Poslovni broj: UsI-3171/21-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Kristini Senjak Krunić uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. Ž. Sv. N. u K., koju zastupa opunomoćenica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. d. o. u Z., Z., radi prava na naknadu za oduzetu imovinu, 27. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/513, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 3. kolovoza 2021. u dijelu kojim se odbija žalba u odnosu na točku 3. izreke prvostupanjskog rješenja koja se odnosi na povrat k.č.br. 2570 oranica, površine 200 m[2] i k.č.br. 2571 pašnjak, površine 154 m , sve upisane u zk.ul. 2162 k.o. K.-g..

II. Poništava se točka 3. izreke rješenja XVI. Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/11-01/09, URBROJ: 2140-02/4-17-62 od 26. listopada 2017. u odnosu na povrat k.č.br. 2570 oranica, površine 200 m[2] i k.č.br. 2571 pašnjak, površine 154 m[2] , sve upisane u zk.ul. 2162 k.o. K.-g..

III. Nalaže se Uredu državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja u odnosu na povrat k.č.br. 2570 oranica, površine 200 m[2] i k.č.br. 2571 pašnjak, površine 154 m , sve upisane u zk.ul. 2162 k.o. K.-g..

IV. Nalaže se tuženiku, OIB: 72910430276 da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju OIB: … troškove upravnog spora u iznosu od 1.244,28 Eura / 9.375,00 kuna (slovima: tisućudvjestočetrdesetičetirieura i dvadesetosamcenti / devettisućatristosedamdesetipetkuna).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/17-01/513, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 3. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja XVI. Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/11-01/09, URBROJ: 2140-02/4-17-62 od 26. listopada 2017.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj ovlaštenik prava na naknadu za oduzetu imovinu (točka 1. izreke). Predmet naknade je građevinsko zemljište, nekretnina nekad označena kao dio k.č.br. 1428/1 vrt površine 239 čhv, upisana u zk.ul. 93 k.o. K. na ime Ž. n. K., kasnije pripisana u novi zk.ul. 4685 naime Općenarodne imovine pod upravom NNO-a Krapina za javne potrebe u svrhu nacionalnog gospodarenja i iskorištavanja, a danas su to nekretnine označene kao: k.č.br. 2569 pašnjak površine 508 m[2] , k.č.br. 2570 oranica površine 200 m i k.č.br. 2571 pašnjak površine 154 m[2] , sve upisane u zk.ul. 2162 k.o. K.-g. i PL 1932, u vlasništvu i posjedu Grada Krapine, Krapina, Magistratska 30 (točka 2. izreke). Nekretnine iz točke 2. tog rješenja nije moguće naturalno vratiti te će oblik naknade, bilo u zamjenskim nekretninama ili primjerenom novčanom iznosu, biti određen sukladno odredbama Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima ("Narodne novine" broj 18/98) / (točka 3. izreke. Obveznik naknade Republika Hrvatske (točka 4. izreke), a svaka stranka snosi svoje troškove (točka 5. izreke).

3. Tužitelj u tužbi smatra da tuženik u osporenom rješenju pogrešno tumači zakonske odredbe i odredbe mjerodavnog međunarodnog ugovora koje se odnose na uvjete i način povrata oduzete imovine pravnim osobama Katoličke crkve. Objašnjava da se pogrešno izjednačava pravni status uvjeta i prava na povrat imovine fizičkih osoba i pravnih osoba Katoličke crkve obzirom da se na imovinu pravnih osoba Katoličke crkve uz propise koji se primjenjuju na ovlaštenike naknade/fizičke osobe primjenjuje Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima koji kao međunarodni ugovor ima snagu iznad zakona. Stoga zaključuje da se naknada pravnim osobama Katoličke crkve utvrđuje primarno prema odredbama Međunarodnog ugovora pa tumačenje tuženika da je prvostupanjsko tijelo dužno u ovom postupku naknadu odrediti u obliku zamjenskih nekretnina, odnosno primjerene novčane naknade je potpuno pogrešno i nezakonito. Iznosi da je cilj sklapanja navedenog međunarodnog ugovora naturalni povrat svih nekretnina koje se mogu vratiti predlagatelju, a to su primarno nekretnine na kojima u času donošenja Zakona o naknadi nisu postojala stečena prava trećih osoba. Stoga primjenjujući odredbe navedenog međunarodnog ugovora na konkretan slučaj, od predmetnih nekretnina koje su dodijeljene trećim osobama, pa naknadno deposedirane (i to za namjenu za koju nisu privedene), naturalno se trebaju vratiti sve čestice za koje treća osoba nije podnijela zahtjev za naknadu. Dodaje da se u ovom slučaju to odnosi na zk.čest.br. 2570 i zk.čest.br. 2571, obje k.o. K.-g.. Upućuje kako je sudska praksa prihvatila da jedino u slučaju kada je treća osoba za koju se utvrdi da je ovlaštenik naknade, podnijela zahtjev za povrat, opravdano toj osobi zemljište vratiti, a tužitelju za takvo zemljište odrediti odgovarajuću zamjenu/naknadu u skladu s odredbama navedenog međunarodnog ugovora. Smatra da je u ovom konkretnom slučaju moguć naturalni povrat navedenih čestica njemu. Predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, poništi osporeno rješenje u dijelu koji se odnosi na obijanje žalbe u odnosu na k.č.br. 2570 i 2571 obje k.o. K. g. te poništenje točke 3. izreke prvostupanjskog djelomično rješenje koji je odnosi na iste čestice te da se predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troška ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba je ovom Sudu 29. prosinca 2022. dostavila odgovor na tužbu u kojem navodi da je suglasna s osporenim rješenjem. Unatoč tvrdnji tužitelja da su dijelovi k.č.br. 2570 i 2571 k.o. K. podobni za povrat, ističe da za to nema uvjeta, jer zahtjev za povrat nije bio podnesen od trećih osoba kojima su te nekretnine deposedirane. Dodaje da njihova vanjska identifikacija radi utvrđenja namjene nije zakonom određena kao neophodna u toj situaciji, a niti moguća, jer je nakon nove izmjere 1974. godine došlo do poništenja podataka pod tim identifikacijama, a prema podacima Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju, zaštitu okoliša i komunalnog gospodarstva Grada Krapine se utvrdilo da se navedene nekretnine nalaze u građevinskom području, djelomično u zoni mješovite namjene, a djelomično u koridoru cesta i važnijih gradskih ulica sa zaštitnim pojasevima. Ovakav stav temeljen je na odredbama članaka 52. i 17. Zakona o naknadi. Smatra da se zakonsko određenje ne može staviti u koliziju sa primjenom te propisanim uvjetima i pravima koja su određena Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima kako to tumači tužitelj. U prvom redu dvije su se strane dogovorile da će Republika Hrvatska Katoličkoj Crkvi, u razumnom roku, vratiti u naravi imovinu koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama (čl. 3. §. I.) pa upravo radi primjene odredbe članaka 52. i 17. Zakona o naknadi, u konkretnom predmetu, nije moguće imovinu vratiti u naravi. Ponavlja podatke iz podneska Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Krapini i prijavnog lista Ureda za katastar Krapina od 16. studenog 1955. u odnosu na predmetne čestice. Ukazuje da je tijekom postupka vještak tek imao mogućnost preklopom karata stare i nove izmjere te identifikacijom katastra i podataka iz zemljišnih knjiga detektirati da staroj oduzetoj k.č.br. 1428/1 površine 1kj 465 čhv odgovaraju tek dijelom i dijelovi novoformiranih kč.br. 2569, 2570 i 2571 k.o. K.. Tako je utvrđeno je da su novom izmjerom 1974. godine od dijela k.č.br. 1428/1 nastale k.č.br. 2569, 2570 i 2571 sve k.o. K.., da je k.č.br. 2569 k.o. K. površine 363 m[2] neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, uzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika, odnosno korisnika F. D. i to rješenjem Skupštine općine Krapina, Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj: 02-UP/-918/1-1981 od 17. studenoga 1981.; k.č.br. 2570 k.o. K. površine 200 m[2] je neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, uzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika odnosno korisnika M. H. rješenjem Skupštine općine Krapina, Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj: 02-UP/-1047/1-1981 od 20. ožujka 1981. godine; k.č.br. 2571 k.o. K. površine 154 m[2] je neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, uzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika odnosno korisnika Lj. P. rješenjem Skupštine općine Krapina, Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj: 02-UP/-1048/1-1981 od 20. ožujka 1981. Iz Uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju, zaštitu okoliša i komunalnog gospodarstva Grada Krapine utvrdilo se da se predmetne nekretnine sada nalaze u građevinskom području, djelomično u zoni mješovite namjene, a djelomično u koridoru cesta i važnijih gradskih ulica sa zaštitnim pojasevima. Nespornim smatra da su predmetne čestice po novoj izmjeri bile u vlasništvu trećih fizičkih osoba kojima su deposedirane 1981. godine i da je u novoj izmjeri došlo do poništenja svih ranijih podataka. Ističe da su sva rješenja o deposedaciji provedena u zemljišnim knjigama, a sve predmetne čestice oduzete od korisnika fizičkih osoba. Slijedom izloženog, u ovom predmetu na nesporno utvrđenoj činjeničnoj podlozi prema kojoj su sve čestice koje su nastale parcelacijom od oduzete k.č.br. 1428/1, koja je oduzeta kao poljoprivredno zemljište, i koja je dijelom dodijeljena trećim fizičkim osobama, kojima su potom te čestice deposedirane za što je isplaćena naknada, a dijelom su eksproprirane u svrhu izgradnje pristupnog puta javnom dobru u općoj uporabi, uzimajući u obzir i činjenicu da je u odnosu na sve to izvršeno kasnije poništenje podataka o parceliranju, smatra da je zakonito i opravdano utvrđena nemogućnosti naturalnog povrata tužitelju kako je to i u osporenom rješenju navedeno. Stoga predlaže Sudu odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te održao raspravu 19. siječnja 2023. u prisutnosti opunomoćenice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe koje izostanak nisu opravdale, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS).

6.1. Na raspravi opunomoćenica tužitelja iznosi da svrha mjerodavnog međunarodnog ugovora nije ponavljanje odredbi Zakona o naknadi, već ispunjenje preuzete obveze da se pravnim osobama Katoličke crkve naturalno vrate sve nekretnine koje se mogu vratiti. Ne smatra spornim da za k.č.br. 2570 i 2571 k.o. K. g. koje su nastale od oduzete k.č.br. 1428/1 i koje su u vremenu od oduzimanja do donošenja Zakona o naknadi deposedirane trećim osobama, nije podnesen od istih tih osoba zahtjev za naknadu, da se radi o nekretninama upisanim kao vlasništvo i posjed Grada Krapine te na njima u času donošenja Zakona o naknadi nije bilo stečenih prava trećih osoba pa stoga nema zapreke za naturalni povrat navedenih nekretnina čime bi se ispunile obveze po međunarodnom ugovoru i smanjio trošak države radi isplate naknade tužitelju.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. U konkretnom slučaju je nesporno da je pravilno utvrđen tužitelj kao ovlaštenik naknade prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj. 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje Zakon o naknadi). i Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 18/98 dalje Međunarodni ugovor), te da je predmet naknade poljoprivredno zemljište stare oznake k.č.br.1428/1, površine 1 kj 465 čhv upisane u zk.ul. 93 u k.o. K. na ime Ž. n. K., oduzeto Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Krapini, broj: 787/46 od 28. lipnja 1946. i preneseno u novi zk.ul. 4685 na ime općenarodne imovine. Tijekom upravnog postupka je utvrđeno da je 1955. godine navedena k.č.br. 1428/1 parcelirana na nove čestice k.č.br. 1428/1, 1428/10, 1428/11, 1428/12, 1428/13 i 1428/14, s tim da je čestica broj 1428/1 otpisana 1956. u zk.ul.br. 2359 u korist K. S., da je k.č.br. 1428/12 1957. godine otpisana u zk.ul.br. 5116 u korist Ž. S. i N. temeljem ugovora o zamjeni, dok je k.č.br. 1428/13 temeljem ugovora o zamjeni otpisana 1956. godine u zk.ul.br. 2970 u korist I. O., a čestice k.č.br. 1428/10, 1428/11 i 1428/14 ostale su upisane u zk.ul. 4685 k.o. K..

8.1. Iz prijavnog lista Ureda za katastar Krapina od 16. studenog 1955. koji je u Zemljišnim knjigama zaprimljen pod brojem 1270/Z razvidno je da je između Narodnog odbora Općine Krapina i K. S. (S.) sklopljen 7. rujna 1956. Zamjedbeni ugovor po kojem je Narodni odbor Općine Krapina zamijenio k.č.br. 1428/1 oranicu i put ispod groblja u površini od 916 čhv za nekretnine K. S.. Prema priloženom Zamjendbenom ugovoru od 7. rujna 1956., koji je u Zemljišnim knjigama zaprimljen pod brojem 1266/Z razvidno je da Narodni odbor Općine Krapina njime zamjenjuje svoje nekretnine upisane u z.k.ul. 4685 i to k.č.br. 1428/1 oranicu i put ispod groblja u P. k.o. K. u površini od 916 čhv za nekretnine K. S. odnosno S. iz K. u z.k.zl.broj. 4462 k.o. K. i to česticu 12522/2-a dvorište i zgrada sa 227 čhv, u zk.ul. broj 2359 k.o. K. i to čestice broj 396/1 dvorište sa 320 čhv i broj 395/2-a dvorište od 115 čhv. Istim ugovorom uzajamno se dozvoljava uknjižba prava vlasništva na zamijenjene nekretnine.

8.2. Također po prijavnom listu Zavoda za katastar o deposediranju zemljišta za potrebe prilaza autoputu od 16. listopada 1967. proizlazi da su između ostalih k.č.br. 1428/1 sa 554 čhv, k.č.br. 1428/13 sa 158 čhv i k.č.br. 1428/14 sa 6 čhv bile u postupku eksproprijacije u svrhu izgradnje petlje u Krapini za cestu Zaprešić-Krapina- Ptuj.

8.3. Spisu tuženika priložena su rješenja Skupštine općine Krapina, Odjela za privredu i komunalne poslove broj: 04-5511/1-1967-1., 04-5511/1-1967-5. i 04- 5511/1-1967-15. od 1. kolovoza 1967., prema kojima se za potrebe Općine Krapina, a u svrhu izgradnje petlje u Krapini za cestu Zaprešić-Krapina-Ptuj prenosi pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu i to k.č.br. 1428/1 sa 554 čhv koje je u stvarnom posjedu i korištenju K. S., zatim k.č.br. 1428/13 sa 158 čhv koje je u stvarnom posjedu i korištenju B. B. te k.č.br. 1428/14 sa 6 čhv koje je u stvarnom posjedu i korištenju Općine Krapina.

9. Na temelju obavljenog očevida na licu mjesta te nalaza i mišljenja geodetskog vještaka (preklopom karata stare i nove izmjere te identifikacijom katastra sa zemljišnom knjigom) utvrđeno da staroj k.č.br. 1428/1 novom izmjerom iz 1974. godine odgovaraju, između ostalih čestica, i novonastale k.č.br. 2569, 2570 i 2571, sve k.o. K.-g. koje su predmet ovog postupka.

9.1. Predmetna k.č.br 2569 u površini od 636 m[2] upisana je u zk.ul. 143 k.o. K. kao neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, koja je uzeta iz posjeda prijašnjeg vlasnika odnosno korisnika F. D. rješenjem Skupštine općine Krapina, Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj: 02-UP/- 918/1-1981 od 17. studenoga 1981.

9.2. Predmetna k.č.br. 2570 u površini od 200 m[2] upisana je u zk.ul.1634 k.o. K. kao neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, koja je uzeta iz posjeda korisnika M. H. rješenjem Skupštine općine Krapina, Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj: 02-UP/-1047/1- 1981 od 20. ožujka 1981.

9.3. Predmetna k.č.br. 2571 k.o. K. površine 154 m[2] upisana je u zk.ul. 1264 k.o. K. kao neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, uzeto iz posjeda korisnika Lj. P. rješenjem Skupštine općine Krapina, Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj: 02-UP/-1048/1-1981 od 20. ožujka 1981.

9.4. Nesporno je i da su sva navedena rješenja o oduzimanju zemljišta provedena u zemljišnim knjigama te da su predmetne čestice oduzete od tadašnjih korisnika, fizičkih osoba F. D., M. H. i Lj. P., radi izgradnje salona namještaja u Krapini i dane su na korištenje Općini Krapina.

10. Uvodno navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u ponovnom postupku nakon što je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/13-01/449, URBROJ: 514- 04/01-16-2 od 23. svibnja 2016., poništeno djelomično rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-942-05/11-01/09, URBROJ: 2140-02/4-13-54 od 9. travnja 2013., kojim je tužitelji vraćeno u vlasništvo građevinsko zemljište označeno kao k.č.br. 2569 pašnjak površine 508 m[2] , k.č.br. 2570 oranica površine 200 m i k.č.br. 2571 pašnjak površine 154 m[2] , sve upisane u zk.ul. 2162 k.o. K.-g. kao vlasništvo Grada Krapine te je predmet vraćen na ponovni postupak.

