REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2770/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Ž.Š., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.) odlučujući o žalbi okr. Ž.Š., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 22. veljače 2022., broj: 31. Pp J-942/2020-10, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. Ž.Š. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. Ž.Š. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 15,00 eur-a (petnaest)[1] /113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 22. veljače 2022., broj: 31 Pp J-942/2020-10, proglašena je krivom okr. Ž.Š., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinila prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode prema Izvješću o uhićenju Policijske postaje Varaždin od 25. srpnja 2020. kao 300,00 kuna u novčanu kaznu pa je okr. Ž.Š. preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.200,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 preostalog iznosa izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. Ž.Š. osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5.U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da je bila žrtva verbalnog napada od strane G.J., a ne kako joj se stavlja na teret da je vršila psihičko nasilje u obitelji na način da je vikala, galamila i vrijeđala G.J.. U žalbi opisuje događaj od 25. srpnja 2020. odnosno da je tog dana G. vikala na nju, vrijeđala ju i prijetila njoj i majci, da se iz snimača zvuka jasno čuju i prijetnje od strane G.J. te da je G. vikala i vrijeđala ju i nakon dolaska policije. Ističe da je G.J. na sudu samo iznosila neistine.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskazu svjedokinje oštećene G.J., obzirom da je ista u svom iskazu, a i u provedenoj dokaznoj radnji suočenja teretila okr. Ž.Š. dosljedno iskazujući da ju je okrivljenica inkriminirane prilike vrijeđala i vikala na nju riječima „kurva, da je zamazana, klela si mi mater, ftrgla ti bum ruke i noge…“ pa je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

5.3. Žalbeni navodi okrivljenice kojima opisuje ponašanje G.J. prema njoj inkriminirane prilike, a koje je bilo puno vrijeđanja i prijetnji, a što čini i temelj obrane okr. Ž.Š. ne ekskulpira okrivljenicu od njezine prekršajne odgovornosti. Osim toga, iz stanja spisa i to preslike Rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 3. studenog 2020., broj: KP-DO-235/2020-17 (list 26-31 spisa) proizlazi da je protiv G.J. vođen kazneni postupak zbog kaznenih djela prijetnji iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona te kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, a koje kaznene prijave obuhvaćaju i događaj od 25. srpnja 2020., a iz navedenog proizlazi da se protiv G.J. za protupravno ponašanje koje opisuje okrivljenica vodio kazneni postupak. Međutim, kao što je naprijed navedeno, protupravno ponašanje G.J. ne ekskulpira okrivljenicu od prekršajne odgovornosti za ponašanje koje je ona ispoljila prema G.J..

5.4. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Za prekršaj za koji je okr. Ž.Š. proglašen krivom zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj i to kao blaža vrsta kazne. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( „Narodne novine“ broj 114/22.) kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( „Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.), a koji u konkretnom koji zbog konverzije novčane valute propisuje nižu novčanu kaznu manji iznos najniže i najviše novčane kazne. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu da je, u konkretnom slučaju izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna,dakle, ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa od 260,00 eur-a po Zakonu o izmjenama Zakona od zaštiti nasilja u obitelji, novčana kazna je pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega , u konkretnom slučaju, novi zakon nije primjenjen.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 15 eur-a predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. siječnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu, oštećenicu i tužitelja.