Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 8. Gž R-10/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćnici K. P., odvjetnici u S. B., protiv tuženika A. j.d.o.o. B. s., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-1680/2021-16 od 11. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-1680/2021-16 od 11. studenoga 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) tuženika A. j.d.o.o. B. S., OIB: …, od dana 27. ožujka 2021., kojom je tužiteljici J. B. iz O., OIB: …, izvanredno otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme od 23. lipnja 2020., nedopuštena.

II Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 23. lipnja 2020. između tužiteljice J. B. iz O., OIB: … i tuženika A. j.d.o.o. B. S., OIB: …, sudski se raskida s danom 11. travnja 2021.

III Nalaže se tuženiku A. j.d.o.o. B. S., OIB: …, isplatiti tužiteljici J. B. iz O., OIB: …, na ime neisplaćenih bruto plaća iznos od 2.031,26 kn / 269,59 eura1 (slovima: dvije tisuće trideset jedna kuna i dvadeset i šest lipa / dvjesto šezdeset devet eura i pedeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama, kako slijedi:

- za ožujak 2021. na iznos od 541,67 kn / 71,89 eura2 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. na iznos od 1.489,59 kn / 197,70 eura3 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2021. do isplate,

po stopi zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku A. j.d.o.o. B. S., OIB: …, isplatiti tužiteljici J. B. iz O., OIB: …, na ime naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor iznos od 677,09 kn / 89,86 eura4 (slovima: šesto sedamdeset sedam kuna i devet lipa / osamdeset devet eura i osamdeset šest centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 11. travnja 2021. do isplate po stopi zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku A. j.d.o.o. B. S., OIB: …, isplatiti tužiteljici J. B. iz O., OIB: …, na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 12.187,53 kn /1.617,56 eura5 (slovima: dvanaest tisuća stotinu osamdeset sedam kuna i pedeset tri lipe / tisuću šesto sedamnaest eura i pedeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja (11. studeni 2021.) do isplate, po stopi zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku A. j.d.o.o. B. S., OIB: …, naknaditi tužiteljici J. B. iz O., OIB: …, troškove paničnog postupka u iznosu od 4.453,95 kn / 591,14 eura6 (slovima: četiri tisuće četiristo pedeset tri kune i devedeset pet lipa / petsto devedeset jedan euro i četrnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja (11. studeni 2021.) do isplate, po stopi zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII Odbija se tužiteljica J. B. iz O., OIB: … sa:

- zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima;

- dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 270,83 kn / 35,94 eura7 za dva dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos;

- dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 4.062,51 kn / 539,19 eura8 na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovanim."

2. Protiv dijela navedene presude suda prvog stupnja, pod točkom I., II., III., IV., V. i VI. izreke, žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) te odluke o parničnom trošku, predlažući presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu parničnog troška, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. ožujka 2021. godine, sudskog raskida ugovora o radu te isplata neisplaćenih bruto plaća, neiskorištenog godišnjeg odmora i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

5. Suprotno navodima žalbe, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza, suprotno žalbenim navodima, upravo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

8. Između parničnih stranaka je neprijeporno da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika.

9. U žalbenom postupku prijeporna je odluka suda kojim je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. ožujka 2021. Također, tuženik „smatra kako je prvostupanjski sud neosnovano usvojio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kojim mu je naložio isplatu bruto plaće, naknade za neiskorišteni godišnji odmor i naknadu štete.

10. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog dana 23. lipnja 2020. i da je zaposlena na radnom mjestu trgovca, da je trajanje radnog odnosa ugovoreno do 22. lipnja 2021. i da je ugovorena osnovna bruto plaća u mjesečnom iznosu od 4.062,51 kn. Sud je dalje utvrdio da je tuženik otkazao ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je donio dana 27. ožujka 2021. (subota), da je tužiteljica tu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zaprimila 30. ožujka 2021. - koji navod tužbe tuženik nije osporio niti dostavio dokaze kojima bi osporio taj navod,, da je tužiteljica 13. travnja 2021. predala na poštu prigovor protiv odluke poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno Zahtjev za zaštitu prava te da je isto dostavila poslodavcu, odnosno tuženiku, istog dana i e-mail komunikacijom.

10.1. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu je razvidno da tuženik stavlja na teret tužiteljici počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a koja se sastoji u tome što je tužiteljica 24. ožujka 2021. zaključila bolovanje, ali dana 25. ožujka 2018. (očita greška u pisanju godine) nije došla na posao, a o izostanku s posla nije obavijestila poslodavca niti opravdala izostanak s rada privremenom nesposobnošću za rad potvrdom nadležnog liječnika. Tuženik je dalje stavio tužiteljici na teret da se nije javila na rad 25. ožujka, 26. ožujka i 27. ožujka 2021. niti da bi na bilo koji način opravdala izostanak, a da odsutnost nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta te da je ne dolaskom na posao i neopravdavanjem nedolaska na posao poremetila poslovne procese tuženika kao poslodavca i time počinila dodatnu štetu poslodavcu uz troškove osobnog dohotka koji su nastali kao šteta za nerad tužiteljice za dane u kojima nije dolazila na posao. Konačno, Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ugovor o radu otkazan je bez otkaznog roka jer da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnos, da radnica ne ostvaruje pravo na otpremninu i da poslodavac nije omogućio radnici pravo na iznošenje obrane jer da "iz njezinih postupaka proizlazi da nije zainteresirana za nastavak rada kod poslodavca, te da je opravdano očekivati da se pozivu za iznošenje obrane, ne bi odazvala".

10.2. Sud je utvrdio da je Prigovorom na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljica prigovara tuženiku, u bitnome da je početkom veljače šalje na godišnji odmor zbog navodnog lošeg poslovanja firme ("firma je navodno u minusu”), da joj je na pitanje da li joj nakon toga slijedi otkaz odgovoreno negativno te da joj se tuženik više nije javljao iako je bilo dogovoreno da će se javiti, da joj prilikom dolaska u firmu govori da od ponedjeljka ne mora dolaziti na posao, na što ga ona upozorava o pravu na pisani otkaz i otkazni rok, da zbog zdravstvenih problema odlazi na bolovanje te da ponovno pokušava kontaktirati tuženika radi dogovora o radnim danima nakon bolovanja, a da do kontakta nije došlo jer zakonski zastupnik tuženika izbjegava komunikaciju sa tužiteljicom, da tužiteljica odnosi doznake po zaključenju bolovanja koje predaje radnici tuženika Ž. P., koju obavještava da će koristiti godišnji odmor nakon bolovanja s obzirom da joj se poslodavac ne javlja radi dogovora.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdi da se tuženik nije odazvao pozivu suda na pripremno ročište i da nakon zaprimanja tužbe nije dao odgovor na tužbu. Međutim, nije prijeporno da je tuženik u podnesku od 23. srpnja 2021. godine, kojeg je sud smatrao prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, izrijekom predložio „zakazati novo pripremno ročište na kojem će tuženik nakon zaprimanja predmetne tužbe predložiti sve dokaze, a kojim dokazuje zakonitost i ispravnost svoga postupanja prilikom donošenja odluke o otkazu Ugovora o radu tužiteljice J. B.“.

11.1. Nakon donošenja pravomoćnog rješenja kojim je odbijen prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje sud je zakazao ročište za glavnu raspravu na kojem se tuženik „protivio tužbi i tužbenom zahtjevu i predložio da se ista odbije“. Dakle, tuženik nije predložio nikakve dokaze na okolnosti predmetne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

12. Činjenična utvrđenja i odluka suda prvoga stupnja žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju.

13. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud, jer sa potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju.

14. Prigovor tuženika kako je „nesporna činjenica da je u predmetnom radnom sporu teret dokaza na poslodavcu, ali isto tako u predmetnom sporu nesporno da tijekom dokaznog postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi tužiteljica J. B. dokazala svoj tužbeni zahtjev“ te je istaknuo kako „smatra da je tijekom dokaznog postupka nesporno utvrđeno da tužiteljica nije opravdala svoj izostanak s posla za dane 25., 26. i 27. ožujka 2021. godine obzirom da navedeni izostanak s posla u svojoj tužbi ne osporava niti sama tužiteljica“, a da je nakon što je tuženik na ročištu 12. listopada 2022. osporio tužbu i tužbeni zahtjev, tužiteljica povukla sve svoje dokazne prijedloge, je potpuno neosnovan.

15. Žalitelju valja istaknuti, da je zakonodavac u zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.

Teret dokaza je na tužitelju.

16. Dakle, u žalbenom je dijelu postupka prijeporno na kojoj je od parničnih stranaka teret dokazivanja činjenice je li tužiteljica opravdano izostala s posla na dane 25., 26. i 27. ožujka 2021. te posljedično je li sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je svoju odluku temeljio na teretu dokaza koji je u radnim sporovima zbog otkaza ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Naime, teret dokaza je na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu, što ovdje nije slučaj.

17. Stoga, sumnja poslodavca da je radnik počinio povredu obveze iz radnog odnosa nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, već poslodavac mora dokazati postojanje povrede koja je opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. To u konkretnom slučaju znači da ne smije ostati dvojba oko korištenja godišnjeg odmora, kako je to zaključio sud prvog stupnja kada je naveo: „Iz navoda tužbe i prigovora na odluku o otkazu, koji predstavlja Zahtjev za zaštitu prava, sud ne može sa sigurnošću utvrditi je li tužiteljica opravdano ili neopravdano izostala s posla u navedene dane. Nesporno je da je tužiteljica izostala s posla 25., 26. i 27. ožujka 2021.Međutim, nejasno je: je li tužiteljica, nakon zaključenja bolovanja, samovoljno odlučila koristiti godišnji odmor, a što bi bila osobito teška povreda radne obveze, jer sukladno odredbi čl. 85. st. 1. ZR-a, raspored godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i Zakonom, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine, a sukladno čl. 85. st. 5. ZR-a, samo jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja, koristiti kada on to želi, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju, ili je tužiteljica prekinula korištenje godišnjeg odmora na koji ju je poslao tuženik, jer se razboljela i koristila bolovanja, pa je nakon zaključenja bolovanja nastavila ranije započeti godišnji odmor, zbog čega izostanak s posla 25. , 26. i 27. ožujka 2021. ne bi predstavljao neopravdani izostanak i povredu radne obveze, jer ju je prema navodima tužiteljice, koje tuženik nije osporio, upravo tuženik poslao na stari godišnji odmor“.

18. Ovaj viši sud tek ističe da je tužiteljica i u prigovoru na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i u tužbi jasno navela da je obavijestila tuženika po njegovoj zaposlenici Ž. P., budući joj se zakonski zastupnik tuženika A. Š. nije javljao na telefonske pozive, da će nakon bolovanja koristiti još dva dana starog godišnjeg odmora, na što tuženik niti na koji način nije reagirao, pače, do zaključenja glavne rasprave nije predložio na navedenu okolnost niti jedan dokaz.

19. Pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku najteža sankcija za povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega je zakonodavac, sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a, nametnuo obvezu poslodavcu, da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini te da navod tuženika iz Odluke o otkazu ugovora o radu da "nije u mogućnosti radniku pružiti pravo na obranu jer iz njegovih postupaka proizlazi da isti nije zainteresiran za nastavak rada kod poslodavca, te je opravdano očekivati da se pozivu za iznošenje obrane ne bi odazvao", nije osnovan.

20. Konačno, ovaj viši sud prihvaća zaključak suda pravog stupnja da “poslodavac nije dužan omogućiti iznošenje obrane onom radniku i u onim slučajevima povrede radne obveze za koje nije realno očekivati da postoji opravdanje za ponašanje radnika (npr. fizički sukob radnika i z.z. tuženika), ali u konkretnoj situaciji, tuženik je bio u obvezi omogućiti tužiteljici da iznese svoju obranu i navede razlog izostanka s posla, s obzirom na činjenicu da je neposredno prije, upravo tuženik poslao tužiteljicu na godišnji odmor te da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad i na bolovanju. Dakle, ovakvim postupanjem protivnom odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a, tuženik je povrijedio pravo tužiteljice na obranu jer bi ona svojom obranom eventualno mogla tuženika odvratiti od donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu”.

21. Tek je za istaknuti da tuženik niti u žalbi određeno ne prigovara visini tužbenog zahtjeva iz točke III., IV. i V. izreke. Sud je pravilno primijenio odredbu čl. 95. st. 3. i 5. ZR-a u svezi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) i odredbe Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine” broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) i odredbe Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) kada je odlučio kao u točki III. izreke o visini naknade plaće na temelju Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 23. lipnja 2020. godine iz kojeg je razvidno da je plaća ugovorena u bruto iznosu od 4.062,51 kuna. Nadalje, sud je pravilno primijenio odredbu čl. 82. ZR-a kada je odlučio kao u točki IV. izreke glede prava na neiskorišteni godišnji odmor. Konačno, pravilno je, sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a, prvostupanjski sud utvrdio da se ugovor o radu na određeno vrijeme sudski raskida i dosudio naknadu štete, kako je odlučio u točki II. i V. izreke.

22. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi pravilno je i jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), te je slijedom navedenog pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

24. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kako je odlučeno u izreci.

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.