10.1. Tuženik je zaključilo da pravo na naturalni povrat predmetnog dijela k.č. 1428/1, odnosno k.č.br. 2569, 2570 i 2571 sve k.o. K. g. pripada prijašnjim vlasnicima, ako su podnijeli zahtjev za naknadu obzirom da je u postupku iz navedenih rješenja o deposedaciji utvrđeno da su te čestice u vrijeme deoposedacije bile u stvarnom vlasništvu F. D., M. H. i Lj. P.. Prema mišljenju tuženika pravo na naturalni povrat ne pripada tužitelju, premda je pravnoj osobi Katoličke Crkve oduzeto poljoprivredno zemljište k.č.br. 1428/1, jer je nakon parcelacije dodijeljeno u vlasništvo trećim osobama, kojima su te čestice 1981. godine deposedirane.

10.2. Uzimajući u obzir da su predmetne čestice deposedirane trećim fizičkim osobama kao prijašnjim korisnicima odnosno vlasnicima, tuženik je utvrdilo da se samo njima može odrediti povrat uz ispunjenje uvjeta iz članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi. Budući da se predmetne nekretnine ne mogu naturalno vratiti tužitelju, tuženik je uputio prvostupanjsko tijelo na primjenu mjerodavnog međunarodnog ugovora na temelju kojeg će se tužitelju odrediti pravo na drugi oblik naknade, odnosno pravo na drugu zamjensku nekretninu ili pravo na primjerenu naknadu u novcu. U tom pravcu tuženik upućuje na stajalište Upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Us-6894/2008-13 od 10. studenoga 2011. prema kojem naturalni povrat zemljišta koje je konfiscirano jednoj osobi, a kasnije deposedirano drugoj osobi, pripada osobi kojoj je nekretnina deposedirana.

11. Zakonom o naknadi uređuju se uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom Zakonu (članak 1.).

12. U konkretnom slučaju je sporno da li tužitelj ima pravo na naturalni povrat k.č.br. 2570 i 2571 u k.o. K. g. koje su mu kao vlasniku Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju oduzete i prenesene u općenarodnu imovinu kraj činjenice da su one kasnije deposedirane trećim fizičkim osobama kao prijašnjim korisnicima odnosno vlasnicima.

12.1. Prema ocjeni Suda, a uzimajući u obzir shvaćanje sada Visokog upravnog suda iz presude poslovni broj Us-6894/2008-13 od 10. studenoga 2011., u konkretnom slučaju za utvrđivanje oblika naknade predmetnih čestica odlučno je jesu li nakon njihovog oduzimanja tužitelju, treće osobe valjano stekle pravo vlasništva na tim istim česticama, odnosno jesu li im one predane u posjed na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva, da bi im kasnije bile deposedirane.

13. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 52. Zakona o naknadi propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanog pravnog osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano. Prema stavku 2. istog članka Zakona u slučajevima iz stavka 1. ovog članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama ovog Zakona.

14. Budući da prema podacima spisa predmeta nije jasno jesu li na k.č.br. 2570 i 2571 u k.o. K. g. treće fizičke osobe, odnosno M. H. i Lj. P. stekle pravo vlasništva na tim česticama koje su im kasnije deposedirane, odnosno jesu li im one predane u posjed na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva, prvostupanjsko tijelo će u ponovnom postupku utvrditi tu odlučnu činjenicu kako bi nakon toga mogli odlučiti o obliku naknade koja za te čestica pripada tužitelju.

15. Imajući na umu da propusti javnopravnih tijela, ne mogu ići na štetu stranaka, Sud osporeno i prvostupanjsko rješenje, ocjenjuje nezakonitim u odnosu na odnosu na povrat k.č.br. 2570 oranica, površine 200 m2 i k.č.br. 2571 pašnjak, površine 154 m2, sve upisane u zk.ul. 2162 k.o. K.-g., iz kojeg razloga je temeljem članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I., II. i III. izreke ove presude.

16. O trošku upravnog spora, Sud je odlučio sukladno članku 79. ZUS-a, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, pa mu je priznat sudski trošak sastava tužbe i pristupa na ročište u neprocjenjivim predmetima od po 3.750,00 kn (Tbr.23.t.1. i Tbr.50) sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) uvećano za iznos PDV-a što ukupno iznosi 9.375,00 kn. U Zagrebu, 27. siječanj 2023.

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.