Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-36/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja B. J., OIB: …, iz T., zastupanog popunomoćniku J. D., odvjetniku u P., protiv tuženice V. A., OIB: …, iz T., zastupane po punomoćnici V. B., odvjetnici u D., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Psp-48/2021 od 14. studenoga 2022., dana 30. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice V. A. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Psp-48/2021 od 14. studenoga 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"I. Tužena V. A., OIB: …, je smetala tužitelja B. J., OIB: …, u posljednjem mirnom suposjedu šest stepenica na sjeverozapadnom dijelu kuće parničnih stranaka u T., na način da je 1. studenog 2013. razbila navedene stepenice i tako onemogućila tužitelju pristup magazinu u čijem se posjedu nalazi, pa se nalaže tuženoj uspostaviti ranije posjedovno stanje izgradnjom identičnih pristupnih stepenica u skladu s pravilima struke, te se zabranjuje tuženoj ovakvo ili slično smetanje suposjeda ubuduće, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj V. A., OIB: … naknaditi tužitelju B. J., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 3.369,80 kn, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila tuženica pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te mu se naloži naknaditi tuženici parnični trošak. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojeg se ne može ispitati. Nadalje, ističe kako sud prvog stupnja nije postupio po uputi višeg suda te predmetne povrede ni u daljnjem dokaznom postupku nisu otklonjene. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na zaključcima iz ranije donesenog rješenja, a bez izvođenja novih dokaza, osim ponovnog saslušanja svjedoka I. J.. Zaključci suda prvog stupnja su u potpunosti netočni, proizvoljni, u dijelu bez ikakvog temelja, s obzirom na izvedene dokaze u postupku, a dijelom potpuno proturječni izvedenim dokazima. Pobijano rješenje ne sadrži ocjenu dokaza, pogotovo ne ocjenu iskaza svjedoka, odnosno koje iskaze sud smatra vjerodostojnim i iz kojih razloga pa se isto ne može ispitati. Predmetne stepenice su stare preko 40 godina i još prije studenoga 2013. su bile oštećene i u lošem stanju, kroz određeno vremensko razdoblje potpuno su se odlomljavale, a u kakvom su stanju bile vidi se iz priložene fotografije na kojoj je prikazan tužitelj koji sjedi na predmetnim stepenicama, koja fotografija je izrađena prije studenoga 2013. Stepenice su građene bez armature spojene s jednom stranom zida i to samo sa dvije žice, nemaju podno uporište te su se zbog svoje dotrajalosti, neodržavanja I nestručne gradnje kroz dulje razdoblje postepeno urušavale i lomile. Tuženica je navela i mogućnost da je iste srušio sin tužitelja I. J., s obzirom da je protiv istog u tijeku kazneni postupak zbog uništenja tuđe stvari. U postupku je trebalo izvesti vještačenje po vještaku građevinske struke da bi se sa sigurnošću utvrdilo jesu li iste nasilno srušene. Prvostupanjski sud bez stručnog znanja i suprotno svim dokazima zaključuje da su predmetne stepenice nasilno srušene, i ne samo to već da je iste srušila upravo tuženice, iako ista zbog svog zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti ih srušiti. Sud prvog stupnja svoju odluku da je upravo tuženica srušila predmetne stepenice temelji na iskazu svjedoka I. J., sina tužitelja, koji ima očiti interes za uspjeh tužitelja u predmetnom postupku, a koji iskaz je sam sebi proturječan, te kontradiktoran svim drugim dokazima izvedenim u spisu. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da je kćer tuženice P. R. već prije postepeno rušila predmetne stepenice, što nikada nije utvrđeno, a protiv tuženice niti protiv njene kćeri se nikada nije vodio nikakav postupak kojim bi se ovakve tvrdnje potvrdile. Pogrešno se navodi i da tuženici predmetne stepenice nisu služile jer ne povezuju nekretnine u posjedu i vlasništvu tuženice, što je pogrešno jer su iste služile za prolaz iz apartmana tuženice do vanjskog wc-a.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica, kada u žalbi ističe kako sud prvog stupnja nije postupio po uputi višeg suda, ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da je sud prvog stupnja raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženica smetala u posljednjem mirnom suposjedu šest stepenica na sjeverozapadnom dijelu kuće stranaka u T., na način da je 1. studenoga 2013. razbila navedene stepenice i tako onemogućila tužitelju pristup magazinu u čijem posjedu se nalazi, slijedom čega zahtjeva da se naloži tuženici uspostaviti ranije posjedovno stanje izgradnjom identičnih pristupnih stepenica u skladu s pravilima struke te da joj se zabrani takvo ili slično smetanje suposjeda ubuduće.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1282/2021 od 22. listopada 2021., utvrdio da je tužitelj u posljednjem mirnom suposjedu predmetnog magazina – podruma, da je jedini pristup iz kuće na katu koja je u vlasništvu tužitelja do tog magazina – podruma preko predmetnih stepenica, da je tužitelj u posljednjem mirnom suposjedu šest stepenica na sjeverozapadnom dijelu kuće, da je tuženica osobno srušila preostali dio predmetnih stepenica, koje rušenje je obavljeno u noći 1. studenoga 2013. između 04h i 05h, slijedom čega tužitelju pripada pravo na suposjedovnu zaštitu, jer radnje tuženice predstavljaju čin smetanja suposjeda s očitom namjerom da se tužitelju onemogući vršenje faktične vlasti, slijedom čega je u smislu čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) sud prvog stupnja udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti.

10. Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, s tim da prema st. 2. istoga članka sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

11. Sukladno odredbi čl. 24. st. 1. ZVDSP svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

12. Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, analizom izvedenih dokaza, posebno iskaza tuženice i svjedoka D. S., te dovodeći ih u međusobnu vezu, utvrdio da je tužitelj bio u mirnom suposjedu šest stepenica na sjeverozapadnom dijelu kuće parničnih stranaka, koje je nedvojbeno koristio za pristup magazinu – podrumu u čijem je isključivom posjedu, što je pravomoćno utvrđeno u parnici zbog smetanja posjeda koja se vodila kod tadašnjeg Općinskog suda u Korčuli pod poslovnim brojem P-528/13, kao i da su se stepenice urušile noću 1. studenoga 2013., što nije sporno između stranaka, te da je urušavanjem stepenica tužitelj isključen od dotadašnjega suposjeda, jer nije u mogućnosti pristupiti magazine – podrumu.

13. Sporno je između stranaka jesu li se sporne stepenice zbog dotrajalosti same urušile ili ih je, kako to tvrdi tužitelj, a prihvaća prvostupanjski sud, porušila sama tuženica.

14. Prvostupanjski sud zaključuje kao predmetne stepenice vjerojatno nisu izgrađene po pravilima struke, ali zasigurno nisu bile u takvom stanju da bi se same urušile, s obzirom da su bile pričvršćene na sjeverni zid te naslonjene u gornjem dijelu na istočni zid terase u posjedu tužitelja, dok je donja stepenica bila naslonjena na tlo i sjeverni zid, što proizlazi iz fotografija lica mjesta koje se nalaze u spisu. Nadalje, smatra kako je tuženica doista imala određenih zdravstvenih problema, međutim, mogla je hodati, uz povremeno korištenje štaka i to samo kada je trebala duže hodati, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje P. R., njezine kćeri. Stoga, zaključuje kako je upravo tuženica srušila predmetne stepenice, i u tom pravcu prihvaća iskaz svjedoka I. J., koji je vidio tuženicu u noći kada su srušene stepenice sa šipkom u ruci.

15. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu izvršenog čina smetanja posjeda, posebno imajući u vidu da su kritične noći i tužitelj, i njegova supruga, svjedokinja M. J. i sin tužitelja, svjedok I. J. čuli kuckanje, odnosno lupanje, kao i rušenje, nakon čega su izašli vani I vidjeli porušene stepenice, a svjedok I. J. vidio tuženicu kako odlazi prema svojoj ljetnoj kuhinji, čije iskaze tuženica nije s uspjehom osporila, zatim da je u vrijeme kada su porušene predmetne stepenice tužena bila u dobi od 64 godine i u dovoljnoj fizičkoj snazi da metalnom šipkom poruši već od ranije oštećene stepenice sa kojih je, prema navodima same tuženice iz odgovora na tužbu, njezina kći P. R., prethodno (u rujnu 2013.) uklanjala armirane žice koje su virile iz stepenica i koje su držale beton, što ih je zasigurno oslabilo, a i inače su bile nestručno izgrađene i općenito loše kvalitete, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku.

16. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijanog rješenje, kao i odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. ZID ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

17. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 30. siječnja 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov