 spisa), jer je riječ o dva posve različita trgovačka društva te nikakvim aktom između navedenih društava međusobno i tužitelja obveza iz Ugovora o kupoprodaji broj 13/2016 (str. 3. i 4 spisa) nisu prenesene na društvo H. d.o.o. Pekarski proizvodi koje je tužitelj isporučivao H. d.o.o. očito su isporučivani pod istim uvjetima kao i društvu S. d.o.o., međutim bez pisanog ugovora, a što je potvrdila i svjedokinja M. V..
12. O troškovima postupka sud će odlučiti posebnim rješenjem.
13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Valpovu, 30. siječnja 2023.
SUTKINJA
TATJANA VARŽIĆ
(u zamjeni SUDAC ZVONIMIR ROGIĆ)
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a).
Dostaviti:
1.Tužitelju po punomoćniku
2.Tuženiku
