Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Poslovni broj: 7 Povrv-59/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Stanko Kuburić, na prijedlog više sudske savjetnice Edite Kelić Branković, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i p., Z., protiv tuženice B. B., OIB: …, iz Đ., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Đ., radi isplate iznosa od 1.946,82 eura/ 14.668,33 kuna[1] , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. siječnja 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a dana 27. siječnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženika iznos od 1.946,82 eura/ 14.668,33 kune[1] s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

II. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O., broj: Ovrv-4765/2020 od 19. listopada 2020.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 1.063,47 eura/ 8.012,71 kuna[1] i to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da mu tuženica na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz otvorenih stavki od 4. kolovoza 2020. duguje iznos od 1.946,82 eura/ 14.668,33 kn s pripadajućim kamatama i troškovima postupka. Nadalje navodi da je Ugovorom o cesiji zaključenim 24. ožujka 2020. između tužitelja i trgovačkog društva G. G. O. tužitelj otkupio predmetnu tražbinu koju ima prema tuženici, a koju tuženica nije dobrovoljno izmirila. Budući da tuženica nije dobrovoljno podmirila predmetni dug, tužitelj traži da sud udovolji njegovom tužbenom zahtjevu, tj. da mu tuženica isplati navedeni iznos zajedno s kamatama i troškovima postupka.

2. U prigovoru – odgovoru na tužbu tuženica se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da ista nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, da nije bila u nikakvom poslovnom odnosu s tužiteljem niti njegovim prednikom G. G. O.. Navela je da je u cijelosti podmirila dugovanje po kreditu br. …., odobrenom od F. B., da joj je dostavljena potvrda od 3. travnja 2019. kojom se navodi da F. B. nema nikakvih daljnjih potraživanja ili zahtjeva s osnova kredita br. .....

3. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 18. siječnja 2021. punomoćnik tužitelja naveo je da je tuženica kao korisnik kredita sklopila Ugovor o kreditu br. .... s vjerovnikom F. B. p.l.c., da je F. B. p.l.c. kao vjerovnik bio spreman tuženici odobriti kredit jedino ako njezine obveze plaćanja na temelju Ugovora o kreditu broj: …. budu osigurane jamstvom, da je između tuženice i S. D. društva, u svojstvu jamca došlo do potpisivanja Općih uvjeta za davanje jamstva, da se S. D. društvo obvezao prihvatiti i preuzeti osiguranja svih korisnikovih obveza plaćanja preuzetih na temelju sklopljenog Ugovora o kreditu broj: ...., a da se tuženica kao korisnica kredita obvezala jamcu platiti naknadu u iznosima i u rokovima navedenim u prilogu 1 navedenih Općih uvjeta. Nadalje je naveo da je tuženica društvu S. D. dugovala naknadu za jamstvo, a koje potraživanje je preneseno na društvo G. G. O., te naposljetku na tužitelja na temelju Ugovora o ustupu tražbine.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice u ovom ponovljenom postupku ovaj sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju u spisu: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 6 spisa), potvrdu o podmirenju duga s osnove kredita br. .... (str. 10 do 11 spisa), naknadu za pružanje jamstva (str. 22 spisa), Opće uvjete za davanje jamstva (str. 24 do 43 spisa), Ugovor o ustupu (str. 57 do 71 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja, Posebne uvjete Ugovora o kreditu (str. 80 spisa).

5. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 6 spisa) vidljivo je da tužitelj potražuje od tuženice sukladno Ugovoru br. .... na dan 4. kolovoza 2020. dospjelu glavnicu u iznosu od 14.668,33 kn, odnosno 1.946,82 eura.

6. Uvidom u potvrdu o podmirenju duga s osnove kredita br. .... (str. 10 do 11 spisa) vidljivo je da je punomoćnik F. B. p.l.c. dostavio tuženici potvrdu od 3. travnja 2019. o podmirenju duga s osnova kredita br. .... kojom potvrđuje da je tuženica u cijelosti podmirila dugovanje s osnova tog kredita.

