REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-5247/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Nevenke
Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DARIJE DIVKOVIĆ iz Zagreba,
Jaruščica 7a, OIB 49970810196, koju zastupa punomoćnica Lea Lukšić Acinger,
odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, Riva 4, protiv
tuženika ORION GRUPA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Jaruščica 7a, OIB 89775200621,
kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica u Zagrebu, Maksimirska
cesta 48, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv
presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1575/2020 od 11. listopada

2022., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se tužiteljičina i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1575/2020 od 11. listopada

2022. u pobijanim točkama I. i II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1575/2020 od 11. listopada 2022. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi parnične troškove
u iznosu od 1.075,05 EUR (tisućusedamdesetpet eura i pet centi), sa zakonskim
zateznim kamatama od 24. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio je (točka I. izreke) da
je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog
suda u Novom Zagrebu, u naravi stan i garaža pobliže označeni u izreci kao: a) 176.
suvlasnički dio: 22/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-176), trosoban stan oznake B/S
67 u 4. katu objekta S1, dilatacija B, Jarušćica 7a, neto korisne površine 56,83 m2, u
etažnom elaboratu označeno plavom bojom koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na
k.č.br. 1197/1, stambeno poslovna zgrada površine 2028 čm u Zagrebu, Jaruščica
br. 7 i 7a, stambeno poslovna zgrada tlocrtne površine 2284 čm u Zagrebu,
Jaruščica 5 i 5A i dvorište od 10343 m2, zk.ul. 2855, k.o. Blato Novo i b) 504.

Poslovni broj: 47 Pž-5247/2022-2 2

suvlasnički dio: 5/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-504), garaža oznake G-12 u
prizemlju objekta S2, Jaruščica 5a, neto korisne površine 12,04 m2, u etažnom
elaboratu označeno zelenom bojom, koja garaža se nalazi u zgradi sagrađenoj na
k.č.br. 1197/1, stambeno poslovna zgrada površine 2028 čm u Zagrebu, Jaruščica
br. 7 i 7a, stambeno poslovna zgrada tlocrtne površine 2284 čm u Zagrebu,
Jaruščica 5 i 5A i dvorište od 10343 m2, zk.ul. 2855, k.o. Blato Novo. U točki II.
izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva
na tim nekretnina na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. studenoga

2008. pa da je predbilježba određena rješenjem Općinskog građanskog suda u
Zagrebu poslovni broj Z-39221/09 od 3. rujna 2009. opravdana, kao i zahtjev za
nalog tuženiku da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva.
Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka III. izreke).

1.1. Pobijanu je presudu prvostupanjski sud donio primjenom odredaba čl.

159. i 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj:
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), zaključivši o tužiteljičinom stjecanju
prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću, a ne na temelju pravnog posla.

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavile obje stranke.

3. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv točke II. i III. izreke isticanjem svih žalbenih
razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno
suđenje. Tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud istovremeno utvrdio da je ona
stekla pravo vlasništva dosjelošću, da bi u točki II. odbio isti zahtjev s osnove
kupoprodajnog ugovora pa je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

3.1. Tužiteljica u bitnome smatra da je dokazala stjecanje vlasništva na
temelju ugovora, jer je platila kupoprodajnu cijenu i stupila u posjed nekretnina. Osim
što je sud zaključio da se ta okolnost ne može dokazati iskazom tužiteljice i njenog
supruga, proturječno tumači njeno stupanje u posjed. Kod ispitivanja dosjelosti sud je
zaključio da tužiteljica nije mogla steći posjed bez isplate cijene, ali to nije uvažio kod
ispitivanja stjecanja vlasništva na temelju ugovora. Osim toga, u zapisniku o
primopredaji je navedeno da je kupac podmirio sve financijske obveze. Tuženik nije
dokazao da ona nije trebala biti u posjedu, nikada joj nije pokušao oduzeti posjed niti
je ugovore raskinuo. Protivi se i odluci o troškovima, jer je tužiteljica uspjela u parnici
osim u dijelu uknjižbe oko čega nisu nastali posebni troškovi.

4. Tuženik je u žalbi naveo da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede
odredaba parničnog postupka, jer je predmet spora utvrđenje prava vlasništva na
temelju ugovora o kupoprodaji i izdavanje tabularne isprave, a ne stjecanje prava
vlasništva dosjelošću. S obzirom na to da je tužiteljica temeljila zahtjev na jednoj
pravnoj osnovi, prvostupanjski sud nije mogao odluku razmatrati po drugačijoj osnovi
pa je nepravilno primijenio čl. 5. st. 4. ZPP-a i učinio povredu postupka iz čl. 354. st.

2. t. 11. ZPP-a.

Poslovni broj: 47 Pž-5247/2022-2 3

4.1. Daljnjim žalbenim navodima tuženik ističe da prvostupanjski sud nije
pravilno primijenio materijalno pravo i pogrešno je utvrdio da tuženik nije osporio
činjenicu proteka zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava
vlasništva dosjelošću, nego da je prigovorio da tužiteljica nema kvalificirani posjed.
Tuženik je osporio sve tužiteljičine tvrdnje pa tako i protek vremena potrebnog za
stjecanje vlasništva dosjelošću, a osporavanje kvalificiranog posjeda je posebno
obrazložio, jer tužiteljica nije dokazala zakonitost posjeda. Dakle, tuženik u bitnome
tvrdi da tužiteljica nije dokazala da je platila kupoprodajnu cijenu, zatim da zapisnik o
primopredaji nije vjerodostojan dokaz (nije dokazano tko ga je potpisao), a uvjerenje
o prebivalištu ne dokazuje pravo vlasništva. Jedini dokazi na temelju kojih je sud
odlučio su iskazi tužiteljice i njenog supruga. Nije logično niti uvjerljivo da ona ne bi
bila u posjedu potvrde o isplati i sud je pogrešno odlučio kada je utvrdio da tužiteljica
nije znala niti morala znati da joj ne pripada pravo na posjed. Zato smatra da nisu
ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i predlaže da ovaj
sud pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

6. Žalbe nisu osnovane, osim tužiteljičine žalbe u dijelu odluke o parničnim
troškovima.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u
granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a,
kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora se odnosi na tužiteljičino pravo vlasništva na nekretninama
(u naravi stan i garaža) koje joj tuženik osporava. Tužiteljica je tvrdila da je stekla
pravo vlasništva po dvije osnove: na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina pa
traži izdavanje tabularne isprave i na temelju zakona dosjelošću. To je tužiteljica
istaknula još u tužbi pa su tuženikovi suprotni žalbeni navodi o činjeničnoj i pravnoj
osnovi zahtjeva neosnovani. Tim više, tuženik se i na te tužiteljičine tvrdnje očitovao
već u odgovoru na tužbu.

8.1. Činjeničnu osnovu zahtjeva tužiteljica temelji na tvrdnji da je u cijelosti
platila kupoprodajnu cijenu iz Ugovora o kupoprodaji, kao i na trajanju posjeda
(zakonit, istinit i pošten) duljem od 10 godina. Cijeneći međusobno suprotstavljene
tvrdnje stranaka, prvostupanjski sud je trebao ispitati ima li osnove za tužiteljičino
pravo vlasništva u pravnom poslu, odnosno zakonom propisanom proteku vremena.
Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o
tužiteljičinom stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, dosjelošću i ne nalazi
bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje strake žalbom ukazuju (čl. 354.
st. 2. t. 11. ZPP-a). Prvostupanjski je sud jasno obrazložio po kojoj osnovi zaključuje
o tužiteljičinom pravu vlasništva i za to dao jasne i valjane razloge utemeljene na
rezultatima izvedenih dokaza.

9. Pravni temelji stjecanja prava vlasništva mogu biti različiti: pravni posao,
odluka suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanje i zakon (čl. 114. st. 1.

