Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1330/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija kao predsjednice vijeća, Gorana Milakovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz N. P., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. Č., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika P. za kirurgiju, ginekologiju i plastičnu kirurgiju A., OIB: … i drugotuženika B. I. iz D., OIB: …, zastupani po punomoćniku M. Š., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-157/2021-47 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-157/2021-47 od 27. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan, te se odbija i zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu poslovni broj Pn-157/2021-47 od 27. listopada 2022., koja glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice A. R. kao neosnovan koji glasi:

"Nalaže se 1. tuženiku P. za kirurgiju, ginekologiju i plastičnu kirurgiju A, OIB: … i 2. tuženiku B. I., OIB: …, da tužiteljici A. R., OIB: …, na ime naknade neimovinske štete solidarno isplate iznos od 120.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da joj solidarno isplate na ime naknade imovinske štete iznos od 87.400,00 kn sa pripadajućom zateznom zakonskom kamatom po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena koja teče:

-na iznos od 200,00 kn od 14. veljače 2012. godine sve do plateži

-na iznos od 30.200,00 kn od 06. ožujka 2012. sve do plateži

-na iznos od 57.000,00 kn od donošenja prvostupanjske presude do plateži, te da tužiteljici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena počevši od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Tužiteljica A. R., N. P., OIB:… dužna je 1. tuženiku P. za kirurgiju, ginekologiju i plastičnu kirurgiju A. OIB: … i 2. tuženiku B. I. iz D., OIB: …[1] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 35.587,00 kn / 4.723,21 eur (slovima: trideset pet tisuća pet stotina osamdeset sedam kuna / četiri tisuće sedam stotina dvadeset tri eura dvadeset jedan cent)."

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP) i predlaže da prvostupanjski sud prihvati žalbu i ukine prvostupanjsku presudu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da je preinači uz naknadu troškova.

3. Odgovor na žalbu podnijeli su tuženici u kojem poriču žalbene navode tužiteljice

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u svezi članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa neosnovano u žalbi tužiteljica ističe taj žalbeni razlog.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja je prema navodima tužbe počinjena nestručno izvedenim operativnim zahvatima od strane tuženika i to estetskog operativnog zahvata augmentacijske mamoplastike sa silikonskim implantatima, liposukcije trbuha, te korekcije volumena grudi i abdominoplastike i liposukcije struka.

7. U pravnoj ocjeni ovog spora za odgovornost za štetu tuženika mjerodavna je odredba članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8. Na okolnost je li izvedenim operativnim zahvatima došlo do štete za koju je odgovoran tuženik zbog liječničke pogreške prvostupanjski sud je izveo dokaz liječničkim vještačenjem po vještacima dr. Z. V. i dr. G. M..

9. Iz zaključnog mišljenja vještaka proizlazi da je prva operacija augmentacije dojki 16. kolovoza 2006. sukladno otpusnom pismu, te prije i poslije operacijskim slikama korektno izvedena „lege artis“ procedura. Pojavljivanje evidentnog kasnog seroma lijeve dojke može se dovesti u vezu sa submanifestnom, subakutnom odnosno kroničnom upalom poslije operacije augmentacije dojke i predstavlja poznatu komplikaciju do koje je evidentno došlo. Iz nalaza i mišljenja vještaka dalje proizlazi da ponavljani pokušaj zamjene implantata od kojih nisu svi medicinski dokumentirani, nisu doveli do rješenja komplikacije sve dok implantati nisu potpuno odstranjeni iz dojke. S pozicije plastične kirurgije isto se tumači kroničnom, često submanifestnom upalnom reakcijom na strano tijelo, koje se u konačnici može riješiti samo vađenjem stranog tijela, dakle, implantata iz dojki. Anamnestički definitivno vađenje implantata je učinjeno 6 mjeseci nakon operacije u ožujku 2012., dakle, u rujnu 2012.. U pogledu ožiljka nakon abdominoplastike, s obzirom da vještaci nisu imali uvida u snimke pacijentice s prije operacijskom markacijom da bi mogli govoriti o visoko postavljenom rezu, nisu mogli isključiti povlačenje reza prema pupku u fazi cijeljenja i to zbog otpuštanja dubokih šavi koji „sidre“ ožiljak u pubičnoj „bikini“ regiji što je također opisana komplikacija. Zaključno je mišljenje vještaka da je operacija izvedena po pravilima medicinske struke.

10. Da bi tuženici odgovarali na štetu počinjenu tužiteljici u smislu naprijed navedene odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a potrebno je da je do štete došlo njihovom krivnjom, u konkretnom slučaju to bi bilo onda da su operativni zahvati kojima se podvrgla tužiteljica radi ugradnje implantata u dojke i liposukcije izvedeni nestručno i da nisu izvedeni u skladu sa suvremenom medicinskom strukom prilikom kojih bi došlo do propusta glede poduzimanja svih potrebnim medicinskih zahvata, izbora zahvata i sredstava koji su korišteni prilikom tih zahvata.

11. S obzirom na to da su liječnički vještaci u svom nalazu koji je dan u pisanom obliku, a koji je i usmeno razjašnjen, jasno naveli da je kod tužiteljice došlo do upalnih procesa u lijevoj dojci i stvaranja seroma koji je doveo do uvećanja dojke, zbog komplikacija koje su poznate pri izvođenju takvih zahvata, ne radi se o odgovornosti tuženika za naknadu štete, jer na njihovoj strani nema pogrešaka u izvođenju medicinskog zahvata. Isto je i u odnosu na posljedice abdominoplastike kada je kod tužiteljice ostao ožiljak za kojeg su vještaci naveli da se ne može isključiti povlačenje istog u fazi cijeljenja i da se radi također o opisanoj komplikaciji.

12. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje iz kojeg proizlazi da nije bilo liječničke pogreške u postupanju tuženika.

13. No, radi ocjene postoji li odgovornost za štetu tuženika treba ocijeniti i njegovo postupanje u smislu odredbi Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" broj 169/04 – dalje: ZZPP) koji među osnovnim pravima pacijenata propisuje i pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost, na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinskog postupka ili zahvata, te na povjerljivost (članak 6. do 21. ZZPP-a).

13.1. Naime, odredbom članka 6. stavak 1. i članka 8. ZZPP-a propisano je da pacijent ima pravo suodlučivanja što obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka te na obaviještenost o svome zdravstvenom stanju. U smislu odredbe članka 8. alineja 3. tog Zakona pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata. Tom je odredbom u stavku 2. propisano da pacijent ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti. Dakle, pri ocjeni odgovornosti tuženika za naknadu štete od odlučnog je značaja i okolnost je li tužiteljica bila obaviještena o mogućim rizicima estetskih zahvata kojima se odlučila podvrgnuti kod prvotuženika, a koje je obavljao drugotuženik.

14. Na ove sporne okolnosti prvostupanjski sud je dodatno saslušao tužiteljicu i tuženika B. I..

14.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u ustanovi tuženika obavila ukupno pet zahvata u razdoblju između kolovoza 2006. do 2010. godine te da je drugotuženik prije obavljanja zahvata s njom razgovarao, ali ju nije posebno upozoravao o mogućim posljedicama operativnog zahvata, niti je ona posebno tražila da je se posebno informira o sadržajima operativnih zahvata i o mogućim posljedicama.

14.2. Drugotuženik B. I. je u svom iskazu naveo da je prije svakog od operativnih zahvata s tužiteljicom obavljen razgovor u kojem je upozorena o sadržaju operativnog zahvata, načinu izvođenja operativnog zahvata, anesteziji, vremenu boravka nakon zahvata te o postoperativnoj njezi i kontroli. Naveo je da kod svakog operativnog zahvata postoje određeni rizici koji su u konkretnom slučaju tužiteljici bili predočeni, a kod prvog zahvata ugrađeni su implantati težine 600 g, a kod zadnjeg zahvata oni su već iznosili 1500 g, te je tužiteljica bila upozorena na mogućnost spuštanja grudi, na stvaranje biološke kapsule te na mogućnost stvaranja tekućine implantata unutar i izvan implantata.

15. Ocjenjujući iskaze tužiteljice i tuženika B. I. prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tuženika kao liječnika u kojem navodi da je tužiteljici kao pacijentici predočio informacije koje se odnose na svrhu, prirodu i predvidive posljedice liječničkog postupka, moguće rizike, te da je samim time tužiteljica bila obaviještena o posljedicama koje mogu nastati uslijed planiranih operativnih zahvata. Prvostupanjski sud smatra da je potpuno neprihvatljivo i neživotno da bi se tužiteljica kao pacijentica u vremenskom razdoblju od 2006. do 2010. godine u pet navrata odlučila na operativne zahvate kod drugotuženika i ustanovi prvotuženika, a da pri tome ne bi bila upoznata sa sadržajem operativnih zahvata koji su trebali biti napravljeni, i s rizicima zahvata, te da pri tome je posebno platila svaki od tih zahvata. Ocjenjujući izvedene dokaze prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaz tuženika B. I., utvrđuje da je tužiteljica bila obaviještena o svim posljedicama koje mogu nastati uslijed zahvata kojima se podvrgnula bez obzira na činjenicu što je samo u odnosu na zahvat iz 2010. godine i pisano potpisala obrazac o informiranom pristanku na izvedeni zahvat. 16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je tijekom postupka utvrđeno da postupanjem tuženika nije došlo do pogreške u liječenju i da je tuženik B. I. upoznao, prije svakog zahvata tužiteljicu o sadržaju tih zahvata i mogućim rizicima pa nije postupao u protivnosti s naprijed navedenim odredbama ZZPP-a.

17. Upravo sve ove činjenice u žalbi osporava tužiteljica, no iz naprijed navedenih razloga žalba tužiteljice ne može se prihvatiti, jer sve sporne činjenice kako u pogledu stručnosti izvedenih zahvata, tako i u postupanju s pravima pacijenata koja su propisana odredbama ZZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio, dao je valjane razloge o tome zašto prihvaća iskaz tuženika i u obrazloženju te odluke nema nikakvih proturječnosti koje bi dovele u sumnju taj iskaz, tako da u žalbi neosnovano tužiteljica osporava ta utvrđenja. Ovdje valja dodati da, činjenica o informiranom pristanku pacijenta je lakše dokaziva u slučaju kada je učinjena u pisanom obliku, no s obzirom na to je u spisu priložena samo pisana suglasnost tužiteljice na zahvate obavljene 2010. godine, a da je u vezi prethodnih zahvata iz 2006. do 2009. godine utvrđeno da je tuženik usmeno obavijestio tužiteljicu o tijeku zahvata i njihovim rizicima, što je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokaza u smislu članka 8. ZPP-a prihvatio, onda doista ne postoje razlozi koji bi doveli u sumnju ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku rezultat je pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

20. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku pa je zbog toga odbijen njen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, a zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ocijenjen je kao nepotreban i zbog toga je odbijen kao neosnovan.

Bjelovar, 26. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dobrila Ćuruvija v.r.