Posl.br.: 81. Pp-109/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U R.

STALNA SLUŽBA U O.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u R., Stalna služba u O., po sucu V. K., uz sudjelovanje K. J. kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe „L. R. H.“ d.d. i II. okrivljene odgovorne

osobe H. W. H., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 31. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 107/17, 98/19,151/22), odlučujući u povodu optužnog prijedloga Inspektorata, klasa:116-02/20-01/223, Ur.broj: 443-02- 02-11/5-20-22, od 23. prosinca 2020., nakon provedene glavne rasprave, na temelju odredbe članka 183. Prekršajnog zakona, dana 30. siječnja 2023. objavio i

p r e s u d i o  j e

I okrivljena pravna osoba "L. R. H." d.d., sa sjedištem u O., OIB …, MBS … MB …, prekršajno nekažnjavana,

II okrivljena odgovorna osoba H. W. H., rođen…, OIB…, s prebivalištem u R., prekršajno kažnjavan,

k r i v i  s u

I/ što nisu u sjedištu pravne osobe u O., , utvrdili plan preraspodijeljenog radnog vremena za 2020. godinu za radnike M. G., OIB…

Đ. S., OIB…, S. G., OIB …, E. T., OIB…, J. L. OIB…, A. K., OIB…, I. S., OIB… i A. R., OIB …, a koji radnici su tijekom mjeseca svibnja, lipnja i srpnja 2020. radili u preraspodijeljenom radnom vremenu, budući da preraspodijela radnog vremena nije ugovorena i uređena Sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća, sukladno članku 23. Kolektivnog ugovora L. R. H.,

čime su počinili djelo prekršaja kažnjivo po članku 229. stavka 1. podstavak 21. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 107/17, 98/19,151/22), u svezi s člankom 229. stavak 1. članak 32. i stavak 2. Zakona o radu ( 151/22)

pa im se na temelju cit propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

I-okr. pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 1.100,00 eura (tisuću sto eura)/ 8.287,95 kuna (osam tisuća dvjesto osamdeset sedam kuna devedeset pet lipa)

II-okr. odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 140 eura (sto četrdeset eura)/ 1.054,83 kuna (tisuću pedeset četiri kune osamdeset tri lipe)

Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna i to u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

Ukoliko I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba u navedenom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se na temelju odredbe članka 183. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13), da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, I. i II. okrivljenici su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,55 eura (dvadeset šest eura pedeset pet centi)/ 200,04 kuna (dvjesto kuna i četiri lipe) – SVAKI, u korist Državnog proračuna i to u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13).

O b r a z l o ž e n j e

1. I nspektorat, klasa:116-02/20-01/223, Ur.broj: 443-02-02-11/5-20- 22, od 23. prosinca 2020., podnijeli su optužni prijedlog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. I. okrivljena pravna osoba je u spis dostavila pisanu obranu u kojoj je navedeno kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, te smatra da postoje olakotne okolnosti.

Točka 1. optužnog prijedloga odnosi se na propust poslodavca da provede plan preraspodjele radnog vremena u hotelu A. u O., u vremenskom periodu

kolovoz – rujan 2020. godine za radnike koji su navedeni. Okrivljeni se na navedenu činjenicu detaljno elaborirao u svojem očitovanju od 08. rujna 2020. godine sa odgovarajućim prilozima. Okrivljeni ističe kako sukladno odredbi članka 67. Zakona o radu preraspodjela radnog vremena može biti ugovorena i/ili određena kolektivnim ugovorom ili sporazumom radničkog vijeća i poslodavca, sukladno odredbama članka 67. Zakona o radu putem poslodavca. Kod okrivljenog postoji "kućni" Kolektivni ugovor za L. R. H. koji se svojim člankom 22. ugovorio i uredi preraspodjelu radnog vremena čime su ispunjeni zakonski uvjeti za preraspodjelu radnog vremena temeljem navedenog Kolektivnog ugovora L. R. H., bez potrebe za

sklapanjem dodatnog sporazuma sa radničkim vijećem. Okrivljeni napominje kako su i svi radnici koji su obuhvaćeni opisom djela dali individualne izjave kojima su suglasni

Posl.br.: 81. Pp-109/2021 sa preraspodjelom radnog vremena. Slijedom navedenog, preraspodjela radnog vremena bila je moguća, dopuštena i zakonita temeljem dvije osnove: Odredbi Kolektivnog ugovora L.R. H. i individualnih izjava radnika. Okrivljeni

stoga smatra da nije bilo potrebe za sklapanjem posebnog sporazuma sa radničkim vijećem s obzirom da isto prema tumačenju okrivljenog nije bilo niti potrebno uslijed postojanja druge dvije osnove za preraspodjelu radnog vremena, a to su Kolektivni ugovor L. R. H. te izjave radnika. Okrivljeni ponovno ističe kako nije počinio prekršaj za koji ga prekršajno tijelo tereti ali smatra da u slučaju da je isto i počinjeno prekršajno tijelo mora uzeti u obzir olakotne okolnosti koje su utvrđene tijekom ispitnog postupka. Sasvim je sigurno naime da bi znatno ublažena kazna, a ne one utvrđene zakonom povoljno djelovale na okrivljene, jer bi njenim izricanjem bili upoznati sa propisom koji su povrijedili, te upozoreni na kaznu koja ih očekuje u slučaju da ponovno počine prekršaj. Ovo uzimajući u obzir da je upravo odredbama članka 29. Prekršajnog zakona utvrđena svrha kažnjavanja da se uvažavajući opću svrhu prekršajnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Posebno je bitno navesti da je navedeni prekršaj (ukoliko se isti utvrdi) nastao zbog pogrešnog tumačenja zakonskih propisa, i do istih je došlo isključivo zbog nepoznavanja velikog broja prekršajnih propisa, dakle iz nehaja. Iako u smislu odredbi članka 21. Prekršajnog zakona nepoznavanje propisa kojim je predviđen prekršaj, ne ispričava, okrivljeni smatraju kako prekršajno tijelo treba cijeniti opravdanost razloga zbog kojih okrivljeni nisu znali da je njihovo djelo zabranjeno, te da ih temeljem toga blaže kazni. Naime, prekršajno tijelo treba uzeti u obzir složenost suvremenog života u kojem pojedinci (pravne kao i fizičke osobe) kao okrivljeni, ponekad nisu svjesni društvenog značenja svojeg djela, odnosno stvarno nemaju svijest o protupravnosti. Okrivljeni posebno ističe kako se radi o vremenu početka COVID-19 pandemije, lockdowna i znatno otežanog poslovanja okrivljenog, te stvarne brige za egzistenciju kako okrivljenog kao poslodavca, tako i stotina radnika koji kod njega rade. Prilikom donošenja odluke potrebno je voditi računa i o činjenicama da u predmetnim prekršajima svako odsustvo težih posljedica, te postojanje već prije navedenih olakotnih okolnosti koje ukazuju kako će i ublažena kazna postići svoju svrhu kažnjavanja, ispunjava sve uvjete za izricanje blaže kazne od propisane, odnosno sukladno odredbi članka 34. Prekršajnog zakona izricanjem opomene ili uvjetne osude okrivljenik. Slijedom svega navedenog okrivljeni predlažu da nadležno prekršajno tijelo u odnosu na okrivljenog cijeneći olakotne okolnosti primijeni izricanje opomene ili uvjetne osude ili izvanredno ublaži kaznu.

3. II. Okrivljena odgovorna osoba je u pisanoj obrani u bitnome naveo kako u cijelosti osporava počinjenje prekršaja. Naime, odredbom članka 67. stavka 2. Zakona o radu propisano je da preraspodjela radnog vremena može biti ugovorena i uređenja kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, u protivnom je poslodavac dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena. Sukladno prethodno navedenom, kolektivnim ugovorom društva L. R. H. d.d. sklopljenog dana 17. listopada 2012. godine detaljno je uređena preraspodjela radnog vremena, a ista je detaljno propisana odredbama članka 22. i 23. kolektivnog ugovora, na način da se preraspodjela radnog vremena može utvrditi sukladno odredbi članka 22. Kolektivnog ugovora ili se može odrediti sporazumom L. R. H. d.d. i radničkog vijeća, sukladno odredbi članka 23. Kolektivnog

ugovora. Prema tome, predmetnim se optužnim prijedlogom ne može okrivljeniku staviti na teret počinjenje prekršaja iz članka 67. stavka 2. Zakona o radu, budući da je preraspodjela radnog vremena za prethodno navedene radnike, a za razdoblje od mjeseca svibnja do mjeseca srpnja 2020. godine utvrđena sukladno odredbama članka 22. Kolektivnog ugovora pa stoga preraspodjelu radnog vremena nije bilo potrebno utvrditi sporazumom L. R. H. d.d. i radničkog vijeća. Tim više,

svaki od radnika je početkom 2020. godine potpisao izjavu kojom pristaje na rad u preraspodijeljenom punom ili nepunom radnom vremenu, a koja izjava se primjenjuje od dana potpisa pa sve do opoziva. Budući da ni jedan od radnika nije opozvao svoju izjavu kojom pristaje na rad u preraspodijeljenom radnom vremenu, utvrđenom sukladno odredbi članka 22. Kolektivnog ugovora, nesporno proizlazi da L. R. H. d.d., kao ni okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu počinili prekršaj koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Prema tome, uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, nesporno je da okrivljenik ni u kojem slučaju nije imao namjeru postupiti suprotno odredbama primjenjivog zakonodavstva, i to do samog izdavanja predmetnog optužnog prijedloga. Stoga, budući da potencijalna kazna izrečena okrivljeniku ne bi ni na koji način doprinijela ostvarenju cilja donesenih propisa i opće svrhe prekršajnopravnih sankcija, jer ni za koga nije nastala šteta, okrivljenik predlaže nadležnom sudu oslobođenje od kazne sukladno odredbama članka 38. Prekršajnog zakona, a podredno ublažavanje kazne sukladno odredbama članka 37. Prekršajnog zakona. U slučaju da naslovni sud ipak smatra da je okrivljenik počinio navedeni prekršaj, okrivljenik ističe kako slijedi. S obzirom da okrivljenik prethodno nije osuđivan za počinjenje istog ili istovrsnog prekršaja, naslovni sud bi pravilnom primjenom odredbi članka 37. Prekršajnog zakona trebao okrivljeniku izreći novčanu kaznu u iznosu nižem od propisanog zakonskog minimuma. Slijedom svega prethodno navedenog, okrivljenik ovim putem predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojom se okrivljenik u cijelosti oslobađa optužbe za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret predmetnim optužnim prijedlogom, a podredno da preinači optužni prijedlog na način da okrivljeniku izrekne novčanu kaznu u iznosu nižem od propisanog zakonskog minimuma, sukladno odredbi članka 37. Prekršajnog zakona.

4. U toku dokaznog postupka ispitana je svjedokinja S. L., viša inspektorica rada, koja je iskazala kako je imala saznanja da radnici u tvrtki L. R.H. rade u preraspodjeljenom radnom vremenu, te je obavila inspekcijski nadzor kojom prilikom je saslušala radnike navedene u optužnom prijedlogu na okolnost radnog vremena. Isti su joj iskazali da rade sukladno evidencijama o prisutnosti na radu koji vodi poslodavac. Uvidom u dokumentaciju koja joj je naknadno dostavljena utvrdila je da ti radnici rade u preraspodjeljenom radnom vremenu što je razvidno iz evidencija o prisutnosti na radu i to za mjesec svibanj, lipanj i srpanj 2020. te uvidom u Kolektivni ugovor za L. R. H. gdje je propisano da se preraspodjela radnog vremena utvrđuje sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca te naknadnim saslušanjem predsjednika radničkog vijeća gospodina M. P. utvrdila je da sporazuma nema, odnosno da nije sklopljen,

a kako je to propisano internim aktima poslodavca te isti nisu utvrdili plan preraspodjele. Uz optužni prijedlog priložila je uz ostalu dokumentaciju izjave radnika o dobrovoljnom pristanku na rad u preraspodjeljenom punom ili nepunom radnom vremenu od 02. 03. 2020. no sporazuma kojeg je također tražila da joj se dostavi, joj nije dostavljeno, jer ga nisu ni imali, a kako su to sami propisali Kolektivnim ugovorom člankom 23. stavak 1. i stavak 4. navedenog Kolektivnog ugovora L. R. H.. Dodala je da je u svojstvu svjedoka ispitala predsjednika radničkog vijeća M. P. koji joj je iskazao da je Kolektivnim ugovorom propisano da se preraspodjela utvrđuje sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a da taj sporazum nije sklopljen.

U odnosu na iskaz inspektorice branitelj I-okrivljene pravne osobe naveo je kako ne prigovara istinitosti navedenog, međutim ističe kako su odredbom članka 67. Zakona o radu propisani slučajevi u kojima poslodavac može samostalno odrediti plan preraspodjele radnog vremena, te da isti ne isključuje pojedinačno ovlaštenje radnika da prihvate rad u preraspodjeli. Nije sporno da u konkretnom slučaju sporazum s radničkim vijećem nije sklopljen, međutim okrivljeni smatra kako je preraspodjela u konkretnom slučaju moguća imajući u vidu cit. zakonsku odredbu ali članak 22. Kolektivnog ugovora L. R.H. i temeljem individualnih izjava radnika o prihvaćanju preraspodjele a koje su izjave u konkretnom slučaju što također nije sporno dane. Ujedno okrivljeni ukazuje da je do predmetne preraspodjele došlo u uvjetima globalne pandemije virusa Covid-19 i čitavog niza administrativnih i drugih ograničenja koje su u pogledu rada turističkih kuća donošene praktički na tjednoj bazi, a koje okolnosti okrivljeni smatra da je potrebno uzeti u obzir ukoliko bi se utvrdilo da je prekršaj koji mu se stavlja na teret doista i počinjen. U preostalom radi izbjegavanja ponavljanja ustraje kod navoda iz pisane obrane.

Branitelj II-okrivljene odgovorne osobe također se je priklonio u cijelosti iskazu branitelja pravne osobe.

Branitelj I-okr. pravne osobe, završno je u obrani naveo da ukoliko bi sud utvrdio da je počinjen prekršaj, okrivljeni predlaže da se izvrši ublažavanje kazne imajući u vidu vremenske okolnosti u kojima je do navodnog prekršaja došlo, činjenicu da su radnici koji su radili u preraspodjeli s time bili suglasni, odnosno da nije došlo do teže povrede ičijih prava.

Branitelj II-okr. odgovorne osobe suglasan je sa završnom riječi branitelja pravne osobe.

5. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici postupili protivno odredbi članka 229. stavak 1. podstavak 21. i stavak 2. Zakona o radu, budući da preraspodjela radnog vremena za radnike navedene u optužnom prijedlogu nije ugovoren i uređena Sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća, a sukladno i članku 23. Kolektivnog ugovora pravne osobe L.R. H . d.o.o. Okrivljenici ne spore počinjenje prekršaja, dok je i inspektorica u svom iskazu jasno, detaljno i sigurno opisala svoje postupanje i nadzor u kojem je uočila navedeni propust okrivljenika.

6. Odlučujući o visini novčane kazne sudac otegotnih okolnosti nije našao, dok je olakotnim držao da su radnici pristali na preraspodijeljeni rad, da štetnih posljedica nije bilo, pa im u konkretnom slučaju nije izrekao kazne propisane Zakonom, već im je imajući u vidu navedene olakotne okolnosti, ublažio kazne, primjenjujući odredbu članka 37. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona smatrajući da se s obzirom na postojanje olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od propisanih i da će one dovoljno utjecati na okrivljenike da se ubuduće klone ovakvih i sličnih djela, kao i na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

7.Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenike primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, tako da, ako isti u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, iste će se smatrati plaćenom u cijelosti.

8. Na temelju u izreci citiranih odredbi Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu odmjerenom prema složenosti i duljini trajanja postupka.

U O., 30. siječnja 2023.

Sudac

V. K.,v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

K. J.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u dva istovjetna primjerka putem ovog suda na adresu Općinski sud u R., Stalna služba u O., pozivom na gornji broj.

Dostaviti:

1. I okr pravnoj osobi,

2. Branitelju I. okr. pravne osobe

3. II okr odgovornoj osobi,

4. Branitelju II. okr. odgovorne osobe

5. Tužitelju,

6. u spis.