Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-13/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vladimira Šestaka, kao predsjednika vijeća, suca mr. sc. Alena Goluba, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Antuna Dominka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima D. T. i J. T., odvjetnicima u Z., protiv tuženika T. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva R. i p. d.o.o. sa sjedištem u Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1535/2021 od 23. svibnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1535/2021 od 23. svibnja 2022., preinačava pod točkom I. izreke, tako da se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku T. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M. V., OIB: …, novčani iznos od 18.313,59 kn kao i zakonske zatezne kamate koje na iznos od 16.335,72 kn teku počev od dana 01. siječnja 2011. godine pa do isplate, i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

-zatim pod točkom II. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku T. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M. V., OIB: … zakonske zatezne kamate koje na iznos od 20.029,58 kn teku počev od dana 01. siječnja 2016. godine pa do 21. prosinca 2020., po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "

-te pod točkom III. izreke, tako da se sudi:

"Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka."

-dok se u preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 1535/2021 od 23. svibnja 2022., potvrđuje.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "I Nalaže se tuženiku T. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M. V., OIB: …, novčani iznos od 18.313,59 kn kao i zakonske zatezne kamate koje na iznos od 16.335,72 kn teku počev od dana 01. siječnja 2011. godine pa do isplate, i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku T. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M. V., OIB: …, novčani iznos od 20.187,89 kn kao i zakonske zatezne kamate koje na iznos od 20.029,58 kn teku počev od dana 01. siječnja 2016. godine pa do isplate, i to po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Z. o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku T. d.d. Z., OIB: …, naknaditi tužitelju M. V., OIB: …, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.625,50 kn , kao i zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku počev od dana donošenja prvostupanjske presude ( 23. svibnja 2022.) pa do isplate, i to po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška postupka preko dosuđenog do zatraženog, i to za iznos od 625,00 kn zajedno za zatraženom zakonskom zateznom kamatom, odbija kao neosnovan."

2.Protiv ove presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika prema kojem osporava osnovanost žalbe tuženika, te predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana u cijelosti.

4.Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženika u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali da je materijalno pravo samo djelomično pravilno primijenjeno. Neosnovano tuženik u podnesenoj žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim razlozima, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a tuženik samo paušalno i neodređeno ističe naznačenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka ne konkretizirajući u čemu bi se takva bitna povreda odredaba parničnog postupka sastojala.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice te o odlučnim činjenicama izložio jasne i neproturječne razloge u pobijanoj presudi i to da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik kod tuženika, da je tuženik 4. studenog 2010., donio odluku kojom se obvezuje tužitelju za 30 godina rada isplatiti jubilarnu nagradu u iznosu od 16.173,00 kn te je potvrdio da tužitelju duguje predmetni iznos neto, a za prijavu tražbine u predstečajnoj nagodbi.

7. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik 11. studenog 2015., donio odluku kojom se obvezuje tužitelju za 35 godina rada isplatiti jubilarnu nagradu u iznosu od 19.992,00 kn, time da će se jubilarna nagrada isplatiti u roku od 30 dana od dana uplate povećanja temeljnog kapitala iz točke III. 5. Prijedloga predstečajne nagodbe, a također je potvrdom od 19. studenog 2020., potvrdio da tužitelju duguje jubilarnu nagradu za 2015., u neto iznosu od 15.992,00 kn. Također, pravilno je utvrđeno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku od 14. veljače 2014., otvoreno postupak predstečajne nagodbe te da je generalni direktor tuženika 24. prosinca 2012., dao izjavu kako sklapanje predstečajne nagodbe neće utjecati na tražbine radnika, te je 12. ožujka 2013., u postupku predstečajne nagodbe naznačio obveze, između ostalog i s osnova jubilarnih nagrada za 2010.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik 17. prosinca 2020., izvršio izračun jubilarne nagrade iz 2010., te izračun jubilarne nagrade iz 2015., a da je tuženik 23. srpnja 2018. izvršio isplatu neoporezivog dijela jubilarne nagrade za 2010., odnosno 31. srpnja 2018., isplatu neoporezivog dijela jubilarne nagrade za i 2015., nakon čega je tužitelj postavio konačan tužbeni zahtjev.

9. S obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, kako je prethodno u bitnome izloženo, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 62. st. 6. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 u nastavku: ZR), prema kojem je propisano da se plaća i druga materijalna prava radnika ( jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i slično) utvrđuju i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno, kao i odredbe članka 139. ZR-a, kojim je propisan zastarni rok za potraživanja iz radnog odnosa od 5 godina, ako drugačije nije propisno naznačenim zakonom ili drugim zakonom, kada je naložio tuženiku kao poslodavcu da tužitelju isplati jubilarnu nagradu u iznosu do 20.187,89 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2020., kao dana podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu, s osnove jubilarne nagrade za 35 godina radnog staža.

10. Pri tome je tuženik potvrdom od 19. studenoga 2020. bezuvjetno priznao da tužitelju pripada jubilarna nagrada za 35 godina rada kod tuženika za 2015. u iznosu od 15.992,00 kuna neto, time da tuženik niti ne osporava vjerodostojnost naznačene potvrde koja je u preslici priložena prvostupanjskom spisu, dok je visinu jubilarne nagrade u iznosu od 20.187,89 kuna bruto utvrđena prema obračunu samog tuženika od 17. prosinca 2020. koja niti nije sporna za tuženika. U vezi navedenog, neosnovani su žalbeni navodi iz žalbe tuženika kako nije ispunjen uvjet za isplatu jubilarne nagrade za 35 godina rada tužitelja kod tuženika, jer je prema predstečajnoj nagodbi kao i prema odluci o isplati jubilarne nagrade od 11. studenoga 2015. izričito navedeno da će se jubilarna nagrada isplatiti u roku od 30 dana od dana povećanja temeljnog kapitala iz točke III. 5. predstečajne nagodbe, a što još uvijek nije ispunjeno, pa stoga neosnovano tuženik smatra da niti utužena tražbina još uvijek nije dospjela. Međutim, kako je navedeno, tuženik je svojom potvrdom od 19. studenoga 2020. bezuvjetno priznao dug prema tužitelju s osnova jubilarne nagrade za 35 godina radnog staža, bez obzira na točku III. 5. predstečajne nagodbe, koja se u naznačenoj potvrdi niti ne navodi, pa stoga nije odlučno da je u odluci o isplati jubilarne nagrade od 11. studenoga 2015. naznačen uvjet isplate jubilarne nagrade tako da će se jubilarna nagrada isplatiti u roku od 30 dana od dana povećanja temeljnog kapitala društva iz točke III. 5. predstečajne nagodbe.

11. Također, dosuđeno potraživanje jubilarne nagrade za 35 godina rada, suprotno žalbenim razlozima iz žalbe tuženika nije zastarjelo, budući je, kako je već navedeno tuženik potvrdom od 19. studenoga 2020. priznao dug, s osnova jubilarne nagrade za 35 godina rada, a prema članku 245. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22 – dalje: ZOO), zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja, pa kako je tužitelj podnio tužbu 21. prosinca 2020., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz članka 139. ZR-a od priznanja duga potvrdom tuženika od 19. studenoga 2020. pa do podnošenja tužbe.

12. Prema tome, u navedenom dijelu valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom II. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 20.187,89 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu 21. prosinca 2020., pa do isplate, s osnova jubilarne nagrade za 35 godina radnog staža kod tuženika, pri čemu tuženik neosnovano ističe kako je isplata jubilarne nagrade isključivo mogućnost, a ne i obveza poslodavca, koja ovisi o financijskim mogućnostima poslodavca, a koje tuženiku očito ne dozvoljavaju isplatu jubilarne nagrade, budući je naznačenom potvrdom od 19. studenoga 2020. tuženik priznao dug prema tužitelju s osnova jubilarne nagrade za 35 godina rada bez ikakvih uvjeta pa bez obzira i na uvjet koji se odnosi na financijske mogućnosti tuženika.

13. Međutim, tuženik u žalbi osnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pod točkom I. izreke presude pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 139. ZR-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate jubilarne nagrade u iznosu od 18.313,59 kuna za 30 godina rada tužitelja kod tuženika iz 2010. s obzirom da je prema članku 232. stavku 2. ZR-a propisano da se odredbe naznačenog Zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu naznačenog Zakona, a koji je stupio na snagu 8. kolovoza 2014.

14. Naime, tuženik je donio odluku od 4. studenoga 2010. prema kojoj će se radnicima, između ostalih i tužitelju, isplatiti jubilarna nagrada za 2010. godinu i to tužitelju za 30 godina rada, pa je stoga prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda nastupila zastara potraživanja s osnova jubilarne nagrade za 30 godina rada iz 2010. godine, budući je potvrdom od 2. travnja 2013. tuženik priznao dug prema tužitelju s osnova jubilarne nagrade za 30 godina rada prema Odluci tuženika od 4. studenoga 2010., jer je do podnošenja tužbe sudu 21. prosinca 2020., protekao zastarni rok od 5 godina iz članka 139. ZR-a, pri čemu se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik izdao potvrdu 2020., kojom potvrđuje da tužitelju duguje predmetnu jubilarnu nagradu, a koja bi se mogla smatrati priznanjem duga, budući se potvrda od 17. prosinca 2020. odnosi samo na izračun visine jubilarne nagrade u bruto i neto iznosu, ali ne sadrži izjavu o priznanju duga s osnova jubilarne nagrade iz 2010.

15. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje kako je tužitelj svoju tražbinu po osnovu jubilarne nagrade iz 2010. prijavio u predstečajnoj nagodbi te da je 14. veljače 2014. donijeto rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014., kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe, između ovdje tuženika kao dužnika i vjerovnika predstečajne nagodbe, između ostalih i ovdje tužitelja kao vjerovnika, međutim, kako je navedeno, s obzirom da je potvrdom od 2. travnja 2013. tuženik priznao dug prema tužitelju s osnova jubilarne nagrade za 30 godina rada prema Odluci tuženika od 4. studenoga 2010. u iznosu od 16.173,00 kuna neto od priznanja duga, odnosno potvrde tuženika od 2. travnja 2013., zastara je počela teći, u smislu članka 245. stavaka 2. ZOO-a, pa je zastara potraživanja nastupila istekom 5 godina, odnosno 2. travnja 2018. godine, uslijed čega nastupila zastara u vrijeme podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu 21. prosinca 2020. Stoga nije od utjecaja da je nakon isteka zastarnog roka od 5 godina 30. srpnja 2018. tuženik tužitelju djelomično platio jubilarnu nagradu iz 2010. u iznosu od 3.500,00 kuna kao neoporezivi dio, jer je zastara nastupila prije toga, odnosno 2. travnja 2018.

16. Nadalje, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tužitelj je dokazao da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku poslovni broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. postalo pravomoćno 28. veljače 2014., a ovršno 5. ožujka 2015., jer je dostavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti naznačene odluke, ali prema članku 245. stavak 4. ZOO-a, propisano je da kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka, a što se na odgovarajući način može primijeniti i na prijavu tražbine u predstečajnom postupku. Međutim, kako je naznačeno, rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku poslovni broj Stpn-55/2013.10 od 14. veljače 2014. postalo je ovršno 2. ožujka 2015., a tužitelj nije dokazao da bi postupak predstečajne nagodbe bio okončan na neki drugi način, a niti takve okolnosti ističe tijekom postupka, proizlazi da je od datuma ovršnosti naznačenog rješenja 2. ožujka 2015., pa do podnošenja tužbe 21. prosinca 2020. također istekao zastarni rok od 5 godina iz članka 139. ZR-a, pa stoga nije od značaja da je sporna tražbina s osnove jubilarne nagrade za 30 godina rada, prijavljena u predstečajnom postupku.

17. Stoga je valjalo djelomično uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu te pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 139. ZR-a, preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke te odbiti tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke presude kao neosnovan zbog nastupa zastare.

18. Kako prema potvrdi tuženika od 19. studenoga 2020. nije određen rok ispunjenja, odnosno isplate jubilarne nagrade za 2015., prema članku 183. stavak 2. ZOO-a, tuženik je kao dužnik došao u zakašnjenje s isplatom jubilarne nagrade za 35 godina rada tužitelja kod tuženika podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu 21. prosinca 2020., pa stoga od tada tužitelj kao vjerovnik ima pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeno potraživanje u iznosu od 20.029,58 kuna (jubilarna nagrada u bruto iznosu umanjena za obračunati porez i prirez), kako proizlazi iz izračuna jubilarne nagrade od 17. prosinca 2020., pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 183. stavak 2. ZOO-a, valjalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 20.029,58 kuna od 1. siječnja 2016. pa do dana podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu 21. prosinca 2020. kao neosnovan, a u preostalom dijelu žalba tuženika nije osnovana, iz prethodno obrazloženih razloga te je u preostalom dijelu valjalo žalbu tuženika odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

19. Kako je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u pogledu glavne stvari, na temelju članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, valjalo je preinačiti i odluku o naknadi troškova parničnog postupka. Imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu sa zahtjevom za isplatu iznosa od 20.187,89 kuna od ukupno postavljenog zahtjeva u iznosu od 38.501,48 kuna iz iste pravne osnove (isplata jubilarne nagrade) proizlazi da je tužitelj u sporu uspio u ukupnom omjeru u pogledu visine zahtjeva i u pogledu pravne osnove od 52%, a tuženik u omjeru od 48%, pa bi metodologijom obračuna naknade troškova parničnog postupka iz članka 154. stavka 2. ZPP-a tuženik bio dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u omjeru od 4%, ali kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakom dijelovima na temelju članka 154. stavaka 4. ZPP-a, presuđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

20. Tužitelj se tijekom prvostupanjskog postupka poziva na sudsku praksu, odnosno presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-112/2018-3 od 26. travnja 2018., koja nije primjenjiva u ovom parničnom postupku jer se radi o činjenično različitoj osnovi, budući je u tom predmetu tužba podnijeta prvostupanjskom sudu 25. siječnja 2017., unutar zastarnog roka od 5 godina, što ima bitan utjecaj na primjenu materijalnog prava u pogledu prigovora zastare.

21. Iz izloženih razloga, žalbu tuženika valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 368. stavaka 1. ZPP-a djelomično potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dok je na temelju članka 373. stavaka 1. točka 3. ZPP-a valjalo djelomično uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu te djelomično preinačiti pobijanu presudu kako je pobliže presuđeno u izreci.

22. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 26. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak, v.r.