Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-6304/2016

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB …, S.

zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1) M. F., OIB …, S., pod 2) Z.

F., OIB …, S. i pod 3) P. F., OIB

…, S., svi zastupani po punomoćniku M. D.

R., odvjetnica u S., radi predaje, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi, zaključenoj dana 11. studenog 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 25. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju neposredan suposjed nekretninu označenu kao posebni dio zgrade sagrađene na čest. zgr. 2429/1 Z.U 56 k.o. S. i to dio poslovnog prostora u prizemlju zgrade, B II, anagrafske oznake u S., a koji je dio poslovnog prostora označen u prikazu lica mjesta A-B-C-D-A u površini od 22 m2 u geodetskom vještačenju sudskog vještaka za geodeziju M. Č. od 13. svibnja 2022. godine a nalazi se na dijelu kat. čest. zem. 12361 odnosno z.k. čest. zgr. 2429/1 za k.o. S., a koje vještvo je sastavni dio presude, te se kloniti svakog budućeg uznemiravanja tužitelja u nesmetanom suposjedu navedene nekretnine, a u protivnom se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti uspostavu suposjeda na navedenu nekretninu." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 10.731,88 EUR /80.859,37 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik za 4/24 dijela zgrade sagrađene na čest.zgr. 2429/1 ZU 56 k.o S. i to baš dućana u prizemlju zgrade anagrafske oznake ulica u S.. Nadalje, tuženi su suvlasnici

navedene nekretnine za ½ dijela te neosnovano istu drže u posjedu. Stoga, tužitelj zahtijeva predaju iste u suposjed te prestanak svakog daljnjeg uznemiravanja.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporavaju istu u cijelosti navodeći da su pored tužitelja i A. B., a kao suvlasnici predmetne nekretnine, upisani tuženici pod 2) i pod 3), dok tuženik pod 1) nije suvlasnik pa da nije niti pasivno legitimiran. Nadalje, da je provedena dioba cijele kuće između obitelji B. i F. još 1977. te su u nesmetanom posjedu dijelova koji su im tom diobom pripali.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja Z-2850/15 od 13.ožujka 2015., izvatka iz zemljišne knjige, Skice mjerenja kao priloga Ugovora o materijalnoj diobi, Ugovora o diobi suvlasničke zajednice nekretnina iz 1994., Ugovora o fizičkoj diobi nekretnine „ U Splitu, dne 24.II.1977.“, rješenja o nasljeđivanju broj O-1800/78, od 9.prosinca 1978. O. suda u S., iza pok B. M. pok. P.,

Ugovora o ustupanju prava na razmjerni dio suvlasničke zajednice od 7. listopada 1998., Ugovora o fizičkoj diobi nekretnine iz 1997., spisa poslovni broj Z-2345/88 (Z- 1727/95), preliminarnog kupoprodajnog Ugovora od 21. veljače 1976., saslušanjem svjedoka A. B., R. E., P. B. te parničnih stranaka, očevidom na

licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika M. Č., te čitanjem nalaza i mišljenja od 13. svibnja 2022. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. 4. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest.zgr. 2429/1 upiana u ZU 56 K.O. S. suvlasništvo B. A. za 4/24 dijela,

B. I., P. za 4/24 dijela, B. M. pok. M. za 4/24 dijela, F.

Z. za 6/24 dijela i F. P. za 6/24 dijela.

5. Čitanjem Ugovora o fizičkoj diobi nekretnine utvrđeno je da je isti sklopljen u veljači 1977. između F. K. pok. A., F. M. ž. K. rođ. B. pok. I. s

jedne, te B. M., B. M. i B. I., sva trojica sinovi pok. P., s

druge strane, a kojim su svi kao suvlasnici na jednoj zajedničkoj nekretnini podijelili tu nekretninu označenu kao čest.zgr. 2425 upisane u ZU 56 K.O. S. na način da F. K. i F. M. od nekretnina u dio pripada po 3/12 dijela što pripada obojici supružnika F. u idealni dio za 1/2 (jednu polovicu) od cjeline. Nadalje, druga polovica od cjeline navedenih nekretnina pripada u dio ugovarateljima B. M., B. M. i B. I. svakome za po 2/12 idealnog dijela. Nadalje,

odnosna zgrada u naravi ima prizemlje, dva kata i potkrovlje i nalazi se u ulici Nadalje, navodi se da u materijalni dio supružnicima F. K. i M.

pripada polovica odnosne kuće sa istočne strane što u naravi predstavlja prizemlje, prvi kat, drugi kat i potkrovlje, a u prizemlju dvije prostorije južna i sjeverna, na prvom katu dvije sobe isto južno i sjeverno te istočno od hodnika jedna mala prostorija površine 4x1,5 m, na drugom katu isto dvije sobe, južna i sjeverna te polovica potkrovlja nad navedenim istočnim dijelom zgrade. Nadalje, da je braći B. M., B. M. i B. I. u materijalni dio od zajedničkih nekretnina pripala druga navedena polovica i to sa zapadne strane, odnosne kuće i dvorišta na tri jednaka dijela što u naravi predstavlja u prizemlju južnu i sjevernu prostoriju, na prvom katu isto dvije sobe južno i sjeverno, na drugom katu isto tako te tako i polovica krova nad tim njihovim zapadnim dijelom odnosne zgrade.

6. Pregledom spisa Z-2345/88 utvrđeno je da istom prileži rješenje Općinskog suda u S. poslovni broj Z-6333/95 kojim se dozvoljava uknjižba prava vlasništva prizemlje zgrade sagrađenoj na čest. zgr. 2429/1 upisano u "B.II." ZU 56 na ime F. M.

za 6/24 dijela, F. I., sin K. za 6/24 dijela, B. M. P. za 6/24

dijela, B. M. P. za 4/24 dijela i B. I. P. za 4/24 dijela.

7. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj pokazao posjed - spornu nekretninu koja u naravi predstavlja dio poslovnog prostora u koji se ulazi sa sjeverne strane objekta iz ulice . Sporna nekretnina u naravi definirana je sa sjeverne strane fasadom objekta, sa zapadne i južne strane pregradnim zidom, a sa istočne strane produžetkom pravca koji je definiran sredinom zida kojeg je tužitelj pokazao u južnoj prostoriji. Tako definirana nekretnina ima površinu od 22 m2 (na Prikazu lica mjesta označeno slovima A-B-C-D-A), a nalazi se na dijelu kat. čest. zem. 12361 (ZK čest. zgr. *2429/1) u k.o. S..

Uvidom u kat. operat kat. čest. zem. vodi se u posjedovnom listu br. 4643 kao zgrada upisane površine 153 m2, a uvidom u zemljišne knjige vodi se u ZK ulošku broj 56 kao zgrada upisane površine 153 m2.

8. Dakle, predmet spora predstavlja prostorija u kojoj se ulazi sa sjeverne strane objekta iz ulice u površini od 22 m2.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su tuženici nakon smrti oca tužitelja 1978. godine uzeli u posjed predmetnu prostoriju koja se nalazila na mjestu nekadašnje čevabdžinice i mesnice te da su u posjedu tog posebnog dijela zgrade od 1978. godine. Nadalje, proizlazi da je nekadašnja mesnica bila u vlasništvu strica M. B. jer su se B. međusobno također podijelili.

10. Čitanjem Ugovora o diobi suvlasničke zajednice nekretnina utvrđeno je da je isti sklopljen 31. kolovoza 1994. između I. B., M. B. i M. B. ud. M. (majke tužitelja) u kojem se navodi da I. B. pok. P. pripada u

prizemlju zgrade soba sa južne strane površine 16 m2 sa WC-om i ostavom koja ima dva posebna ulaza sa južne strane te ½ dijela dvorišta plus dvije sobe na prvom katu te hodnik sa stubama koji veže prizemlje i kuhinju. Nadalje, M. B. pok. P. pripada u prizemlju zgrade prostorija površine cca 25 m2 sa WC-om položena na sjeverozapadnoj strani zgrade (sada mesnica) te dvije sobe na drugom katu. Nadalje, M. B. ud. M. pripada jedna soba na prvom katu zgrade položena sa istočne strane te soba u potkrovlju zgrade koja je položena na sjeveru i ima WC. Nadalje, u članku V. Ugovora navodi se da su stranke suglasne da M. B. ud. M. u isključivo vlasnost i posjed pripada zgrada sagrađena na čest. zgr. 2878/2 i čest. zem. 8771/2 ZU691 K.O. S., a radi toga što je istoj u diobi zgrade položenoj u S., oznake čest. zgr. 2429/1 pripao materijalno odijeljeni dio koji

je manji od njenog suvlasničkog dijela te je dobitkom te nekretnine ista u cijelosti podmirena u svom suvlasničkom dijelu. Dakle, tim ugovorom M. B. ud M.

nije pripala niti jedna prostorija u prizemlju.

11. Iz iskaza tuženika pod 1) proizlazi da su njihovi prednici kupili predmetu nekretninu najvjerojatnije 1963. godine te su se između sebe podijelili Forker Karlo, F. M. s jedne te braća B. M., B. I., B. M. s druge

strane, a da je njegova majka A. F. rođ. B. sestra M., I., M.

B.. Nadalje, proizlazi da je predmetna nekretnina podijeljena 1977. na dva dijela. Nadalje, da je u prizemlju postojalo pet prostorija koje su podijeljene prilikom kupnje tako da je Forkerima pripao jedan prostor na jugu, a B. dva prostora na jugu dok su sa sjeverne strane i jedni i drugi imali po jedan prostor s tim da je u prostoru B. bila mesnica, a u prostoru F. je bila čevabdžinica koja je imala 32 m2 i 12 kvadrata skladišnog prostora, dakle sveukupno 45 m2 u prizemlju, a B. su imali otprilike 40 kvadrata u prizemlju. Nadalje, da se ovo što tužitelj traži odnosi na 9 kvadrata prostora koje je kupio otac tuženika od M. B. prije diobe. Nadalje, navodi da u prostoriji čevabdžinice nikada nije bilo pregrada i zidova te da je sve činilo jedinstven prostor. Nadalje, tuženik navodi da su stranke nakon diobe stupile u posjed onoga što im je diobom pripalo nakon sklapanja diobe te su od tada do danas svako u posjedu svog dijela te im nitko do danas nije osporavao pravo na posjed.

12. Iz iskaza tuženika pod 2) proizlazi da su tuženi u posjedu nekretnina uvijek u istim gabaritima te da se ništa konkretno nije mijenjalo osim što je nekadašnja čevabdžinica prenamijenjena u skladište koja je ostala u istim gabaritima u kojima je i bila.

13. Iz iskaza svjedoka R. E. proizlazi da je isti bio u najmu čevabdžinice temeljem Ugovora o najmu sa djedom tuženika pod 1) pok. K. F. te je u prostoru bio sveukupno 18 godina. Nadalje, da je predmetna prostorija zauzimala površinu 28 m2 te je jedan mali dio pregradio gdje je bila kuhinja.

14. Iz iskaza svjedoka P. B. pok. I. proizlazi da je postojao zid preko cijele kuće koji je uklonjen 1975.-1976. godine, a zid je uklonio I. F., otac tuženika pod 1) u dogovoru sa stricem M., ocem tužitelja, te je takvo stanje na terenu od 1975. ili 1976. godine. Nadalje, svjedok navodi da se na skici mjerenja prikazuje stanje bez zida iz čega proizlazi da je zid srušen prije diobe. Nadalje, na očevidu je svjedok pokazao mjesto gdje se po njegovom sjećanju nalazio zid u pravcu sjever-jug cijelom dužinom zgrade.

15. U konkretnom slučaju tužitelj traži predaju u suposjed stvari koju u svom posjedu drže tuženici, a oni se brane navodeći time da imaju pravo na samostalan posjed budući su temeljem Ugovora o diobi uspostavili samovlasništvo na određenom realnom dijelu nekretnine.

16. Takvo pravo tužitelj ima temeljem odredbi čl.37. u vezi čl. 30. ZV-a, a to pravo ostvaruje temeljem tužbe za zaštitu prava vlasništva, prema postavljenom tužbenom zahtjevu (iz čl. 162.st.1. i čl. 161.st.1. u vezi čl.37. i 30. ZV-a).

17. Međutim, obzirom na vrijeme nastanka ugovora o diobi ( 1977) valja primijeniti odredbu čl. 388.st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09; dalje ZV) prema kojoj stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, te reći da isti proizvode pravni učinak tek ako su izvršeni. Prema tome, primjenom tada važećih pravnih pravila OGZ-a i to paragrafa 380. ( primjenjuje se temeljem Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „Službeni list“ 84/46), te Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „Narodne novine“ 73/91) za zakonit način (modus) stjecanja prava vlasništva nekretnina temeljem pravnog posla priznaje se i predaja posjeda, dakle tradicija.

18. Ovdje tužitelj ne spori da nije stupio u posjed sporne nekretnine nakon sklapanja ugovora o diobi. S druge strane, pak tuženicima nitko ne spori da su u posjedu sporne prostorije, niti im itko spori da su u posjedu iste počev od diobe koja je nesporno među strankama izvršena, pa nije jasno na temelju čega se tužitelj doziva suposjeda kada je i samome poznato da je dioba izvršena. Osim toga, iz iskaza tuženika i svjedoka B. P. proizlazi da je stanje nepromijenjeno od diobe odnosno da su sve preinake, konkretno rušenje zida, izvršene prije diobe.

19. U ovom postupku je iz iskaza svjedoka i tuženika kojima se sud povjerovao jer se podudaraju sa materijalnim dokazima utvrđeno da predmetna dioba, unatoč nepromijenjenom zemljišnoknjižnom stanju, ista je nesporno provedena, te su istom točno određeni realni dijelovi nekretnine koji su pripali prednicima stranaka temeljem ugovora o diobi kojeg nitko nije pobijao. Navodi tužitelja o tome da je tuženicima pripao nerazmjerno veći dio u odnosu na pripadajuće suvlasničke dijelove stečene diobom do zaključenja raspravljanja nitko nije potkrijepio niti pobijao do predmetne tužbe, tako da nakon provedenog očevida na licu mjesta nije jasno koji dio je tužitelju "otet" od strane tuženika kada je svaka ugovorna strana dobila u posjed i prostorije na jugu i prostorije na sjeveru koje imaju odvojene ulaze te se odvojeno koriste unazad 40 godina pa je jasno da suvlasnička zajednica među upisanim suvlasnicima ne postoji odnosno da tuženi nisu dužni predati predmetnu prostoriju u suposjed tužitelju jer su dokazali samovlasništvo predmetne prostorije naziva " dućan", a uistinu se radi o nekadašnjoj čevabdžinici koju su od diobe 1974. do danas posjedovali samo tuženici.

20. Prema tome, sukladno čl. 163. ZV posjednik ima pravo odbiti predaju stvari ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari, a to je u konkretnom slučaju pravni posao- ugovor o diobi koje je izvršen u cijelosti, a iz istog proizlazi da upravo tuženici, a ne tužitelj, ostvaruju pravo na posjed predmetne prostorije u spornoj zgradi ulica, a u posjed koje su stupili po sklapanju ugovora o diobi slijedom čega proizlazi da je dioba izvršena u cijelosti, a da su tuženi postali samovlasnici pripadajućeg fizički odvojenog dijela sporne nekretnine.

21. Osim toga, navodi se da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 1) jer tužitelj nije dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine, a iz iskaza istog proizlazi da je predmetnu nekretninu darovao što je evidentirano u zemljišnoj knjizi.

22. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjev koji se tiče prestanka daljnjeg uznemiravanja, navodi se da se u tom slučaju radi o tužbi vlasnika i posjednika, a što tužitelj nesporno nije pa isti nije niti ovlašten zahtijevati zaštitu od uznemiravanja.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

24. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st.1.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 dalje ZPP) u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti predmeta spora (101.000,00 kuna) i uspjehu tuženika u sporu. Tako je tuženiku priznat trošak odgovora na tužbu 375 bodova ( Tbr. 7.toč 1 i Tbr. 36), pristup na ročište od 27.rujna 2017. 375 bodova, ročište 18.prosinca 2017. 375 bodova, 26. veljače 2019. 187,50 bodova ( Tbr.9.2), ročišta od 1.rujna 2020. 375 bodova, ročište od 27. listopada 2020. 375 bodova, ročište 28.siječnja 2021. 375 bodova, 22.travnja 2021. 375 bodova, 5.svibnja 2022. 375 bodova, 11.studenog 2022. 375 bodova, te sastav podneska od 12.prosinca 2019. 375 bodova, te podneska od 8.veljače 2021. 375 bodova, što sveukupno iznosi 4312,50 bodova, što umnoženo sa vrijednosti jednog boda od 15,00 kuna (Tbr.50) iznosi 64.687,50 kuna, uvećano za PDV 25% u iznosu od 16.171,87 kuna sveukupno iznosi 80.859,37 kuna odnosno prema fiksno tečaju konverzije od 7.53450 iznosi 10.731,88 EUR. 25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 25. siječnja 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu, pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

– pun. tužitelja

– pun. tuženika

– u spis