Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-93/2022-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova iz Zagreba, OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko – upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 8.P: Pr-440/2020-17 od 30. studenoga 2021., 30. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e

1. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 8 Pr-440/2020-17 u točki II. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 132,72 eura[1] / 1.000,00 kn (preko iznosa od 265,45 eura / 2.000,00 kn).

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 20,74 eura / 156,25 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je utvrđeno da je tužba tužitelja povučena, dok je u točki II. naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv rješenja o parničnom trošku (točke II. izreke) je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) kada je tuženiku priznao trošak koji se odnosi na nagradu za očitovanje na zahtjev za mirno rješenje spora. Smatra da taj trošak nije bio nužan radi vođenja ove parnice, budući da bi izostanak očitovanja imao isti pravni učinak kao i odgovor na zahtjev. Osim toga takva radnja da ne predstavlja procesnu pretpostavku za vođenje parničnog postupka.

4. Predlaže stoga rješenje ukinuti, odnosno preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.

5. Žalba je osnovana.

6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim, pogrešno je primijenjena odredba čl.155. ZPP-a pri odlučivanju o troškovima koje je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku, a koji su posljedica povlačenja tužbe.

7. Naime, nakon što je tužitelj podneskom od 19. studenog 2021. povukao tužbu, tuženik je zatražio da mu protivna stranka nadoknadi troškove te je u svezi s tim zahtjevom, sud prvog stupnja priznao tuženiku trošak sastava podneska očitovanja na zahtjev za mirno rješenje spora, nagradu za sastav odgovora na tužbu te pristup na ročište održano 4.svibnja 2021. u iznosima od po 1.000,00 kn, odnosno ukupno 3.000,00 kn, u skladu s vrijednosti predmeta spora i s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa).

8. Kako to s osnovom ističe tužitelj u žalbi, u nazočnom slučaju očitovanje tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora nije radnja koja je bila potrebna za vođenje ovog parničnog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, pa je tuženiku neosnovano priznat taj trošak.

9. Naime, prema odredbi čl. 186.a ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe, obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu (stavak 1). Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka koji je propisan u stavku 5. istog članka (stavak 6).

10. Dakle, podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske pa je taj podnesak, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, potreban radi vođenja parnice. To se, međutim, ne može reći i za podnesak koji sadrži odgovor nadležnog državnog odvjetnika na zahtjev, jer se za podnošenje tog podneska ne vezuju nikakvi pravni učinci, štoviše, tužba se može podnijeti nadležnom sudu i ako o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja (stavak 5) pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a kada je ocijenio da je i taj podnesak bio potreban za vođenje ove parnice.

11. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke preinačiti primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a.

12. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku, međutim, vrijednost predmeta spora za žalbeni postupak predstavlja visina pobijanog dijela (132,72 eur / 1.000,00 kn). Stoga tužitelju za sastav tog podneska pripada pravo na nagradu u iznosu od 20,74 eur /156,25 kn, primjenom Tbr.10.točka 5 (žalba protiv rješenja) i Tbr.42 Tarife.

13. Rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojemu je priznat parnični trošak od 265,45 eur / 2.000,00 kn, je kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

U Rijeci, 30. siječnja 2023.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan