REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj:P-227/2020-29

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A  N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Splitu po sucu Mislavu Poliću u pravnoj stvari tužitelja J. A., OIB:…., M. 6, … S., Š. L. ud.A.,

OIB:…, M. .., … S., L. L. pok. A., OIB:…,

M. .., … S., J. L. pok. A., OIB:…., M. .., … S.,

G. P. pok. A., OIB: …, P. .., … P.,

zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika J.

B., OIB:…., D. F. B. …, … S., Z. L. rođ.

B., OIB:…, D. rata …, …. S., M. P. žena

K., zastupana po privremenom zastupniku I. J., odvjetniku u O. J. i

partneri iz S., radi utvrđenja i uknjižbe, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika M. S. i zamjenika privremenog zastupnika tužene M. P. žene K., D. B., odvjetničkoj vježbenici u O. J. i partneri iz S., dana 30.studenog 2022.godine, proglašene

27. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelj pod 1. J. A. za 204/2520 dijela cijelog, tužiteljica pod 2. Š. L. ud. A. za 131/2520 dijela cijelog, tužiteljica pod 3. L. L. pok. A. za 30/2520 dijela cijelog, tužitelj pod 4.J. L. pok. A. za 30/2520 dijela cijelog i tužiteljica pod 5. G. P. pok. A. za 13/2520

dijela cijelog, vlasnici nekretnine zemljišno-knjižne oznake čest.zem.1088/1, upisane kulture V., Z.U.5150, K.O. S., koja odgovara nekretninama katastarske oznake kat.čest.zem.4145 i kat.čest.zem.4146/1 K.O. S., pa su ovlašteni tužitelji na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime za navedeni dio, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena B. V. rođ. M. ud. M.

za 318/2520 dijela cijelog, čiji su jedini i isključivi nasljednici tuženik pod 1.J. B. i tužena pod 2. Z. L. rođ. Bungur, te s imena tužene pod 3.

Podrug Marica ž. Kaja za 90/2520 dijela cijelog.

II. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana privremenom zastupniku tužene pod

3., odvjetniku I. J. iz O. J. i partneri iz S. isplate naknadu u iznosu od 1.406,25 kuna/186,64 EUR[1] .

Obrazloženje:

1. Tužitelji su dana 24. siječnja 2020.godine ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe. U tužbi se navodi da su tužitelji suvlasnici i suposjednici nekretnine zemljišno-knjižne oznake čest.zem.1088/1 upisane kulture V., Z.U.5150 K.O. S., koja odgovara nekretninama

katastarske oznake kat.čest.zem.4145 i kat.čest.zem.4146/1 K.O. S.. Tužitelji navode da su tužitelj pod 1. J. A. i pravni prednik tužitelja pod 2., 3., 4. i

5. A. L., zajednički kupili predmetnu nekretninu za po ½ dijela svaki 19.kolovoza 1966.godine, te su na predmetnim nekretninama izgradili stambene objekte. Tužitelji navode da je A. L. preminuo je dana 03.svibnja 2002.g., a njega su temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. posl.br.O-136/05 od 29.kolovoza 2006.godine naslijedili tužiteljica pod 2. Š. L. ud. A. za 31/48

dijela, tužiteljica pod 3. L. L. pok. A. za 7/48 dijela, tužitelj pod 4. J. L.

pok. A. za 7/48 dijela i tužiteljica pod 5.G. P. pok. A. za 3/48 dijela,

dok su B. V. rođ.M. ud.M. naslijedili tuženik pod 1. J. B. i tužena

pod 2. Z. L. rođ. B.. Tužitelji navode da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli pravnim poslom, podredno dosjelošću i nasljeđivanjem, jer se radi o savjesnom i dugotrajnom posjedu, te im nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva, niti su oni i njihovi pravni prednici ometani u dugogodišnjem posjedu predmetnih nekretnina. Nadalje, tužitelji navode da su činjenice u pogledu stjecanja prava vlasništva raspravljene su u pravomoćno okončanom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod posl.br.P-3802/17, te su tužitelji utvrđeni vlasnicima naspram upisanih vlasnika V. L., B. T. ž. J., M. I. J.,

K. – G. A. ž. I., M. I. pok. S., M. S. ž.

D. i M. V. ud. J., pa je preostalo raspraviti pravo vlasništva u pogledu upisanih vlasnika B. V. rođ. M. ud. M. i P. M. ž. K..

2. Tužba je tuženicima dostavljena na odgovor. Tuženik pod 1. je dana 24.kolovoza 2021.g. dostavio ovjereni odgovor na tužbu kojim je priznao tužbu i tužbeni zahtjev, te se odrekao prava na izjavljivanje pravnog lijeka na presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev. Tužena pod 2. je nije osporila tužbu i tužbeni zahtjev, te je pokazala pasivnost u postupku nedolaskom na glavnu raspravu. Privremeni zastupnik tužene pod 3. se na ročištu održanom 17.prosinca 2021.g. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. Odredbom č1.331.st.1. Zakona o parničnom postupku (53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), dalje: ZPP, propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanje donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Sukladno citiranoj odredbi čl.331 st.1.ZPP-a u svezi s odredbom čl.329.st.3. i odredbom čl.200. ZPP-a, sud je u odnosu na tuženika pod 1. donio presudu na temelju priznanja, te odlučio kao u točki I. izreke presude.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem vlasničkog lista za Z.U.5150, K.O. S., identifikacije čestica DGU, Područni ured za katastar S., Odjel za katastar nekretnina S. klasa: 936-02/17-04/200 od 28.studenog 2017.godine, izvoda iz posjedovnog lista broj 3887 i 3888 K.O. S., izvoda iz katastarskog plana K.O. S., kupoprodajnog ugovora od 19.kolovoza 1966.godine, rješenja o izvedenom stanju SD županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava S. klasa: UP/I-361-

02/13-02/4575 od 14.listopada 2015.godine, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Solinu posl.br.O-136/05 od 29.kolovoza 2006.godine, presude i presude na temelju priznanja Općinskog suda u S. posl.br.P-3802/17 od 8.prosinca 2017.godine,

rješenja o ispravku Općinskog suda u S. posl.br.P-3802/17 od 29.listopada

2019.godine, nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, A. B., ing.geod

„S., 3.srpnja 2022.“, te je izveden očevid uz sudjelovanje vještaka geodetske struke,

A. B., ing.geod.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredba čl.8.ZPP-a, ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Odredbom č1.388.st.2.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14), dalje: ZV, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Odredbom paragrafa 1472 OGZ-a propisano je: „Proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (§ 287, 289 i 1456-1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova, nije dovoljno opće i redovno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava napomenutim stvarima izvršavanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz godina. Prava pomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fikusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina.“ Dakle, iz citirane odredbe paragrafa 1472. proizlazi da je za stjecanje prava vlasništva u odnosu na državna, općinska i crkvena zemljišta bilo potrebno vrijeme dosjedanja od 40. godina.

7. Odredbom paragrafa 1468 OGZ-a propisano je: „U onim mjestima gdje još nema nikakvih uređenih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na onoga koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina“. Dakle, iz citirane odredbe paragrafa 1468. proizlazi da je za stjecanje prava vlasništva u odnosu na nekretnine fizičkih osoba bilo potrebno vrijeme dosjedanja od 30. godina. Ta odredba kasnije je dopunjena načelnim mišljenjem Opće sjednice Saveznog suda broj 3/60 od

4. travnja 1960.godine pa je za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću bilo potrebno neprekidno vršiti pošteni posjed 20 godina. Takav posjednik nije bio dužan dokazivati zakonitost posjeda. (Tako i dr. M. V., Pravila građanskih zakonika s naknadnim propisima, sudskom praksom, napomenama i podacima iz literature, Š. knjiga, Z., 1961.godine, str. 1129. i Vrhovni sud RH Rev-1665/1991 od

7. studenog 1991.godine — odluka objavljena na www.vsrh.hr)

8. Odredbom čl.28.st.2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ 6/80, 36/90), dalje: ZOVO, propisano je da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Stavkom 3. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Odredbom čl.30.st.1.ZOVO propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članka propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Odredbom čl.36.ZOVO propisano je da se pravo vlasništva na stvar stječe nasljeđivanjem u trenutku otvaranja nasljeđa na imovini umrlog, ako zakonom nije drukčije određeno.

9. Odredbom č1.130.st.1.ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Odredbom čl. 128. st. 1. ZV-a propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da je nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi. Odredbom članka 159 st.1.ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2.

istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom

3. istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom članka 160.st.1.ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2.

istog članak propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. istog članak propisano je da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Stavkom 4. istog članak propisano je da kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Stavkom 5. istog članka propisano je da kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

10. Sukladno odredbama č1.7.st.1., čl.219. st.1., č1.221.a i č1.220.st.2. ZPP-a,

prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice:

- da je predmet spora nekretnina oznake čest. zem.1088/1 K.O. S.;

- da zemljišnoknjižna oznaka čest. zem.1088/1 K.O. S. odgovara katastarskoj oznaci kat.čest.zem.4145 i kat.čest.zem.4146/1 K.O. S., dakle jedna zemljišno-knjižna čestica obuhvaća dvije katastarske čestice, što proizlazi iz uvjerenja katastra, te nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke;

- da su prednica tuženika pod 1. i 2, odnosno tužena po 3. upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine;

- da predmetna nekretnina u naravi predstavlja dvije obiteljske kuću u bloku s pripadajućim pomoćnim objektima;

- da su predmetnu nekretninu 1966.godine tužitelj pod 1. J. A. i pok. A. L. (pravni prednik tužitelja od 2. do 5.) kupili od M. M. pok. S., M. I. i B. sinova i kćeri A. udate G. (upisanih

suposjednika);

- da je ugovor u cijelosti izvršen na način da su kupci platili kupoprodajnu cijenu i stupili u posjed kupljene nekretnine, što proizlazi iz ugovora o kupoprodaji od 19.kolovoza 1966. i potvrde o plaćenoj cijeni;

- da su po izvršenoj kupoprodaji i stupanju u posjed kupci J. A. i

pok. A. L. dogovorili da zapadni dio kupljene parcele koristi tužitelj, a istočni dio da koristi pok. A. L., te da su sukladno tom dogovoru izgradili stambenu zgradu u bloku s pripadajućim pomoćnim objektima;

- da su kupci J. A. i A. L. po izgradnji svojih kuća uselili u njih i od tada pa do danas (2022) tu žive njihove obitelji;

- da je tužitelj J. A. izvršio legalizaciju svog stambenog objekta;

- da je A. L. preminuo 3.svibnja 2002.godine, a naslijedili su ga supruga Š.

L. i djeca L. L., J. L., G. P. (tužitelji od 2. do 5.);

- da je B. V. rođ. M. ud. M. preminula, nasljedili su je sin J. B. i kći Z. L. rođ. B. (tuženici pod 1. i 2.);

- da tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednicima aktivno, samostalno i mirno posjeduju predmetnu nekretninu, te da su s ovim postupkom ustali isključivo u svrhu sređivanja zk stanja svoje nekretnine.

11. Dakle, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su tužitelj pod 1. J.

A. i pok. A. L. bili aktivni, samostalni i kvalificirani posjednici predmetne nekretnine (čest. zem. 1088/1 k.o. S.) od 1966.godine (trenutak kupoprodaje i stupanja u posjed) pa do 2002. (trenutak smrti pok. A. L.). Od 2002.godine

(trenutak otvaranja nasljedstva iza pok. A. L.) do danas (2022.) aktivni,

samostalni i kvalificirani posjednici predmetne nekretnine su J. A.

(tužitelj pod.1.) i nasljednici pok A. L. (tužitelji pod 2. do 5.). Stoga su dakle tužitelji i njihovi pravni prednici u aktivnom, samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine ukupno 56 godinu. Aktivni posjed se vršio izgradnjom obiteljske stambene zgrade u bloku i stanovanjem u toj kući. Time su se na stani J.

A. i pok. A. L. dana 1. rujna 1980.godine (datum stupanja na snagu

ZOVO) ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva utuženih nekretnina redovnom dosjelošću, a sukladno odredbi čl.28.st.2. i č1.30. ZOVO-a u svezi s odredbom č1.388.st.2. ZV-a. Naime, učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Stoga je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću upis u zemljišnu knjigu deklaratome, a ne konstitutivne naravi.

12. Sud smatra za potrebnim spomenuti da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravnih pravila OGZ-a, jer su ista zahtijevala duže vrijeme dosjedanja od odredbi ZOVO. Naime, prema pravilu § 1468. OGZ-a koje pravilo je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice Saveznog suda broj 3/60 od 4.travnja 1960.godine

rok dosjelosti za nekretnine bio je 20 godina, dok je prema odredbi č1.28.st.2. ZOVO za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, o čemu je u konkretnom slučaju riječ rok dosjedanja 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Sukladno načelnom stajalištu 6/83 od 14. i 15. prosinca 1983.godine ZOVO se od stupanja na snagu primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu ako do tog trenutku nisu istekli. Kad je ZOVO propisao kraći rok, a nakon stupanja na snagu Zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanoga,

rok istječe nakon proteka vremena određenoga prethodnim zakonom. Ako je od toga roka određenog prethodnim zakonom preostalo vrijeme duže od onoga predviđenoga u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanoga u novom zakonu. (Tako i M. Ž., Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i stvarnim pravima, Zakonu o zemljišnim knjigama, prateći propisi, pravna pravila, sudska praksa, napomene, prilozi, kazala, Organizator, Zagreb, 2009.godine, str. 466.). Tako stečeno vlasništvo nasljeđivanjem je preneseno na nasljednike pok. A. L. tužitelje od 2. do 5. Naime, nasljeđivanjem se vlasništvo stječe u trenutku otvaranja nasljedstva, zbog čega je upis u zemljišnu knjigu deklarativnog, a ne konstitutivnog značaja (čl.128. st.1. i 2. ZV-a).

13. Sud smatra za potrebnim spomenuti, i to da su J. A. i pok. A.

L. odnosno njegovi nasljednici aktivni, neprekidni kvalificirani posjednici utužene nekretnine od 1966.godine (trenutak kupoprodaje) do danas (2022.), što ukupno iznosi 56 godina. Stoga, ako u konkretnom slučaju ne bi došlo do stjecanja prava vlasništva,

prema odredbi čl.28. ZOVO u svezi s odredbom č1.388.st.2.ZV-a i č1.128. ZV-a, na strani tužitelja ispunjene su i zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, kako redovnom, tako i izvanrednom dosjelošću, sukladno odredbama članaka 159. i 160.ZV-a, u svezi s odredbom čl.127.st.1. ZV-a.

14. Prilikom odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je također cijenio i činjenicu da je tuženik pod 1. priznao tužbu i tužbeni zahtjev, dok ostali tuženici nisu osporili činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva, posebice u pogledu savjesnost i dugotrajnosti posjeda tužitelja, te da je tužena pod 2. pokazala potpunu pasivnost u postupku.

15. Odredbom č1. 130. st. 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika. Dakle, stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika, već to pravo izvodi iz zakona slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege. Stoga je u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću i nasljeđivanjem stjecatelj ovlašten u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva pa je tužbeni zahtjev osnovan i u tom dijelu. Zbog svega naprijed navedenog tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti zbog čega je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

16. Odluku o troškovima tužiteljima sud nije donosio, jer tužitelji nisu popisivali trošak.

17. Privremenom zastupniku tužene pod 3. priznati su troškovi za zastupanje na ročištu 17.prosinca 2021.godine, 26.listopada 2022.godine iznosu od 1.125,00 kuna,

što uvećano za 25% PDV-a od 281,25 kuna, ukupno iznosi 1.406,25 kuna ili 186,64 EUR-a (tečaj 7,53450). Naime, privremenom zastupniku u osobi odvjetnika ne pripada pravo na nagradu po odredbama Odvjetničke tarife, kao odvjetniku kojeg je stranka sama angažirala za zastupanje u parničnom postupku, obzirom da se u pogledu njegovog prava na naknadu troškova postupka primjenjuje propis o naknadi troškova tijela skrbništva u smislu odredbe čl.264.st.2.Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19 i 47/20). Dakle, odvjetnik koji u svojstvu privremenog zastupnika zastupa tuženika u parničnom postupku ima pravo na naknadu prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (Narodne novine 5/15), dalje: Pravilnik (tako i Županijski sud u V. u svojoj odluci posl.br.Gž-227/2019-2 od 21.studenoga 2019.godine). Shodno tome, naknada za obavljanje pravnih radnji privremenog zastupnika u osobi odvjetnika, određuje se u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripala sukladno Odvjetničkoj tarifi, temeljem čl.3.st.2.Pravilnika. Cijeneći okolnost da je u ovom tzv. prijelaznom razdoblju potrebno novčana potraživanja iskazivati u izreci odluka dvojno, u valuti eura i u valuti kune, u smislu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (Narodne novine 57/22), valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu, 27. siječnja 2023.

S U D A C

Mislav Polić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude (čl.348 ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženoj pod 2.

- privremenom zastupniku tužene pod 3.