Poslovni broj: 47 Pž-5247/2022-2 4

ZV-a). Pravo vlasništva je stečeno tek kad su ispunjene sve pretpostavke određene
zakonom (čl. 114. st. 2. ZV-a). U odnosu na pravne osnove koje je tužiteljica isticala i
o kojima se raspravljalo i odlučivalo u ovoj parnici, upućuje se na relevantne
zakonske odredbe.

9.1. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV-a na temelju valjanoga pravnoga posla
kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na
stjecatelja, a na način određen zakonom. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a
vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva
u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika
usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije
određeno drukčije. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, kada je pravni temelj
stjecanja vlasništva na nekretnini ugovor, pravo vlasništva ne stječe se sklapanjem
ugovora već tek ako i kada se ispuni i pretpostavka zakonom određenog načina
stjecanja, a to je upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. To znači da samim
sklapanjem kupoprodajnog ugovora tužiteljica nije stekla stvarno pravo.

9.2. U tom smislu, s obzirom na to da je nad tuženikom rješenjem Trgovačkog
suda u Zagrebu broj St-1112/2013 od 11. srpnja 2013. otvoren stečajni postupak,
treba naglasiti sljedeće. Tužitelj koji tvrdi da je vlasnik nekretnine prije otvaranja
stečajnog postupka, da bi svoja prava mogao ostvarivati izvan stečajnog postupka
mora dokazati da je prije otvaranja stečaja stekao pravo vlasništva, odnosno da je
upisan kao vlasnik u zemljišne knjige, što znači da samo postojanje kupoprodajnog
ugovora nije dovoljno. U ovom slučaju tužiteljica nije upisana u zemljišnoj knjizi kao
vlasnik nekretnina pa ne postoji stvarno ili osobno pravo na temelju kojeg nekretnina
ne bi spadala u stečajnu masu tuženika (čl. 79. st. 1. Stečajnog zakona, „Narodne
novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i
133/12), jer ona nije stekla pravo vlasništva. U takvom slučaju, nakon otvaranja
stečajnog postupka nad tuženikom, tužiteljica ne može isticati zahtjev za izdavanje
tabularne isprave već ona kao kupac koji tvrdi da je platio kupoprodajnu cijenu ima
prema stečajnom dužniku nenovčanu tražbinu koju može ostvariti samo kao stečajni
vjerovnik podnošenjem prijave stečajnom upravitelju ističući je u vrijednosti na koju
se može procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka (čl. 77. SZ-a). Ovakvo
pravno shvaćanje već je prihvaćeno u sudskoj praksi (npr. odluka Vrhovnog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Revt 139/2015, odluke Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4394/2022, Pž-453/2021, Pž-10215/2013).
Budući da zahtjev na izdavanje tabularne isprave tužiteljica ne može ostvariti kao
izlučni vjerovnik niti kao vjerovnik stečajne mase, tužbeni zahtjev je u ovom dijelu
svakako valjalo odbiti. Dakle, nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom,
tužiteljica ne može ostvariti pravo da od tuženika traži ispunjenje ugovorne obveze
izdavanja tabularne isprave (što ne znači da stečajni upravitelj stečajnog dužnika to
ne bi mogao učiniti dobrovoljno). Također, za naglasiti je da već i zakon prepoznaje
situaciju u kojoj netko posjeduje stvar kao da je njen vlasnik kroz određeno vrijeme i
ako su za to ispunjene pretpostavke zaista će postati vlasnikom te stvari kroz institut
dosjelosti (neovisno o uknjižbi), kao u okolnostima konkretnog slučaja.

9.3. Što se tiče dosjelosti, prema odredbi čl. 159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako posjed ima zakonom određenu

Poslovni broj: 47 Pž-5247/2022-2 5

kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da
bude vlasnikom te stvari (st. 1). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed
zakonit, istinit i pošten, stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću protekom deset
godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.). Odredbom čl. 18. ZV-a
propisana je zakonitost, istinitost i poštenje posjeda; posjed je zakonit ako posjednik
ima valjani pravni temelj toga posjedovanja tj. pravo na posjed (st. 1.); posjed je istinit
ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st.

