REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj 8 P-62/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, OIB: ..., protiv tuženice M. M. iz S., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženice osobno, 26. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju Zavodu, služba u Z. iznos od 10.477,45 EUR / 78.942,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 14. veljače 2022. navodi kako je temeljem rješenja tužitelja broj ... od 28. veljače 2014. tuženici utvrđena nepripadna isplata mirovine u razdoblju od 26. veljače 2007. do 31. siječnja 2014. u ukupnom iznosu od 78.942,33 kn. Protiv predmetnog pravomoćnog rješenja tužitelja tuženica je izjavila žalbu te je pokrenut upravni spor u kojem je donesena presuda posl. br. Usl-2281/14 od 3. ožujka 2017. kojom je poništeno rješenje tužitelja broj ... od 22. svibnja 2014. u dijelu u kojem je odbijena žalba protiv točke II. izreke rješenja od 28. veljače 2014. koja je potvrđena odlukom Visokog Upravnog suda RH broj Usž- 2202/17 od 19. srpnja 2017. Ističe kako je tuženica vodila i upravni spor vezano za odbijanje zahtjeva za priznanje prava na invalidsku mirovinu, a koji je okončan presudom posl. br. Usž-2202/2017 od 30. lipnja 2016. Navodi kako je mirnim putem pozvao tuženicu da vrati nepripadno isplaćenu mirovinu pozivom od 29. lipnja 2020., a na koji se tuženica očitovala dopisom od 8. srpnja 2020. no na traženje tužitelja nije dokumentirala iznesene navode te podnijela svrsishodan prijedlog za mirno rješenje spora. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako je tuženoj temeljem rješenja tužitelja, P. s. u Z. broj ... od dana 6. lipnja 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 26.2.2007. koje rješenje je predstavljalo valjan i zakonit osnov za isplatu iznosa kojeg sada potražuje tužitelj stoga je potpuno kontradiktorno i na zakonu neosnovano potraživati isplatu iznosa kojeg je tužena stjecala na temelju navedenog rješenja od dana 26. veljače 2007. Ističe da je imala osnov za primanje navedenog iznosa koji joj se pobijenim rješenjem potpuno neosnovano utvrđuje kao nepripadan jer joj je u tom razdoblju nadležno tijelo priznalo pravo na invalidsku mirovinu. Također, sukladno članku 1117. Zakona o obveznim odnosima uređuju se situacije kad se može zadržati primljeno iz humanitarnih i moralnih razloga, iako bi inače bile ispunjene pretpostavke stečenog bez osnove, kao jedna od iznimki kojima se uređuje kad se osiromašenom može uskratiti pravo zahtijevati vraćanje stečenog bez osnove. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan sve uz naknadu troška postupka tuženici.

3. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu tužitelj je u podnesku od 14. ožujka 2022. naveo kako isti temeljem odredbe čl. 166. Zakona o mirovinskom osiguranju te temeljem valjane pravne osnove - rješenja broj ... od 28. veljače 2014. kojim je utvrđena nepripadna isplata, a sve sporne činjenice utvrđene su u upravnom postupku. Tuženica nema pravni osnov za primanje invalidske mirovine obzirom na to da je u obnovi postupka poništeno rješenje od 6. lipnja 2007. te je obustavljena isplata mirovine, a u kojem postupku je tuženica iskoristila sve pravne lijekove i nije došlo do drugačijeg utvrđenja činjeničnog stanja.

4. Sud je u tijeku dokaznoga postupka izvršio uvid u rješenje broj ... od 22. veljače 2014. s istaknutom klauzulom pravomoćnosti (list 4 i 5 spisa), rješenje broj ... od 22. svibnja 2014. (list 6- 8 spisa), presliku presude Upravnog suda broj Usl- 2281/2014 od 3. ožujka 2017. (list 10-15 spisa), presliku presude Viskog Upravnog suda RH broj Usž-2202/17 od 19. srpnja 2017. (list 16-22 spisa), obračun nepripadno isplaćene mirovine od 28. svibnja 2020., ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja(list 24-57 spisa), presudu Visokog Upravnog suda RH broj Usž- 1488/16 od 30. lipnja 2016. te presuda broj Usl-2282/2014 od 18. veljače 2016. (list 58-68 spisa), poziv od 29. lipnja 2020. te očitovanje punomoćnika tuženika od 8. srpnja 2020. i dopis od 16. srpnja 2020. uz povratnicu te očitovanje punomoćnika tuženika od 22. srpnja 2020., dopis od 31. svibnja 2021. uz povratnicu (list 70-78 spisa), izvod iz analitike regresa (list 79 spisa) te je izvršen uvid u spis predmeta Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usl-2282/14, mirovinski predmet tužitelja za tuženicu

5. Na temelju provedenih dokaza cijeneći svaki provedeni dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Uvidom u rješenje tužitelja broj ... od 28. veljače 2014. koje je postalo pravomoćno 19. srpnja 2017. utvrđeno je kako je tuženici utvrđena nepripadna isplata mirovine u razdoblju od 26. veljače 2007. do 31. siječnja 2014. u ukupnom iznosu od 78.942,33 kn. Iz obrazloženja istog proizlazi kako je tuženici rješenjem tužitelja, P. s. u Z. broj ... od 6. lipnja 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 26. veljače 2007. no da je rješenjem broj ... od 19. veljače 2014. u obnovi postupka pokrenutog po službenoj dužnosti poništeno navedeno rješenje te je obustavljena isplata mirovine sukladno čl. 127. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09) te su poništene i pravne posljedice koje je isto proizvelo.

7. Rješenjem tužitelja broj ... od 22. svibnja 2014. odbijena je žalba tuženice protiv rješenja tužitelja broj ... od 28. veljače 2014., a iz obrazloženja kojeg proizlazi kako je postupak za utvrđivanje nepripadnosti isplate pokrenut po službenoj dužnosti budući da je od strane tužitelja 1. srpnja 2013. zaprimljen dopis MUP-a RH, Sektor k. p., da se u spisu tuženice nalazi krivotvorena medicinska dokumentacija temeljem koje su doneseni nalazi i mišljenja te rješenje o pravu na invalidsku mirovinu te je zatraženo donošenje novog nalaza i mišljenja vještaka te revizija istog na temelju medicinske dokumentacije za koju je utvrđeno da nije krivotvorena. U obnovi postupka, temeljem nalaza i mišljenja vještaka od 10. veljače 2014. utvrđeno je da kod tužiteljice ne postoji, počevši od 26. veljače 2007., invalidnost prema čl. 34. ranije važećeg ZMO-a.

8. Protiv rješenja tužitelja broj ... od 22. svibnja 2014. tuženica je pokrenula upravni spor tužbom podnesenom Upravnom sudu u Zagrebu, a u kojem sporu je presudom suda posl. br. Usl-2281/14 od 3. ožujka 2017. poništeno rješenje tužitelja broj ... od 22. svibnja 2014. u dijelu u kojem je odbijena žalba protiv toč. II. izreke rješenja tužitelja od 28. veljače 2014. te je ista točka oglašena ništavom dok je tužbeni zahtjev tuženice odbijen u preostalom dijelu obzirom na to da je sud utvrdio kako je pobijana odluka u pogledu utvrđenja nepripadne isplate invalidske mirovine zasnovana na zakonu ističući da je tuženica ujedno protiv rješenja tužitelja broj ... od 21. svibnja 2014. podnijela tužbu istom sudu koji je poništio rješenje od 21. svibnja 2014., i 19. veljače 2014. no po žalbi ovdje tužitelja Visoki upravni sud RH je poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usl: 2282/14 od 8. veljače 2016. te je odbio zahtjev tuženice kojim se traži poništenje predmetnih rješenja obzirom na to da je Visoki upravni sud zatražio očitovanje Ministarstva iz kojeg proizlazi kako je kriminalističkim istraživanjem utvrđeno počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ-a no da u navedenom predmetu nije vođen kazneni postupak obzirom na to da je nastupila zastara kaznenog progona. Utvrđeno je kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti vraćanja stečenog bez osnove budući da je tuženici isplaćena invalidska mirovina koja joj ne pripada sukladno čl. 166. HZMO-a dok je nalaganje obveze vraćanja istog iznosa u nadležnosti redovnog suda, a ne javnopravnog tijela u upravnom postupku.

9. Presudom Visokog Upravnog suda RH posl. br. Usž-2202/17 od 19. srpnja 2017. odbijena je žalba tuženice te je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usl-2281/14 od 3. ožujka 2017.

10. Uvidom u dopise tužitelja od 2. srpnja 2020. i 17. srpnja 2020. te 2. lipnja 2021. kao i potvrdu o dostavi istih, utvrđeno je da je tužitelj pozvao tuženicu da u roku od 8 dana uplati tužitelju iznos od 78.942,33 kn. Tuženica je predmetne dopise uredno zaprimila te se na iste i očitovala.

11. Tuženica saslušana kao stranka u postupku iskazala je kako ostaje kod svega što je izneseno u dosadašnjem tijeku postupka te kako joj je mirovina dodijeljena od strane tužitelja u iznosu koji je sam odredio.

12. Temeljem odredbe članka 166. ZMO osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti. Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom zakonu ili kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće. Odredbom st. 3. istog članka propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava.

13. Odredbom čl. 1111 st.1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/14, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22-nastavno ZOO) određeno je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3 navedenog članka određeno je da obveza i vraćanje imovine odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

14. Odredbom čl. 1115 ZOO-a određeno je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Prema ocjeni ovog suda činjenice koje su tijekom postupka utvrđene ukazuju na zaključak da je tuženica svojim ponašanjem doprinijela tome da joj se prizna pravo koje joj po važećim propisima ne pripada, odnosno da je od strane MUP-a RH kriminalističkim istraživanjem utvrđeno počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ-a koje se tuženici stavlja na teret, a da u navedenom predmetu nije vođen kazneni postupak obzirom na to da je nastupila zastara kaznenog progona. Prilikom donošenja rješenja o odobravanju mirovine na temelju važećih zakonskih propisa u Republici Hrvatskoj u vrijeme podnošenje zahtjeva, utvrđeno je na temelju krivotvorene dokumentacije kako tuženici pripada pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a koje činjenice nadležnom državnom tijelu u vrijeme donošenja rješenja nisu bile poznate te nije stoga počinjen profesionalni propust u obavljanju državnih ovlasti. Odmah po saznanju u obnovi postupka pokrenutog po službenoj dužnosti poništeno je navedeno rješenje te je obustavljena isplata mirovine sukladno čl. 127. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09) te su poništene i pravne posljedice koje je isto proizvelo.

16. U demokratskom društvu posebnu važnost treba pridavati načelu dobrog upravljanja koje podrazumijeva jasne i transparentne radnje tijela javne vlasti koja moraju postupati osobito pažljivo kada je riječ o postupcima o kojima u konačnici ovisi materijalna egzistencija pojedinaca, kao što je to u ovom slučaju. To posebno podrazumijeva dužnost postupanja na vrijeme, te na prikladan i dosljedan način. Istovjetno stajalište izrazio je ESLJP te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III- 247/2017 od 26. rujna 2019.

17. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog suda, tuženica je bila svjesna da je nadležno tijelo rješenjima o mirovini odlučilo o njezinim pravima na primanje mirovine na temelju krivotvorenih isprava dok je nadležno tijelo, s druge strane svojim postupanjem u konkretnom slučaju ispunilo svoju dužnost postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način, što je posljedično uzrokovalo nametanje obveze tuženici da vrati sve iznose koji su joj neosnovano isplaćeni. Pravomoćno i konačno rješenje upravnog tijela ne može biti predmetom ispitivanja u sudskom postupku.

18. Kako je tužitelj, a kako proizlazi iz rješenja tužitelja broj ... od 28. veljače 2014. koje je postalo pravomoćno 19. srpnja 2017. isplatio tuženici u razdoblju od 26. veljače 2007. do 31. siječnja 2014. iznos od 78.942,33 kn koji tuženici ne pripada, sud je temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, odlučio kao u izreci.

19. Kamata je tužitelju dosuđena u granicama tužbenog zahtjeva, s tijekom od podnošenja tužbe, s obzirom na to da je, kako je utvrđeno, tuženica pozvana podmiriti dugovanje prije podnošenja tužbe u ovome predmetu, u roku od 8 dana. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama, 26. siječnja 2023.

Sudac

Iva Raos, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku