REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: 4 Us I-1073/2022-9
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja B. G. iz O., OIB:.., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenica T. J. H., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 30. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/175, URBROJ: 512- 25 od 12. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-560-01/22- 01/906, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 3. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/175, URBROJ: 512-25 od 12. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-560-01/22-01/906, URBROJ: 512M2-76- 22-2 od 3. lipnja 2022.
2. Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991.
3. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijani akt zatekao u svom poštanskom sandučiću 29. kolovoza 2022., nakon duljeg godišnjeg odmora te iznosi navode u vezi dostave istog i problema kod takvog načina obavljanja dostave prema članku 85. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga smatra da mu rok za podnošenje tužbe teče od 29. kolovoza 2022. kada je saznao za postojanje tog rješenja. U vezi odbijanja njegovog zahtjeva za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u zatraženom razdoblju, navodi da mu je bilo dodijeljeno dugo oružje, odnosno automat njemačke proizvodnje i to 24 sata dnevno te da je izvršavao zadaće prema naređenjima neposredno nadređenih, odnosno čuvanje straže, usjeva i linija obrane prema neprijateljskim snagama te bio u osiguranju vitalnih objekata i nadzoru nad prometom. K tome, da mu je zadaća bila i obučavati druge pripadnike Narodne zaštite i rukovati oružjem, a u studenom 1991. sudjelovao je i u oružanom sukobu sa neprijateljskim snagama u G. P. Tvrdi da su sve navedeno potvrdili saslušani svjedoci V. K. i K. T., čiji iskazi nisu u potpunosti vjerodostojno reproducirani, a iznesene navode je mogao potvrditi i njegov neposredni zapovjednik V. G. koji nije saslušan. Smatra da je u postupku dokazano da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite i Domobranske pukovnije te da je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora pa da ispunjava uvjete za priznavanje predmetnog statusa. Predlaže Sudu saslušati kao svjedoke V. K., K. T. te V. G. te usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
4. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe. Navodi da je tužitelj 28. ožujka 2022. izjavio da je u odredima Narodne zaštite u mjesnoj zajednici O. stražario, čuvao usjeve i linije obrane prema neprijateljskim snagama, kao i instruirao druge pripadnike Narodne zaštite za rukovanje oružjem. Te navode tužitelja su potvrdili ispitani svjedoci, ali tužitelj nije na popisu pripadnika Narodne zaštite što je razvidno iz očitovanja područnog Odsjeka za poslove V. od 28. ožujka 2022. Smatra da je pravilno u postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja u zatraženom razdoblju jer nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u zahtijevanom razdoblju budući da ga u službenim evidencijama nema. K tome, navodi da svjedoci paušalno potvrđuju pripadnost tužitelja odredima Narodne zaštite iako ni sami nisu bili pripadnici istih. Navodi da je razvidno da tužitelj ne ispunjava ni drugi zakonski kumulativni uvjet, sadržan u odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR), jer aktivnosti kao što su stražarenje, čuvanje usjeva i slično se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 27. siječnja 2023. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na kojoj je tužitelj ostao pri navodima tužbe i dokaznim prijedlozima iz iste, a opunomoćenica tuženika pri svemu do tada iznesenome, te se protivila izvođenju predloženih dokaza budući su svjedoci ispitani u upravnom postupku.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 18. ožujka 2022. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite O. za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991. U zahtjevu je tužitelj naveo da je kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite čuvao usjeve, stražario na punktovima prema neprijateljskim snagama te obnašao dužnost stražara. Kao zapovjednika je naveo V. G., te je predložio saslušati svjedoke P. M., K. V., B. U. i K. T., a u prilogu zahtjeva je dostavio izjave V. G. i K. T.
8. Prvostupanjsko tijelo je povodom zahtjeva tužitelja provelo postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik 81. gardijske brigade, za razdoblje od 15. veljače 1994. do 10. lipnja 1994., da je regulirao obvezu služenja vojnog roka te je u traženom razdoblju imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske. Ujedno, uvidom u arhivu je utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na ovjerenom popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu V.
9. Iz izjave tužitelja od 28. ožujka 2022., dane na zapisnik je razvidno da isti tvrdi da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u mjesnoj zajednici O. od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991., u kojem razdoblju je bio vojni obveznik. Postrojbi Hrvatske vojske je pristupio 23. rujna 1995. te ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne zaštite. Izjavio je da mu je zapovjednik bio V. G., a u vezi aktivnosti i zadaća koje je obavljao je izjavio da je stražario i čuvao usjeve, a kasnije i linije obrane prema neprijateljskim snagama, da su dežurali cijelu noć, te je instruirao druge pripadnike Narodne zaštite za rukovanje oružjem i sredstvima. U vezi borbenih akcija je naveo da su se u jednom slučaju sukobili sa grupom neprijatelja u G. P., početkom studenog te je došlo do oružanog sukoba u kojem je D. T. ranjen. Izjavio je i da je u to vrijeme bio zaposlen u C. o. i nije imao obveza na poslu.
9.1. Svjedok V. K. je 28. ožujka 2022. na zapisnik izjavio da je pristupio postrojbama Narodne zaštite u Mjesnoj zajednici O. u vremenu od 11. lipnja 1991. do 31. listopada 1991., da mu je neposredni zapovjednik bio V. G., a kasnije Z. P., a zapovjednik Narodne zaštite O. je bio K. T. Za tužitelja je izjavio da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite O. u istom razdoblju kao i on, ali da je kasnije otišao u 132. brigadu Hrvatske vojske i nije mu poznat daljnji tijek. U vezi angažiranosti B. G. izjavio da je u početku čuvao žito, a kasnije bio na stražama te s obzirom da su bili na različitim punktovima da ne može sa sigurnošću odgovoriti je li zadužio naoružanje i koju vrstu. U vezi sudjelovanja tužitelja u borbenim akcijama je izjavio da mu to nije poznato.
9.2. Svjedok K. T. je na zapisnik 28. ožujka 2022. izjavio je da pristupio postrojbama Narodne zaštite mjesne zajednice O. u lipnju 1991. i u istoj je bio do siječnja 1992., te da je bio zapovjednik naoružanih odreda Narodne zaštite za grad O. U vezi pripadnosti tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite je izjavio da je isti bio pripadnik od lipnja 1991. ali da ne zna točno do kada. U vezi zadaća koje je tužitelj obavljao naveo je da je obnašao dužnost pripadnika vojnika stražara, da mu nije poznato je li zadužio naoružanje te da je sudjelovao u djelovanju u G. P., u jedinom kontaktu sa neprijateljem, ali se datuma ne može sjetiti. U vezi materijalnih dokaza kojima bi mogao potkrijepiti svoje navode, popisa, dokumenata, reversa i drugo izjavio je da takve dokaze nema.
10. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem od 3. lipnja 2022., a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika od 12. srpnja 2022. s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku članka 3. stavku 1. točki b. ZOHBDR-a. Pri tome prvostupanjsko tijelo obrazlaže da odredbe članka 3. stavka 1. točke b. i stavka 2. ZOHBDR-a na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje predmetnog statusa, pri čemu je nužno utvrditi institucionalnu pripadnost borbenom sektoru odredima Narodne zaštite, a takva pripadnost nije utvrđena jer tužitelj nije zaveden na popisima pohranjenim u arhivi, a tužitelj, kao niti saslušani svjedoci ne posjeduju nikakve materijalne dokaze o toj pripadnosti. Pri tome se izjave svjedoka koji paušalno potvrđuju pripadnost tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite bez obzira što se isti ne nalazi na popisu pripadnika Grada O., ne smatraju mjerodavnim dokazom, a s navedenim se složio i tuženik u osporavanom rješenju.
11. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
12. Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13. Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.
14. Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.
15. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
16. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi da je u postupku pravilno zaključeno da s obzirom na nedostatak materijalnih dokaza (iskaznice Narodne zaštite i drugo) i ne vođenja tužitelja na popisu pripadnika Narodne zaštite, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje predmetnog statusa u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b. ZOHBDR-a.
17. S obzirom na sve prethodno utvrđeno i sam sadržaj izjava svjedoka, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati predložene svjedoke te je odbio taj dokazni prijedlog. Posebno stoga što su svjedoci saslušani u provedenom postupku, što je proteklo više od 30 godina od događaja o kojima svjedoče te što ne postoje nikakvi materijalni dokazi o angažiranosti tužitelja u odredima Narodne zaštite, pa se samo iskazi svjedoka, bez obzira na njihov sadržaj ne mogu uzeti kao mjerodavni niti odlučni.
18. U vezi navoda tužbe koji se odnose na vrijeme i način dostave osporavanog akta, Sud iste nije razmatrao, budući da u spisu upravnog postupka nije dostavljena potvrda o primitku pismena, pa je stoga Sud tužbu tužitelja, u nedostatku dokaza o vremenu primitka rješenja, smatrao pravodobno podnesenom.
19. Budući da nesporno ne postoje nikakvi materijalni dokazi o pripadnosti tužitelja odredima Narodne zaštite, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b) ZOHBDR-a, pa je Sud osporavana rješenja ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.
U Osijeku 30. siječnja 2023.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
