REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 19 Gž-131/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika F. agencije, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. S., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu

, poslovni broj: 60 P-4641/21-56 od 30. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu

, poslovni broj: 60

P-4641/21-56 od 30. studenog 2021., i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja N. M. koji glasi:

" Nalaže se tuženiku F. agenciji, Z., OIB: …, isplatiti tužitelju N. M. iz S., OIB: …, iznos od 495.000,00 kuna/ 65.697,79 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 19. prosinca 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana."

II. Tužitelj N. M. odbija se sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 47.375,00 kuna/ 6.287,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu

, poslovni broj: 60 P-4641/21-56 od 30. studenog 2021., suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 495.000,00 kuna, s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom na taj iznos u skladu s čl. 29 zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate ra referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 19. prosinca 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u visini od 47.375,00 kuna, sa kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude pravovremeno je žalbu izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te da slijedom toga osporava i odluku o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbene navode i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadom parničnog troška.

2.1. Tuženik nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a osobito da nije obrazloženo zbog čega smatra da predmetna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: 43 P-5667/2008-37 od 6. svibnja 2010., predstavlja osnovu za plaćanje iz članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona, budući iz navedene presude proizlazi da je istom obuhvaćena tražbina na činjenje (zaključenje ugovora), a ne i na isplatu određenog iznosa, zbog čega tužitelj kao ovrhovoditelj raspolaže samo Ugovorom o kupoprodaji dionica koje ispunjenje može zahtijevati u odnosu na drugu ugovornu stranu, te da je to sve navedeno i u rješenju Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj: Gž-699/2020-7 od 10. svibnja 2021., a da to prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije imao u vidu. Osim toga tuženik je u žalbi istakao da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih nije uzeo u obzir činjenicu da je ovršenik G. F. bio u blokadi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu (15.07.2016.) i tijekom utuženog razdoblja (od 18.07.2016. do 13.11.2017.)

2.2. Tuženik, nadalje, u žalbi napominje da je tužitelj osnovao dvije tvrtke, i to M. d.o.o. i M. S. d.o.o. kako bi putem njih, a na temelju ugovora o ustupu tražbine iz predmetne presude u korist tih tvrtki, pokrenuo brojne izravne naplate iz članka 209. Ovršnog zakona, te da je tuženik uvijek odbijao provesti izravnu naplatu s istim obrazloženjem, zbog čega se vode sudski postupci kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-726/2020 i P-727/2020, te kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Ovr-2423/2018, dok je ovršni postupak koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Ovr- 7103/2016 završio odbacivanjem revizije tužitelja.

2.3. Osim toga tuženik žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud i nadalje ustrajao u svojoj tvrdnji o solidarnosti ovršenika u odnosu na troškove parničnog postupka unatoč navodima i uputama drugostupanjskog suda, te da je pogrešno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju, kao i visinu štete iz razloga što nije uzeo u obzir da je ovršenik G. F. u utuženom razdoblju bio u blokadi, odnosno da na njegovom računu nije bilo raspoloživih novčanih sredstava za izvršenje predmetne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i zbog toga što nije uzeo u obzir da je tražbina iz navedene presude već djelomično naplaćena putem F. temeljem rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-8017/2017-5 od 20. studenog 2017.

2.4. Nadalje tuženik žalbenim navodima osporava nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je isti nejasan i nerazumljiv, kao i da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno u čemu se sastoji protupravnost postupanja tuženika, te da je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, uz to što u obrazloženju presude nije naveo niti odredbe zakona na temelju kojih je donio takvu odluku, dok u odnosu na dosuđene troškove parničnog postupka smatra da su isti previsoko dosuđeni iz razloga što tužitelj u nekoliko podnesaka ponavlja svoje tvrdnje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba je osnovana.

5. Iako osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), budući pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, ovaj sud je temeljem članka 373.a stavka 3. ZPP-a preinačio istu presudu jer je bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u razdoblju od 15. srpnja 2016. do 13. studenog 2017. u iznosu od 495.000,00 kn koju je prema navodima počinio tuženik iz razloga što mu je na temelju njegovih zahtjeva za izravnu naplatu u odnosu na ovršenike G. F. i B. P. neosnovano vratio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5667/2008 od 6. svibnja 2010., kao osnovu za plaćanje u pogledu glavnice, pripadajućih zateznih kamata i troškova parničnog postupka.

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj protiv B. P. i G. F., kao ovršenika, podnio tuženiku, sukladno članku 209. OZ-a dva zahtjeva za izravnu naplatu, i to 14. i 15. srpnja 2016. na temelju izvornika navedene pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5667/2008 od 6. svibnja 2010., te da je tuženik oba zahtjeva za izravnu naplatu sa svim prilozima vratio tužitelju s obrazloženjem da predmetna pravomoćna i ovršna presuda nije ovršna odluka domaćeg suda koja glasi na ispunjene određene novčane tražbine iz članka 209. stavka 1. OZ-a s uputom tužitelju da treba tražiti određivanje ovrhe sukladno članku 204. OZ-a, a u pogledu troškova parničnog postupka da ovršenici nisu solidarni ovršenici pa da se ovrha može provesti samo za razmjerni dio u odnosu na svakog ovršenika.

9. Uvidom u pravomoćnu i ovršnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5667/2008 od 06. svibnja 2010., ovaj sud je utvrdio da je tom presudom u točki I. izreke naloženo tuženicima – protutužiteljima G. F. i B. P. F. da sa tužiteljem – protutuženikom N. M. sklope ugovor o kupoprodaji dionica u obliku javnobilježničke isprave koji u članku II. glasi: Za 19.207 redovnih dionica trgovačkog društva M. d.d. iz Z., po cijeni od 305,52 kune za jednu redovnu dionicu, kupci G. F. i B. P. F. obvezuju se kupcu N. M. solidarno platiti ukupan iznos od 5.568.122,64 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2007. do isplate, a da je u točki II. izreke naloženo tuženicima da naknade troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od 2.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Prema odredbi članka 22. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje u tekstu: OZ) sud određuje ovrhu na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, dok se sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 1. OZ-a ovršnom ispravom smatra ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba, time da se prema točki 7. citirane odredbe OZ-a ovršnom ispravom smatra i druga isprava (osim taksativno navedenih u točki 1-6. iste odredbe) koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

9.1. Prema odredbi članka 24. stavka 1. OZ-a sudskom odlukom se prema OZ-u smatra presuda, rješenje, platni nalog te druga odluka donesena u postupku pred sudom izbranim sudom, a sudskom nagodbom smatra se nagodba sklopljena u postupku red tim sudovima.

9.2. Ovršnost odluke kao temeljni kvalifikatorni element koji ispravu čini ovršnom propisana je odredbom članka 25. OZ-a, te je stavkom 1. tog članka propisano da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Dakle, iz citiranih odredbi evidentno je da ovršnost sudske odluke pretpostavlja ispunjenje neke tražbine na davanje ili činjenje ili na trpljenje ili nečinjenje.

10. U zahtjevima za izravnu naplatu ovrhovoditelj je ovršnom ispravom odredio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5667/2008 od 6. svibnja 2010.g. kojom je naloženo tuženicima da u roku od osam dana sa tužiteljem sklope ugovor o kupoprodaji dionica točno određenog sadržaja (točka I. izreke) a kojeg će u protivnom – dakle ako ne pristupe sklapanju tog ugovora u paricijskom roku – zamijeniti prvostupanjska presuda, a nije im naloženo da solidarno isplate ukupan iznos od 5.868.122,64 kn/ 778.833,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno nije im naložena isplata tog iznosa sukladno članku 209. stavku 1. OZ-a, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud.

11. Imajući u vidu da je pravomoćnošću i ovršnošću citirane presude obuhvaćena tražbina na činjenje – sklapanje Ugovora o kupoprodaji dionica, ali ne i obveza na ispunjenje sadržaja takvog Ugovora o kupoprodaji dionica, ovaj sud smatra da ovrhovoditelj raspolaže Ugovorom o kupoprodaji dionica ispunjenje kojeg može zahtijevati u odnosu na drugu ugovornu stranku, ali da ne raspolaže i ovršnom ispravom za ovrhu obveza iz tog Ugovora, te da je tuženik pravilno vratio tužitelju oba zahtjeva za izravnu naplatu s obrazloženjem da predmetna pravomoćna i ovršna presuda nije ovršna odluka domaćeg suda koja glasi na ispunjene određene novčane tražbine iz članka 209. stavka 1. OZ-a s uputom tužitelju da treba tražiti određivanje ovrhe sukladno članku 204. OZ-a, a u pogledu troškova parničnog postupka da ovršenici nisu solidarni ovršenici, već da se ovrha može provesti samo za razmjerni dio u odnosu na svakog ovršenika, budući istom presudom nije naloženo tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove postupka pa da u odnosu na troškove postupka mogu ponovo podnijeti zahtjev za izravnu naplatu.

11.1. Prvostupanjski sud pogrešno tumači da u slučaju nalaganja solidarne isplate iznosa glavnice kada tuženici nastupaju kao suparničari koji solidarno odgovaraju u glavnoj stvari, da su posljedično solidarno odgovorni i za troškove parničnog postupka pozivajući se na odredbu članka 161. stavka 3. ZPP-a, pa da je tuženik pogrešno vratio tužitelju oba zahtjeva za izravnu naplatu. Naime, tuženik prema odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20) i Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 71/18) provodi izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika sukladno priloženoj ovršnoj ispravi u kojoj nije naloženo tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove postupka, dok se navedena odredba ZPP-a može primijeniti u slučaju kada o ovršnom prijedlogu ili tužbi odlučuje nadležni sud.

12. Obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik postupio zakonito kada nije prihvatio zahtjeve za izravnu naplatu nego je iste vratio tužitelju, tuženik u konkretnom slučaju nije odgovoran za naknadu štete tužitelju u smislu članka 213. u vezi sa člankom 201. OZ-a, zbog čega je valjalo pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

13. Obzirom da je ovaj sud preinačio pobijanu presudu, odlučio je i o troškovima cijelog postupka temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a, imajući pri tome u vidu da tuženik, koji je uspio u parnici, nije zatražio troškove postupka, a da tužitelj temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova postupka, zbog čega je valjalo odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 47.375,00 kuna/ 6.287,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

14. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 373.a stavka 3. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi 25. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević, v.r.