7. U prvotnom postupku tuženica je u svom iskazu navela da je predmetni kredit ugovorila s F. B. p.l.c. prije tri do četiri godine putem interneta, da je isključivo mailovima ugovorila taj kredit i na taj isti način bila kontaktirana od strane F. B. p.l.c. kao kreditora. Navela je da je predmetne kreditne obveze podmirila, da nekoliko rata kredita nije na vrijeme podmirila, ali da je nakon toga jednokratno otplatila cjelokupni kredit. U iskazu je navela da su nakon proteka godine dana od podmirenja tog kredita uslijedili telefonski pozivi na njezinu kućnu adresu od različitih tvrtki, njoj nepoznatih naziva, da su od nje tražili novčani iznos od oko 15 ili 16 tisuća kuna, ali da joj nisu rekli na osnovu čega potražuju taj iznos. Tuženica je navela da se ne sjeća da je prilikom ugovaranja predmetnog kredita s F. B. p.l.c. ugovorila ikakvo jamstvo ni da je dobivala mailove u svezi bilo kakvog jamstva u odnosu na taj ugovor o kreditu. Također je navela da su joj na kućnu adresu stizale opomene različitih tvrtki na kojima se spominje nekakvo jamstvo i neplaćeni iznos od oko 15.000,00 kn, ali da se ni u jednoj od tih opomena ne spominje F. B. p.l.c. Iskazala je da je bila zbunjena po primitku tih opomena, da joj nije poznato ništa u svezi naknade za pružanje jamstva od strane S. D. i da nikada nije čula za tu firmu, već samo za F. B. p.l.c. s kojom bankom je zaključila ovaj Ugovor o kreditu. Tuženica je navela da je F. B. p.l.c. od nje tražila osobnu iskaznicu i platnu listu kao dokaz da ima stalno zaposlenje, a da je ona tu traženu dokumentaciju poslala mailom F. B. p.l.c. prije nego što joj je odobren kredit.

8. Uvidom u posebne uvjete Ugovora o kreditu koji su na dan 19. ožujka 2018. sklopili F. B. p.l.c. i korisnik kredita B. B., tj. tuženica, proizlazi da je broj Ugovora o kreditu: ...., da se radi o potrošačkom kreditu za iznos glavnice kredita od 16.000,00 kn, da je premija u iznosu od 748,80 kn, a ukupan trošak kredita u iznosu od 748,80 kn. Iz tih posebnih uvjeta Ugovora o kreditu proizlazi da je ukupni iznos za otplatu od strane korisnika kredita u visini od 16.748,80 kn, odnosno iznos glavnice kredita u visini od 16.000,00 kn zajedno s ukupnim troškom kredita u visini od 748,80 kn, da je broj mjesečnih otplata 12, a da je iznos dospijeća mjesečne otplate 1.395,73 kn. U tim posebnim uvjetima navedeno je da jamac jamči za bilo koje i sve obveze plaćanja preuzete od strane korisnika prema vjerovniku, a koje proizađu iz tog Ugovora o kreditu, u skladu sa standardnim uvjetima Ugovora o kreditu.

9. Uvidom u otvorene stavke F. B. p.l.c. na dan 1. ožujka 2019. (str. 15 ovog spisa) proizlazi da je datum izdavanja naznačen upravo 19. ožujka 2018. kada je tuženica i zaključila navedeni Ugovor o kreditu s F. B. p.l.c., da je datum dospijeća 18. svibnja 2018., a predmetni dug u iznosu od 16.748,80 kn. U otvorenim stavkama vidljivo je da se iste odnose na B. B., tj. tuženicu, da se radi o broju kredita ...., a da je broj računa 700499752.

10. Uvidom u potvrdu o podmirenju dugovanja s osnove kredita br. .... (str. 10 do 11 spisa) jasno proizlazi da je tuženica u cijelosti podmirila dug F. B. p.l.c. s osnova kredita br. .....

11. Između stranaka je nesporno da je tuženica podmirila obveze koje je imala prema F. B. p.l.c., ali je sporno je li ona u obvezi podmiriti tužitelju naknadu za pruženo jamstvo za taj kredit. U konkretnom slučaju radi se o potrošačkom ugovoru, a što je i navedeno u posebnim uvjetima Ugovora o kreditu (str. 80 spisa). Slijedom toga pravni položaj tuženice potrebno je cijeniti prema pravilima o zaštiti potrošača koja su sadržana u Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, 14/19, dalje ZZP).

12. Odredbom čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a posebno ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (prema odredbi čl. 49. st. 4. ZZP-a).

13. Da bi pojedina odredba potrošačkog ugovora bila ništetna u smislu odredbi ZZP-a, moraju biti ispunjene pretpostavke: da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti.

15. U posebnim uvjetima Ugovora o kreditu koje je potpisala tuženica (str. 80 do 81 spisa) nije uopće navedeno ime jamca koji bi jamčio za urednu otplatu kredita koji je podigla tuženica u F. B. p.l.c., niti su navedeni iznosi koje bi tuženica bila u obvezi plaćati jamcu. Nesporno je da je tuženici od strane S. D. na njezinu elektroničku poštu E-mail:… dostavljena dokumentacija 22. siječnja 2019. da S. D. jamči za njena dugovanja i da su joj u prilogu dostavljeni standardni uvjeti Ugovora o jamstvu s računom za uslugu (str. 53 do 55 spisa).

16. Sud smatra da se radi o ugovornim odredbama iz tog Ugovora o jamstvu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo jer je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac S. D.. Potrošač u konkretnom slučaju nije imao utjecaja na njezin sadržaj jer se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru bez pojedinačnog pregovaranja. Proizlazi da tuženica prilikom sklapanja ugovora o kreditu s F. B. p.l.c. 19. ožujka 2018. nije znala ni tko je jamac, niti iznos koji bi morala plaćati jamcu koji jamči za sve obveze plaćanja preuzete od strane tuženice kao korisnika prema F. B. p.l.c., tj. vjerovniku. Tužitelj u ovom sporu nije dokazao da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, a smislu odredbe čl. 49. st. 4. ZZP-a. Naime tužitelj je trebao dokazati da je tuženici prilikom sklapanja Ugovora o kreditu od 19. ožujka 2018. bilo poznato da će imati obvezu plaćanja određenih novčanih iznosa jamcu, a što nije učinio. Slijedom toga uslijedilo je zbunjenost tuženice prilikom primitaka raznih opomena od više tvrtki, njoj nepoznatih naziva, a koje su od nje tražile isplatu novčanog iznosa od oko 15 ili 16 tisuća kuna bez da su joj rekli na osnovu čega potražuju od nje isplatu tog iznosa.

17. Slijedom navedenog predmetni Ugovor o jamstvu sud smatra u cijelosti ništetnim jer se o ugovornim odredbama iz tog Ugovora o jamstvu nije pojedinačno pregovaralo. Stoga su ugovorne odredbe iz standardnih uvjeta Ugovora o jamstvu suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača. Nadalje, sud je imao u vidu da se radi o iznosu od 1.946,82 eura/ 14.668,33 kune koji potražuje tužitelj od tuženice za pruženo jamstvo, a koji iznos nije znatno niži od kredita u iznosu od 2.222,95 eura/ 16.748,80 kuna koji je tuženica podigla i otplatila F. B. p.l.c.

18. Sud smatra da bi prihvaćanjem ovog Ugovora o jamstvu i tužbenog zahtjeva bila znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača. Kako se radi o ništetnom ugovornim odredbama Ugovora o jamstvu prema kojima bi tuženica bila u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 1.946,82 eura/ 14.668,33 kune s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, a sud pazi na ništetnoj po službenoj dužnosti i u ovom sporu, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a o kojoj odredbi tuženica nije pregovarala, tj. ona nije ni prihvatila takvu odredbu Ugovora o jamstvu.

19. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te se isti odbija, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O. br. Ovrv- 4765/2020 od 19. listopada 2020., a na temelju odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

20. Kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, tj. tužitelj je izgubio ovu parnicu, on je dužan naknaditi tuženiku troškove postupka i to kako slijedi: na ime sastava prigovora po punomoćniku na rješenje o ovrsi javnog bilježnika iznos od 199,08 eura/ 1.500,00 kuna, za zastupanje na ročištu po punomoćniku od 11. ožujka 2021. iznos od 99,54 eura/ 750,00 kuna, za zastupanje na ročištu po punomoćniku od 20. travnja 2021. iznos od 199,08 eura/ 1.500,00 kuna, za zastupanje po punomoćniku na ročištu od 9. rujna 2021. iznos od 199,08 eura/ 1.500,00 kuna, za zastupanje na ročištu po punomoćniku od 20. rujna 2021. iznos od 99,54 eura/ 750,00 kuna, za zastupanje na ročištu po punomoćniku od 12. siječnja 2023. u iznosu od 199,08 eura/ 1.500,00 kuna, PDV od 25% u iznosu od 273,74 eura/ 2.062,50 kuna i na ime plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznos od 68,07 eura/ 500,00 kuna, a što sveukupno iznosi 1.063,47 eura/ 8.012,71 kuna, a na temelju odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku i čl. 155. st. 1. istog Zakona, a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud nije odlučivao o traženom trošku punomoćnika tuženika za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 750,00 kn, odnosno 99,54 eura jer taj trošak još nije dospio i o njemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Đakovu 27. siječnja 2023.

SUDAC

Stanko Kuburić, v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika