Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 13 Pn-76/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Jasni Bratek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. I. iz C., OIB…, zastupane po odvjetnicima iz OD R. i k. j.t.d. iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB…, zastupane po odvjetnicima OD H. i p. iz Z., radi naknade štete, 13. prosinca 2022., nakon dokončane javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka te objave odluke 26. siječnja 2023., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB…, da tužiteljici V. I. iz C., OIB…, na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplati iznos od ukupno 8.045,26 eura[1] /60.617,00 Kn (osam tisuća četrdeset pet eura dvadeset šest centi/ šezdeset tisuća šest stotina sedamnaest kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.009,75 eura[1] /52.815,00 Kn od 2. veljače 2019. po stopi zakonske zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena do 31. prosinca 2022, a od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na iznos od 1.035,51 eura[1] /7.802,00 Kn od dana presuđenja 26. siječnja 2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

II Sa preostalim dijelom tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa, a u iznosu od 265,45 eura[1] / 2000,00 Kn, se odbija.

III Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB…, da tužiteljici V. I. iz C., OIB…, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.566,53 eura[1] /19.337,50 Kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja 26.siječnja 2023. pa do konačne isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je po punomoćniku podnijela kod ovoga suda tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traži da joj sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se naložilo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 121.002,00 Kn zajedno sa kamatama i troškovima postupka.

2. U tužbi se između ostalog navodi da je dana 19. lipnja 2008. na kolniku u N. G. došlo do prometne nezgode u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao pješak te zadobila teške tjelesne ozljede.

Navedenu prometnu nesreću da je prouzrokovao I. M. koji je kritične zgode upravljao osobnim vozilom marke „VW Passat“ reg. oznaka NG… koji da je bio osiguran kod tuženika.

2.1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1715/11-37 od 28. listopada 2014. da je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog povrede osobnosti iznos od 9.500,00 Kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama dok je tuženik u tijeku spomenutog postupka na ime naknade štete isplatio iznos od 47.000,00 Kn kao nesporan.

2.2. Zbog povreda zadobivenih u ovoj prometnoj nesreći tužiteljica da je dana 13. rujna 2018. podvrgnuta operativnom zahvatu i to kirurškoj operaciji lakta desne ruke, nakon čega je tužiteljica bila na bolničkom liječenju te je potom nastavila liječenje fizikalnim terapijama.

Kao posljedica predmetne prometne nesreće, kod tužiteljice da je došlo i do pogoršanja psihičkog zdravstvenog stanja, uz razvoj anksioznog poremećaja. Tužiteljici da je stoga da je životna aktivnost kao posljedica navedenog umanjenja za dodatnih 20%, tako da umanjenje životne i radne aktivnosti tužiteljice sada iznosi oko 50%,a prije pogoršanja zdravstvenog stanja umanjenje da je iznosilo 30%. Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljici da je temeljem odredbe čl. 19.st.1.i 2. ZOO-a povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, te ista temeljem odredbe čl.1100 i čl.1046. i čl.1089. ZOO-a potražuje pravo na neimovinsku i imovinsku štetu.

Slijedom navedenog tužiteljica potražuje na ime pretrpljenih fizičkih boli iznos od 12.000,00 Kn, na ime duševnih boli zbog pretrpljenog straha iznos od 8.000,00 Kn, na ime umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 77.000,00 Kn, na ime duševnih boli zbog naruženja iznos od 11.000,00 Kn te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.000,00 Kn, za troškove liječenja iznos od 2.000,00 Kn odnosno ukupno 12.002,00 Kn.

2.3. Stoga je predloženo da sud nakon provedenog postupka donese odluku sadržaja prednje navedenog.

3. U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćniku osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

3.1. Osporava se navod tužiteljice da bi kod iste došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na zdravstveni status o kojemu postoji pravomoćna presuda. Osporava se da bi kod tužiteljice došlo do neke nove neimovinske štete koja nije obuhvaćena već utvrđenom naknadom štete za tužiteljicu koju je naknadu tuženik već isplatio tužiteljici.

U spomenutom parničnom postupku koji se vodio pod brojem P-1715/2011 da je između ostalog utvrđeno postojanje i visina umanjenja životne aktivnosti od 30% i to upravo zbog potrebe ulaganja pojačanih napora pri radu s desnom rukom te zbog štetnih posljedica epilepsije, odnosno u domeni psihičkog zdravlja.

3.2. Tuženik navodi da bi se radilo o pogoršanju zdravstvenog stanja kao činjeničnom temelju na kojem oštećenik ostvaruje pravo na naknadu nove, daljnje štete da se mora raditi o situaciji u kojoj kod oštećenika nastupa nova, daljnja, druga šteta koja po objektivnim medicinskim kriterijima nije postojala odnosno nije bila poznata kada se prethodno utvrđivalo pravo na naknadu štete kod oštećenika.

3.3. Kod tužiteljice da je utvrđen značajan obujam umanjenja životnih aktivnosti - 30%, te takvo utvrđenje da je rezultat upravo činjenice da će kod oštećene trajno ostati značajna ograničenja i nemogućnosti koja će se manifestirati i u budućnosti. Stoga da je medicinski vještak u spomenutom parničnom postupku utvrđivao sadržaj i visinu neimovinske štete, posebno obujam umanjenja životne i radne aktivnosti, tada da je isti vještak uzeo u obzir ne samo ozljedu tužiteljice u području desnog lakta, već i posljedice iste ozljede uvažavajući pri tome i izvjesnu mogućnost operativnog zahvata.

Identično činjenično stanje da je i u odnosu na navod tužbe da bi kod tužiteljice došlo do anksioznog poremećaja, jer da je sve bilo predmetom spomenutog parničnog postupka i presude kojom je tužiteljici utvrđeno pravo na naknadu štete. Nastavno i pod pretpostavkom da se kod tužiteljice radi o pogoršanju zdravstvenog stanja o situaciji kada bi tužiteljici trebalo obeštetiti štetom koja nije bila postojeća, poznata u trenutku ranijeg presuđenja, i u tom slučaju zahtjev tužiteljice da bi trebalo odbiti obzirom da se radi o zastari tužbenog zahtjeva. Obzirom da se prema tužbi tužiteljice navodno pogoršanje zdravstvenog stanja očituje upravo u odnosu na problem desnog lakta i razvoja anksioznog poremećaja. da je jasno da ukoliko se radi o pogoršanju, a uvažavajući pri tome trenutak kada su ta stanja bila objektivno utvrđena (dijagnosticirana) i subjektivno poznata tužiteljici, to da se radi nesporno o zastari utuženog potraživanja.

3.4. Tuženik u nastavku upozorava i na proturječnost između historijata tužbe i tužbenog zahtjeva, jer da se u tužbi navodi daljnje umanjenje životne aktivnosti za 20% ali da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 77.000,00 Kn koji da daleko premašuje iznos prema prihvaćenim kriterijima Vrhovnog suda koji za isti navedeno obim umanjenja predviđa iznos od oko 15.000,00 Kn.

3.5. Stoga je predloženo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220.st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ BROJ: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08,57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 – dalje: ZPP) proveo dokaze uvidom u zdravstveni karton tužiteljice, u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (strana 165- 178 spisa), u nalaz i mišljenje dr. M. M. od 16. lipnja 2020., u nalaz i mišljenje dr. S. G. G. od 30. ožujka 2022., u dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 13. listopada 2022., u nalaz i mišljenje Zavoda od 7. prosinca 2011. te medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (strana 235 spisa), u ovosudni spis poslovni broj P-1715/11.

5. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužiteljice, preciziran kao u podnesku od 27. listopada 2022., djelomično osnovan.

6. Analizirajući provedene dokaze utvrđeno je, a što je i nesporno između stranaka da je tužiteljica u štetnom događaju od 19. lipnja 2008. zadobila teške tjelesne ozljede.

6.1. Nesporno je da je vezano uz navedeni štetni događaj pred ovim sudom vođen postupak za naknadu štete između istih stranaka koji se postupak vodio pod poslovnim brojem P-17155/2011, te je presudom poslovni broj P- 1715/2011-37 od 28. listopada 2014. tužiteljici na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje dosuđen iznos od 9.500,00 Kn, time da je nesporno između stranaka da je tuženik tijekom trajanja navedenog postupka tužiteljici isplatio iznos od 47.000,00 Kn kao nesporan iznos .

U spomenutom postupku utvrđeno je da je tužiteljica 19. lipnja 20108., u dobi od 8 godina, nastradala kao pješak i pri tome zadobila teške tjelesne ozljede u vidu nagnječenja desnog lakta, nagnječenje desne potkoljenice i stopala, nagnječenje trbuha, nagnječenje desnog koljena i epilepsiju.

6.2. Sporno je između stranaka je li došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice, a poslije operativnog zahvata 13. rujna 2018. (operacija lakta desne ruke) u smislu povećanja stupnja umanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice, te je su li prednje spomenutom odlukom i postupkom koji je prethodio donošenju presude poslovni broj P- 1715/2011-37 od 28. listopada 2014. obuhvaćene sve možebitne okolnosti i stanja zdravlja tužiteljice koja su postojala i koja su se mogla očekivati u budućnosti, a koja su utvrđena u tom postupku u utvrđenom stupnju umanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice 30%. Točnije, je li došlo i kada do povećanja stupnja umanjenja životne i radne aktivnosti, te ako je, u čemu se ono ogleda i sastoji.

6.3. Dakle, između stranaka nesporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za isti, ali je sporan osnov zahtjeva i visina preko priznatog i isplaćenog iznosa temeljem presude ovoga suda poslovni broj P- 1715/2011-37 od 28. listopada 2014.

7. Prvenstveno je potrebno istaći da je nova koncepcija instituta neimovinske štete uvedena je u pravni sustav Republike Hrvatske Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05), koji je na snazi od 1. siječnja 2006.

7.1. Prihvaćena je objektivna koncepcija neimovinske štete prema kojoj neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, a pretrpljeni tjelesni i duševni bolovi i strah, …izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih okolnosti, pri utvrđivanju pravične novčane naknade. Polazeći od prava osobnosti napominje se da je pravo osobnosti vrlo širok pojam koji ima biološki, etički, društveni, pravni i općecivilizacijski aspekt. U tom smislu zaštita prava osobnosti popravljanjem nanesene neimovinske štete tek je jedan oblik zaštite. To u okviru prava osobnosti i njihove zaštite kroz prizmu neimovinske štete otvara složeno pitanje-tko je subjekt te zaštite i kako se ona građansko pravno ogleda. Novčanu naknadu koju oštećenik dobiva, ne treba dakle, shvatiti kao ekvivalent ugroženom ili izgubljenom dobru. Novac treba oštećenom osigurati mogućnost pribavljanja drugih dobara i ugodnosti koje mu pomažu da lakše prebrodi tjelesnu ili duševnu krizu ili strah nastao kao posljedica štete. Isplata neke svote barem može ublažiti osjećaj neugode koju oštećenik trpi i donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju.

7.2. Institut isplate novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u ZOO uređuje odredba čl.1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) gdje je konačno zakonodavac izrijekom uputio sud da ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosudi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Na okolnost karaktera i opsega ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela nakon operativnog zahvata 13. rujna 2018., a radi utvrđenja da li težina povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade te visine iste sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskim vještacima dr. M. M. spec. neurokirurgu i dr. S. G. G., dr. med., spec. psihijatrije, stalnim sudskim vještacima iz S. B.

9. U nalazu i mišljenju od 10. lipnja 2020,. a kojemu nalazu i mišljenju je sud u cijelosti poklonio svoju vjeru obzirom da je isti dan stručno i objektivno, u nalazu sud nije našao okolnosti koje bi ukazivale na sumnju u pravilnost danog nalaza. Vještak dr. M. M. utvrđuje kako je kod tužiteljice došlo do promjena u zdravstvenom stanju zbog čega je morala biti operirana 2018., a koje pogoršanje da se u doba vođenja postupka i donošenja presude iz 2014. nisu mogle očekivati, obzirom da se radilo o progresiji položaja i rasporeda slobodnih zglobnih tijela koja su blokirala funkciju zgloba te su morala biti uklonjena, a živac koji je bio priklješten – dekomprimiran je.

9.1. Vještak navodi da se tužiteljica redovito liječila kod ortopeda na Klinici u Z. Na kontrolnom pregledu u Klinici dana 11.svibnja 2015. zbog ukočenja desnog lakta ortoped na RTG snimkama uočava slobodno tijelo, koštani fragment koji se nije pokazivao na snimkama iz 2013., a koji blokira savijanje u laktu. Preporučena je fizikalna terapija. Na idućoj kontroli 29. siječnja 2018. ortoped preporuča artroskopijsku toaletu lakatnog zgloba. Dana 12 .rujna 2018. tužiteljica je primljena na Kliniku te dan kasnije operirana. Operacijski je uklonjeno slobodno strano tijelo, uklonjenje koštane izrasline u laktu, te je učinjena dekompresija ulnarnog živca u lakatnom kanalu. U kontrolnim pregledima kod ortopeda u tri navrata evidentira se poboljšanje.

Na kontroli fizijatra 9. siječnja 2019. opisuje se umanjena supinacija i tim danom je završeno liječenje.

Nastavno vještak navodi da je iz nalaza psihijatra od 2018. do 2020. te psihologijskog testiranja uočavaju psihičke tegobe zbog kojih tužiteljica uzima psihijatrijske lijekove. Iz nalaza neurologa da proizlazi da nema pogoršanja neurološkog tj. epileptičkog statusa, uz dobro kontroliranu terapiju protiv padavice. Dana 10. lipnja 2020. vještak je obavio fizikalni pregled tužiteljice, sada u dobi od 20 godina, te izmjerio pokretljivost u zglobu desnog lakta te utvrdio da je pokretljivost ispružanja i savijanja u desnom laktu potpuno uredna 5-0-140. Umanjena je supinacija podlaktice za 50% ukupnog opsega pokreta. Na laktu je vidljiv ožiljak na tri mjesta. Tužiteljica da trpi bolove kod oslanjanja na ispruženu i savijenu desnu ruku, posebno pri jačem opterećenju (podizanju iz ležećeg stava), osjeća bolove pri promjeni klimatskih uvjeta okoline i nošenja tereta, nakon operacije je nosila mjesec dana gipsanu udlagu radi olakšanja bolova i privremene analgetske imobilizacije. Prije operacije, kada je saznala za termin, osjećala je sve jaču zabrinutost za ishod operacije te nakon operacije za buduću invalidnost. Napad padavice nije imala unatrag godinu dana i redovito uzima Lamal (antiepileptik) i dalje pati od nesanice te uzima preporučenu terapiju psihijatra.

9.2. Vještak nadalje navodi da tijekom liječenja, nakon ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći koju je tužiteljica imala 19. lipnja 2008. utvrđene su ozljede u vidu nagnječenje desnog lakta, desne potkoljenice i stopala, trbuha, udarac u glavu i desnu stranu donje čeljusti i epilepsija koje se kvalificiraju kao obična teška tjelesna ozljeda.

Kako je tužiteljica bila podvrgnuta operaciji, da je trpjela bolove i strah, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, da je zaostalo naruženje i umanjena pokretljivost u zglobu .

Vještak utvrđuje kako je tužiteljica shodno operacijskom zahvatu trpjela bolove jakog intenziteta nakon operacije 24 sata, bolove srednjeg intenziteta oko 10 dana te slabog intenziteta do 45 dana, kao i da trpi povremene bolove koji ulaze u pojačane napore.

Nadalje, vještak utvrđuje da je tužiteljica pretrpjela sekundarni strah slabog intenziteta do 45 dana prije hospitalizacije i operacije, srednjeg intenziteta do 2 dana u smislu zabrinutosti i straha od anestezije i samog rezultata operacije te mogućih komplikacija na koje je upozorena, te da je nakon operacije trpjela slabi strah u smislu zabrinutosti za cijeljenje rane i početni oporavak, trajanja do 20 dana. Vještak u nalazu navodi da je u fazi jakih i srednje jakih bolova nakon operacije i za potrebe mirovanja, te imobilizirane ruke, tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć zbog izvršavanja svakodnevnih obaveza u kući (odijevanje i obuvanje, hranjenje), te pri odlasku na kontrolne preglede u trajanju od 2 sata dnevno kroz 45 dana. Zbog ožiljka od operacije kod tužiteljice da je zaostalo naruženje lakog stupnja, povremeno sezonski vidljivo trećima.

9.3. Vještak ističe da je kod tužiteljice došlo do promjena u njezinom zdravstvenom stanju zbog čega je morala biti operirana, a koje pogoršanje da se u doba donošenja presude iz 2014. nisu mogle predvidjeti i očekivati. Radilo se o progresiji položaja i rasporeda slobodnih zglobnih tijela koja su blokirala funkciju zgloba te su morala biti uklonjena, a živac koji je bio priklješten-dekomprimiran je. Tužiteljica da je shodno operacijskom zahvatu trpjela sve vidove štete kako je navedeno. Vještak utvrđuje i da je tužiteljica redovito odlazila na kontrole ortopedu 2015., 2017., 2018. i 2019. ukupno u 7 navrata računajući hospitalizaciju (Klinika, OB S. B.), te kod fizijatra u N. G. u 3-4 navrata s preporukama za vježbe kod kuće.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka S. G. G., dr. med., spec. psihijatrije od 1. ožujka 2022., a kojemu nalazu sud u cijelosti poklanja vjeru jer je isti dan objektivno i stručno, u nalazu nema okolnosti koje bi ukazivale na sumnju u pravilnost danog nalaza. Vještak navodi da je na osnovi anamneze, heteroanamneze, pregleda tužiteljice i uvida u medicinsku dokumentaciju, a što se tiče psihičkih posljedica kod tužiteljice da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja nakon 2014., a da je isto posebno eskaliralo vezano uz operaciju 2018. time da se psihičke smetnje pogoršavaju početkom 2019. Uz probleme pamćenja, pažnje i koncentracije uz subjektivni osjećaj patnje, do dodatnog pogoršanja psihičkog stanja dolazi vezano uz operaciju 2018. Prema navodima vještaka u postojećoj medicinskoj dokumentaciji da je došlo do oštećenja kvalitete života, socijalizacije, školovanja uz prisutni subjektivni doživljaj patnje, u periodu od saznanja za operaciju početkom 2018. pa do oporavka nakon operacije, u kojem periodu za vještak procjenjuje da se radi o umanjenju opće životne aktivnosti 15%. U zaključku vještak navodi da imajući u vidu pretrpljene traume i njihove posljedice, dob tužiteljice, vještak je procijenila da je kod tužiteljice došlo do psihičkog oštećenja, odnosno umanjenja opće životne aktivnosti u iznosu 10%, a u kojem obimu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora i danas, a u periodu od saznanja za operaciju 2018. pa do oporavka od operacije 15%.

11. Iz kombiniranog vještačenja vještaka dr. M. i dr. G. G. od 13. listopada 2022. utvrđeno je da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice ozljeđivanja iz 2008., koje umanjuju njezinu opću životnu aktivnost ukupno 40%.

12. Svoj nalaz i mišljenje vještaci dr. M. i dr. G. G. i usmeno su obrazložili kod ovoga suda na ročištu održanom 13. prosinca 2022. U svom iskazu oba vještaka ostala su kod zajedničkog nalaza i mišljenja kojega su sačinili za potrebe ovoga postupka 17. listopada 2022. i kojim je utvrđena zajednička ocjena umanjenja opće životne aktivnosti kod tužiteljice u omjeru od ukupno 40%.

Vještak dr. M. je ponovio pred sudom da pregledom tužiteljice 10. lipnja 2020. utvrdio mjerenjem pokretljivosti u zglobu i lakta da postoji smanjena pokretljivost supinacije i pronacije tj. uvijanja podlaktice prema unutra i van u visini od 50 % ukupnog opsega pokreta uspoređujući sa zdravom lijevom rukom, što predstavlja umanjenje pokreta u srednjem stupnju. Uzevši u obzir činjenicu da tužiteljica boluje od posttraumatske epilepsije s rijetkim napadima i zbog toga uzima lijekove trajno, zaključio sam da ulaže pojačane napore u svakodnevnom životu, uzevši u obzir njezinu dob i spol, u visini od 35 %. Ovo umanjenje odnosi se na pretrpljene ozljede. Nakon što je vještak psihijatar napravio svoj nalaz i mišljenje u kojem zaključuje da tužiteljica ulaže oko 10 % pojačanih napora zbog zaostalih psihičkih tegoba, da je njihov zajednički zaključak da tužiteljica trajno mora ulagati pojačane napore u visini od 40 %. Ti pojačani napori se s aspekta desne ruke očituju u teškoćama npr. pisanja za što joj je za vrijeme državne mature bio potreban asistent, što je vještak psihijatar saznala u intervjuu s tužiteljicom. Liječenje tužiteljice zbog ozljeda je završeno u siječnju 2019., dok je liječenje psihičkih tegova završeno kasnije.

Vještak dr. S. G. G. na istom ročištu ponavlja te kao i u pisanom nalazu navodi da je pacijentica imala individualizirani pristup tijekom školovanja budući da joj je bilo potrebno više vremena za pisanje te je isto tako morala prikupiti medicinsku dokumentaciju radi polaganja državne mature u kojoj joj je trebalo biti omogućeno duže polaganje državne mature, polaganje putem računala, odnosno kod izvođenja geometrijskih zadataka i pomoć asistenta. Pacijentica se osjećala drugačije od svojih vršnjaka zbog navedenih okolnosti, a isto tako trpjela je i porugu vršnjaka budući da joj se ruka povremeno grčila i nije mogla izvesti neke pokrete, što je posebno bilo traumatizirajuće za vrijeme provođenja slobodne aktivnosti kojem se ranije bavila, a to je plesanjem. Osim toga pacijentica je nakon saznanja da ide na operativni zahvat traumatizirala se, pojavila se ponovno anksioznost i nesanice zbog čega se u lipnju 2018. javila psihologu koji je psihološkim testovima potvrdio anksioznost i preporučio pregled psihijatra te se liječila psihijatrijski zbog anksioznih smetnji i nesanice dok prema medicinskoj dokumentaciji u spisu 30. siječnja 2020. čime bi liječenje bilo završeno.

13. Podneskom od 27. listopada 2022. tužiteljica je po punomoćniku, a nakon provedenog vještačenja , snizila tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 121.002,00 Kn, potražuje iznos od 8.310,70 eura[1] / 62.617,00 Kn.

14. Dakle, iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka utvrđeno je da su kod tužiteljice naknadno, a vezano uz operativni zahvat od 13. rujna 2018. nastale promjene u zdravstvenom stanju, da iste promjene zdravstvenog stanja nisu obuhvaćene niti predviđene i uzete u obzir prilikom ranijeg postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-1715/2011 i vještačenjem koje je provedeno za potrebe navedenog postupka.

14.1. Ocjenjujući tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete sud je ponajprije uzeo u obzir karakter ozljede, jačinu i trajanje fizičkih boli, dob tužiteljice, postojanje i intenzitet straha, a u smislu odredbe čl. 1100.st.2.ZOO.

15. Tužiteljica na ime pretrpljenih fizičkih boli potražuje iznos od 1.138,76 eura[1] / 8.580,00 Kn.

15.1. Prvenstveno je potrebno istaći da je, fiziološki promatrano, bol-zaštitni mehanizam tijela i javlja se kad god se neko tkivo ošteti, što uzrokuje refleksno reagiranje ozlijeđenoga da bi uklonio bolni podražaj.

15.2.Medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica shodno operacijskom zahvatu trpjela bolove jakog intenziteta nakon operacije 24 sata, bolove srednjeg intenziteta oko 10 dana te slabog intenziteta do 45 dana, kao i da trpi povremene bolove koji ulaze u pojačane napore.

15.3. Dakle, ocjenjujući navedene okolnosti karakter ozljede, jačinu i trajanje ozljedom izazvanih fizičkih boli, te uzimajući u obzir neugodnosti kojima je liječenje bilo popraćeno (hospitalizacija, mirovanje, imobilizacija ruke, fizikalne terapije ) sud je tužiteljici po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova dosudio iznos od 1.138,76 eura[1] / 8.580,00 Kn.

16.Tužiteljica po osnovi pretrpljenog straha potražuje iznos od 993,43 eura[1] /7.485,00 Kn.

16.1. Ocjenjujući navedeni zahtjev prvenstveno je potrebno istaći da se pravična novčana naknada za pretrpljeni strah može dosuditi ako je strah bio intezivan i duljeg trajanja, ako je intenzivni strah kratko trajao, naknada se može dosuditi ako je u dužem vremenskom razdoblju narušena psihička ravnoteža oštećenog.

17. Medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela sekundarni strah slabog intenziteta do 45 dana prije hospitalizacije i operacije, srednjeg intenziteta do 2 dana u smislu zabrinutosti i straha od anestezije i samog rezultata operacije te mogućih komplikacija na koje je upozorena, te da je nakon operacije trpjela slabi strah u smislu zabrinutosti za cijeljenje rane i početni oporavak, trajanja do 20 dana.

17.1. Uzimajući u obzir trajanje i intenzitet straha, te činjenicu da je zaostao strah zbog mogućih komplikacija, sud je tužitelju po osnovi pretrpljenog straha dosudio iznos od 993,43 eura[1] /7.485,00 Kn.

18. Tužiteljica na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 238,90 eura[1] /1.800,00 Kn.

18.1. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je u fazi jakih i srednje jakih bolova nakon operacije i za potrebe mirovanja, te imobilizirane ruke, tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć zbog izvršavanja svakodnevnih obaveza u kući (odijevanje i obuvanje, hranjenje), te pri odlasku na kontrolne preglede u trajanju od 2 sata dnevno kroz 45 dana.

18.2. Uzimajući u obzir potrebu za tuđom pomoći i njegom kod tužitelja te njezinom trajanju, sud je tužiteljici po osnovi tuđe pomoći i njege, u smislu odredbe čl. 223.st.1. ZPP, dosudio iznos od 238,90 eura[1] / 1.800,00 Kn uzimajući u obzir da je tužiteljici ukupno bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 90 sati te uzimajući cijenu sata od 20,00 Kn/h.

19. Tužiteljica po osnovi duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti potražuje iznos od 4.378,85 eura[1] / 33.000,00 Kn.

19.1. Liječničkim vještačenjem dr. M. i dr. G. G. kod tužiteljice je utvrđeno trajno umanjenje opće životne aktivnosti u omjeru od ukupno 40% (daljnjih 10% u odnosu na ranije u postupku koji se vodio pod brojem P-1715/2011 u kojem je liječničkim vještačenjem utvrđen omjer od 30 %).

19.2.Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti su oblik nematerijalne štete koji nastaje kao posljedica tjelesne ozljede. Tjelesna ozljeda sama po sebi ne daje ozlijeđenoj osobi pravo na naknadu štete, već su to posljedice koje ozlijeđena osoba osjeća u svojoj duhovnoj sferi i koje se manifestiraju kao duševna bol. Takvu bol ozlijeđena osoba može doživljavati zbog toga što je ostala nesposobna za rad ili su joj radne sposobnosti smanjene pa mora ulagati pojačane napore u obavljanju svakodnevnih poslova, umanjena joj je ili spriječena mogućnost napredovanja u struci, i /ili zbog toga što se ne može na dotad uobičajeni način baviti aktivnostima u slobodno vrijeme (športom, rekreacijom) ili je ograničena u nekim drugima aktivnostima . Smanjenje životne aktivnosti, dakle, kao posebna osnova za naknadu štete zbog duševnih bolova obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao.

Drugim riječima za priznavanje naknade za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti cjelokupnog zdravstvenog stanja tužiteljice, sve posljedice za njezinu životnu aktivnost. Pri tome se ističe da je pri tome nužno uzeti i postojanje oštećenikove svijesti da je njegova životna aktivnost smanjena tj. da postoje duševne boli zbog takve situacije. U konkretnom slučaju da je tužiteljica svjesna svoje smanjene životne aktivnosti razvidno je iz njezina iskaza, a da trpi duševne boli zbog svih nastupjelih posljedica prometne nezgode i tjelesnih i psihičkih razvidno je iz nalaza i mišljenja vještaka dr. S. G. G. i dr. M. M. Visina naknade štete po navedenoj osnovi vezana je za jačinu i trajanje duševnih boli, ali i za druge okolnosti slučaja koje su izuzetno važne jer pokazuju trpi li oštećena osoba boli i kakve odnosno predviđa li da će ih trpjeti ubuduće. Točno je da je medicinskim vještačenjem utvrđen postotak umanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice, no isti sam za sebe nije jedino mjerilo koje pokazuje intenzitet duševnih boli i trpljenja koje će tužiteljica kao mlada osoba, koja je uslijed ove prometne nezgode, za razliku od drugih zdravih osoba njezine životne dobi, biti uskraćena i u izboru zanimanja i školovanja, uskraćena za bavljenje sportom i rekreacijom, koja je evidentno već u navedenome uskraćena. Tužiteljica će izvjesno u ostatku svoga života i trajno morati ulagati pojačane napore za obavljanje osnovnih životnih potreba, trajno neće moći izvoditi pokrete rukom, trajno mora nadzirati svoje zdravstveno stanje uzimanjem antiepileptika, i sl. pri čemu trpi i trpjet će duševne boli zbog činjenice da ona u budućnosti neće moći obaviti niti, za zdrave osobe jednostavne pokrete ili radnje, ili će to moći učiniti sa naporom ili uz tuđu pomoć.

19.3. Uvažavajući sve prednje navedene okolnosti kao i stupanj smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, jačinu i trajanje posljedica, dob i zanimanje tužiteljice, te da će u svakodnevnom radu i uobičajenim dnevnim aktivnostima te hobiju, ulagati pojačane napore, sud je tužiteljici po osnovi duševnih boli zbog smanjenja radne i životne sposobnosti dosudio iznos od 4.379,85 eura[1] /33.000,00 Kn.

20.Tužiteljica po osnovi duševnih bolova zbog naruženja potražuje iznos od 497,71 eura1/3.750,00 Kn.

20.1. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je kod tužiteljice nakon operativnog zahvata zaostalo naruženje lakog stupnja, povremeno sezonski vidljivo trećim osobama.

20.2. Osnova za priznanje naknade za ovaj oblik štete sastoji se u narušenju dotadašnjeg izgleda ili sklada tijela odnosno neke tjelesne funkcije te u duševnim bolima koje zbog tog naruženja trpi ozlijeđena osoba. Dakle, osnova za priznanje novčane naknade za naruženost nije dakle samo u tome je li izmijenjena vanjština oštećenika izazvala gađenje okoline, sažaljenje ili druge negativne reakcije i u kojoj mjeri, već se uzimaju u obzir i subjektivna mjerila o utjecaju svih elemenata (izmijenjena vanjština, primjetnost, opseg ) na psihičku ravnotežu oštećenog. 20.3. Uzimajući u obzir činjenicu da su tužiteljici nakon operativnog zahvata 2018., na laktu ostao vidljiv ožiljak na tri mjesta (fotografija str.195 spisa), uzimajući u obzir dob i spol tužiteljice, te lokalitet ozljede kao i stupanj naruženja kriterije koji se prožimaju sa estetikom te etičkim i kulturnim običajima sredine u kojoj tužiteljica živi. Sud je tužiteljici po osnovi duševnih boli zbog naruženja dosudio iznos od 497,711 eura[1] / 3.750,00 Kn.

21. Tužiteljica na ime imovinske štete, troškove prijevoza na kontrolne preglede potražuje iznos od 6.002,00 Kn. Tužiteljica živi u mjestu C. koji je udaljen oko 2 km od mjesta N. G. Iz iskaza svjedoka I. I., oca tužiteljice utvrđeno je da da ju je na kontrolne preglede i fizikalne terapije vozio otac vlastitim prijevozom. Kako je iz medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice te nalaza vještaka dr. M. M. i dr. S. G. G. utvrđeno da je tužiteljica išla na kontrolne preglede u N. G., u S. B. te Z., da je išla na fizikalne terapije u N. G., to je tužiteljici na ime putnih troškova, koje je izvjesno imala, u smislu odredbe čl. 223.st.1. ZPP-a, sud dosudio zatraženi iznos od 796,61 eura[1] / 6.002,00 Kn ( pri čemu je uzet broj pregleda prema medicinskoj dokumentaciji, udaljenost od mjesta prebivališta te cijenu prijevoza).

22. Dakle, tužiteljici je po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od ukupno 8.054,26 eura/60.617,00 kn i to na ime neimovinske štete iznos od 7.009,75 eura[1] /52.815,00 kn te na ime naknade imovinske štete iznos od 1.035,51 eura[1] /7.802,00 kn.

23. Tužiteljici nije priznat trošak liječenja u iznosu od 265,45 eura[1] /2.000,00 Kn obzirom da tijekom postupka nije dokazala da je imala spomenute troškove i u čemu bi se oni sastojali. Stoga je u tom dijelu i za spomenuti iznos tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

24. Tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete a koje na neimovinsku štetu od podnošenja zahtjeva do konačne isplate, a na imovinsku štetu od presuđenja do konačne isplate po stopi određenoj u smislu odredbe čl.29.st.1.ZOO-a („Narodne novine“ broj 114/22).

25. U smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

26.Obzirom da je izvjesno da se tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom od 1. veljače 2019., to tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete počev od 2. veljače 2019.

27. U smislu odredbe čl.1086. i čl. 1089. st.2.ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete ali naravno pod pretpostavkom da su poznati svi elementi štete konačno i njezina visina, odnosno visina naknade imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Stoga tužiteljici na iznos dosuđene imovinske štete pripada zatezna kamata od donošenja sudske odluke i konačno u situaciji kada sud visinu štete za troškove tuđe pomoći i njege te troškova prijevoza određuje u trenutku zaključenja glavne rasprave i po cijenama na dan presuđenja to je izvjesno da zatezna kamata teče od presuđenja do konačne isplate.

28. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154.st.5. u vezi s odredbom čl.155.ZPP-a.

28.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine“ broj:69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12,103/14,118/14,107/15 - dalje: Tarifa) tužiteljici su kao potrebni priznati trošak sastava zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 1.500,00 Kn (Tbr.28 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 1.500,00 Kn (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 30.6.2020.,8.4.2022. i 27. 10.2022. u ukupnom iznosu od 4.500,00 Kn (Tbr.8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 4.2.2020.,21.5.2020. i 13.12.2022. u iznosu od 4.500,00 Kn (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu odluke 26.1.2023. u iznosu od 750,00 Kn (Tbr. 9/3 Tarife), trošak predujma za medicinska vještačenja u iznosu od 3.400,00 Kn, te PDV u iznosu od 3.187,50 Kn (Tbr.42 Tarife),dakle ukupno 2.566,53 eura[1] / 19.337,50 Kn.

29.Stoga je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

Nova Gradiška, 26. siječnja 2023.

Sutkinja

Jasna Bratek v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

.