REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1148/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1046/2022-2 od 9. ožujka 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 780/2018-79 od 18. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1046/2022-2 od 9. ožujka 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-780/2018-79 od 18. siječnja 2022., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 35.962,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 19.699,45 kn od 15. svibnja 2011. do isplate, a na iznos od 16.262,87 kn od 26. veljače 2013. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-780/2018-79 od 18. siječnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju glavni dug u iznosu od 17.981,16 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-780/2018-79 od 18. siječnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju glavni dug u preostalom iznosu od 17.981,16 kn sa zateznim kamatama i da mu plati zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose glavnog duga iz točke I. ove izreke, i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku da mu plati iznos od 17.981,16 kn (sedamnaest tisuća devetsto osamdeset jedna kuna i šesnaest lipa) sa zateznim kamatama na iznos od 9.849,72 kn od 15. svibnja 2011. do isplate, a na iznos od 8.131,44 kn od 26. veljače 2013. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju zatezne kamate na iznos od 9.849,72 kn od 15. svibnja 2011. i na iznos od 8.131,45 kn od 26. veljače 2013. po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2178/2022-2 od 29. lipnja 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1046/2022-2 od 9. ožujka 2022. zbog pravnog pitanja:

"Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku isplate mirovine, ili Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplata (ZOM) ), te je li shvaćanje na kojem se temelji pobijana prvostupanjska i drugostupanjska presuda, u pogledu stava da Zakon o mirovinskom osiguranju (čl. 160. i čl. 163. ZOMO) predstavlja poseban zakon u odnosu na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl. 27. st. 3. ZOOP NN br: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) u pogledu obračuna visina potraživanja tužitelja, podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u ranije navedenim odlukama: Revd 2970/2021-2 od 7. srpnja 2021., br. Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i presude br. Rev 2320/2015-2 od 21. svibnja 2019., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021. godine i s tim u vezi je li pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredaba ZOMO?".

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjevu u cijelosti, a tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak postupka ili prihvatiti reviziju, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu ili vratit predmet na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom razmjernog dijela invalidske mirovine u razdoblju od 2. siječnja 2009. do 31. siječnja 2013. u iznosu od 35.962,32 kune sa zakonskim zateznim kamatama, svom osiguraniku, koji je nastradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je osiguranik tužitelja Ingac Šanjug 16. srpnja 2006. nastradao kao pješak u prometnoj nezgodi za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika Slaven Pavić, vozač automobila koji je naletio na osiguranika tužitelja,

- da je na temelju nalaza i mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti, osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog prometne nezgode u kojoj je zadobio tjelesne ozljede i proglašen je 100% nesposobnim za rad i to pravomoćnim rješenjem tužitelja od 21. studenog 2008. kojim je utvrđeno, da je kod osiguranika tužitelja Ignaca Šanjuga zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad te mu je određena invalidska mirovina,

- da je osiguraniku tužitelja Ignacu Šanjugu, pravomoćnim rješenjem tužitelja od 2. prosinca 2009. određena invalidska mirovina s pravom na isplatu od 6. prosinca 2008.,

- da je u ovom postupku provedeno medicinsko vještačenja radi utvrđenja uzročno- posljedične veze između posljedica štetnog događaja u kojem je osiguranik tužitelja ozlijeđen i njegove opće nesposobnosti za rad zbog koje mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (danog u ovom postupku) proizlazi da je predmetni štetni događaj doprinio pogoršanju zdravstvenog stanja osiguranika tužitelja ali ne u tolikoj mjeri da bi nastala profesionalna nesposobnost za rad, pa da posljedice ozljeda nisu takve da uzrokuju gubitak radne sposobnosti više od 50% i nisu razlozi za umirovljenje,

- da je tužitelj svom osiguraniku isplatio ukupni iznos mirovine od 65.664,86 kuna, a uvidom u presliku obračuna razmjernog iznosa invalidske mirovine osiguranika tužitelja za razdoblje od 1. travnja 2011. do 31. siječnja 2013. utvrđeno je da je ukupni iznos isplaćene mirovine bio 54.209,58 kuna.

9. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev u cijelosti, polazeći od stava da se u ovoj parnici primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10 - dalje: ZMO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a ne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP), s obrazloženjem da je ZMO lex specialis u odnosu na ZOOP kojim se uređuju obvezna osiguranja u prometu. Pritom sud prvog stupnja nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz ovog postupka, prema kojem su ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi doprinijele utvrđenju radne nesposobnosti osiguranika tužitelja u omjeru od 50%, iz razloga što su prema nalazu i mišljenju stručnog povjerenstva posljedice istih ozljeda doprinijele umirovljenju osiguranika tužitelja u omjeru od 100%. Sud prvog stupnja navodi da je uzrok utvrđenja radne nesposobnosti osiguranika tužitelja utvrđen pravomoćnom odlukom u upravnom postupku koju on nije ovlašten ispitivati u ovoj parnici.

9.1. Sud drugog stupnja prihvatio je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni odredba ZMO i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 17.981,16 kuna, dok je odluka preinačena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu 17.981,16 kuna sa zateznim kamatama. Osim toga, prvostupanjska odluka preinačena je u dijelu u kojem je odlučeno o stopi zatezne kamate na dosuđeni iznos na načni da je na dosuđeni iznos glavnice dosuđena zatezna kamata po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. To iz razloga što je drugostupanjski sud ocijenio, na temelju nalaza i mišljenja vještaka iz ovog postupka, da su ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi, za čiji nastanak je odgovoran tuženikov osiguranik, doprinijele nastanku profesionalne nesposobnosti za rad kao razloga umirovljenja tužiteljevog osiguranika u omjeru od 50%. Slijedom toga, ocijenio je da tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika da mu na ime naknade štete plati 50% razmjerne svote isplaćene mirovine što iznosi 17.981,16 kn. Odluku o preinačenju prvostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama, temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZMO i odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

10. U odnosu na prvo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije, tuženik se pozvao na odluke revizijskog suda (primjerice odluku broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i broj Rev-x 837/2018-2 od 14. travnja 2021.), u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je u postupcima kakav je i predmetni, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad su isplate izvršene.

11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., broj Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene ispate mirovine.

12. Slijedom navedenog, radi se o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete, nastanak štete nije utvrđen, niti je šteta obračunata primjenom odredbi ZOOP, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

13. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje."

14. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu. Iz spisa proizlazi da tužitelj isplaćuje svom osiguraniku invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, pa je u smislu odredbe čl. 27. ZOOP potrebno utvrditi je li šteta u ovom slučaju uopće nastala.

15. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U nastavku postupka, sudovi će pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 27. ZOOP utvrditi, postoji li stvarna šteta tužitelja u smislu čl. 27. st. 1. ZOOP, pri čemu će imati u vidu da da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu. U slučaju ako sud utvrdi da razlika postoji, potrebno je utvrditi visinu razlike i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić

Broj zapisa: eb318-9dde2

Kontrolni broj: 01b0f-235ec-2df92

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.