2.); posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na
okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali
poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. (st. 3.).
Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (st. 5.).

9.4. Pritom se naglašava da je tužitelj, vezano uz stjecanje prava vlasništva u
parnicama u kojima tvrdi da je to pravo stekao na temelju zakona, ovlašten ishoditi
upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, ali ne i tražiti od tuženika izdavanje
tabularne isprave za upis stečenog prava vlasništva. Zahtjev za izdavanje tabularne
isprave je obvezno-pravni zahtjev koji pretpostavlja postojanje određenog građansko-
pravnog odnosa među strankama, čega nema u slučaju stjecanja prava vlasništva na
temelju zakona. To je pravno shvaćanje izraženo u brojnim odlukama ovog i
Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( Rev x 434/2013, Rev-2550/2011, Rev-59/2011,
Rev-1993/2018, Rev 2786/2016).

10. Nije sporno da su stranke 12. studenoga 2008. sklopile Ugovore o
kupoprodaji nekretnina (stana i garaže) na temelju kojih je rješenjem Općinskog
građanskog suda u Zagrebu br. Z-39221/09 od 3. rujna 2009. dopuštena predbilježba
prava vlasništva u korist tužiteljice, uz uvjet opravdanja dostavom tabularne isprave.
Tuženik tužiteljici nije izdao tabularnu ispravu, jer tvrdi da kupoprodajna cijena nije
plaćena.

10.1. Što se tiče plaćanja kupoprodajne cijene, iz oba Ugovora o kupoprodaji
proizlazi da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu za te nekretnine: 8.000,00 EUR
za garažu i 102.294,00 EUR za stan. Stranke su ugovorile (čl. 4. i čl. 5. tih Ugovora)
da se kupac obvezuje u roku od 30 dana od sklapanja ugovora uplatiti ukupnu
kupoprodajnu cijenu na račun prodavatelja, a ako kupac ne bi uplatio cijenu u
ugovorenom roku, prodavatelj ima pravo jednostrano raskinuti ugovor. Po izvršenoj
cjelokupnoj uplati prodavatelj će kupcu izdati potvrdu iz koje će se vidjeti koliko iznosi
uplaćena kupoprodajna cijena u kunama. U konkretnom slučaju nema te potvrde, ali
niti raskida ugovora.

10.2. Što se tiče predaje nekretnina u posjed tužiteljici, ugovorima je (čl. 9. i

10.) određeno da se prodavatelj obvezuje najkasnije do 30. studenoga 2008. (za
garažu) odnosno u roku 5 dana od plaćanja cijene (za stan) predati nekretnine kupcu
u posjed, pod uvjetom da je kupac u cijelosti platio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, a
nakon uspješno obavljenog tehničkog pregleda zgrade, te da prodavatelj neće
predati nekretninu kupcu prije nego što on u cijelosti podmiri kupoprodajnu cijenu.
Ugovoreno je i to da će pri pozivu na primopredaju prodavatelj istovremeno pozvati
kupca da u cijelosti podmiri kupovnu cijenu ako to kupac već ranije nije učinio. Ako
kupac već prije nije u cijelosti platio ukupnu kupoprodajnu cijenu, on je u obvezi

Poslovni broj: 47 Pž-5247/2022-2 6

izvršiti uplatu najkasnije u roku od 15 dana od primitka poziva za primopredaju i
plaćanje cijene, u protivnom se ugovor raskida po sili zakona. Stranke su ugovorile
(čl. 10. i 11. ugovora) da će prilikom primopredaje nekretnine sačiniti zapisnik u
kojem će konstatirati stanje u kojem se nekretnina nalazi. U konkretnom slučaju
tužiteljica je u posjedu stana, a drugih isprava osim zapisnika o primopredaji nema.

11. Tužiteljica je tvrdila da je platila kupoprodajnu cijenu i tomu u prilog
predložila izvođenje dokaza saslušanjem nje i supruga, te dostavila Zapisnik o
primopredaji iz kojeg proizlazi da su joj stan i garaža predani u posjed 30. siječnja

2009. Prvostupanjski sud je utvrdio da plaćanje cijene nije moguće dokazati samo
iskazom tužiteljice i njenog supruga, a niti da je dostavom zapisnika tužiteljica tu
činjenicu dokazala. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da saslušanje
stranke i njenog supruga, samo po sebi, u konkretnom slučaju nije dokazno sredstvo
dostatne dokazne snage u prilog utvrđenja činjenice koju ona tvrdi, a suprotna
parnična stranka osporava. S druge strane, dokaze valja cijeniti kako svaki zasebno,
tako i u kontekstu svih ostalih dokaza. Iz sadržaja Zapisnika o primopredaji proizlazi
da je kupac podmirio sve financijske obveze prema prodavatelju i da s tog naslova
nema nikakvih potraživanja, no tuženik je doveo u pitanje vjerodostojnost te isprave u
izostanku bilo kojih drugih isprava o plaćanju. Prvostupanjski sud je i taj dokaz cijenio
nedovoljnim za utvrđenje plaćanja kupoprodajne cijene, što uvažavajući sve okolnosti
konkretnog slučaja prihvaća i ovaj sud. Naime, osim što nije identificirano tko je u ime
tuženika potpisao taj zapisnik, rezultati dokaznog postupka upućuju na to da su se
plaćanja obavljala na razne načine (na ruke tuženikovom predstavniku, preko
posrednika, uz potvrdu ili bez potvrde o plaćanju, plaćanje tijekom izgradnje objekta,
komunikacija s glavnim izvođačem radova), a nema materijalnih dokaza o tome
koliko je, kada i kome plaćeno. Tužiteljica se pozivala na to da ima neke uplatnice ali
ih nije dostavila s obrazloženjem da su nečitke pa je to i bio razlog njenog
odustajanja od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem. Upravo bi se time moglo
ispitati postoje li takve isprave, mada u poslovnim knjigama uplate nisu evidentirane.

12. Zato, cijeneći sve okolnosti ovog slučaja, sa sigurnošću nije moguće
utvrditi osnovanost tužiteljičine tvrdnje o plaćanju kupoprodajne cijene, kao što je to
utvrdio i prvostupanjski sud. Naime, zadaća suda u parničnom postupku je uvjeriti se
u postojanje ili nepostojanje činjenica od kojih zavisi primjena prava. Kad uvjerenje
suda o relevantnoj činjenici isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i
istinitost, tek se tada prihvaća da je određena tvrdnja (teza) dokazana, odnosno da
postoji izvjesnost o njenom sadržaju i postojanju. Ovo nije postupak u kojem je sudac
kod izvođenja zaključaka ovlašten reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na
slabiji stupanj, na stupanj vjerojatnosti i utvrditi postojanje određene činjenice već i
samo na temelju njenog mogućeg poklapanja sa stvarnošću. I to je razlog zašto i
ovaj sud cijeni da tužiteljica nije osnovano postavila zahtjev za utvrđenje njenog
prava vlasništva na temelju pravnog posla, jer suprotno uvjerenje od onog izraženog
u pobijanoj presudi, ne proizlazi iz dokaznog postupka.

13. Ovaj sud kao i prvostupanjski, zaključuje o stjecanju tužiteljičinog prava
vlasništva na temelju zakona dosjelošću, jer su ispunjeni svi zakonom propisani
uvjeti za taj način stjecanja prava vlasništva (čl. 159. ZV-a). Tužiteljica je dokazala
samostalni posjed tih nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme od deset godina

Poslovni broj: 47 Pž-5247/2022-2 7

neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da
se tužiteljica u posjedu nekretnina nalazi od 27. travnja 2010. i u odnosu na koju je
na dan podnošenja tužbe 10. rujna 2020. proteklo više od 10 godina neprekidnog
samostalnog posjedovanja.

13.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da njen posjed ima i
zakonom određenu kakvoću, odnosno da je njen posjed zakonit, istinit i pošten (čl.

18. ZV-a). Tužiteljica ima valjani pravni temelj toga posjedovanja tj. pravo na posjed
(ugovor o kupoprodaji). Posjed nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni
zlouporabom povjerenja; tuženik joj je predao nekretnine u posjed. Njen je posjed i
pošten, jer u vrijeme stjecanja faktičke vlasti na tim nekretninama ona nije znala niti
je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo
na posjed. Tim više, zakonom je propisana presumpcija poštenja posjeda, a tuženik
suprotno nije dokazao. Unatoč tome što je tuženik tvrdio da su ugovori raskinuti i da
je tužiteljicu upoznao s obvezom osloboditi nekretnine od osoba i stvari i predati ih
natrag tuženiku, odnosno da ju je pozvao iseliti iz nekretnina - na te okolnosti koje je
tužiteljica izričito osporila tuženik nije dostavio niti predlagao ikakve dokaze (čl. 219. i

221.a ZPP-a). Tuženik nije ničim dokazao činjenicu da je tužiteljicu ikada pozvao na
iseljenje iz tih nekretnina niti da su Ugovori o kupoprodaji raskinuti.

14. Iz tih je razloga pobijana presuda odbijanjem neosnovanih žalbi, u odluci o tužbenom zahtjevu potvrđena (čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a).

15. U odnosu na parnične troškove, prvostupanjski je sud pogrešno zaključio o
jednakom uspjehu stranaka u sporu. Naime, tužbeni zahtjev odnosi se na stjecanje
prava vlasništva i tužiteljica je u parnici uspjela s njenim zahtjevom, neovisno o tome
što je zaključeno o osnovanosti jedne pravne osnove zahtjeva, a istaknute su dvije
osnove, niti je zbog zahtjeva po drugoj osnovi nastao poseban trošak. Zato tužiteljica
ima pravo na naknadu parničnih troškova (čl. 154. i 155. ZPP-a) sukladno
zahtijevanom popisu troškova (str. 96. spisa) primjenom Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“
broj 118/18 i 51/23) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19,
92/21, 37/23) za sastav tužbe (Tbr. 7.1. OT), zastupanje na četiri ročišta (30.
studenoga 2021., 18. ožujka 2022., 19. srpnja 2022. i 14. rujna 2022.; Tbr. 9.1. OT) i
za sastav jednog podneska od 14. prosinca 2021. (Tbr. 8.1. OT), u zatraženim
iznosima od po 1.000,00 kn po radnji i PDV u zatraženom iznosu od 1.500,00 kn,
ukupno 7.500 kn. Tužiteljici pripada i pravo na naknadu troškova sudskih pristojbi na
tužbu u iznosu od 200,00 kn i presudu 400,00 kn, sveukupno 8.100,00 kn, odnosno

1.075,05 EUR.

15.1. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljica ima pravo i na zakonske zatezne
kamate sukladno njenom zahtjevu i odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, primjenom niže
kamatne stope propisane odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22)
po kojoj se od 1. siječnja 2024. stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih
ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje za svako
polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim

Poslovni broj: 47 Pž-5247/2022-2 8

odnosima za tri postotna poena (kao u ovom slučaju), pri čemu se za prvo
polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo
polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine. Polazna osnovica
za izračun je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja (st. 8.) koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta. U „Narodnim novinama“ broj 156/23
objavljeno je da kamatna stopa koju je ESB banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja i koja je na snazi 1. siječnja 2024. iznosi 4,50 %
godišnje pa kamatna stopa u ovom slučaju iznosi 7,50%.

15.2. Trošak žalbenog postupka tužiteljici ne pripada, uzimajući u obzir njen
uspjeh s pravnim lijekom u dijelu odluke o parničnim troškovima, ne i u odnosu na
glavnu stvar.

Zagreb, 24. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30862-6ea2f

Kontrolni broj: 0055c-38dfa-4bb19

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.