REPUBLIKA
HRVATSKA
OPĆINSKI
SUD
U
POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: 10. P-424/2019-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice M. L., OIB …, I., zastupana po opunomoćeniku D. R., odvjetniku u O. R. & P. d.o.o. O., protiv tuženika B. P., OIB …, iz C. i A. P., OIB …, iz C. , radi isplate, vr. p. s. 7.417,78 eura / 55.889,29 kn, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. prosinca 2022. u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenika tužiteljice, a u nenazočnosti tuženika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 27. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I
Nalaže se tuženicima B. P., OIB …, iz C. i A. P., OIB … iz C. , da tužiteljici M. L., OIB …, I., isplate iznos od 6.729,80 eura / 50.706,09 kn[1] , sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. srpnja 2019. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi definiranoj člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 114/22) i člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 156/22) (u daljnjem tekstu z. z. kamata), a u roku od 15 dana.
II S preostalim dijelom tužbeni zahtjev u iznosu od 687,93 eura / 5.183,20 kn[1] sa z. z. kamatom od 9. srpnja 2019. pa do isplate se odbija.
III Prijeboj tuženika B. P., OIB …, iz C. , u iznosu od 5.000,00 eura postavljen prema tužiteljici M. L., OIB …, I., odbija se kao neosnovan. IV Nalaže se tuženicima B. P., OIB …, iz C. iA. P., OIB …, iz C. 82, da tužiteljici M. L., OIB…, I., naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.419,02 eura / 10.691,60 kn[1] , sa z. z. kamatom počev od 27. siječnja 2023. pa do isplate, a u roku od 15 dana.
V S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 1.363,18 eura i z. z. kamatom od 27. siječnja 2023. pa do isplate tužiteljica se odbija.
Obrazloženje
1.
Tužiteljica M. L. utužila je tuženike B. P. i A. P. (u daljnjem tekstu tužiteljica, I-tuženik i II-tužena) radi isplate 55.889,29 kn i to tužbom koju je podnijela 17. listopada 2019.
2. U tužbi je tužiteljica istakla da je prema Ugovoru o kreditu broj … od
30. ožujka 2004. I-tuženik bio glavni dužnik poljoprivrednog kredita koji je ugovoren u iznosu od 8.500,00 eura s kamatnom stopom od 9% na rok od 96 mjeseci uključujući poček od 12 mjeseci, II-tužena je bila u navedenom kreditu sudužnik, a ona – tužiteljica je bila jamac za urednu otplatu kredita.
3. Kako tuženici nisu podmirivali svoju obvezu dobrovoljno niti nakon višekratnih poziva i upozorenja ona – tužiteljica je u razdoblju od 11. listopada 2004. do 10. veljače 2005. uplatila po osnovi rečenog kredita 5.183,20 kn i to tako da se plaćanje vršilo putem obustave s njenih primanja.
4.
24. veljače 2010. E. & S. B. d.d. kao ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini i tuženika i tužiteljice, a temeljem kojeg je 3. ožujka 2010. javni bilježnik M. B. iz O., donio Rješenje o ovrsi broj Ovrv-1667/10-2, a nakon izjavljenog prigovora tuženika postupak se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem P-593/10. Ni u tom postupku tuženici nisu pokazali spremnost na podmirivanje svoje obveze, ističe tužiteljica.
5.
Društvo B. K. d.o.o. stekla je potraživanje po kreditu broj … od E. & S. B. d.d. te je 7. lipnja 2019. pozvalo tužiteljicu na dogovor oko modela otplate dugovanja, a model otplate dugovanja se vodio pod brojem …. Ovo društvo je tužiteljici ponudilo model jednokratne uplate 50% preuzetog potraživanja, tj. u iznosu od 50.706,09 kn, sve u svrhu oslobođenja od obveze, a tužiteljica je 8. srpnja 2019. u svojstvu jamca, putem računa svog sina M. L. iz I. podmirila iznos od 50.706,09 kn koji predstavlja 50% preostalog iznosa preuzetog potraživanja po kreditu broj …, sada broj …, nakon čega je društvo B. K. d.o.o. tužiteljicu obavijestilo da više nema nikakvih potraživanja prema njoj u svojstvu jamca.
6. Tužiteljica od tuženika zahtijeva da joj isplate ukupno 55.889,29 kn (50.706,09 kn + 5.183,20 kn) zajedno sa z. z. kamatom od prvog slijedećeg dana poslije plaćanja iznosa od 50.706,09 kn, tj. od 9. srpnja 2019. pa sve do isplate zajedno s troškom parničnog postupka.
7. Svoj zahtjev je tužiteljica pravno ocijenila u smislu odredbe članka 110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO/05) tako da je istakla da joj ova odredba zakona omogućava da ona kao jamac koja je namirila vjerovnikovu tražbinu ima pravo namirenu tražbinu sa sporednim pravima zahtijevati od tuženika u skladu s odredbom članka 120. jer odredba članka 120. ZOO/05 propisuje da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.
8. Sud je pozvao tuženike da odgovore na tužbu i to 8. studenog 2019. te iako su I-tuženik i II-tužena poziv uredno primili odgovor na tužbu je dostavio sudu samo I- tuženik.
9. I-tuženik je u odgovoru istakao da nema nikakve obveze prema tužiteljici i da sve ono što ona tvrdi nije točno. Istakao je prigovor zastare potraživanja navodeći da je prošlo više od 15 godina pa da on smatra da ono što tužiteljica potražuje je zastarjelo.
10. U podnesku od 27. prosinca 2019. (stranica 26 spisa) B. P. kao potpisnik istog navodi da njegova majka A. P. ne može odgovoriti na tužbu jer da nije u stanju voditi nikakve postupke, a nema nikoga za opunomoćenika. Naveo je "tuženica je teškog zdravstvenog stanja i psihički izgubljena i nestabilnog ponašanja".
11. Sud je nakon toga odredio pripremno ročište i podnesak I-tuženika, tj. njegov odgovor na tužbu te i podnesak I-tuženika u kojem je istakao ono što se navodi u točki 10. ovog obrazloženja ovaj sud je dostavio opunomoćeniku tužiteljice radi očitovanja.
12. Tužiteljica je putem opunomoćenika istakla da je potpuno promašen prigovor zastare istaknut od strane I-tuženika jer da je odredbom članka 126. ZOO-a propisano da zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca, a da prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika. Odredbom članka 245. ZOO-a da je propisano kako nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Stavkom 3. članka 245. ZOO-a propisano je da, ističe tužiteljica, zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku. To znači da je podnošenjem ovršnog prijedloga 2. ožujka 2010. E. & S. B. d.d. prekinula tijek zastare prema svim tuženicima, a to znači i prema tužiteljici, a kako je ovršni postupak prešao u parnični i donesena je u postupku presuda, kako I-stupanjska tako i II-stupanjska te je donošenjem II- stupanjske presude poslovni broj Gž-120/2015-2 od 27. siječnja 2016. zastara ponovno počela teći, nedvojbeno proizlazi da potraživanje zahtijevano tužbom od 17. listopada 2019. nije zastarjelo.
13. U odnosu na druge navode tuženika, a posebno prigovor zastare tužiteljica se protivila istaknutim navodima i prigovoru zastare.
14. Vezano za isticanje I-tuženika da je njegova majka i II-tuženica bolesna i da ne može zbog narušenog zdravlja sama zastupati svoja prava i interese, ovaj sud je službenim putem na prijedlog tužiteljice u upisniku "R1 Ob" kod ovog suda utvrdio da Centar za socijalnu skrb Požega, a niti bilo tko od srodnika II-tužene A. P. nije eventualno pokrenuo postupak za lišenje poslovne sposobnosti (stranica 35 spisa).
15. Kako je sud na prijedlog tužiteljice radi osiguranja novčane tražbine donio Rješenje o osiguranju poslovni broj 10. P-424/2019-10 od 7. veljače 2020. i tim rješenjem odredio privremene mjere, protiv tog rješenja žalbu su izjavili tuženici putem opunomoćenika – odvjetnika T. R. V. (stranice 49 do 50 spisa), a jer su tuženici odvjetnici T. R. V. dali ovlaštenje radi zastupanja na temelju punomoći (stranica 51 spisa).
16. U datoj procesnoj situaciji na pripremno ročište 13. ožujka 2020. pristupila je opunomoćenik tuženika odvjetnica T. R. V. i u ime tuženika je u podnesku koji je predala prije zaključenja prethodnog postupka, obrazložila da je točno da je tuženik B. P. podigao sporni kredit, da je točno da je II-tužena A. P. bila sudužnik, a tužiteljica jamac. Međutim, tužiteljica nije navela, ističu tuženici u podnesku (stranica 63 spisa) da je prije dizanja kredita dogovor između tužiteljice i tuženika bio kako će i tužiteljica imati novčane koristi od realiziranog kredita, a što je značilo da je nakon realiziranog kredita I-tuženik tužiteljici pozajmio 5.000,00 eura jer je tužiteljica bila u teškoj financijskoj situaciji, a dogovor je bio da će tužiteljica vratiti iznos od 5.000,00 eura kad bude mogla i to bilo u ratama ili u jednokratnom iznosu. Kako se I-tuženik našao u financijskim problemima i nije mogao plaćati kredit, a saznao je da je neke rate platila tužiteljica tada je mislio da će na taj način dug kompenzirati i s obzirom da je tužiteljica odlučila svoje potraživanje ostvarivati sudskim putem, a na njegove pozive da mu vrati iznos pozajmice od 5.000,00 eura nije reagirala tada je tuženik u podnesku istakao prigovor prijeboja za iznos od 5.000,00 eura, a označio je da je to u času podnošenja podneska 37.000,00 kn.
17. Nakon što je po žalbi tuženika izjavljenoj protiv Rješenja o osiguranju od 7. veljače 2020. Županijski sud u Zadru riješio da se žalba tuženika – protivnika osiguranja odbija kao neosnovana i potvrđuje Rješenje ovog suda poslovni broj P- 424719-10 od 7. veljače 2020., 12. svibnja 2020. podneskom odvjetnica T. R. V. javlja sudu da je otkazala tuženicima punomoć za zastupanje.
18. Sud je tuženicima poziv za glavnu raspravu na dan 2. lipnja 2020., zajedno s odlukom II-stupanjskog suda, tj. Županijskog suda u Zadru, dostavio 19. svibnja 2020., a tuženici su poziv za raspravu i odluku II-stupanjskog suda primili 3. lipnja 2020., kao i predloženi svjedok Z. P., a jer je sud zaključio prethodni postupak i prihvatio izvesti sve dokaze predložene po tužiteljici te i na navedene okolnosti iz prigovora tuženika saslušati svjedoka Z. P. iz C.
19. Kako nisu bile ispunjene procesne pretpostavke sud je zakazao glavnu raspravu za 25. studeni 2022. u 09,30 sati, a kako je ročište za 25. studeni 2022. odgođeno zbog službene spriječenosti uređujućeg suca i utvrđeno na dan 1. prosinca 2022. u 09,30 sati tužena A. P. je podneskom (stranica 94 spisa) javila sudu da nije u mogućnosti pristupiti raspravi iz razloga što se nalazi u bolnici P. na dijalizi.
20. Kako je s ročišta i unatoč više pokušaja dostave poziva izostao i tuženik te i svjedok Z. P., a svoj izostanak nitko od tuženika nije opravdao sud je pozive za glavnu raspravu na dan 27. prosinca 2022. dostavio tuženicima putem e- Oglasne ploče, a u smislu odredbe članka 143. stavak 2. ZPP-a jer je očito da su I- tuženik i II-tužena odugovlačili s postupkom te i unatoč znanju da ne odazivanje sudu trebaju opravdati nisu to učinili na način kako je to predviđeno zakonom. Naime, u tom pravcu treba istaći da je dolje potpisanog suca 27. prosinca 2022. oko 08,00 sati nazvao gospodin koji se predstavio osobnim imenom J. P. i priopćio slijedeće: "Moja majka A. P. ne može pristupiti na raspravu jer se nalazi u bolnici P. na dijalizi, a moj brat B. P. ne može pristupiti jer su mu popucali čirevi". Kako i nakon toga od strane I-tuženika i II-tužene sud nije zaprimio vjerodostojne isprave o navodnim zdravstvenim problemima tada treba zaključiti da su I-tuženik i II-tužena, kraj činjenice da im je raniji opunomoćenik otkazao punomoć, u nastavku postupka isti stvarno opstruirali.
21. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj P-593/2010, pročitan je izvod iz poslovnih knjiga E. & S. b. d.d. na dan 25. siječnja 2010. (stranica 7 spisa), poziv E. & S. b. d.d. upućen tužiteljici radi plaćanja određenog novčanog iznosa (stranica 8 spisa), pročitana je potvrda u kojoj E. & S. b. d.d. potvrđuje da je M. L. kao jamac po kreditu broj … glavnog dužnika B. P., uplatila iznos od 5.183,20 kn u razdoblju od 11. listopada 2004. do 10. veljače 2005., izvršen je uvid u specifikaciju uplata jamca M. L. po kreditu broj … (Eur) na iznos od 688,07 eura (stranica 10
spisa), pročitan je dopis društva B. K. upućen gospođi M. L. od 7. lipnja 2019. na uplatu dugovanja (stranica 15 spisa), izvršen je uvid u pregled transakcija na dan 8. srpnja 2019. na ime M. L. (stranica 17 spisa) i pročitana je Obavijest o podmirenju potraživanja koje je društvo B. K. dostavilo gospođi M. L. 26. srpnja 2019., a u svrhu dokazivanja saslušana je samo tužiteljica, a ne i tuženici jer se nisu odazvali pozivu suda radi saslušanja, a koji im je bio upućen sukladno odredbi članka 268. ZPP-a. Dakle, kako se tuženici bez opravdanog razloga nisu odazvali pozivu suda tada nije obveza suda saslušati tuženike u svrhu dokazivanja – članak 265. stavak 2. ZPP-a.
22. Nakon savjesne analize svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, sud je u smislu članka 8. ZPP-a, kao dokazane činjenice utvrdio one koje je tijekom postupka isticala tužiteljica.
23. Naime, izvršenim uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-593/10 bilo je moguće utvrditi da je I-tuženik zaključio kao korisnik kredita navedeni Ugovor o kreditu 30. ožujka 2004. i to s E. & S. B. d.d., da je II-tužena bila sudužnik, a tužiteljica je bila jamac – platac koja je garantirala za urednu otplatu kredita u iznosu od 8.500,00 eura, a koje je kao poljoprivredni kredit I-tuženik realizirao jer je od gospođe M. S. iz A. kupio rasplodna grla pasmine simentalac i dozvolio da se iznos od 8.500,00 eura uplati na njen tekući račun, kako to i stoji u Ugovoru o kupoprodaji uzgojno valjanih rasplodnih junica i krava programa nabave rasplodnog fonda od 18. ožujka 2004. te i potvrde banke da je na tekući račun gospođe M. S. uplaćen iznos od 8.500,00 eura u protuvrijednosti kuna što je iznosilo 62.771,80 kn.
24. Kao što je i tuženik priznao, a što znači da banci nije uredno vraćao rate kredita, banka je pokrenula postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv I-tuženika, II-tužene i protiv tužiteljice 2. ožujka 2010. tako da je prijedlog dostavljen javnom bilježniku M. B. u O. koja je 3. ožujka 2010. naložila ovršenicima da ukupno potraživanje tužitelja od 98.779,79 kn sa z. z. kamatom i sporednim potraživanjima namire banci, a kako tuženici to nisu učinili o tužbenom zahtjevu je ovaj sud meritorno odlučio presudom poslovni broj P-593/2010- 20 od 23. travnja 2013. tako da je platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B. poslovni broj Ovrv-1667/10-2 od 3. ožujka 2010. u cijelosti održan na snazi te su tuženici bili u obvezi tužitelju isplatiti i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 kn. Presudu I-stupanjskog suda potvrdio je Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi i to tako da je Presudom poslovni broj Gž-120/2015-2 od 27. siječnja 2016. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdo presudu I-stupanjskog suda u cijelosti.
25. Dakle, u cijelosti su istiniti navodi tužiteljice koja je činjenične navode u tužbi istakla upravo tako kako su slijedila procesna događanja u spisu.
26. Pravilno se tužiteljica pozvala na odredbe ZOO-a, a jer je odredbom članka 110. ZOO-a propisano da na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja dok je odredbom članka 120. propisano da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu isplati sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.
27.
Upravo je tužiteljica potvrdom E. & S. B. d.d. (stranica 3 spisa) dokazala da je kao jamac po kreditu broj 5101870743 isplatila u razdoblju od 11. listopada 2004. do 10. veljače 2005. iznos od 5.183,20 kn i da je plaćanje tog iznosa vršeno putem obustave s primanja tužiteljice dok je radila u tvrtki O. k.
28. Tužiteljica je dokazala da je po pozivu društva B. K. d.o.o., a koje je steklo potraživanje po navedenom kreditu od E. & S. B. d.d., uplatila 50% od iznosa od 101.412,18 kn, a jer je ovo društvo stupilo u prava navedene banke i omogućilo tužiteljici da ukoliko izvrši uplatu iznosa od 50.706,09 kn zaključno s 15. srpnja 2019. tada će tužiteljica u potpunosti biti oslobođena obveze plaćanja ostatka dugovanja te da će se za ostatak obveze teretiti isključivo nositelj predmeta.
29. Tužiteljica je postupila po pozivu ovog društva te je, kako i proizlazi iz transakcije (stranica 17 spisa), za korist društva B. K. d.o.o.,
8. srpnja 2019. uplatila iznos od 50.706,09 kn i to na način da je za nju ovaj iznos uplatio njen sin M. L. iz I., A..
30. Upravo zbog savjesnog i poštenog ponašanja tužiteljice koja je u cijelosti dokazala pravno-relevantne činjenice na temelju pisanih dokaza, a pozivom na odredbu članka 268. ZPP-a dana joj je mogućnost da iskazuje kao stranka u svrhu dokazivanja i tužiteljica je o predmetu spora iskazala kako slijedi: "U potpunosti sam razumjela vaša upozorenja jer znam da i ja kao stranka moram iskazivati istinito o svemu bitnom što se tiče ovog spora. Ništa neću prešutjeti i kao prvo ću vam iskazati da pravno ostajem kod svega što je za mene tijekom postupka iznijela moja odvjetnica. Na temelju ovih pisanih dokaza koje ste mogli pronaći u spisu, a ja sam ih priložila mogli ste utvrditi da sam ja dok sam bila zaposlena u društvu O. k., banci otplatila ukupno 688,07 eura u protuvrijednosti kuna i taj novčani iznos sam ja rekla mojoj odvjetnici da spomene u tužbi, a jer je to iznos od 5.183,20 kn. Dakle, taj novčani iznos od tuženika ja zahtijevam jer sam ja bila jamac B. P. po osnovi Ugovora o kreditu broj 5101870743 od 30. ožujka 2004., a gospođa A. P. je bila sudužnik. Nakon što sam dobila obavijest od društva B. K. za moju korist i po mom ovlaštenju moj sin M. je 8. srpnja 2019. za korist društva B. K. uplatio iznos od 50.706,09 kn, a ja sam to prihvatila zato što sam smatrala da na ovaj način prema meni i prema, vjerojatno i B. P. i A. P., banka koja je prodala potraživanje više neće imati potraživanje. Dakle, ništa ja od tuženika nisam više zahtijevala nego li što sam po osnovi navedenog kredita kao jamac za tuženike isplatila. Ja sam tek na trećem mjestu u ugovoru i učinila sam sve da bih i svoju i poziciju tuženika B. P. i tuženice A. P. popravila koliko se to moglo popraviti. Ukupan iznos od 55.889,29 kn ja od B. P. i A. P. zahtijevam sa zakonskom zateznom kamatom od prvog slijedećeg dana nakon što sam uplatila 50.706,09 kn te zahtijevam od njih i sve troškove postupka, a rekla sam mojoj odvjetnici da i na troškove postupka zahtijevam zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate. Sve ovo što sam vam danas istakla kao stranka mogu provjeriti tuženici B. P. i A. P., a kako su jedno vrijeme imali odvjetnicu tada sam uvjerena da je sve što je napisano u zapisnicima njihova odvjetnica njima i prenijela. Pročitala sam podnesak B. P. i A. P. koji imate u sudskom spisu, a rekli ste da se nalazi na stranici 63. Ja odbijam odlučno taj sadržaj njihovog podneska. Neistina je da bih ja uopće bila u situaciji da se ja od realiziranog kredita okoristim tako kako to navodi tuženik B. P.. Već prilikom podnošenja podneska sam se jako začudila vezano za sadržaj tog podneska i ne mogu vjerovati da je tuženik B. P. tako što napisao. Nikada meni B. P. nije predao bilo koji novčani iznos, a kamo li da bih ja nakon dizanja kredita od njega pozajmila 5.000,00 eura. To su notorne laži i kako na zadnjem ročištu nisu bili ni B. P. ni njegova majka A. P. ja sam danas očekivala da će doći u sud i da ću ih moći upitati zašto je B. P. u tom podnesku po svojoj odvjetnici T. R. V. tako što mogao napisati. Sve ovo vam kazujem radi toga što sam obitelji P. tada pomogla i nisam mogla očekivati da ću se naći u ovakvoj vrlo nezavidnoj materijalnoj situaciji i da ću svoj novac morati potraživati tužbom. Ponovno ističem da sve pravne osvrte prihvatite onako kako je rekla moja odvjetnica i ja kao stranka koja je u svemu pošteno nastupila odlučno odbijam istaknuti prigovor prijeboja, a i dalje sam uvjerenja da tuženik B. P., njegova majka A. P. i svjedok Z. P. izbjegavaju pristupiti u ovaj sud i suočiti se sa mnom. Kako se postupak vodi od 17. listopada 2019. tada smatram da je sud u obvezi donijeti presudu povodom moje tužbe, a ja znam da će se tuženici žaliti na presudu. Tada bih molila i žalbeni sud, ako tuženici budu podnijeli žalbu, da žalbeni sud izvrši uvid u spis i da utvrdi koliko puta su tuženici pozivani na ročišta i ako je sud i odgodio raspravu, navodnu spriječenost tuženika tuženici nisu opravdali valjanom medicinskom dokumentacijom. Kad ovo kazujem tada vam moram istaći i da sam upoznata sa sadržajem podneska gospođe A. P. u kojem ona ističe "… slobodno možete provjeriti da li se nalazi na dijalizi, ali bez klevetanja i omalovažavanja jer za to nemate ovlasti." Ja uvažavam da je gospođa A. P. vjerojatno osoba koja ima zdravstvenih problema, ali sam rekla mojoj odvjetnici da bi, ako sud odgađa raspravu i gospođa A. P. i njen sin B. P. trebali sudu dostaviti vjerodostojnu dokumentaciju na temelju koje bi se moglo provjeriti da li su doista određenog dana bili spriječeni pristupiti u sud. Za mene je zahtijevani novčani iznos, a pretpostavljam kao i za svakog drugog tko je pošteno nastupio prema korisniku kredita i sudužniku, veliki novčani iznos ja sam kako bih si osigurala egzistenciju morala otići u N. i zaposliti se. Želim da sve ovo saznaju tuženici B. P. i A. P. i zato sam uvodno i rekla mojoj odvjetnici da ja želim da se rasprava zaključi. Na poseban upit opunomoćenice izjavljujem da sam ja odmah, čim je banka mene obavijestila o činjenici da se kredit uredno ne vraća, pokušala kontaktirati gospođu A. P. i gospodina B. P. i to više puta. Međutim, nije mi to uspjelo."
31. Ovaj objektivan, uvjerljiv i istinit iskaz sud prihvaća u cijelosti i jedino se na temelju tako danog iskaza može zaključiti da je tužiteljica tuženiku nastojala pomoći, a nikako iskoristiti priliku na način kako to u podnesku vezanom za izjavljivanje prijeboja ističe I-tuženik. Dakle, nije bilo razloga ne prihvatiti sve navode tužiteljice iz tužbe i kasnije kao pravno-relevantne činjenice i zasnovati odluku i na pisanim dokazima i na temelju iskaza tužiteljice.
32. Međutim, sud je djelomično usvojio prigovor zastare potraživanja kao osnovan i to za iznos od 5.183,20 kn, tj. sada za iznos od 687,93 eura.
33. Upravo iz potvrde navedene banke proizlazi da je tužiteljici ustegnut iznos po osnovi jamčenja za urednu otplatu kredita, u razdoblju od 11. travnja 2004. do 10. veljače 2005. i to u iznosu od 5.183,20 kn, a kako je tužiteljica tužbu podnijela 17. listopada 2019. ovaj iznos tužiteljica ne može osnovano zahtijevati jer je isti u smislu potraživanja zastario nakon proteka roka od 5 godina, tj. u zastari je potraživanje već 11. veljače 2010.
34. Preostali novčani iznos tužiteljica od I-tuženika i II-tužene osnovano zahtijeva jer je tuženik kao korisnik kredita bio dužnik, a II-tužena je bila sudužnik i tada treba zaključiti da su i I-tuženik i II-tužena stvarni dužnici, a time u smislu odredbe članka 199. ZPP-a i dužnik i sudužnik mogu biti zajednički tuženi jer je na temelju rečenog ugovora o kreditu bilo moguće zaključiti da je banka mogla potraživanje na isti način ostvariti i protiv I-tuženika i protiv II-tužene budući su dužnik i sudužnik. 35. Nedvojbeno proizlazi da presuda I-stupanjskog suda koja je postala pravomoćna 27. siječnja 2016. predstavlja ovršni naslov i na temelju tog ovršnog naslova, tužiteljica kao jamac koja je isplatila društvu B. K. d.o.o. navedeni iznos može od tuženika zahtijevati preostali novčani iznos od 50.706,09 kn koji je platila navedenom društvu, a jer je iste godine i to nekoliko mjeseci kasnije od uplate podigla tužbu protiv I-tuženika i II-tužene.
36. Potrebno je istaći da je zbog procesnog postupanja I-tuženika sud bio u nemogućnosti bilo koju činjenicu utvrditi na temelju njegovog iskaza, a I-tuženik o navodnoj pozajmici nije pružio sudu niti jedan pisani dokaz pa u tom slučaju nedvojbeno proizlazi da tuženikov materijalno-pravni prigovor prijeboja nije osnovan i sud ga je kao neosnovanog odbio. Tuženik je u postupku trebao dokazati da prema tužiteljici ima potraživanje od 5.000,00 eura, a kako to nije učinio tada je valjalo u odnosu na prijeboj odlučiti kao u izreci, tj. odbiti ga kao neosnovan jer nisu za to bile ispunjene one pretpostavke propisane odredbama članka 195. do 202. ZOO-a.
37. Imajući u vidu da je tužiteljica od tuženika zahtijevala 55.889,29 kn / 7.417,78 eura, a sud joj je dosudio 6.729,80 eura / 50.706,09 kn proizlazi da je uspjeh tužiteljice u parnici 91%, a uspjeh tuženika je 9%.
38. Pravilno primjenjujući odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a valjalo je od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzeti postotak tuženika koji su u manjoj mjeri uspjeli u parnici, a nakon toga je sud trebao utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u parnici i koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te joj nakon toga odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.
39. Dakle, računskim putem se dobije da je tužiteljica uspjela s 82% od postavljenog tužbenog zahtjeva i onda joj je valjalo priznati one izdatke koje je imala radi zastupanja putem opunomoćenika – odvjetnika, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 i 103/14, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa) i onih troškova koji se odnose na plaćanje sudskih pristojbi za podnesenu tužbu, za prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj mjeri, za rješenje o privremenoj mjeri i za presudu, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/19 i 92/21).
40. Tužiteljici je opunomoćenik – odvjetnik sastavio tužbu, prijedlog za donošenje privremene mjere, jedan obrazloženi podnesak te ju je zastupao na pripremnom ročištu od 7. veljače 2020., pripremnom ročištu od 13. ožujka 2020. i na ročištu za glavnu raspravu od 27. prosinca 2022., a onda opunomoćeniku – odvjetniku po osnovi zastupanja za svako ročište pripada po 199,08 eura / 1.500,00 kn (sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife), za sastav prijedloga za donošenje privremene mjere pripada mu 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr. 8. točka 2. Tarife), za obrazloženi podnesak od 27. siječnja 2020. pripada mu 199,08 eura / 1.500,00 kn kao i za zastupanja na ostalim pripremnim ročištima i ročištu za glavnu raspravu.
Svakako, sukladno Tbr. 7. Tarife, a prema utvrđenoj vrijednosti spora i za sastav tužbe opunomoćeniku pripada nagrada u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kn.
41. Osnovica za obračun PDV-a po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) je 1.094,94 eura / 8.250,00 kn, PDV iznosi 273,74 eura / 2.062,50 kn pa je ukupan trošak zastupanja priznat tužiteljici u iznosu od 1.368,68 eur / 10.312,32 kn.
42. Tužiteljica je obveznik plaćanja sudskih pristojbi i to za tužbu i presudu u iznosima od po 120,61 eur / 909,00 kn i u iznosima od po 60,31 eur / 454,41 kn pa je ukupan trošak sudskih pristojbi 361,83 eura / 2.726,21 kn, a kad se iznosu priznatog troška zastupanja od 1.368,68 eura pribroji iznos po osnovi sudskih pristojbi od 361,83 eura dobije se iznos od 1.730,51 eur. 82% od ovog iznosa je 1.419,02 eura / 10.691,61 kn.
43. U preostalom dijelu zahtjeva za isplatom troška do 2.782,20 eura valjalo je tužiteljicu odbiti, tj. za iznos od 1.363,18 eura i z. z. kamatom.
44. Treba istaći da se z. z. kamata temelji na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05 i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 156/22), a i odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22).
45. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Požegi 27. siječnja 2023.
Sudac:
Ljubomir Mirković, v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
1. OD R. & P. d.o.o., O.
2. B. P., C.
3.
A.
P.,
C.