Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-277/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zorislava Kaleba predsjednika vijeća, Melite Avedić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivančice Cvitanović članice vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marije Jurić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog M. K. i 2. okrivljenog M. C., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. okrivljenog M. K. i 2. okrivljenog M. C., podnesenima protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovnog broja: Kov-196/2020-17 od 28. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog M. K. i 2. okrivljenog M. C., kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Točkom 1. izreke rješenja Općinskog suda u Sisku poslovnog broja: Kov- 196/2020-17 od 28. rujna 2021. na temelju članka 351. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), odbijen je kao neosnovan prijedlog 1. okrivljenog M. K. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik o ispitivanju svjedoka M. Š. od 26. rujna 2019.,
zapisnik o ispitivanju svjedoka D. W. od 26. rujna 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka K. B. od 3. listopada 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka D. M. od 16. listopada 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve J.
V. dd 16. listopada 2019. te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara dipl. ing. sig. D. J. od 8. svibnja 2020.
1.1. Točkom 2. izreke citiranog rješenja, na temelju članka 351. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), odbijen je kao neosnovan prijedlog 2. okrivljenog M. C. da se iz spisa premeta kao nezakoniti dokazi izdvoje situacijski plan mjesta događaja od 7. veljače 2019., zapisnik o očevidu PU sisačko- moslavačke, Policijske postaje Novska broj: 511-10- 11-03-233/19 od 7. veljače 2019., dokumentacijski list hitnog slučaja zavoda za I. V. od 7. veljače 2019., izvješće
o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja PU sisačko-moslavačke, Policijske postaje Novska broj: 511-10-11-03-233/19 od 7. veljače 2019., zapisnik o obdukciji z avoda od 9. veljače 2019., zapisnik o inspekcijskom nadzoru ministarsva od 22. veljače 2019. s
prilozima, zapisnik o očevidu m inistarstva od 7. veljače 2019.,
fotodokumentacija očevida Policijske postaje Novska od 8. ožujka 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka M. Š. od 26. rujna 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka D. W. od 26. rujna 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka K. B. od 3. listopada 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka D. M. od 16.
listopada 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve J. V. od 16. listopada 2019., zapisnik o prvom ispitivanju 2. okrivljenog M. C. od 28. listopada 2019. sa snimkom i s prilogom uz zapisnik snimkom događaja od 7. veljače 2019. s prilozima, preslika izjave o davanju privole za I. V. od 21. svibnja 2018., preslika izjave o davanju privole za M. K. od 21. svibnja 2018., preslika izjave o davanju privole za D. M., D. W. i M. Š.,
preslika testa znanja za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za I.
V., zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način za I. V., zapisnik o prvom ispitivanju 1. okrivljenog M. K. od 28. listopada 2019. sa snimkom, plan i program osposobljavanja radnika za rad na siguran način za A. M. Q. d.o.o., B., N., izvadak iz
sudskog registra, certifikat broj 11/46-1-19 od 12. veljače 2019., procjena rizika za A. M. Q. d.o.o. iz studenog 2015., upute za rad, te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara dipl. ing. sig. D. J. od 8. svibnja 2020.
2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno 14. rujna 2022. podnio 2. okrivljenik putem svoje braniteljice, odvjetnice V. D. L., a kojom pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka - članak 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20- Odluka i rješenje Ustavnog suda i 80/22.; dalje u tekstu: ZKP/08) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja - članak 470. ZKP/08. Žalitelj prije svega navodi da u cijelosti ostaje kod argumentacije iznesene u odgovoru na optužnicu, i usmeno na sjednici optužnog vijeća održanoj 28. rujna 2021. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka rješenja nerazumljiva. S tim u vezi poziva se na odredbu članka 168. stavka 3. ZKP/08 i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2562/2012 od 29. svibnja 2012. te navodi da izreka pobijanog rješenja sadrži nerazumljivu zakonsku osnovu na temelju koje je sud donio odluku. To stoga što je iz izreke pobijanog rješenja razvidno da sud zakonsku osnovu nalazi u odredbi članka 351. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka USRH, 143/112., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19.; dalje u tekstu: ZKP/07. - što braniteljica pogrešno navodi umjesto ZKP/08). Kako je na dan donošenja pobijane odluke ZKP/08 bio na snazi u formi koja je navedena i u NN 121/11 te NN 130/20 - Odluka i rješenje Ustavnog suda, a na koje Narodne novine se prvostupanjsko rješenje ne poziva to je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva slijedom čega se radi o povredi iz članka 468. stavka 1. točke. 11. ZKP/08. Također, smatra da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se isto ne može ispitati - povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Ističe da u obrazloženju pobijanog rješenja nema razloga o odlučnim činjenicama jer u istom nije navedeno ništa što bi se odnosilo na obrazloženje suda zašto je mjerodavno pravo - Zakon o kaznenom postupku označio na način da je iz popisa relevantnih brojeva "Narodnih novina" izostavio brojeve 121/11. i 130/20 - odluka i rješenje USRH, iako su isti bili na snazi u vrijeme donošenja odluke. Potonje je usko povezano i s povredom iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer je istim 2. optuženiku grubo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku. S tim u vezi poziva se na pravo na pravično suđenje i presude Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetima R. T. protiv Španjolske od 23. lipnja 1993.; H protiv Belgije od 30. studenog 1987.; K. protiv Rusije iz 2007. Obzirom da pobijano rješenje u obrazloženju ne navodi razloge zbog kojih sud u zakonskoj osnovi nije uz ime zakona naveo i brojeve Narodnih novina 121/11. i 130/20. - Odluka i rješenje USRH to je pobijano rješenje postalo arbitrarno, a žalitelj je onemogućen u efikasnom korištenju pravnog lijeka - žalbe. S tim u vezi citira stav Ustavnog suda RH iznesen u odluci U-III-793/2009 od 17. svibnja 2012. Također, rješenje pobija i radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja - povreda iz članka 470. ZKP/08, a koje je pogrešno utvrđeno u odnosu na zapisnike o ispitivanju svjedoka tijekom istrage, a bez nazočnosti obrane, sve vezano za točku 1. izreke pobijanog rješenja. Optužno vijeće navodi da se ne radi o nezakonitim dokazima jer da ZKP/08 nigdje ne propisuje obvezu državnog odvjetnika da na ispitivanje svjedoka poziva obranu. S tim u vezi, obrana 2. optuženika poziva se na opću zabranu diskriminatornog postupanja te ukazuje upravo na diskriminatorno postupanje jednog te istog državno tijela - DORHA, temeljem istog zakona - ZKP/08, prema njemu s osnova imovnog stanja i društvenog utjecaja u odnosu na postupanje spram optuženog I. T. u usporedivo istim situacijama, a radi se o prigovoru dokazive naravi. Nadalje, navodi da je sudu moralo biti poznato - jer se radi o predmetu visoke medijske eksponiranosti da su i okrivljenici i branitelji tijekom istrage bili pozivani od strane ŽDO Zagreb da prisustvuju dokaznim radnjama ispitivanja svjedoka, a kao dokaz navoda prilaže tekst iz Jutarnjeg lista od 12. prosinca 2017. - presedan za A.. Nadalje, navodi da identičnu praksu ima i ŽDO Pula-Pola koja također u gotovo svim predmetima na dokaznu radnju ispitivanja svjedoka poziva i branitelje i okrivljenike, a prilaže preslik poziva upućenog obrani kao dokaz navoda. Optužno vijeće je pogrešno utvrdilo da u odnosu na 2. okrivljenog nema diskriminacije, a pri tome nije relevantnim ni dostatnim razlozima obrazložio zašto je to tako, a čime je počinjena i teška povreda prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. "ZKP/07", u pitanju prava na obrazloženu sudsku odluku iz članka 6. Konvencije i povreda prava na žalbu iz članka 18. Ustava RH. Nadalje, ističe kako je pogrešan stav optužnog vijeća da je nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. sig. D. J. zakonit dokaz - točka 2. izreke pobijanog rješenja. To stoga što je u kontekstu objektivnog teksta nepristranosti ESLJP zauzeo stav da "pravo ne samo što mora biti izvršen, već se mora i vidjeti da se izvršava" - predmet P. protiv Belgije- presuda od 1. listopada 1982,§ 30, Serija A br 53 i G. protiv Ujedinjenog Kraljevstva {GC} br. 57067/00 §69, ESLJP 2003-XII. ESLJP je stoga utvrdio da domaći sudovi moraju ulijevati pouzdanje javnosti, a pogotovo okrivljenicima u kaznenim postupcima, te da se svaki sudac u pogledu kojeg postoji legitiman razlog za strah od manjka nepristranosti mora povući - predmet M. protiv Hrvatske zahtjev broj 22330/05 presuda od 5. veljače 2009; te K. protiv Cipra {GC} br. 73797/01, stavak 119, ECRH 2005, te identično vrijedi i za vještake. Pitanje nepristranosti vještaka usko je povezano i sa pravom na jednakost oružja koja je ozbiljno narušena u situaciji kada imenovani vještak ne zadovoljava standarde objektivnog testa nepristranosti. S tim u vezi poziva se na predmet ESLJP S. L. E. protiv Islanda iz 2007 i A. protiv Francuske iz 2007. U konkretnom predmetu vještaka je odabrala "druga strana u postupku" i iz tog razloga istom nedostaje potrebna kvaliteta nepristranosti kako to zahtjeva ESLJP. Žalitelj ovdje ukazuje i na stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci U-III-5807/2010 od 30. travnja 2013. Također, navodi da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da su dokazi pobrojani pod točkom 2. izreke rješenja zakoniti te da je srž problema u načelu kontradiktornosti. To stoga što ih je u postupku prikupila "druga zakonom određena osoba", a ne sud, a ta osoba ne zadovoljava kriterije neovisne i nepristrane osobe koje kriterije je u svojoj praksi postavio ESLJP. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su dokazi koje je tijekom istrage prikupio ODO Sisak zakoniti iz razloga što je Ustavom i zakonom propisana neovisnost i nepristranost tog tijela. Navedeni zaključak je ne samo pogrešan već i protivan načelima logičkog zaključivanja. Smatra da i sud može biti ustanovljen zakonom i može imati proklamiranu neovisnost i nepristranost što ne osporava pravo stranke na dokazivanje suprotnog. U konkretnom slučaju obrana 2. optuženika navela je čitav niz dokaza na temelju kojih osporava neovisnost i nepristranost državnog odvjetnika, ali se tim argumentima prvostupanjski sud uopće nije bavio. Stoga se radi o arbitrarnom obrazloženju koje uopće ne sadrži odgovore na činjenične i pravne navode koje je o tom pitanju iznio žalitelj u odgovoru na optužnicu te na sjednici optužnog vijeća, čime je ostvarena i teška povreda prava na pravično suđenje, u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Slijedom svega navedenoga predlaže uvažiti navode žalbe i ukinuti prvostupanjsko rješenje.
2.1. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno 19. rujna 2022. podnio 1. okrivljenik putem svog branitelja, odvjetnika J. G., zbog bitne povrede odredaba ZKP/08 (članak 468. stavak 1. točka 11. i stavak 2. ZKP/08) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08). Uvodno ističe da obrana 1. okrivljenog u razloge žalbe inkorporira argumente navedene u odgovoru na optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, broj K-DO-1368/2020 od 30. lipnja 2020., kao i argumente navedene na sjednici optužnog vijeća koji se odnose na nezakonite dokaze. To stoga što u obrazloženju pobijanog rješenja nisu dani razlozi i nije obrazloženo zašto u konkretnom slučaju nije bilo osnova za primjenu članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencije) i zbog čega navodi obrane o nužnosti primjene istog nisu osnovani. S tim u vezi obrana se poziva na pravno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske da su sudovi dužni u konkretnim postupcima neposredno primjenjivati odredbe Konvencije te se, između ostalog, baviti pitanjem da li postoji ili ne postoji povreda neke od odredbi Konvencije (članak 1. Konvencije, predmet E. protiv Hrvatske, broj zahtjeva 51198/08 presuda od 25. travnja 2013.; odluka Ustavnog suda broj U-III-5807/2010 od 30. travnja 2013.). S tim u vezi ističe da je pravna praksa Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) Republika Hrvatska prihvatila Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola 1., 4., 6. 7. i 11 uz Konvenciju, prilikom polaganja isprava o ratifikaciji vezano uz članak 46. Konvencije. Ističe da je u skladu sa sudskom praksom ESLJP "primarni cilj članka 6., kada su u pitanju kazneni predmeti, da se osigura pravično suđenje od strane "suda" nadležnog da postupa po "kaznenoj optužbi". To znači da se članak 6. primjenjuje i na postupak prije suđenja. Dakle, zahtjevi iz članka 6. Konvencije "mogu biti relevantni prije nego što slučaj dođe pred sud" (presuda I. protiv Švicarske od 24. studenog 2993. § 36). Stoga smatra da se garancije predviđene u članku 6. Konvencije odnose i na stadij postupka prije suđenja, a ne samo na glavni stadij postupka pred raspravnim vijećem. Ispuštajući iz obrazloženja rješenja odgovor na sve bitne navode kojima se ukazuje na nezakonitost dokaza i judikaturu ESLJP ostvarena je bitna povreda postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Navodi kako je pravo stranke na obrazloženu sudsku odluku neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije, a obveza suda na obrazlaganje odluke i pažljivog ispitivanja navoda stranke ima osobitu važnost kad je u pitanju korištenje prava na djelotvoran pravni lijek (članak 18. Ustava, članak 2. stavak 1. Protokola broj 7 uz Konvenciju (U-III/1270/2013). Također, poziva se i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 198/1992 od 2. veljače 1994. i U-III-1002/2000 od 20. svibnja 2002.). Nadalje, u odnosu na pravo na obrazloženu sudsku odluku te pravo na žalbu Ustavni sud RH je u odluci U-III-1002/2000 od 20. svibnja 2002. naveo da se pravo na žalbu ne može učinkovito ostvariti ako odluke sudbene vlasti nisu uopće ili su nepotpuno obrazložene, jer se samo putem obrazloženja utvrđuje je li se sud vodio načelom zakonitosti i je li istodobno postupao tako da u vođenju postupka i u obrazloženju stranci omogući potpunu zaštitu njezinih prava. Nadalje, u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2494/2008 od 30. ožujka 2011. sud navodi da kada ne bi postojala obveza sudbene vlasti da obrazlaže svoje odluke, odnosno da pažljivo ispita tvrdnje predočene pred sudom, odnosno nadležnim tijelom, bila bi riječ o arbitrarnoj odluci, koja dovodi u pitanje načela dobrog rada pravosuđa i pravičnosti suđenja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava RH. Također, poziva se i na odluku Ustavnog suda broj U-I/448/2009 od 19. srpnja 2012. te predmet H. i drugi protiv Francuske, presuda, 19. veljače 1998., zahtjev br. 20124/92, predmet H. protiv Grčke, presuda, 16. prosinca 1992., zahtjev br. 12945/87.
Nadalje, u odnosu na pravo na obrazloženu sudsku odluku te pravo na žalbu Ustavni sud RH je u odluci broj U-III-1002/2000 od 20. svibnja 2002. naveo da se pravo na žalbu ne može učinkovito ostvariti ako odluke sudbene vlasti nisu uopće ili su nepotpuno obrazložene, jer se samo putem obrazloženja utvrđuje je li se sud vodio načelom zakonitosti i je li istodobno postupao tako da u vođenju postupka i u obrazloženju stranci omogući potpunu zaštitu njezinih prava. Primarna je odgovornost nacionalnih zakona da postave pravila o dopuštenosti dokaza, a nacionalnih sudova da procijene dokaze - presuda ESLJP u predmetu S. protiv Švicarske od 12. srpnja 1988. Prema sudskoj praksi ESLJP pojedini zahtjevi iz članka 6. Konvencije mogu biti relevantni i u stadijima postupka prije suđenja, osiguravanjem prava obrane, budući da pravičnost suđenja može biti ozbiljno narušena ako dođe do propusta u početnim fazama postupka - predmet K. protiv Hrvatske, presuda od 15. listopada 2009., zahtjev br. 50700/07. Nadalje, ističe da je važnost ugradnje u postupke prije suđenja koje uređuju domaći zakoni o kaznenom postupku odgovarajućih jamstava iz članka 6. Konvencije, ESLJP posebno jasno naznačio u slučaju S. protiv Turske (presuda, veliko vijeće, 27. studenog 2008., zahtjev br. 36391/02). Da su "istražni postupci od velike važnosti za pripremu suđenja jer određuju okvir u kojemu će djelo koje je podvrgnuto kaznenoj optužbi biti razmatrano na suđenju" i da se "ne može isključiti da će se presuda oslanjati na dokaze pribavljene u istražnom postupku" (predmet C.protiv Austrije, Europska komisija, izvješće, 12. srpnja 1984., zahtjev br. 9300/81, § 50.) u konvencijskom je pravu davno izgrađen i stabilan pravni standard. Također, ističe da je poseban vid prava na pravično suđenje u kaznenim predmetima pravo na ispitivanje svjedoka (članak 6. stavak 3. točka d. Konvencije, članak 29. Ustava RH). Navodi, da je državnom odvjetniku, sukladno ZKP/08, dano pravo na provođenje prethodnog - istražnog postupka, međutim on - državni odvjetnik ne zadovoljava kriterije neovisnog i nepristranog suda (predmet B. protiv Italije i P. protiv Rumunjske). Nadalje, u prethodnom postupku državni odvjetnik kumulira funkciju tužitelja - istražitelja i obrane, što je nespojivo sa načelom nepristranosti i neovisnosti, a jasno je da će državni odvjetnik u prethodnom postupku prioritet dati prikupljanju onih dokaza koji podupiru podizanje optužnice dok se neće koncentrirati na prikupljanje dokaza koji idu u pravcu oslobođenja osumnjičenika ili u pravcu utvrđenja postojanja olakšavajućih okolnosti. Stoga judikatura ESLJP nacionalnim zakonodavstvima nameće obvezu garantiranja osnovnih, minimalnih procesnih prava stranaka u kaznenom postupku, među kojima su i pravo na dostupnost informacija i na sudjelovanje u postupku. Smatra da sud u pobijanom rješenju nije dao razloge zbog čega se stavovi ESLJP istaknuti u odgovoru na optužnicu, kao i u drugim presudama ESLJP, a na koje se obrana pozivala, ne primjenjuju pri ocjeni zakonitosti dokaza. Sud se u obrazloženju zadovoljio odredbama ZKP/08, a da pri tome nije ocijenio praksu ESLJP čime je znatno olakšao teret optužbe da dokaže krivnju okrivljenika i stavio ga u nepovoljniju postupovnu poziciju od pozicije zastupnika optužbe (odluka USRH U-III-3880/2006 od 7. srpnja 2009.). Stoga je stav obrane 1. okrivljenika da sud nije dao razloge zbog kojih u konkretnoj situaciji nema osnove za primjenu članka 64. stavka 1. točke 9. ZKP/08, a kojim je propisano da okrivljenik ima pravo sudjelovati u dokaznim i drugim postupovnim radnjama, te na raspravi. Nadalje, razlozi koji se u pobijanom rješenju odnose na stav suda da su predmetni zapisnici zakoniti dokazi, obrana cijeni nerazumljivim. Kao potporu svom stavu, da bi se ovdje radilo o zakonitim dokazima, sud se poziva na odredbu članka 431. stavka 2. ZKP/08 (koja upućuje na primjenu odredbi članka 234. i 235. ZKP/08, uz apsolutno zanemarivanje ranije navedenih jamstava iz članka 6. Konvencije, odluka ESLJP, kao i odluka Ustavnog suda RH, a na koje je ranije ukazano, čini ove razloge nedostatnim i nerazumljivim. Također, smatra da je sud pobijanom odlukom počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Naime, pravo na pravično suđenje odnosi se na sve faze postupka pa i na fazu koja prethodi raspravnoj fazi. Upravo stoga i jamstvo koje je ugrađeno u odredbu članka 468. stavka 2. ZKP/08, u sebi kumulira obvezu svih onih jamstava koje pružaju i Ustav RH i Konvencija. Ovakva kumulacija procesnih standarda ima jedinstven cilj- zaštitu okrivljenika od zlouporabe prisile od strane vlasti, izbjegavanju pogrešaka u suđenju, ali i procesnoj ravnopravnosti između tijela kaznenog progona i okrivljenika. Stoga se predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno odredbi članka 495. u svezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku nakon čega je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-314/2022 od 10. listopada 2022.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Sukladno odredbi članka 351. stavka 1. ZKP/08, ako su stranke stavile prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza u skladu s člankom 350. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona ili ako Vijeće, neovisno o prijedlogu stranaka, ustanovi da u spisu postoje dokazi koji se prema članku 86. ovoga Zakona imaju izdvojiti iz spisa, Vijeće će najprije odlučiti o izdvajanju nezakonitih dokaza, osim dokaza iz stavka 5. ovoga članka.
5.1. Člankom 10. stavkom 2. ZKP/08, propisano je da su nezakoniti dokazi; koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, osim u slučaju iz stavka 3. ovog članka, koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom, za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.
5.2. Sukladno odredbi članka 216. stavka 3. ZKP/08, u istrazi će se prikupiti dokazi i podaci potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se podignuti optužnica ili obustaviti postupak, te dokazi za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo otežano.
5.3. Temeljem odredbe članka 219. stavka 1. ZKP/08, istragu provodi državni odvjetnik. Stavkom 2. istog članka propisano je da državni odvjetnik može nalogom povjeriti provođenje dokaznih radnji istražitelju, ako drukčije nije propisano ovim Zakonom. U nalogu državni odvjetnik određuje istražitelja, s obzirom na predmet istraživanja i posebne propise, radnje koje se imaju provesti, a može dati i druge naloge kojih se istražitelj mora držati. Istražitelj je dužan postupati po nalogu državnog odvjetnika.
5.4. Sukladno odredbi članka 121.a stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.), državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava.
6. Uvidom u zapisnike o prvom ispitivanju 1. okrivljenog M. K. i 2. okrivljenog M. C. utvrđeno je da su ispitani 28. listopada 2019. u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od strane zamjenice općinske državne odvjetnice Sonje Marković, u okviru državnoodvjetničke istrage, u predmetu broj K- DO-429/2019, Is-DO-80/2019, uz prisutnost svojih branitelja.
6.1. Uvidom u zapisnike o ispitivanju svjedoka M. Š., D.
W., K. B. i D. M. te svjedokinje - žrtve J. V. utvrđeno
je da su svi ispitani u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku u kaznenom predmetu K-DO-429/2019, Is-DO-80/2019, od strane zamjenice općinske državne odvjetnice Sonje Marković.
6.2. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara D. J. od 8. svibnja 2020. utvrđeno je da je isti izrađen prema nalogu za vještačenje Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 19. ožujka 2020., a vezano za nesreću u kojoj je I. V. 7. veljače 2019. smrtno stradao, u spisu poslovni broj: Kis-DO-54/2020, izdanom po zamjenici općinske državne odvjetnice Sonji Marković.
6.3. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su svjedoci M. Ša., D. W., K. B. i D. M. te svjedokinja - žrtva J. V. ispitani u okviru državnoodvjetničke istrage bez prijedloga okrivljenika ili njegovog branitelja. Također, u okviru istrage naloženo je i provedeno vještačenje zaštite na radu.
6.4. Uvidom u situacijski plan mjesta događaja od 7. veljače 2019., zapisnik o očevidu PU sisačko-moslavačke, Policijske postaje Novska broj: 511-10-11-03- 233/19 od 7. veljače 2019., dokumentacijski list hitnog slučaja z avoda za I. V. od 7. veljače 2019., izvješće
o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja PU sisačko-moslavačke, Policijske postaje Novska broj: 511-10-11-03-233/19 od 7. veljače 2019., zapisnik o obdukciji z avoda od 9. veljače 2019., zapisnik o inspekcijskom nadzoru ministarstva od 22. veljače 2019. s
prilozima, zapisnik o očevidu m inistarstva od 7. veljače 2019.,
fotodokumentaciju očevida Policijske postaje Novska od 8. ožujka 2019., zapisnik o prvom ispitivanju 2. okrivljenog M. C. od 28. listopada 2019. sa snimkom i s prilogom uz zapisnik snimkom događaja od 7. veljače 2019. s prilozima, preslika izjave o davanju privole za I. V. od 21. svibnja 2018., preslika izjave o davanju privole za M. K. od 21. svibnja 2018., preslika izjave o davanju privole za D. M., D. W. i M. Š., preslika testa znanja za
rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za I. V., zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način za I. V., zapisnik o prvom ispitivanju 1. okrivljenog M. K. od 28. listopada 2019. sa snimkom, plan i program osposobljavanja radnika za rad na siguran način za A. M. Q. d.o.o., B., N., izvadak iz sudskog registra, certifikat
broj 11/46-1-19 od 12. veljače 2019., procjena rizika za A. M. Q. d.o.o. iz studenog 2015., upute za rad, utvrđeno je da je iste pribavio nadležan državni odvjetnik u tijeku provođenja izvida i istrage.
7. Prije svega treba navesti da je državno odvjetništvo, sukladno članku 121.a Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela. Stoga je državni odvjetnik, temeljem odredbe članka 38. stavka 2. ZKP/08, u predmetima kaznenih djela za koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, ovlašten i dužan, između ostalog, poduzimati potrebne radnje radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja, poduzimati izvide kaznenih djela, nalagati i nadzirati provođenje pojedinih izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage, odlučivati o odbacivanju kaznene prijave, odgodi i odustajanju od kaznenog progona, pokrenuti i voditi istragu, te provoditi i nadzirati provođenje dokaznih radnji. Iz stanja spisa utvrđeno je da je provodeći prethodni postupak u ovom predmetu, državni odvjetnik postupio u cijelosti sukladno ustavnim i zakonskim odredbama o položaju, ovlastima i dužnostima državnog odvjetnika u hrvatskom kaznenom postupku.
7.1. Niti jedna od odredaba ZKP/08 ne propisuje obvezu državnog odvjetnika da u okviru državnoodvjetničke istrage obavještava okrivljenika ili njegovog branitelja o dokaznim radnjama koje provodi na vlastitu inicijativu ili da ga poziva da prisustvuje provođenju dokaznih radnji. To stoga što je provođenje tih dokaznih radnji usmjereno utvrđivanju postojanja osnovane sumnje da je počinjeno određeno kazneno djelo, a sve kako bi se odlučilo o podizanju optužnice ili o obustavi kaznenog postupka.
8. U stadiju istrage pa sve do optuženja ZKP/08 ne poznaje "ravnopravnost oružja" između stranaka jer u stadiju istrage dominira tzv. inkvizitorno načelo. Dakle, aktualna postupovna kaznenopravna regulativa propisuje da se tek u stadiju rasprave mora poštivati načelo "ravnopravnosti oružja" između stranaka, pa će u tom stadiju okrivljenicima biti na raspolaganju ista sredstva koja su na raspolaganju i državnom odvjetniku. Slijedom navedenoga, iako je pravo ispitivanja svjedoka temeljno pravo obrane, kontradiktornost se ostvaruje u stadiju rasprave pred sudom pa okolnost da državni odvjetnik u stadiju istrage nije obavijestio okrivljenike i njihove branitelje o ispitivanju svjedoka u stadiju prethodnog postupka ne može dovesti do nezakonitosti zapisnika o ispitivanju svjedoka. Stoga nije povrijeđena odredba članka 64. stavka 1. točaka 9. i 10. ZKP/08, jer je okrivljeniku u stadiju rasprave zajamčeno ispitati svjedoke optužbe te zahtijevati nazočnost njihovom ispitivanju. Također, žalitelji zanemaruju uvodni dio opće odredbe članka 64. stavka 1. ZKP/08 koja govori o pravima okrivljenika, između ostalih i na ispitivanje svjedoka, ali "u skladu s ovim Zakonom", iz čega proizlazi da to pravo nije apsolutno, već propisano pojedinim zakonskim odredbama, koje su razrađene u daljnjim posebnim glavama ZKP/08.
8.1. Protivno istaknutim žalbenim navodima kojima se osporava pravilnost pobijanog rješenja u odnosu na odbijanje prijedloga da se iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz izdvoji nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka D. J., dipl. ing. sig., ovo Vijeće je utvrdilo da ne postoji niti jedan od razloga propisanih člankom 10. stavkom 2. ZKP/08, pa tako niti iz odredaba 308.-328. ZKP/08 koje se odnose na vještačenje, zbog kojeg se na njemu ne bi mogla temeljiti sudska odluka. Na zakonitost predmetnog nalaza i mišljenja primjenjuje se sve prethodno navedeno za zakonitost zapisnika o iskazu svjedoka, a pored toga se ističe da je navedeni nalaz i mišljenje izradio stalni sudski vještak za zaštitu na radu i zaštitu od požara, u odnosu na kojeg ne postoji niti jedan razlog za izuzeće ili otklon. Okrivljenici će, ukoliko optužnica bude potvrđena, u tijeku rasprave imati mogućnost osporavati utvrđenja koja proizlaze iz tog dokaza, stavljati prigovore na isti te neposredno ispitati vještaka.
8.2. Nije sporno da odredba članka 29. stavka 2. alineje 6. Ustava Republike Hrvatske izrijekom navodi da slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela, osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, a istu odredbu sadrži i odredba članka 6. stavka 3. točke d/ Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17- dalje u tekstu: Konvencija), ali treba imati u vidu da odredbe ZKP/08 koje se odnose na prikupljanje dokaza i provođenje dokaznih radnji od strane državnog odvjetnika i policije, prije i u tijeku istrage, ne propisuju obvezu državnog odvjetnika da o istima obavještava okrivljenika i njegovog branitelja, osim u slučaju iz odredbe članka 234. stavka 3. ZKP/08, što ovdje nije slučaj. Predmetna odredba ne znači da u svakom stadiju postupka, pa tako i u istrazi, mora postojati potpuna jednakost, već se ostvarenje jednakosti oružja u smislu članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije promatra kroz kazneni postupak u cjelini, a istraga je stadij tijekom kojeg državni odvjetnik pribavlja dokaze kako bi ih u kasnijem stadiju izveo pred sudom. Također, tijekom istrage jednakost oružja zagarantirana je okrivljenikovim pravom uvida u spis i sve dokaze, kao i pravom predlaganja dokaznih radnji. Dakle, državni odvjetnik može, ali nije dužan, o provođenju dokaznih radnji provedenih na vlastitu inicijativu obavijestiti okrivljenika i branitelja, a što je pojedinačna procjena državnog odvjetnika ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga je pozivanje na bilo kakvu vrstu diskriminacije vezano za opisano postupanje državnog odvjetnika u cijelosti neosnovano.
9. U odnosu na žalbene navode kojima se branitelji 1. i 2. okrivljenika pozivaju na presude Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP), za istaknuti je da ESLJP nije nadležan ocjenjivati zakonitost i upotrebljivost dokaza pred kaznenim sudovima već putem kriterija "pravičnog postupka" procjenjuje da li se u svakom pojedinom nacionalnom postupku način pribavljanja i/ili izvođenja dokaza odrazio na "pravičnost postupka" i to u cjelini, ili je time povrijeđeno neko drugo konvencijsko pravo. S tim u vezi, napominje se kako Konvencija ne sadrži pravila kada je način pribavljanja ili upotrebe nekog dokaza nezakonit već je to isključiva domena nacionalnog zakonodavstva država stranaka Konvencije. Stoga su za procjenu zakonitosti ili nezakonitosti dokaza primarno nadležni domaći sudovi. Međutim, nije sporno da ESLJP ima u određenoj mjeri utjecaj na zakonitost ili nezakonitost dokaza, ali u tom smislu da u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje da li je u nekom nacionalnom postupku u stadiju pribavljanja ili uporabe došlo do povrede nekog konvencijskog prava, a pri čemu je opseg ocjene vrlo restriktivan, upravo iz već navedenog razloga, odnosno zbog pravila da je za procjenu zakonitosti dokaza primarno nadležan domaći sud, time da takvu procjenu ESLJP ne može nadomjestiti svojom odlukom. Zato ESLJP pitanje pravne dopuštenosti pribave i uporabe nekog dokaza rješava primjenom već navedenog kriterija "pravičnosti" prema kojem državu može osuditi zbog povrede općih ili posebnih elemenata načela "pravičnog postupka", procjenjujući utjecaj te povrede na postupak u cjelini, a iz čega zapravo proizlazi sankcioniranje nezakonitosti dokaza. Pored navedenog, a vezano za pozivanje oba žalitelja na sudsku praksu ESLJP, nije sporno da tijela kaznenog progona kao i kazneni sudovi moraju slijediti pravne standarde koje je ESLJP izgradio u svojoj praksi, budući da se samo na taj način osigurava izvršenje međunarodnih obveza koje je Republika Hrvatska prihvatila ratifikacijom Konvencije. Međutim, takva obveza tijela kaznenog progona i kaznenih sudova odnosi se samo na primjenu pravnih standarda koji su opće prirode te su kao takvi, neovisno o konkretnom slučaju i nacionalnim zakonodavstvima, primjenjivi u svim državama potpisnicama Konvencije. Stoga su i navodi oba žalitelja, u dijelu u kojem se pozivaju na predmetne presude, neosnovani.
10. Žalbeni navod braniteljice 2. okrivljenika kako je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva čime je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, sve iz razloga što je u izreci rješenja Zakon o kaznenom postupku označio na način da je iz popisa relevantnih brojeva "Narodnih novina" izostavio brojeve 121/11. i 130/20. - odluka i rješenje USRH, ovo Vijeće ne može prihvatiti. To stoga što je u broju Narodnih novina 121/11. objavljen pročišćeni tekst Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09. i 80/11.), a u broju 130/20. Odluka (odbijeni prigovori predlagatelja o nesuglasnosti s Ustavom članka 26.a Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 33/15., 82/15. i 67/18.), odbijeni prigovori predlagatelja o nesuglasnosti s Ustavom članka 19.e Zakona o kaznenom postupku "Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), Visoki kazneni sud Republike Hrvatske započet će s radom 1. siječnja 2021.)) i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 4658/2019 i U-I-4659/2019 (stavljeno izvan snage rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4658/2019, U-I-4659/2019 od 17. prosinca 2019. ("Narodne novine", broj 126/19.) i izdvojeno mišljenje sudaca, iz čega je razvidno da su sve važeće odredbe ZKP/08 u vrijeme donošenja pobijanog rješenja objavljene u brojevima Narodnih novina koje je prvostupanjski sud naveo prilikom označavanja Zakona o kaznenom postupku kao zakonske osnove odlučivanja.
11. Budući da su žalbeni navodi u cijelosti neosnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nije utvrđena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je ovo Vijeće utvrdilo da je pravilan i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda kako pribavljanjem i izvođenjem dokaza čije je izdvajanje predloženo nije došlo do povrede odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske i odredbe članka 6. Konvencije, slijedom čega je pravilno utvrđeno da su zapisnici o ispitivanju svjedoka M. Š., D. W., K. B.,
D. M., svjedoka žrtve J. V., nalaz i mišljenje stalnog sudskog
vještaka zaštite na radu i zaštitu od požara dipl. ing. D. J., situacijski plan mjesta događaja od 7. veljače 2019., zapisnik o očevidu PU sisačko- moslavačke, Policijske postaje Novska broj: 511-10-11-03-233/19 od 7. veljače 2019., dokumentacijski list hitnog slučaja z avoda od 7. veljače 2019., izvješće o kriminalističko- tehničkoj
pretrazi mjesta događaja PU sisačko-moslavačke, Policijske postaje Novska broj: 511-10-11-03-233/19 od 7. veljače 2019., zapisnik o obdukciji z avoda od 9. veljače 2019., zapisnik o inspekcijskom nadzoru m inistarstva od 22. veljače 2019. s prilozima, zapisnik o očevidu m od 7. veljače 2019., fotodokumentacija očevida Policijske postaje Novska od 8.
ožujka 2019., zapisnik o prvom ispitivanju 2. okrivljenog M. C. od 28. listopada 2019. sa snimkom i s prilogom uz zapisnik snimkom događaja od 7. veljače 2019. s prilozima, preslika izjave o davanju privole za I. V. od 21. svibnja 2018., preslika izjave o davanju privole za M. K. od 21. svibnja 2018., preslika izjave o davanju privole za D. M., D. W. i M. Š.,
preslika testa znanja za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za I.
V., zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način za I.
V., zapisnik o prvom ispitivanju 1. okrivljenog M. K.od 28. listopada 2019. sa snimkom, plan i program osposobljavanja radnika za rad na siguran način za A. M. Q. d.o.o., . , N. izvadak iz
sudskog registra, certifikat broj 11/46-1-19 od 12. veljače 2019., procjena rizika za A. M. Q. d.o.o. iz studenog 2015. i upute za rad zakoniti dokazi. Stoga je pravilno odbijen prijedlog 1. i 2. okrivljenika da se izdvoje iz spisa predmeta.
12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Sisku 26. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zorislav
Kaleb,v.r.
