Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 2813/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. H. - V., iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u V., protiv tuženice M. G. - T., iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici u K., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž Ob-31/2023-2 od 6. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-638/2022-75 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 24. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž Ob-31/2023-2 od 6. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-638/2022-75 od 21. prosinca 2022.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženice, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje, odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. U odnosu na prvo pravno pitanje koje je u prijedlogu naznačila tuženica („...koje sve konstitutivne dijelove /i koja je njihova kvaliteta/ mora imati zajednica muškarca i žene da bi se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom...“), treba reći da je ukidnim rješenjem revizijskog suda broj Rev - 1344/2019-2 od 4. svibnja 2022., donijetim u ovoj pravnoj stvari, jasno navedeno koje kvalifakotorne okolnosti mora ispunjavati određena zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca da bi se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom. Kako se pobijana odluka u odnosu na navedeno pitanje temelji na pravnom shvaćanju zauzetom u prethodno navedenoj odluci ovog revizijskog suda, to se i pravno pitanje kako ga je u prijedlogu naznačila tuženica ne može cijeniti važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Za drugo pitanje koje je u prijedlogu naznačila tuženica („...da li se u smislu postojanja izvanbračne zajednice, pod zajedničkim domaćinstvom u kojem se ispunjava ekonomska funkcija braka može smatrati život partnera u stanu jednog od partnera /Varaždin/ koji tamo ne živi već dolazi iz mjesta prebivališta /Zagreb/ u kojem živi i radi, gotovo isključivo vikendom...“), treba reći da su nižestupanjski sudovi prema svim predloženim i provedenim dokazima u postupku cijenili pretpostavke postojanja izvanbračne zajednice u konkretnom slučaju, pa se ovo pitanje kako ga je u prijedlogu naznačila tuženica u bitnom odnosi na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, treće pitanje koje se odnosi na istodobno postojanje druge faktične izvanbračne zajednice ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda, tako da se i ovo pitanje ne može cijeniti važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Posebno u odnosu na drugo i treće pitanje naznačeno u prijedlogu, valja reći da se pod pravnim pitanjima u smislu odredbi čl. 385.a ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (važno za odluku u sporu), kako je to navedeno u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
6. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.