REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-2845/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o., OIB 75801633608, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik iz Zagreba, Trg Mažuranića 4, protiv tuženika IVORA ŽUPANIĆA, OIB 97387874348, Zagreb, Ratkajev prolaz 5, kojeg zastupa punomoćnica Livia Petričić, odvjetnica iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 53, radi isplate iznosa od 278.486,30 kn / 36.961,48 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2377/2017 od 11. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2377/2017 od 11. svibnja 2022. u točki I. i dijelu točke II. njene izreke kojim je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 41.710,78 kn / 5.535,97 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2377/2017 od 11. svibnja 2022. u dijelu točke II. njene izreke za 16.875,00 kn / 2.239,70 EUR i sudi:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 16.875,00 kn / 2.239,70 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2377/2017 od 11. svibnja 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 278.486,30 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 158.486,30 kn od 31. kolovoza 2014. godine do isplate i na iznos od 120.000,00 kn od 16. studenoga 2014. do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak od 58.585,78 kn (točka II. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik Ivor Županić u razdoblju od 3. svibnja 2012. do 16. veljače 2015. obnašao funkciju direktora tužitelja.

2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je tužitelj s društvom KORLEA d.o.o. imao sklopljen Ugovor o prikupljanju naknade za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljenih izvora energije i kogeneracije broj N-1/11 od 7. veljače 2011. te je u svrhu osiguranja urednog plaćanja naknade tužitelju po tom ugovoru Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. izdala bankarsku garanciju broj 58019641 od 30. svibnja 2014. do iznosa od 210.000,00 kn i važeću do 31. kolovoza 2014. kao i Ugovor o preuzimanju električne energije otkupljene od povlaštenih proizvođača broj E-1/11 od 7. veljače 2011. i u svrhu osiguranja urednog plaćanja tužitelju po tom ugovoru Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. izdala bankarsku garanciju broj 58018837 od 15. studenoga 2013. do iznosa od 120.000,00 kn i važeću do 16. studenoga 2014. godine, po nalogu i za račun trgovačkog društva KORLEA d.o.o., Zagreb.

2.2. Osim toga, utvrđeno je da je nad društvom KORLEA d.o.o. Zagreb 1. travnja 2017. otvoren i zaključen stečajni postupak te je društvo brisano iz sudskog registra 15. rujna 2017.

2.3. Prvostupanjski sud je uvidom u zapisnik s kolegija od 30. lipnja 2014. utvrdio kako je tuženik donio pisanu uputu - zaključak u kojem je navedeno kome je uputa bila namijenjena te je ocijenio kako se tuženik pridržavao pravila koja uređuju unutrašnji život društva, odnosno postupao s pažnjom koja se zahtijeva u struci (održavanje tjednih i mjesečnih kolegija s voditeljima odjela, standardizirani zapisnici). Utvrdio je, također, kako su na navedenom kolegiju bili prisutni voditelji odjela u čiju domenu upravo spadaju poslovi naplate bankarske garancije.

2.4. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 252. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete na temelju odgovornosti člana uprave za štetu društvu zbog povlačenja bankarske garancije s naplate i propuštanja kontrolirati naplatu (zbog čega je tužiteljeva tražbina prema društvu KORLEA d.o.o. Zagreb ostala nenamirena) ocijenivši da je tuženik postupao s pažnjom koja se zahtijeva u struci (održavanje tjednih i mjesečnih kolegija s voditeljima odjela, standardizirani zapisnici) i da tužitelj nije dokazao da je tuženik poduzeo ili propustio poduzeti neku radnju namjerno ili krajnjom nepažnjom.

2.5. Prvostupanjski sud je zaključio i kako se članovima uprave ne može pripisati krivnja osoblja koje radi u društvu, jer član uprave nije poslodavac osobama koje su u društvu zaposlene (nego je to društvo), a krivnja člana uprave bi mogla proizaći iz okolnosti da je propustio u izboru takvih osoba, nadziranju njihova rada, davanju uputa ili nesmjenjivanju takvih osoba što u ovom postupku nije utvrđeno.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Potražuje naknadu troška sastava žalbe od ukupno 7.812,50 kn.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer iskaz svjedokinje Natalije Radačić o tome da je sve radila isključivo prema uputi tuženika nije povezao sa zaključcima iz obrazloženja. Tužitelj posebno navodi da je bankarska garancija predana na naplatu ali nije naplaćena što je prvostupanjski sud i utvrdio ali uopće nije utvrdio razlog zbog čega je povučena.

4.1. Osim toga, žalitelj ističe da prvostupanjski sud ne „ulazi“ u činjenicu da druga bankarska garancija nije poslana na naplatu, nego smatra da je samo davanje naloga da se garancije upute na naplatu dovoljno za ekskulpiranje tuženika. Navodi i da prvostupanjski sud uopće nije utvrdio zašto garancije nisu naplaćene ili nisu ni podnesene na naplatu.

4.2. Također, žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio da su odluke o aktiviranju sredstava osiguranja isključivo u nadležnosti direktora i da nitko nije mogao samoinicijativno poslati garancije na naplatu niti povući garanciju s naplate te se i dalje ne zna po čijem je nalogu garancija povučena s naplate i zašto, odnosno zašto druga garancija nije predana na naplatu.

4.3. Tužitelj ukazuje na to da je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđenja jesu li garancije bile podnesene na naplatu i iz kojeg razloga nije obavljeno plaćanje, koji dokaz je prvostupanjski sud odbio izvesti.

4.4. Tužitelj osporava i odluku o trošku postupka navodeći kako su tuženiku odmjereni troškovi podnesaka koji nisu bili potrebni jer su samo ponavljani isti navodi.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

8. Ovaj sud nije utvrdio da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude su jasni i nisu međusobno proturječni, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se pravilnost i zakonitost presude može ispitati.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete od tuženika kao (bivšeg) člana uprave uz tvrdnju kako je tuženik za vrijeme dok je bio član uprave tužitelja naložio povlačenje jedne bankarske garancije s naplate i propustio kontrolirati naplatu zbog čega je dug društva KORLEA d.o.o. Zagreb prema KORLEA tužitelju ostao nenamiren te je tužitelju nastala šteta u iznosu od 278.486,30 kn.

10. Odredbom članka 252. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima u vezi s člankom 430. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika (članak 252. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima).

11. Suprotno žalbenim navodima iz dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi kako je tuženik na kolegiju od 30. lipnja 2014. (str. 37. – 38. spisa) donio pisani zaključak o aktiviranju bankarskih garancija, dok spisu nije privijen dokaz, niti to proizlazi iz iskaza saslušanih osoba, da je tuženik dao nalog za povlačenje s naplate bankarske garancije.

12. Stoga je u konkretnom slučaju, tuženik koji je donio zaključak da se bankarske garancije društva KORLEA d.o.o. Zagreb podnesu na naplatu i Hrvatsku KORLEA energetsku regulatornu agenciju obavijesti o tome da se tom društvu ukine dozvola, dokazao da je u vezi s naplatom predmetnih bankarskih garancija primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

13. Također, iz dopisa društva Addiko bank d.d. Zagreb od 23. siječnja 2019. (str. 203. spisa) proizlazi da po predmetnim bankarskim garancijama nisu bila obavljena plaćanja i da su predmetne garancije isknjižene po dospijeću 31. kolovoza 2014. i 16. studenoga 2014. Financijskim vještačenjem, suprotno žalbenim navodima, nije moguće utvrditi da je tuženik, eventualno, dao nalog ovlaštenoj osobi u društvu tužitelja da povuče garanciju s naplate ili da se garancija ne podnese na naplatu te prvostupanjski sud pravilno takav dokaz nije izvodio.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 252. stavka 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da je tuženik postupao s propisanom pozornošću.

15. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi kako je tuženiku nagrada za sastav podnesaka od 6. studenoga 2018., 21. prosinca 2018. i 14. listopada 2019. odmjerena u iznosu od po 6.250,00 kn za svako s uključenim PDV-om od 25%. Naime, predmetni podnesci ne predstavljaju podneske iz Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) te je tuženiku za sastav tih podnesaka trebalo priznati po 625,00 kn s uključenim PDV-om za svako u skladu s Tbr. 8. t. 3. Tarife.

16. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke u odnosu na glavni zahtjev i dio parničnog troška te je u tom dijelu ovaj sud utvrdio da je njegova žalba neosnovana i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku presudom odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke ove presude.

17. U odnosu na dio parničnog troška koji je prvostupanjski sud dosudio tuženiku pogrešnom primjenom odredbe članka 155. stavka 2. Zakona o parničnom postupku i Tbr. 8. t. 1. Tarife, rješenje o trošku sadržano u pobijanoj presudi valjalo je preinačiti primjenom odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku kao u točki II. izreke.

Zagreb, 25. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac

Broj zapisa: eb318-68748

Kontrolni broj: 05140-3b8c8-21ddb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Srđan Šimac, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.