Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: 11 Pn-84/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, a prema prijedlogu odluke više sudske savjetnice Tamare Mandić, u pravnoj stvari tužiteljice T. B. B. iz L., L. G. ., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. K., odvjetniku iz O. ureda D. K., odvjetnika iz I. protiv tuženika C. O. d.d. Z., V. J. ., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. siječnja 2023. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice I. K. odvjetnika iz O. ureda D. K. iz I., a u odsutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude održanom 27. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik, C. O. d.d., Z., V. J. ., OIB: …, dužan je tužiteljici T. B. B. iz L., L. G. ., OIB: …, na ime naknade materijalne štete nastale iz štetnog događaja od 09. kolovoza 2019. isplatiti iznos od 2.652,86 Eur[1] /19.987,99 Kn (dvijetisućešestopedesetdva eura i osamdesetšest centi/devetnaesttisuća devetstoosamdesetsedam kuna i devedesetdevet lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatama tekućom od 09. kolovoza 2019., pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja se primjenjuje za svako naredno polugodište prema referentnoj stopi koja je važeća na dan 01. siječnja, odnosno 01. srpnja tekuće godine, za pet postotnih poena, odnosno u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja je propisana člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku C.O. d.d., Z. (G. Z.) V. J. ., OIB: …, da tužiteljici T. B. B. iz L., L. G. 5, OIB: … naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.868,02 Eur[1] /14.074,60 kn (tisuću osamstošezdesetosam eura i dva centi/četrnaest tisućasedamdesetčetiri kune i šezdeset lipa) pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja se primjenjuje za svako naredno polugodište prema referentnoj stopi koja je važeća na dan 01. siječnja, odnosno 01. srpnja tekuće godine, za pet postotnih poena, odnosno u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja je propisana člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana, dok je u iznosu većem od dosuđujućeg, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnijetoj 18. kolovoza 2021. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 09. kolovoza 2019. godine oko 20.20 sati na cesti Ž.-K. (Ž-2059)-B.-Ž. (Ž-2057) O. K., upravljala svojim osobnim vozilom marke V. P., proizvedenim 2015., registarske oznake V. ..-OI, krečući se desnom prometnom trakom iz smjera Ž. u smjeru K. kada je njoj s desne strane iz polja na kolnik istrčala srneća divljač koja se zabila u desni bočni dio vozila sa posljedicom težih oštećenja vozila tužiteljice. Tužiteljica nadalje ukazuje da je 12. kolovoza 2019. podnijela tuženiku zahtjev za naknadu pretrpljene štete, vezano uz štetni događaj i to kao osiguratelju Lovačkog društva K. K. iz L. ., a istog dana od strane tuženika sačinjen je i Izvid štete. Nadalje, ističe kako je dopisom tuženika broj: 70 I. 8170 2019 od 29. listopada 2019. obaviještena da je njezin zahtjev za naknadu štete iz predmetne prometne nezgode pravno neosnovan iz razloga koji su navedeni u navedenom dopisu. Tužiteljica nadalje navodi da je tuženik neosnovano odbio zahtjev za naknadu štete tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja, budući je do štete došlo zbog naleta divljači iz lovišta osiguranika tuženika na vozilo tužiteljice koji nalet tužiteljica nije mogla izbjeći. Također, tužiteljica je za potrebe ovog postupka pribavila i procjenu štete po stalnom sudskom vještaku S. Š. iz L., prema čijem nalazu i mišljenju od 12. kolovoza 2021. šteta na vozilu tužiteljice iznosi 19.987,99 kn, odnosno 2.652,86 Eur, a koji trošak vještaka je tužiteljica platila u iznosu od 500,00 kn, odnosno 66,36 Eur. (Tužba sa prilozima nalazi se na listu 1-14 spisa).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. rujna 2021., navodi kako ne osporava pasivnu legitimaciju, ali osporava štetni događaj, odgovornost svoga osiguranika za isti, potraživanu visinu naknade štete i potraživanu zateznu kamatu. Tuženik ukazuje kako tužitelj navodi da je dana 09. kolovoza 2019. godine oko 20.20 sati na kolniku županijske ceste naletio na jedinku srneće divljači, te da u prilog svoje tvrdnje dostavlja potvrdu PP I., međutim da su djelatnici PP I. u istoj potvrdi samo zabilježili što im je tužitelj prenio, međutim nje vidljivo da li je rađen očevid, dok nije zabilježeno ni da bi bila izuzeta dlaka divljači. Zbog navedenog, tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako nema objektivnog dokaza da bi do prometne nesreće uopće došlo. Nadalje, tuženik osporava i odgovornost svoga osiguranika za utuženi štetni događaj. Isti navodi kako je bitna pretpostavka odgovornosti lovoovlaštenika za štetu vezano uz divljač u prometu da je ista nastala u svezi provođenja lova, pri čemu treba razlikovati aktivnost lova, od prava provođenja lova kao lovno gospodarske djelatnosti. Osporava se odgovornost osiguranika umješača za utuženi štetni događaj te se radi o isključivoj krivnji osiguranika tužitelja koji nije brzinu kretanja vozila prilagodio uvjetima u prometu. Međutim, čak i da je tužitelj brzinu kretanja vozila prilagodio uvjetima u prometu, tuženik smatra kako nedostaje bitna pretpostavka za odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj, a riječ je upravo o prethodnoj radnji provođenja lova. Tuženik također prigovara visini tužbenog zahtjeva, te ukazuje da je izvršio izvid i procjenu štete te se izvid štete sa fotografijama vozila tužitelja dostavlja u odgovora na tužbu. (Odgovor na tužbu tuženika nalazi se na listovima 18-28 spisa).

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u: potvrdu Policijske postaje I. klasa: 211-04/19-O/740 od 10. kolovoza 2019. na listu 5- 6 spisa, Oznaku štete: 70-IMOD-8170/2019 od 12. kolovoza 2019. na listu 7 spisa, Obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 29. listopada 2019. na listu 8-9 spisa, Procjena stanja vozila VW P.-Comfortline vještaka S. Š. 12. kolovoza 2021. na listu 10-13 spisa, račun vještaka S. Š. na listu 14 spisa, Oznaku štete: 70-IMOD- 8170/2019 od 12. kolovoza 2019. sa fotodokumentacijom na listu 20-27 spisa, prijava štete od odgovornosti-lovci od 27. kolovoza 2019. na listu 28 spisa, zapisnik o očevidu klasa: 211-04/2019-O/740 na listu 43-45 spisa, fotografije dostavljene od Policijske postaje I. na listu 54-62 spisa, fotodokumetaciju na listu 73-79 spisa, dopis L. društva "Kuna" K. od 14. srpnja 2022. na listu 84 spisa, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka J. I., dipl. ing. od 21. studenog 2022. na listu 101-112 spisa. Sud je u dokaznog postupku proveo i dokaz saslušanjem svjedoka M. I., P. M., B. M., kao i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku.

3.1. Sud nije provodio druge dokazne prijedloge, pa tako nije ni saslušavao stalnog sudskog vještaka I. J., dipl.ing. budući stranke provođenje takovog dokaznog prijedloga nisu tražile, niti su prigovarale provedenom prometno-tehničkom vještačenju.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa od 2.652,86 Eur, odnosno 19.987,99 kn na ime naknade štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 09. kolovoza 2019.

6. Tijekom postupka spornim se nije ukazala činjenica kako se 09. kolovoza 2019. dogodio štetni događaj oko 20,20 sati, kada je tužiteljica upravljala osobnim vozilom marke Volkswagen Passat, godina proizvodnje 2015., registarske oznake VŽ 841-OI cestom broj Ž2243-K. (Ž-2059)-B.-Ž. (Ž-2057) Općina K., kojom zgodom je u njezino vozilo udarila životinja.

7. Spornom se međutim ukazala činjenica radi li se o štetnom događaju u kojem je štetu prouzročila divljač, postoji li odgovornost tuženika za naknadu nastale štete tužitelju i po kojoj osnovi, te u slučaju utvrđenja odgovornosti tuženika, u kojoj je visini tužitelj dužan štetu naknaditi tužitelju.

8. Dakle, iz Zapisnika o očevidu klasa 211-04/19-O/740 od 02. ožujka 2020. (na listu 43-45 spisa, dalje u tekstu Zapisnik o očevidu), u bitnome i za ovaj sud nespornim proizlazi kako se dana 09. kolovoza 2019. dogodila prometna nezgoda na cesti Ž2243-K. (Ž-2059)-B.-Ž. (Ž-2057) Općina K., koja je ravna, vrste kolničkog zastora-asfalt, stanje prometa normalno, kojom zgodom su vremenske prilike bile vedre, te da je bila noć, i na kojoj je dozvoljena brzina 90 km/h. Iz zapisnika o očevidu ne proizlazi da bi na mjestu događaja bilo očevidaca ni da bi na licu mjesta bili izuzeti biološki tragovi divljači. Međutim, da se radi o srnećoj divljači proizlazi iz Potvrde policijske postaje Klasa:211-04/2019-O/740 od 10. kolovoza 2019. (list 6 spisa, prvi pasus).

9. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka M. I., policijskog djelatnika koji je prilikom štetnog događaja vršio očevid na licu mjesta i koji je u svojem iskazu danom na glavnoj raspravo 29. kolovoza 2022. naveo da je dana 09. kolovoza 2019. dobio dojavu o prometnoj nezgodi o naletu divljači na automobil kojom prilikom su on osobno i kolega izašli na teren, i izvršili smo očevid, te da tom prilikom divljači nije bilo. U svojem iskazu svjedok ukazuje kako su na teren stigli oko 21,00 sat, te kako je na teren došao i lovac O. M. iz L. društva K. koji je sa još jednim svojim kolegom tražio divljač. Svjedok se očitovao kako prilikom izasla na teren i obavljanja očevida nisu izuzeli trag dlake divljači " jer je toga bilo jako malo, ali u to vrijeme to ni nismo radili, već smo to počeli kasnije", s time da je napomenuo i kako je i sam 30 godina lovac i kako prepoznajem dlaku. U tom smislu isti je svjedok u spisu predmeta na listu br. 56 slika broj 1 gore pokazao oštećenje na autu, pokazao gdje su bile vidljive dlake, te je objasnio i rotaciju divljači prilikom udara u automobil na način da je pokazao mjesto udara divljači i mjesto do kuda se divljač od udarca, rotacijskog okreta, doklizila. Također, isti je svjedok izjavio kako zbog dugogodišnjeg policijskog staža i prakse i staža u lovu, mogu potvrditi da se radilo o divljači, time da napomenuo da je mjesto štetnog događaja uobičajeno mjesto prelaska divljači (a što je potvrdila i svjedokinja P. M.). Ovaj je sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka I. M. budući je prema mišljenju ovog suda svjedočio vjerodostojno i životno.

9.1. Također, tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem svjedokinje P. M. koja je u svojem iskazu danom na glavnoj raspravi 29. kolovoza 2022. nadasve opisno, vjerodostojno i životno opisala kako sam štetni događaj, tako i događanja nakon naleta divljači na vozilo u vlasništvu tužiteljica, te joj je sud u cijelosti poklonio vjeru. Naime, svjedokinja je navela kako je na dan štetnog događaja bila vozač u svom automobilu, kojom prilikom je čekala izlaz na glavnu cestu K.-Ž., po kojoj je vozila tužiteljica, koju je čekala da prođe svojim vozilom pa da se može uključiti u promet. Navela je kako je tom prilikom vidjela četiri srne koje su prelazile cestu po kojoj se vozila tužiteljica, tri srne uspjele su je zaobići, a četvrta je pogodila njezin automobil, koja je "odteturala se u "grabu" pored ceste". Svjedokinja je opisala i bijeg srne sa jarka pored ceste, te je istaknula i kako je policijski djelatnici nisu pitali nikakve osobne podatke, niti sam potpisala bilo kakav zapisnik, već da su joj rekli "da "budu oni to riješili" i da ja mogu ići doma". Svjedokinja je iskazivala i opisala štetu na autu tužiteljice, s time da je napomenula i kako su na autu bile vidljive dlake srne. Naposljetku ista je navela kako tužiteljicu ni prije štetnog događaja, a ni nakon štetnog događaja nikada nije srela niti ju osobno poznaje, te da je kada je dobila poziv za predmetnu raspravu u svojstvu svjedoka "znala sam o čemu se radi, obzirom da je očevid na licu mjesta napravljen s propustom." Ista je svjedokinja, kao i svjedok I. M. istaknula kako je na predmetnoj relaciji čest prelet prelazak divljači, te da istu relaciju koristi često i sama.

9.2. Nadalje, i iz iskaza svjedoka B. M. danom na glavnoj raspravi 29. kolovoza 2022. proizlazi da je u konkretnom sporu došlo do naleti divljači na vozilu tužiteljice, koji također životno i opisno opisuje trenutak saznanja o štetnom događaju od tužiteljice koja mu je supruga i to telefonskim putem, pa do odvođenja automobila kod tuženika radi procjene štete, kojom prilikom su na vozilu bili vidljivi tragovi dlake, sline i krvi, "jer je to sve bilo po staklu, kao i između stakla i kože unutra".

9.3. Tužiteljica je u svom iskazu danom na glavnoj raspravi 11. siječnja 2023. opisala vjerodostojno i životno na koji način je došlo do prometne nezgode, s koje strane ceste joj je dotrčala srna, gdje se nalazila srna po udarcu, činjenici kako je vidjela srnu, kako joj je pristupila svjedokinja koja propustom policijskih djelatnika nije navedena u zapisniku o očevidu, te je opisala i štetu na vozilu. Sud je poklonio vjeru navodima tužiteljice u cijelosti, budući je ista vrlo uvjerljivo iskazivala pred sudom o tijeku događaja i nastanku štete, a osim toga, po mišljenju suda i uvidom u nastala oštećenja automobila kako su fotoelaborirana dokumentacijom koja prileže Zapisniku o očevidu, te opisu samog mjesta događaja iz Zapisnika, ali i iz Potvrde sa lista 5 spisa, iskaz tužiteljice u skladu je i u većoj mjeri potvrđuje utvrđenja u Zapisniku o očevidu, ali i utvrđenja iz vještačkog nalaza i mišljenja (kako sudskog vještaka S. Š., tako i I. J.) u odnosu na nastanak (materijalne štete), ali i iskaze ispitanih svjedoka.

9.4. Nadalje, iako je u smislu odredbe članka 230. ZPP-a policijski zapisnik javna je isprava, koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, prema mišljenju ovoga suda tužiteljica je dokazala da je u javnoj ispravi došlo do nepotpuno utvrđenih činjenica koje se odnose kako na svjedoke štetnog događaja (nema navedene M. P.), ali i na propust u biološkom izuzimanju tragova dlake, o čemu je posvjedočio i umirovljeni policijski djelatnik I. M. koji je vršio očevid i pisao zapisnik i očevidu. Zaključno, ovaj je sud mišljenja kako je tužiteljica, unatoč činjenici što zapisnik o očevidu nije bio potpun, dokazala da je prilikom štetnog događaja došlo do naleta srneće divljači na automobil u njezinom vlasništvu.

10. Dakle, obzirom na pravno pitanje primjene prava na predmet spora, i osporavanje tuženika da bi bio odgovoran za naknadu štete u ovom postupku, valja ukazati na odredbu članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/2018., 32/2019., 32/2020., dalje u tekstu: ZOL) prema kojoj za štetu nastalu naletom vozila na divljač vozač odgovara, ako je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je utvrđeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Ipak, ostaje otvoreno pitanje tko odgovara za štetu u situaciji kad nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, a koja situacija je identična činjeničnim okolnostima predmetnog slučaja. Tu valja ukazati kako prema podnesku L. društva K. K. od 14. srpnja 2022. (na listu 84 spisa), proizlazi kako u vrijeme štetnog događaja na predmetnom mjestu nije bio organiziran lov, niti je bila vršena bilo kakva aktivnost od strane lovačke udruge, što ukazuje na činjenicu kako se mjesto prometne nezgode prema aktualnoj zakonskoj legislativi ne smatra lovištem, ali obzirom da tuženik nije osporavao pasivnu legitimaciju, očito je kako lovačko društvo K. K. gospodari mjestom na kojem se dogodila prometna nezgoda.

10.1. Prema stavu ovoga suda, u ovom predmetu valja primijeniti odredbu članka 76. stavka 2. ZOL-a prema kojoj, u slučaju da isti nakon ne propisuje drugačije, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu, važe odredbe Zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, tj. za nastalu štetu odgovara imatelj opasne stvari, dakle lovoovlaštenik sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO). Na predmetni stav ukazuje i mnogobrojna sudska praksa utvrđena npr. u odluci Županijskog suda u V. G. poslovni broj: Gž-488/2017-4 od 17. studenog 2020.

10.2. Iz odredbe članka 1063. ZOO-a proizlazi da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a članak 1067. ZOO-a propisuje da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a isto tako vlasnik stvari se oslobađa i odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Isto tako, sukladno odredbi iz članka 1045. st. 3. ZOO-a proizlazi da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana

opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

10.3. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda nesporno je da se prometna nezgoda, odnosno nastala šteta dogodila na javnoj cesti, te da za štetu odgovara osoba koja gospodari lovištem, i to prema objektivnom kriteriju, za što ne bi odgovarala, ako se utvrdi da je šteta skrivljena postupanjem samog vozača. Slijedom navedenog, ovaj je sud stava kako tuženik nije dokazao da bi šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili pak treće osobe, budući iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica upravljala motornim vozilom brzinom daleko iznad ograničene ili da bi isti bio u nedopuštenom alkoholiziranom stanju. Također, obzirom na vrijeme štetnog događaja i godišnje doba, (noć) stav je suda kako tužitelj nije mogao izbjeći nalet divljači, a što je utvrdio i stalni sudski vještak u svojem vještakom nalazu i mišljenju (list 8 spisa) iz kojeg proizlazi kako je "Tužiteljica za reakciju na opasnost u konkretnoj situaciji imala na raspolaganju samo 0,14 sekundi, što joj nije bilo dovoljno niti za dovođenje vozila u kočeno stanje, za što je u noćnim uvjetima vožnje prosječnom vozaču potrebna 1 sekunda.", a što pak naposljetku dovodi do utvrđenja kako tužiteljica nije imala niti vremena za izbjegavanje naleta divljači.

11. U pogledu visine nastale štete, odnosno štete koju je tužiteljica uspjela dokazati, ovaj sud se vodio i u cijelosti je i u tom dijelu prihvatio utvrđenja i obračune u vještačkom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka I. J. (list 101-112 spisa) iz kojeg proizlazi da "Prema utvrđenoj visini troška popravka proizlazi da je popravak vozila bio isplativ, jer vrijednost popravka nije premašivala 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan nezgode, koja se kretala u području od oko 100.000,00 kuna", kao i da je uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za marku vozila kakvu ima i tužiteljica, Volkswagen, šteta popravka vozila zajedno sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosila 21.305,40 kn, odnosno 2.827,71 Eur. U tom smislu, a obzirom je tužiteljica u svojem tužbenom zahtjevu visinu štete naznačila u iznosu od 19.987,99 kn, odnosno u iznosu od 2.652,86 Eur prema vještačkom nalazu vještaka S. Š. koji prileži tužbi, dakle u nešto manjem iznosu nego je to utvrdio stalni sudski vještak I. J., valja ukazati i kako stalni sudski vještak I. J., na čiji izrađeni vještački nalaz ni jedna od parničnih stranaka nije stavila prigovore, navodi kako nema primjedbi na kalkulaciju visine troška popravka prema priloženom vještaku S. Š., na kojem se temelji tužbeni zahtjev. Posljedično, ovaj je sud u cijelosti povjerio vjeru vještakom nalazu i mišljenju izrađenom po stalnom sudskom vještaku I. J., obzirom isti nedvojbeno raspolaže potrebnim stručnim znanjem i vještinama za izradu urednog, valjanog i točnog mišljenja u odnosu na zadatak koji mu je sud u ovom postupku odredio. O materijalnoj šteti na vozilu u vlasništvu tužiteljice vjerodostojni su iskazivali i svi ispitani svjedoci u ovom postupku i sama tužiteljica, kojima je sud u cijelosti i u tom dijelu poklonio vjeru.

11. 1. Usvojeni tužbeni zahtjev u iznosu od 19.987,99 kn obračunat je i u eurima prema fiksnom tečaju konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/2022. i 88/2022.). Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u presudi pod točkom I. izreke rješenja.

12. Na dosuđeni iznos je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tijek odredio prema zahtjevu tužitelja koji nije u suprotnosti sa odredbom iz čl. 29. st. 1. ZOO-a, a niti sa odredbom iz čl. 1086. ZOO- a koji određuje dospijeće naknade imovinske štete pa tako i početak tijeka zakonske zatezne kamate.

13. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., i 107/2015., 37/2022. i 126/2022. dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,49 Eur, te na presudu u iznosu od 72,98 Eur sukladno Tbr. 1. i Tbr. 2. stavak 1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 53/2019.). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe sukladno odredbi iz Tbr. 7. točka 1. Tarife u iznosu od 199,08 Eur, trošak zastupanja na raspravama putem punomoćnika 16. prosinca 2021., 24. svibnja 2022., 29. kolovoza 2022., 11. siječnja 2023. u iznosu od po 199,08 Eur.

, dok je za zastupanje na ročištu održanom 27. siječnja 2023. tužitelju priznati trošak za zastupanje na ročištu povodom objave i uručenja presude u iznosu od 99,54 Eur temeljem Tbr. 9.3. Tarife. Tužitelju je priznati i trošak za sastav podneska od 19. studenog 2021., 06. prosinca 2022. temeljem Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 199,08 Eur. Također, tužitelju je priznati zatraženi trošak za troškove vještačenja u iznosu od 265,45 Eur. Tužitelju nije priznati zatraženi trošak za sastav podneska od 22. prosinca 2022. jer je prema mišljenju ovog suda takav trošak bio nepotreban. Dakle, tužitelju je priznat ukupni trošak od 1.868,02 Eur, te je na priznati i dosuđeni trošak dosuđena i zatezna kamata na od dana donošenja presude sukladno odredbi iz članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.),, a u vezi sa člankom 29. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II/ presude.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Ivanec, 27. siječnja 2023.

Sutkinja

Nataša Sever,v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 (petnaest) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoćniku I. K., odvjetniku iz O. ureda D. K. iz I.

2. tuženik po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z.