REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-2444/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OSCARA CASSIANA, OIB 80881148186, Italija, Messina, Viale Regina Margherita 19, kojeg zastupaju punomoćnici Livio Marcan i Vedran Marcan, odvjetnici iz Umaga, 1. svibnja 4/I, protiv tuženika NEW SONG d.o.o., OIB 48557226832, Umag, Bašanija, Belveder 7, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bilobrk, odvjetnik iz Umaga, Ulica 8. ožujka 1A, radi isplate iznosa od 22.500,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-319/2018-102 od 10. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-319/2018-102 od 10. prosinca 2021. u točki I. njene izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-319/2018-102 od 10. prosinca 2021. naloženo je tuženiku da tužitelju plati 117.379,18 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja odgovara, za svako polugodište, prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koje teku od 3. listopada 2018., do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku plati parnični trošak od 26.662,50 kn.
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je između tužitelja Oscara Cassiania (ranijeg člana društva – prenositelja), Salvatorea Giuseppea Marie Messine (ranijeg člana društva – prenositelja) te Francesca di Attanasia (novog člana društva – stjecatelja) 13. prosinca 2017. zaključen Ugovor o prijenosu poslovnih udjela u društvu NEW SONG d.o.o. te da tuženik NEW SONG nije stranka tog ugovora, i taj ugovor ne može stvarati obveze u odnosu na njega.
2.1. Osim toga, utvrđeno je da ugovorna odredba kojom je ugovoreno da će stjecatelj Francesco di Attanasio uplatiti 137.000,00 EUR na račun društva NEW SONG d.o.o. Umag i da će nakon te uplate društvo NEW SONG d.o.o. Umag vratiti pozajmice osnivačima društva – prenositeljima poslovnih udjela u jednakim dijelovima ne predstavlja dodatni uvjet „dospijeća“ obveze tuženika po osnovi pozajmice jer je za takvu bitnu izmjenu obveze potreban sporazum svih sudionika, uključivo i tuženika, a tuženik nije bio stranka ugovora o prijenosu poslovnih udjela, a i jasno je da nitko od ugovornih strana nije smatrao da je svrha prethodne uplate 137.000,00 EUR preduvjet za nastanak obveze tuženika na povrat pozajmice, nego se radilo o načinu rješavanja odnosa između ugovornih strana, prenositelja i stjecatelja poslovnih udjela.
2.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik ima obveze po osnovi povrata pozajmice ranijim članovima društva, i to prema tužitelju Oscaru Cassianiu u iznosu od 37.421,67 kn te prema Messini u iznosu od 594.270,27 kn, ali i da su se tužitelj i Messina ugovorom o prijenosu poslovnog udjela obvezali osobno ispuniti obveze koje su u odnosu na tuženika nastale do 13. prosinca 2017. i nakon prijeboja međusobnih tražbina stranaka ostaje dug po osnovi pozajmica od 234.758,35 kn, od čega tužitelj ima pravo potraživati polovicu u iznosu od 117.379,18 kn.
2.3. Tuženikov prigovor da bi tužitelj mogao potraživati samo povrat pozajmica koje je on uplatio, prvostupanjski sud je otklonio ocijenivši da se pravno radi o ustupu tražbine između Cassiana i Messine za koji ustup nije potreban pristanak dužnika i o kojem je dužnik obaviješten najkasnije primitkom tužbe.
3. Protiv ove presude u točki I. njene izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 7.812,50 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 3.048,00 kn.
4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da obveza tuženika za povratom zajma uopće nije dospjela jer tuženikova obveza povrata zajma u skladu su ugovornom odredbom koja je evidentno u korist tuženika ovisi o uplati Francesca di Attanasia tuženiku, a što je i logično jer tuženik nije imao sredstava za povrat pozajmica.
4.1. Tuženik također ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši da je Messina prenio svoju tražbinu na tužitelja jer to ne proizlazi iz ugovorne odredbe koja govori samo o tome da je tuženik dužan pozajmicu vratiti svakome od prenositelja poslovnih udjela po pola, dok se niti na jednom mjestu ne navodi da bi Messina prenio tražbinu.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22.) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za povrat dijela pozajmice koje su tuženiku dali tužitelj i Salvatore Giuseppe Maria Messina u ukupnom iznosu od 631.691,94 kn, odnosno u iznosu od 117.379,18 kn koji iznos predstavlja polovicu od 234.758,35 kn koja preostaje nakon obavljenog prijeboja međusobnih potraživanja tuženika, tužitelja i Salvatorea Giuseppea Marie Messine.
9. Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela u društvu NEW SONG d.o.o. Umag od 13. prosinca 2017. koji je zaključen između tužitelja i Messine Salvatorea Giuseppea Marie kao prenositelja poslovnih udjela i Francesca di Attanasia kao stjecatelja utvrđeno je da će se pozajmice (koje su dane društvu tuženika) isplatiti prenositeljima odmah po izvršenoj uplati od strane stjecatelja Francesca di Attanasia i to svakome prenositelju u jednakim dijelovima (50%).
10. Neosnovano tuženik u žalbi navodi kako tuženikova obveza na povrat zajma ovisi o uplati Francesca di Attanasia koji je stekao poslovne udjele u društvu tuženika.
11. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda kako ovakvom ugovornom odredbom stranke nisu željele ispunjenje (i dospijeće) tuženikove obveze učiniti ovisnim o uplati (zapravo volji) jedne ugovorne stranke nego se radilo o načinu rješavanja međusobnih odnosa između prenositelja i stjecatelja poslovnih udjela koje je prvostupanjski sud detaljno utvrdio u obrazloženju pobijane presude. Stoga je pravilno obvezu na povrat zajma prvostupanjski sud utvrdio na temelju zakonske odredbe članka 504. Zakona o obveznim odnosima.
12. Odredbom članka 286. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) propisano je da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. 13. Za ugovor o ustupu tražbine (cesiji) Zakon o obveznim odnosima nije propisao poseban oblik te se radi o neformalnom ugovoru.
14. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi o tome da Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela nije eksplicitno označeno kako Messina Salvatore Giuseppe Maria prenosi dio svog potraživanja s osnove pozajmice društvu NEW SONG d.o.o. Umag tužitelju. Budući da se radi o neformalnom ugovoru, dovoljno je da je tražbina prenesena, a to je moguće učiniti i usmeno.
15. Upravo stipulacija ugovorne odredbe prema kojoj tuženik treba tužitelju i Messini vratiti pozajmice svakom u polovici ukupnog iznosa primljenih pozajmica, upućuje na to da je između tužitelja i Messine postojao međusobni dogovor o ustupu dijela tražbine. Također, ovakvoj činjenici nije proturječan ni iskaz koji je tužitelj dao tijekom postupka i iz kojeg proizlazi da su on i Messina imali još poslovnih suradnji te postigli takav dogovor. S druge strane, tuženik nije ni iznio činjenicu (a to ne proizlazi ni iz dostavljenih dokaza) o tome koja bi eventualno bila drugačija svrha odredbe da svaki zajmodavac primi polovicu ukupno danih zajmova, ako se nije radilo o prijenosu dijela tražbine.
16. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima i prihvatio tužbeni zahtjev.
17. Stoga, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 25. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
Broj zapisa: eb318-68789
Kontrolni broj: 055df-fa788-72480
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SRĐAN ŠIMAC, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
