REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 74 Pž-55/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IVANA KRASNECA, vlasnika obrta „BRTVILA KRASNEC“, OIB 06005531320, Prigorje Brdovečko, Zagrebačka 35a, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SCRAP Leasing d.o.o. u likvidaciji, OIB 30069323966, Zagreb, Draškovićeva 54, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić, Perić, Reberski, Rimac iz Zagreba, radi utvrđenja i naknade štete vps. 230.772,06 EUR, / 1.667.128,08 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2124/2020 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2124/2020 od 22. prosinca 2022. u točkama II. i III. njezine izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.485,39 EUR / 33.775,00 kn.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki II. njezine izreke Trgovački sud u Zagrebu odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku izdati tužitelju ispravu podobrnu za upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. 5643 k.o. Brdovec, kč.br. 1647/2, kao kuća br. 35/A, Zagrebačka ulica, dvorište i livada, površine 233 hvati, 837 m2, radi uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u ime i u korist tužitelja, a koji upis uknjižbe prava vlasništva je tuženik dužan trpjeti, pri čemu će tabularnu ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 230.722,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. srpnja 2015. do isplate. U pobijanoj točki III. njezine izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis te utvrdio da su stranke 28. lipnja 2010. sklopile Ugovor o financijskom leasingu nekretnine broj 50961/10 (dalje: Ugovor o leasingu) i to tuženik kao davatelj leasinga, a tužitelj kao primatelj financijskog leasinga – čiji je predmet – predmetna nekretnina, kojim se tužitelj obvezao platiti tuženiku iznos od 261.563,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti u 180 jednakih obroka u iznosu od 1.453,13 EUR. Zbog neplaćanja leasing obroka tuženik je 1. srpnja 2015. jednostrano raskinuo predmetni Ugovor. Prvostupanjskom presudom u pravomoćnoj točki I. njezine izreke utvrđeno je da je predmetni Ugovor o financijskom leasingu od 28. lipnja 2010. raskinut 1. srpnja 2015. Tuženik je raskinuo predmetni Ugovor o leasingu zbog kašnjenja u plaćanju leasing rata bez prethodno poslane opomene tužitelju i bez ostavljanja dodatnog roka za plaćanje kako je predviđeno člankom 16. točke 1.b Općih uvjeta financijskog leasinga nekretnina (dalje: Opći uvjeti) a koji su sastavni dio predmetnog Ugovora, čime je povrijedio ugovorne odredbe, ali tužitelj nije dokazao da je zbog toga pretrpio štetu. Na dan 30. lipnja 2015. tuženik je imao evidentirana dospjela potraživanja prema tužitelju na temelju predmetnog Ugovora o leasingu u iznosu od 35.790,90 EUR (nepodmirena 23 leasing obroka). Prvostupanjski sud je ocijenio da po redovnom tijeku stvari ne proizlazi da bi nakon isteka predmetnog Ugovor o financijskom leasingu došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine i da bi tužitelj postao njezinim vlasnikom. Odluka se temelji na odredbi članka 445. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) te odredbama članka 1045., članka 1046. i članka 1089. ZOO-a. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19; dalje: ZPP).
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. njezine izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zato što prvostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku o tužbenom zahtjevu da se naloži tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu pogodnu za prijenos vlasništva predmetne nekretnine na tužitelja. Smatra da je dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu: štetna je radnja je raskid ugovor o leasingu, šteta je izmakla korist odnosno spriječeno povećanje imovine tužitelja u vrijednosti predmetne nekretnine u iznosu od 230.772,06 EUR / 1.667.128,08 kn, protupravnost je nepostupanje tuženika sukladno članku 16. stavka 1. točke b i članka 8. stavka 1. Općih uvjeta poslovanja, a uzročna veza je jasna: da tuženik nije nezakonito raskinuo predmetni Ugovor o leasingu tužitelj bi prema redovnom tijeku stvari isplatio sve mjesečne leasing obroke i stekao pravo vlasništva nad nekretninom koja je bila predmet ugovora o leasingu. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbe članka 368., članka 1045. i članka 1085. ZOO-a. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari donesena je i pogrešna odluka o troškovima parničnog postupka. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.515,86 EUR / 49.093,75 kn.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je žalba neosnovana i predlaže ju odbiti, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.485,39 EUR / 33.775,00 kn.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj u svojoj žalbi. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.
8. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto odbija kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev kojim s nalaže tuženiku izdavanje tabularne isprave za predmetnu nekretninu. Tužitelj je navedeni tužbeni zahtjev postavio kao naturalnu restituciju za popravljanje štete za koju tvrdi da ju trpi radi, prema njegovim tvrdnjama, protupravnog raskida predmetnog Ugovora o leasingu, sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da raskidom predmetnog Ugovora tuženik ne trpi štetu budući da nije uredno podmirivao svoje obveze – na dan 30. lipnja 2015. (dan prije raskida ugovora) imao je ukupno nepodmirena 23 leasing obroka i nepodmirena potraživanja u iznosu od 35.790,90 EUR pa je ocijenio da prema redovnom tijeku stvari ne proizlazi, a niti je tužitelj tijekom postupka dokazao, da bi nakon isteka predmetnog ugovora o leasingu između stranaka došlo do sklapanja kupoprodajnog ugovora predmetne nekretnine u smislu članka 11. predmetnog Ugovora o leasingu, odnosno da bi tužitelj postao vlasnikom predmetne nekretnine. Prema stavu prvostupanjskog suda, tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za naknadu štete pa je posljedično tome, neosnovan i zahtjev za naturalnu restituciju iz članka 1085. stavka 2. ZOO-a.
9. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio i prvostupanjski sud:
- stranke su 28. lipnja 2010. sklopile predmetni Ugovor o financijskom leasingu i to tužitelj kao primatelj leasinga, a tuženik kao davatelj leasinga,
- predmet leasinga je predmetna nekretnina,
- Ugovor je sklopljen na razdoblje od 15 godina (članak 4. Ugovora), ugovoreno je plaćanje u 180 mjesečnih obroka s dospijećima od 15. srpnja 2010. do 15. lipnja 2025. (članak 5.10. Ugovora) u iznosu od 1.453,13 EUR prema otplatnom planu koji je sastavni dio Ugovora (članka 5.3. Ugovora),
- tuženik je zemljišno-knjižni vlasnik predmetne nekretnine,
- u članku 11. točki 1. predmetnog Ugovora ugovoreno je da primatelj leasinga plaćanjem zadnjeg obroka, pod uvjetom da su podmirene sve ostale obveze iz Ugovora, stječe pravo vlasništva predmetne nekretnine i to sklapanjem kupoprodajnog ugovora između stranaka u roku od 15 dana od dana kada je primatelj leasinga platio sve obveze iz Ugovora, a kupoprodajni ugovor će sadržavati clausulu intabulandi,
- Opći uvjeti financijskog leasinga nekretnine (dalje: Opći uvjeti) sastavni su dio Ugovora (članak 1. Ugovora),
- člankom 8. točkom 1.1. Općih uvjeta (kašnjenje plaćanja) propisano je da ako primatelj leasinga zakasni s plaćanjem dospjelog mjesečnog obroka ili bilo kojeg drugog dospjelog plaćanja u skladu s ugovorom, a ukupni iznos dospjelih plaćanja nadilazi dva uzastopna mjesečna obroka i ako primatelj leasinga svoje obveze ne plati ni nakon opomene u kojoj je primatelju leasinga dan dodatni osmodnevni rok za plaćanje dospjelih obveza, davatelj leasinga smije jednostrano pisanom izjavom raskinuti ugovor sa svim posljedicama raskidanja ugovora u skladu s ugovorom i Općim uvjetima,
- člankom 16. točkom 1.b Općih uvjeta (raskid ugovora) propisano je da davatelj leasinga ima pravo u svakom trenutku jednostrano pisanom izjavom raskinuti ugovor ako primatelj leasinga kasni s plaćanjima te obveze nije podmirio ni nakon toga što mu dostavljena opomena s dodatnim rokom,
- tužitelj je u spis dostavio opomene za nenaplaćena potraživanja u razdoblju od 22. prosinca 2011. do 2014. godine (str. 64.-74. spisa), ali nije dostavio pisanu opomenu pred izjavu o raskidu ugovora s rokom za ispunjenje obveze već e-mail tužitelja od 29. lipnja 2015. iz kojeg proizlazi da je tužitelj pregovarao s tuženikom radi plaćanja nepodmirenih dugovanja (str. 75. spisa),
- iz tuženikove tablice dospjelih potraživanja proizlazi da su tuženikova potraživanja prema tužitelju 23. lipnja 2015. iznosila 35.790,90 EUR (str. 124. spisa),
- tuženik je 1. srpnja 2015. pisanim putem jednostrano raskinuo predmetni ugovor o leasingu zbog neplaćanja.
11. Prvostupanjska presuda u točki I. njezine izreke kojom je utvrđeno da je predmetni Ugovor o leasingu raskinut 1. srpnja 2015. je pravomoćna.
12. Predmetni Ugovor je sklopljen 28. lipnja 2010. pa se na njega primjenjuju odredbe Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 135/06; dalje: ZL/06). Odredbom članka 45. stavaka 1. i 2. ZL/06 propisano je da ako je primatelj leasinga dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem naknade, davatelj leasinga može raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na iznos dužne naknade i ostalih tražbina iz ugovora o leasingu a ugovor o leasingu ostaje na snazi ako primatelj leasinga plati iznos dužne naknade prije nego mu je raskid priopćen. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je nesporno dugovao tuženiku više od dvije uzastopne leasing rate i tužitelj je sukladno odredbi članka 45. stavka 1. ZL/06 bio ovlašten raskinuti ugovor o leasingu pa tuženikova Izjava o raskidu ugovora od 1. srpnja 2015. nije protupravna niti predstavlja štetnu radnju zbog koje je tuženiku nastala šteta. U konkretnoj pravnoj stvari tuženik nije dostavio sudu pisanu opomenu upućenu tužitelju za plaćanje nepodmirenih leasing rata s naznačenim dodatnim rokom (osam dana) za plaćanje, ali iz priloženog e-mail tužitelja upućenog tuženiku 29. lipnja 2015. (str. 75. spisa) u kojem navodi: „radimo na tome da riješimo taj dug prema tuženiku“, „da se ne raskida ugovor“, „da se dade još vremena“, proizlazi da je tužitelj bio upoznat s iznosom duga prema tuženiku, rokom od osam dana u kojem je pozvan platiti dug i sa činjenicom da će se, ukoliko se dug ne podmiri, ugovor raskinuti. Iz priložene tablice tužiteljevog dugovanja prema tuženiku (neplaćene 23 leasing rate, tuženikovo potraživanje prema tužitelju iz predmetnog Ugovora u iznosu od 35.790,90 EUR) te činjenice da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih proizlazi da je platio dio ili cijeli dug, proizlazi da tužitelj očito neće platiti svoje preuzete obveze iz predmetnog ugovora te da je iz danih okolnosti očito da stranke ne bi sklopile kupoprodajni ugovor za predmet leasinga. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da raskidom predmetnog Ugovora tužitelj ne trpi štetu, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete iz članka 1045. ZOO-a.
13. Neosnovana je žalba protiv odluke o troškovima parničnog postupka. Odluka se temelji na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a, a tuženik se nije žalio na odluku o troškovima parničnog postupka.
14. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Prema stavu ovoga suda, odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje predmetne parnice pa ni troškovi njegovog sastava ne padaju na teret tužitelja.
Zagreb, 25. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
