Pr-4323/21-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan-Karuza, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste Natalije Đurašinović, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š., OIB:, iz S., zastupana po

pun. M. R. Š., odvj. u S., protiv tuženika K. b. c. S.,

OIB:, S., radi isplate, nakon održane glavne i javne

rasprave, zaključene dana 1. prosinca 2022., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i u izočnosti tuženika, a po objavi presude dana 26. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 188,69 eura/1.421,67 kn (fiksni tečaj konverzije 7,53450) zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,35 eura teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,92 eura teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,71 eura teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,15 eura teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,80 eura teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,67 eura teče od 15. ožujak 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,56 eura teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,41 eura teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,81 eura teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,30 eura teče od 15. studeni 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 479,05 eura/3.609,38 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužiteljice u kojoj ista navodi da je zaposlena kod tuženika na radom mjestu medicinske sestre/tehničara na Zavodu za ortopediju i traumatologiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u razdoblju od 14.siječnja 2015. do podnošenja ove tužbe pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodatkom I. Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak I. KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Čl.47.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), odnosno čl.45 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisuje da: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće,

uvećan za 05% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Pitanje plaće da je na isti način definirano čl.51.TKU-a (NN 141/12), odnosno čl.50.TKU-a (NN 128/17). U odredbama čl.51. do 59. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), odnosno čl.49 do 58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), čl.5. Dodatka I. KU-a (NN 96/2015), te čl.54.TKU-a (NN 141/12), odnosno čl.53.TKUa (NN 128/17), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki određeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno prethodno navedenim odredbama KU-a, Dodatka I.KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada osnovna vrijednost tog sata se uvećava za 20%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata za 4%, za svaki sat odrađen noću vrijednost se uvećava za 40%, za prekovremeni rad 50%

itd...). S obzirom na činjenicu da je tužiteljica u razdoblju od 14.siječnja 2015.g. do podnošenja ove tužbe obavljala poslove radnog mjesta medicinske sestre/tehničara

na Zavodu za ortopediju i traumatologiju, tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa da joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. Odredbom iz čl.57. KU- a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), odnosno čl.55. KU- a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik medicinska sestra/tehničar na Zavodu za ortopediju i traumatologiju ima pravo na uvećanje plaće za 20% (otežani uvjeti rada). U spornom razdoblju tuženik tužiteljici da nije isplaćivao dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada za sve odrađene sate. Odredba čl.59.a. Dodatka I. KU-a, koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g. propisuje da: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Isto tako, odredbom čl.58. KU- a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) je propisano da ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica u razdoblju od 01.listopada 2015.g. do podnošenja ove tužbe obavljala poslove radnog mjesta medicinske sestre/tehničara

na Zavodu za ortopediju i traumatologiju, čime je nesporno cijelo vrijeme sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja, ima pravo na uvećanje plaće za dodatnih 4% (iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi). U spornom razdoblju tuženik da nije isplaćivao tužiteljici dodatak od 4% zbog iznimne odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate. Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Čl.81.ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) je propisano da: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)." Čl.36. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je propisano da: "Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije." Odredbom iz čl.59.st.1.TKU-a (NN 141/12), odnosno čl.58.st.2.TKU-a (NN 128/17) je propisano: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja od 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

Dakle, tuženik da je u utuženom razdoblju izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor i naknade plaće za bolovanje, primjenom pogrešnih parametara (manje utvrđenim iznosima plaće koje čine prosjek). Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za utuženo razdoblje, jer da tuženik:

- za razdoblje od 14.siječnja 2015.g. do danas nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, čime su povrijeđena njezina prava iz čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) u svezi čl.57.KU- a (NN 143/13), odnosno čl.55 KU-a (NN 29/18);

- za razdoblje od 01.listopada 2015.g. do danas nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve sate, čime su povrijeđena njezina prava iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/2015), čl.58. KU-a (NN 29/18);

- za razdoblje od 14.siječnja 2015.g. do danas pogrešno obračunao naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, čime su povrijeđena njezina prava iz čl.81.ZOR- a (NN 93/14, 127/17, 98/19), čl.36 KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i čl.59.st.1.TKU-a (NN 141/12), odnosno čl.58.st.2.TKU-a (NN 128/17).

2.U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako se protivi tužbenom zahtjevu.

3.Tužiteljica je podneskom od 25. listopada 2022. konačno postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci presude.

3.1.U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tuženik se usprotivio istome u pogledu osnove i visine. Naime, da su tužiteljici u utuženom razdoblju ispravno obračunati svi dodaci na plaću i prekovremeni rad te da joj zbog toga posljedično nije mogla biti pogrešno obračunata naknada za godišnji odmor i naknada za bolovanje.

Eventualne pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje, a koje da nemaju veze s neobračunavanjem dodataka na prekovremeni rad da nisu predmet tužbenog zahtjeva pa se stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.2.Tužitelj u odnosu na gornje navode tuženika je naveo da su predmet tužbenog zahtjeva svi odrađeni sati jer da se bolovanje i godišnji odmor računaju kao prosjek svih odrađenih sati.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Beusu.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće po osnovi dodataka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću, dodatka za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi, te pogrešno obračunate naknade plaće za bolovanje i godišnji odmor.

7.Nesporno je između stranaka da je tužitelj u utuženome razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra/tehničar na Zavod za ortopediju i traumatologiju.

7.1.Prijeporno je pripada li tužiteljici iznos na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

8.Radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457.-467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 154/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

9.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/2015), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

10.Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financije i računovodstvo Anti Beusu, čije vještačenje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća, utvrđeno je da su tužiteljici u razdoblju od siječnja 2015. do lipnja 2022. ispravno obračunati dodaci na plaću i naknada za prekovremeni rad na blagdane u radnom tjednu. Međutim, tuženik da u spornom razdoblju nije ispravno utvrdio prosječnu plaću kao osnovicu za isplatu naknade plaće, pa slijedom navedenog nije ispravno obračunao naknade plaće kao što je upravo naknada za bolovanje i za godišnji odmor. Tako je vještak utvrdio da u razdoblju od siječnja 2015. do lipnja 2022. tuženik neispravno utvrdio prosjeke plaće kao osnovice za isplatu naknade plaće na ime bolovanja do 42 dana i naknade za godišnji odmor u ukupnom bruto iznosu od 188,69 eura/1.421,67 kn. Sve navedeno sačinjeno je po uvidu u evidencije o planu rada i radnome vremenu i obračunske liste za plaće tužiteljice prema podacima koje je tuženik dostavio vještaku, a kako je to navedeno i samom vještvu stalnog sudskog vještaka.

11.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

12.Temeljem članka 38. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), odnosno čl.37. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17) propisano je da zaposleniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ukoliko je to za njega povoljnije. Članom 59. TKU (NN 141/12) i članka 58. TKU (NN 128/17) određeno je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

13.Temeljem čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl.34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

13.1.Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) u čl.34. propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

14.Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik za predmetno razdoblje tužitelju ispravno obračunao i isplatio dodatke na plaću i naknadu za prekovremeni rad na blagdane u radnom tjednu. Međutim, također je na temelju dostavljenog vještva utvrđeno da tuženik nije ispravno utvrdio prosjeke mjesečnih plaća koje služe kao osnovica za isplatu naknada plaće u vidu bolovanja do 42 dana i godišnjeg odmora, što samim time znači da su tužitelju neispravno izračunate te naknade, odnosno da mu je ukupno na temelju tih naknada manje isplaćeno 188,69 eura/1.421,67 kn.

15.U odnosu na navode tuženika, a nakon uređenog tužbenog zahtjeva, ističe se da navedeni prigovori smatraju neutemeljenim. Naime, neovisno o činjenici što je tuženik tužiteljici ispravno obračunao dodatke na plaću i naknadu za prekovremeni rad, nije ispravno obračunao prosjek isplaćenih plaća prema kojima se isplaćuje naknada za bolovanje i naknada za godišnji odmor, a sve prema čl.36. KU (NN 143/13) i čl.34. KU (NN 29/18). Radi se o pravu koje radniku pripada temeljem Kolektivnog ugovora, a u vezi s čl.60. ZR/09, odnosno čl.81. ZR/14. Stoga tužitelju pripada isplata u ukupnom iznosu od 188,69 eura/1.421,67 kn budući je tuženik pogrešno izračunao prosjeke prethodno isplaćenih plaća, pa analogno tome i pogrešne isplate na ime naknade za godišnji odmor i bolovanje, a što jest predmet tužbenog zahtjeva.

16.Kako je tužiteljica podneskom od 25. listopada 2022., sukladno dostavljenom obračunu ovlaštenog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, uredila tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za isplatu u ukupnom iznosu od 188,69 eura.

14.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

15.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe- 49,77 eura, za sastav podneska od 25. listopada 2022.-

49,77 eura, za pristup na ročište od 04. studenoga 2022. i 01.prosinca 2022.- svako po 49,77 eura, te za pristup na ročište za objavu presude- 24,89 eura, što iznosi 223,97 eura+PDV, što daje iznos od 279,96 eura. Na navedeni iznos valja nadodati i iznos od 1.500,00 kn odnosno 199,08 eura na ime troškova vještačenja, tako da tužiteljici pripada ukupno 479,05 eura/3.609,38 kn.

Split, 26. siječnja 2023.

SUTKINJA

Jelena Kvarantan-Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis