REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 15 Pž-2452/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja KD ČISTOĆA d.o.o. Rijeka, Dolac 14, OIB 06531901714, kojeg zastupaju punomoćnici, Zoran Vukić i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, N. Tesle 9, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, Marino Matić i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 6.878,85 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi, protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-241/2021-11 od 15. travnja 2022., 25. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-241/2021-11 od 15. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.878,85 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.581,25 kn u roku od 15 dana.
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio jer je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim pozivom na Ugovor o osiguranju br. 178/19, a koji je u skladu s odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da je tuženik otklonio svoju obvezu s obzirom na to da je do štetnog događaja došlo krajnjom (grubom) nepažnjom tužitelja koji nije osigurao predmetni spremnik za smeće od nekontroliranog pomicanja. Također, je istaknuo i prigovor da je tužitelj naknadu štete isplatio neovlaštenoj osobi. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana po čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Napominje se da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, pa se odluka kojom se završava spor u predmetima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona.
Stoga odluku u ovoj pravnoj stvari nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a što žalitelj čini. Između ostalog tuženik ističe da je do štetnog događaja došlo jer tužitelj nije lancem i pregradama osigurao spremnike za smeće od njihovog nekontroliranog pomicanja.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu štete na ime osigurnine. Naveo je da se radi o iznosu kojeg je tužitelj isplatio trećoj osobi po odštetnom zahtjevu za štetu nastalu na vozilu reg. oznake RI 4742.
8. Nesporno je:
- da je tužitelj bio osiguran od posljedica izvanugovorne odgovornosti za štete počinjene trećim osobama kod tuženika
- da je nastala šteta na navedenom vozilu jer je tužiteljev spremnik za komunalni otpad koji se nalazio u neposrednoj blizini predmetnog vozila, uslijed nekontroliranog kretanja spremnika uzrokovanog vjetrom oštetio to vozilo,
- da je tužitelj izvršio isplatu iznosa od 4.392,00 kn na ime naknade štete nastale na vozilu Hrvoju Radiću kao primatelju leasinga.
9. Suprotno žalbenim navodima pravilno zaključuje prvostupanjski sud (prema ispravi na str. spisa 45-52 i 140-148) da je predmetnim osiguranjem pokrivena javna izvanugovorna odgovornost za štetu koja je nastala iz registrirane djelatnosti (zanimanja) osiguranika, vlasništva, posjedovanja, upravljanja ili određenog svojstva stvari kao izvora opasnosti te pravnog odnosa.
Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da tuženik nije dokazao navod da je predmetna šteta nastala iz razloga što tužitelj nije otklonio opasnost ili izvor opasnosti po upozorenju i nalogu osiguratelja ili suda budući da postojanje takvog naloga i upozorenja u postupku nije dokazano. Stoga je pozivanje na čl. 4. st. 1. t. 20. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (str. 503.-511. spisa) također ocijenjeno neutemeljeno.
Nije osnovan žalbeni razlog da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da je tužitelj ispravno isplatio naknadu štete na vozilu korisniku leasinga Hrvoju Radiću, a ne leasing društvu kao vlasniku vozila.
Žalitelj također ističe da je sud donošenjem prvostupanjske presude prekoračio tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 6.878,58 kn kojeg je sud i prihvatio, međutim, tužitelj je podneskom od 3. studenog 2021. postavio zahtjev na iznos od 3.000,00 kn, odnosno djelomično je povukao tužbu za iznos od 3.878,58 kn.
10. Ovi žalbeni razlozi nisu osnovani. I sam žalitelj navodi da bi se moglo raditi o omašci tužitelja. Jasno je iz sadržaja cijelog spisa pa i presude da se ne radi o sniženju tužbenog zahtijeva. U navedenom podnesku kao VPS istaknut je iznos od 6.878,85 kn, a tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti dok je očitom pogreškom u pisanju naveden i iznos od 3000,00 kn. Da je tome tako vidljivo je i iz narednog podneska tužitelja od 23. studenog 2021. gdje je naveden v.p.s. 6.878,85 kn, a to proizlazi i iz sadržaja cijelog spisa, te presude.
11. Suprotno žalbenim navodima pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je Hrvoje Radić kao primatelj leasinga imao ovlaštenje vlasnika predmetnog vozila, a ujedno i davatelja leasinga (Porsche leasing) za poduzimanje svih radnji u vezi prijave, procjene i likvidacije štete kao i postupaka u vezi sa štetom sukladno čl. 14.1. Općih uvjeta PL-a za zaključenje ugovora o financijskom leasingu (str. 541.-548. spisa).
12. Ovaj žalbeni sud ističe da se povrh toga u navedenom članku navodi da je primatelj leasinga dužan provesti cjelokupan postupak naplate štete na objektu leasinga, popravak prepustiti ovlaštenoj radionici te od radionice zatražiti izdavanje računa na ime primatelja leasinga.
Stoga sudska praksa koju citira žalitelj nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.
13. Nije osnovan ni žalbeni razlog da je tužitelju neosnovano dosuđena zatezna kamata tekuća od 12. ožujka 2021., odnosno od dana kada je tužitelj oštećeniku isplatio naknadu štete.
Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da kako je i prije odštetnog zahtjeva tužitelja, tuženik bio obaviješten o osiguranom slučaju i to prema odštetnom zahtjevu od 23. studenoga 2020., a kako to proizlazi iz tuženikovog dopisa upućenog Hrvoju Radiću od 10. prosinca 2020. (str. 7. spisa), te je utvrđeno da je tuženik bio obaviješten o osiguranom slučaju i prije 11. ožujka 2021. Stoga je zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata sud ocijenio osnovanim počev od 12. ožujka 2021. do isplate. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim i u dijelu zakonskih zateznih kamata pozivom na odredbu čl. 943. st. 4 ZOO-a.
14. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud argumentirano i detaljno naveo i obrazložio koje je o činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora .Ova utvrđenja i ocjene prihvaća i ovaj žalbeni sud.
15. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
16. Zato je žalba tuženika odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 25. siječnja 2023.
Sudac
Mario Vukelić
