REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-5912/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d. OIB 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bogdanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri, Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika GRAD BUJE, OIB 19611257971, Buje, Istarska 2, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 59, radi utvrđenja, trpljenja i izdavanja tabularne isprave za upis služnosti, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-599/2020-44 od 7. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-599/2020-44 od 7. listopada 2021. u točki I. podtočki 2., 3., i 4. izreke.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-599/2020-44 od 7. listopada 2021. u točki I. podtočki 1. izreke i u dijelu točke III. izreke kojom je tuženiku dosuđen parnični trošak i sudi:
1. Utvrđuje se da je na snazi i proizvodi pravne učinke Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama br. T 45-125/2010 od 21. prosinca 2010. sklopljen između tužitelja i tuženika.
2. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-599/2020-44 od 7. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da je ugovor o osnivanju prava služnosti od 21. prosinca 2010. sklopljen između stranaka na snazi i proizvodi pravne učinke (točka I. podtočka 1. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženik dužan trpjeti tužiteljevu gradnju, polaganje, održavanje, razvoj i korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture temeljem ugovora o osnivanju prava služnosti na tuženikovim nekretninama (točka I. podtočka 2. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave radi upisa tužiteljeve služnosti gradnje, polaganja, održavanja, razvoja i korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme na nekretninama tuženika (točka I. podtočka 3. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženik dužan primati ispunjenje tužiteljeve novčane obveze temeljem ugovora o osnivanju prava služnosti (točka I. podtočka 4. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 50.625,00 kn, te je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 25.625,00 kn odbijen (točka II. izreke).
2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijena je preinaka tužbe iz podneska od 23. ožujka 2021.
3. Protiv ove presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 15.625,00 kn.
4. Protiv dijela ove presude pod točkom II. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 25.000,00 kn žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijani dio odluke o parničnom trošku preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kn.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je na snazi i proizvodi pravne učinke ugovor o osnivanju prava služnosti, da je tuženik dužan trpjeti korištenje tužiteljeve elektroničke komunikacijske infrastrukture, izdavanje tabularne isprave za upis prava služnosti te dužnost primitka ispunjenja tužiteljevih novčanih obveza prema tuženiku.
8. Pravilno sud prvog stupnja nije dopustio preinaku tužbe podneskom od 23. ožujka 2021. kojom je izmijenjana sadašnja točka 3. tužbenog zahtjeva (ranije točka 4. tužbenog zahtjeva), jer se tabularna isprava za upis prava služnosti traži prema priloženoj karti, bez opisa o kojoj se točno karti radi i bez opisa zk. čestice na način kako je opisana u zemljišnim knjigama, a i traženje tabularne isprave nije jasno određeno, jer na pojedinim zemljišno-knjižnim česticama nije naznačeno na kojem dijelu svake pojedine čestice prolazi tužiteljeva elektronička komunikacijska infrastruktura, pa bi takva preinaka bila nesvrsishodna.
9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
10. Sud prvog stupnja je u dijelu u kojem se traži utvrđenje da je ugovor o osnivanju prava služnosti na snazi i proizvodi pravne učinke, u dijelu u kojem se traži tuženikovo trpljenje, polaganja, održavanja, razvoja i korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture temeljem ugovora o osnivanju prava služnosti, te u dijelu kojim tužitelj traži da je tuženik dužan primati tužiteljeva ispunjenja novčanih obveza iz ugovora o osnivanju prava služnosti, ocijenio da tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje tužbe, a zbog čega je zaključio da je tužbu u tom dijelu trebalo odbaciti. Međutim, sud prvog stupnja u odnosu na ove dijelove tužbe, odbija tužbeni zahtjev iz razloga što je ugovor o osnivanju prava služnosti od 21. prosinca 2010. između stranaka ništetan, jer nije proveden javni natječaj sukladno odredbi članka 391. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09; dalje: ZV).
11. Ovakvo stajalište suda prvog stupnja je proturječno, a zbog čega u ovom dijelu pobijani dio presude nije moguće ispitati, pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, ako ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe, tada se tužba može samo odbaciti, a tek ako postoji pravni interes moguće je odlučivati o meritumu spora.
12. U odnosu na dio tužbe kojim se traži utvrđenje da je ugovor o osnivanju prava služnosti na snazi i proizvodi pravne učinke pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ne postoji pravni interes, jer je ovaj sud u svojoj ranijoj presudi poslovni broj Pž-3717/18-7 od 26. listopada 2020. (str. 434.-438. spisa) utvrdio da je neosnovan i bez pravnog učinka tuženikov otkaz o osnivanju prava služnosti od 21. prosinca 2010. Prema tome, ako je bez učinka tuženikov otkaz tada je i dalje ugovor o osnivanju prava služnosti na snazi i tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe kojom se posebno utvrđuje da je taj isti ugovor na snazi i proizvodi pravne učinke.
Međutim, ovaj drugostupanjski sud u situaciji je kada je tužbu zbog nedostatka pravnog interesa valjalo odbaciti, a sud prvog stupnja je to propustio učiniti, nema mogućnosti, na temelju odredbe članka 369. ZPP-a, ukinuti pobijanu presudu i odbaciti tužbu, a zbog čega je bilo moguće jedino meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
13. Potpuno je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju bilo potrebno provoditi javni natječaj prilikom sklapanja ugovora o osnivanju prava služnosti radi korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture koja se nalazi na tuženikovom zemljištu, jer tužiteljeva služnosti (tužiteljevo pravo puta) se temelji na Zakonu o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08; dalje: ZEK) a koji Zakon je stupio na snagu prije sklapanja ugovora o osnivanju prava služnosti.
14. Budući da ugovor o osnivanju prava služnosti od 21. prosinca 2010. nije ništetan, jer se temelji na odredbama ZEK-a, da je već pravomoćno utvrđeno da je tuženikov otkaz tog Ugovora bez pravnog učinka, valjalo je na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i utvrditi da je taj Ugovor na snazi i proizvodi pravne učinke, a zbog čega je odlučeno kao u točki II.1. izreke ove drugostupanjske presude.
15. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave radi upisa prava služnosti u korist tužitelja nije pravilno postavljen, jer tužbenim zahtjevom nekretnine za koje se traži izdavanje tabularne isprave nisu opisane na način kako su označene u zemljišnoj knjizi (nema oznaka o kakvom se zemljištu radi, a niti svih površina zemljišta). Osim toga, tužitelj uopće nije opisao na kojem dijelu koje nekretnine se nalaze tužiteljeve instalacije radi kojih se osniva služnost (instalacije pretežito prolaze, prema dokumentaciji u spisu, samo jednim dijelom nekretnine, te trebaju što manje opterećivati poslužnu nekretninu).
16. Tužitelj nije predložio dokaze na okolnost na kojem dijelu spornih nekretnina se nalaze instalacije radi kojih se traži upis prava služnosti, iako iz priložene dokumentacije (naročito iz izvadaka) proizlazi da se pravo služnosti ne može odnositi na cijele površine svih spornih nekretnina.
17. Budući da tužitelj nije dokazao a niti dokazivao na kojem dijelu spornih nekretnina ima pravo služnosti pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave.
18. Iz razloga što nisu predloženi dokazi na okolnost na kojem dijelu utuženih nekretnina bi tuženik trebao trpiti tužiteljevu gradnju, polaganje, održavanje, razvoj i korištenje elektroničke komunikacije tužbeni zahtjev je i u ovom dijelu pravilno odbijen.
19. Neosnovano tužitelj tužbenim zahtjevom traži da je tuženik dužan primati ispunjenje tužiteljevih novčanih obveza temeljem ugovora o osnivanju prava služnosti iz razloga što se od ugovorne strane koja treba nešto preuzeti ne može u parničnom postupku tražiti preuzimanje. Naime, u slučaju kada jedna ugovorna strana odbije primitak novčanog iznosa, tada druga ugovorna strana može predložiti osnivanje sudskog pologa i na taj način ispuniti svoju ugovornu obvezu.
20. Zbog navedenog ovaj tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku primitak novčanih iznosa temeljem tužiteljeve ugovorne obveze prema tuženiku je pravilno odbijen.
21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
22. Budući da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, a da je i ranijom presudom tužitelj djelomično uspio u sporu, uspjeh stranaka u sporu je podjednak ,a zbog čega je u pobijanom dijelu valjalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti odluku o parničnom trošku i odlučiti kao u točki II.2. izreke drugostupanjske presude.
23. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude za iznos od 625,00 kn koji je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 25. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
