REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-2507/2019

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog B. B. i okrivljenog S. G., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), članka 70. stavka 1. točke 11., članka 71. stavka 1. točke 3. i 4., te članka 72. stavka 1. točke 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenog B. B. podnesenoj po branitelju P. R., odvjetniku iz R., protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od dana 16. listopada 2019., broj: 1 Pp J-324//2019, na sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog B. B. i ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo prekršaja iz članka 71. stavka 1. točka 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana opisano pod točkom 3. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e:

II. Povodom žalbe okrivljenog B. B., po službenoj dužnosti se preinačuje pobijana presuda tako da se na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), odbija optužba protiv okrivljenog B. B. za djelo prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana opisano pod točkom 4. izreke pobijane presude.

III. Po službenoj dužnosti, a povodom žalbe okrivljenika preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se izriče da je okrivljeni B. B. djelima za koja je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, u točki 1. počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22) za koji mu se utvrđuje novčana kazna u iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura), u točki 2. prekršaj iz članka 71. stavka 1. točke 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18,i 42/20 i 114/22), za koji mu se utvrđuje novčana kazna u iznosu 390,00 EUR (tristodevedeset eura), te u točki 5. prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 11. istog Zakona za koji mu se utvrđuje novčana kazna u iznosu 660,00 EUR (šestošezdeset eura), nakon čega se na temelju članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.090,00 EUR (tisućudevedeset eura), / 8.212,60 HRK (osamtisućadvjestodvanaest kuna i šezdeset lipa)[1] .

IV. Ukupnu novčanu kaznu od 1.090,00 EUR (tisućudevedeset eura), / 8.212,60 HRK (osamtisućadvjestodvanaest kuna i šezdeset lipa) izrečenu u točki III., okrivljeni B. B. je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude, a ako u navedenom roku računajući od dana primitka ove presude, plati dvije trećine te novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

V. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog B. B. i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

VI. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni B. B je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 € (dvadeset eura)/ 150,69 (stopedeset kuna i šezdesetdevet lipa), u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni B. B. je proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja činjenično opisanih u izreci iste, i to pod točkom 1. zbog djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 347,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 46,02 €, pod točkom 2. zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. točke 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog djela prekršaja pod točkom 3. iz članka 71. stavka 1. točke 4. istog Zakona za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 14 citiranog Zakona opisanog u točki. 4. za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, te zbog prekršaja pod točkom 5. iz članka 70. stavka 1. točke 11. istog Zakona za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, nakon čega mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 12.347,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 90 dana.

2. Istom presudom okrivljeni B. B. je, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, te je od njega oduzeto oružje i streljivo opisano u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj xxxx i xxxx (jedna poluautomatska puška „Remingtom 742 Woodmaster“ tv. broja xxxx kalibra 30-06 s pripadajućim spremnikom i četiri komada streljiva kalibra 30-06, te jedna puška marke „IŽ“ model IJ-27 (OU) tv. broja xxxx s pripadajućom navlakom za pušku)

3. Protiv te presude okrivljeni B. B. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnog prava i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi, u bitnom, da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer je branitelj zamolio sutkinju telefonom i pisanim podneskom za odgodu ročišta jer je istog dana imao zakazano ročište pred Županijskim sudom u Rijeci u predmetu u kojem je osobi ovisilo puštanje iz istražnog zatvora. Nije točno da se i ranije odgađalo ročište zbog zahtjeva obrane, dapače sutkinja je u međuvremenu odlučila spojiti dva predmeta i zakazala novo ročište. On je i neposredno prije rasprave zamolio sutkinju za odgodu ročišta zbog spriječenosti branitelja i izjavio da ne želi iznositi obranu bez branitelja, o čemu je i telefonom izvijestio branitelja, te ga je nazvao i nakon ročišta. Sutkinja ga je natjerala da mora dati obranu u ovom predmetu u kojem branitelj nije obavezan, pa samo iz poštovanja prema instituciji nije otišao sa suda, nego je dao iskaz pod pritiskom, nekoncentriran i površan bez prilike da se konzultira s braniteljem i da isti postavlja pitanja i predlaže svjedoke. U presudi se izričito naglašava da je pristao dati obranu bez branitelja, što sud nikada posebno ne ističe, te odvjetnik u dugoj praksi ne bilježi ovako nekorektan postupak suda koji ne smije postupati na način da pod svaku cijenu okonča predmet. Dokazi su provedeni na nezakonit način bez sudjelovanja obrane što je praksa iz nekih drugih vremena, te se neće upuštati u analizu dokaza budući branitelj nije imao mogućnost biti prisutan no ističe da okrivljenicima nije predočena pouka o pravima na jasan način, niti pružena mogućnost ispitivanja svjedoka, njegove primjedbe nisu unesene u zapisnik kao niti primjedba da ne želi iznositi obranu bez branitelja, pa ga je barem mogao ispitati na kraju dokaznog postupka, a ne pod svaku cijenu dobiti iskaz u prilog osuđujućoj odluci, zbog čega predlaže da se žalba prihvati i odluka ukine u cijelosti.

4. Žalba okrivljenika:

- u odnosu na djelo iz članka 72. stavka 1. točke 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana je bespredmetna,

- u odnosu na prekršaj iz članka 71. stavka 1. točka 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana je osnovana,

- dok u odnosu na prekršaje iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te članka 70. stavka 1. točke 11. i članka 71. stavka 1. točke 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da je protiv okrivljenika u ovom predmetu u odnosu na djelo prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 14. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana nastupila procesna smetnja prava na vođenje prekršajnog postupka, jer je od vremena kada je prema optužnom prijedlogu počinjen prekršaj – 30. travnja 2019. godine proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, nastupila zastara prekršajnog progona (radi se o prekršaju iz režima obaveznog prekršajnog naloga za koja djela je zastarni rok tri godine).

Stoga je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud donio presudu kojom se optužba odbija u odnosu na prekršaj opisan pod točkom 4. pobijane presude.

6. Slijedom navedenog, žalba je u tom dijelu postala bespredmetna, te je ovaj Sud iznos ukupne novčane kazne umanjio za iznos novčane kazne utvrđene za djelo pod točkom 4. pobijane odluke.

7. U odnosu na žalbene navode koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenih, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je žalitelj upoznat s optužnim prijedlogom, da su mu pozivi uredno dostavljeni i da mu je omogućeno da i iznese svoju obranu, pa je evidentno da mu je bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

8. Razmatrajući nadalje pobijanu presudu i žalbene navode, ovaj Sud je utvrdio da je iz spisa vidljivo da je žalitelj upoznat s činjenicom da je protiv njega pokrenut postupak, s obzirom da mu je 7. svibnja 2019. uručena obavijest da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog (str. 3. spisa), u sklopu obavijesti su mu upućena sva propisana upozorenja, pa tako i upozorenje da se u postupku može braniti sam ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru, ali da zbog nedolaska branitelja na raspravu odnosno ročište ili uzimanja branitelja tek na raspravi odnosno ročištu, rasprava odnosno ročište se neće odgoditi. Žalitelj je osobno potpisao primitak predmetne obavijesti, nakon čega je i ispitan od strane policijskih službenika Policijske postaje Otočac.

Nadalje, okrivljeniku je uredno uručen sudski poziv za dan 30. svibnja 2019., a okrivljenik na to ročište nije pristupio, već je njegov branitelj opravdao nedolazak. Branitelj je u svojem podnesku zamolio odgodu i vrijeme za pripremu obrane jer ga je njegova stranka angažirala samo dan ranije, a branitelj je imao ranije zakazane profesionalne obveze. Takvoj zamolbi branitelja je udovoljeno, te je rasprava odgođena i o odgodi su obaviješteni pozvani svjedoci i drugi okrivljenik. Za sljedeće ročište za glavnu raspravu (zakazano za 16. listopada 2019.), sve pozvane osobe su preuzele pozive, pa tako i žalitelj koji je poziv preuzeo 19. rujna 2019., te branitelj koji je poziv primio 21. rujna 2019. Na raspravu su pristupila oba okrivljenika i svi pozvani svjedoci, dok branitelj nije pristupio, te je podneskom zatražio odgodu zbog obveze u vezi istražnog ročišta u kaznenom predmetu pred Županijskim sudom u Rijeci Kir- 922/2019., prilažući sudski nalog za dokazno ročište. Iz predmetnog naloga je vidljivo da je sudac istrage izdao dana 4. listopada 2019. nalog za ročište koje će se provesti 16. listopada 2019. pozivajući između ostalih i navedenog branitelja. Prvostupanjski sud nije prihvatio navedeni prijedlog za odgodu, obrazlažući da je branitelj primio poziv za ročište u prekršajnom postupku prije nego je izdan nalog u kaznenom postupku, pa da se ne radi o opravdanom razlogu za odgađanje.

S navedenim stavom prvostupanjskog suda slaže se i ovaj sud. Naime, bez obzira na dovoljno vrijeme između prvog pozivanja i ročišta, na navedeno prvo ročište dana 30. svibnja 2019. žalitelj nije pristupio obavještavajući sud da je branitelja izabrao dan prije rasprave, te da je potrebno vrijeme radi upoznavanja s predmetom i pripreme obrane. Sud prvog stupnja je na takvu zamolbu odgodio ročište i zakazao sljedeće upravo da omogući pripremu obrane. Za sljedeće ročište za glavnu raspravu pozivi su dostavljeni i žalitelju i njegovom branitelju dovoljno vremena prije termina ročišta, no branitelj se na isto nije odazvao. Ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja ispravno postupio kada nije odgodio raspravu zakazanu za 16. listopada 2019., unatoč molbi branitelja žalitelja da se rasprava odgodi zbog braniteljevih obveza po drugim sudskim postupcima, s obzirom da se rasprava može održati bez tih sudionika u postupku, sukladno odredbi članka 167. stavak 3. i 4., u svezi sa člankom 108. stavak 2. Prekršajnog zakona. Ukazuje se da navedeni razlozi obveza po drugim sudskim postupcima nisu valjani razlozi zbog kojih je, u smislu članka 168. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo odgoditi ročište. Braniteljska dužnost je obveza koja traje tijekom cijele godine, pa razloge koje je dao prvostupanjski sud glede neprihvaćanja prijedloga za odgodu ročišta dana 16. listopada 2019., prihvaća i ovaj Sud, pogotovo uzimajući u obzir da je prethodno sud prvog stupnja izišao u susret obrani odgađajući ročište, kao i da je poziv za ročište u prekršajnom postupku branitelj primio dva tjedna prije nego poziv u kaznenom postupku, slijedom čega nije počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane.

Osim činjenice da su bili ispunjeni zakonski uvjeti za održavanje rasprave bez nazočnosti branitelja, promatrajući cijeli postupak s aspekta pravičnosti, ovaj Sud je utvrdio da je žalitelju svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane, dakle da angažira branitelja, upozna se s optužbom, iznese obranu i sudjeluje u postupku, pa u tom smislu nije došlo do bitne povrede odredaba prekršajnog postupka niti povrede jamstva obrane predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Završno, u odnosu na žalbeni navod koji se odnosi na provedeno ročište, ovaj Sud je utvrdio da je iz zapisnika o glavnoj raspravi od 16. listopada 2019. (str. 44. do 54. spisa) vidljivo da je žalitelj dao usmenu obranu, nakon čega su ispitani svjedoci u njegovoj nazočnosti, te pročitani dokazi u spisu. Žalitelj je osobno potpisao predmetni zapisnik bez ikakvih primjedbi u smislu da bilo koji dio njegova iskaza ili njegove primjedbe nisu točno unesene, slijedom čega takav zapisnik predstavlja valjani i zakoniti dokaz, pa je neutemeljen žalbeni navod da je na taj način počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

9. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenike i troje svjedoka (konobaricu u kafiću, gosta kafića i policijskog službenika koji je postupao po dojavi i sudjelovao u oduzimanju oružja), na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi međusobno suprostavljenih iskaza, nalazeći da postupanje žalitelja na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

10. U odnosu na prekršaj protiv javnog reda i mira (točka 1. pobijane odluke), u postupku je nesporno utvrđeno da se događaj (vikanje, svađa, fizički sukob) odigrao u caffe baru i ispred lokala, dakle na realnom javnom mjestu, te iz postupka proizlazi potreban element javnosti.

Također, sud je na temelju iskaza policijskog službenika V. D. utvrdio da žalitelj s oružjem nije postupao s osobitom pažnjom koja se traži od vlasnika oružja, a ogleda u se u njegovom pravilnom čuvanju, pravilnoj i stručnoj uporabi, nošenju, prenošenju i držanju u ispravnom stanju (članak 28. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, kažnjiv po članku 71. stavku 1. točka 3.). Svjedok policijski službenik je iskazivao na temelju osobnih saznanja, njegov iskaz je prvostupanjski sud ocijenio uvjerljivim, a istinitost njegova iskaza kao službene osobe nije u postupku dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi isti bezrazložno neistinito teretio žalitelja - zbog čega nije bilo osnove za sumnju da bi se radilo o „namještenom“ i dogovorenom lažnom iskazu sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika.

U odnosu na prekršaj iz točke 5. pobijane presude, prema mišljenju ovog Suda, u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih je žalitelj proglašen krivim, a s kojima je suglasan i ovaj Sud. Dodatno se ukazuje da žalitelj navodi da mu je prijavljeno boravište isteklo tjedan dana prije predmetnog događaja, no upravo s obzirom na činjenicu da je on vlasnik oružja koje se mora držati u mjestu boravišta ili prebivališta, žalitelj je imao mogućnost i obvezu bilo držati oružje na adresi prebivališta (koje mu je i dalje bilo važeće), bilo bez odgode izvršiti novu prijavu boravišta ili prijaviti novo prebivalište. Pritom se ističe da su oružje i streljivo predmeti čije je posjedovanje i korištenje pod posebnim pravnim režimom upravo zbog razloga opće i javne sigurnosti, te je realno zahtijevati od osobe dužnu pažnju savjesnoga vlasnika oružja, konkretno da s potrebnom pažnjom vodi brigu o adresi na kojoj drži oružje.

11. Stoga, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji za gore navedena tri djela prekršaja.

Djelo pod točkom 4. nije bilo predmet daljnjeg razmatranja s obzirom na nastup zastare, dok ju u odnosu na prekršaj iz točke 3. pobijane odluke zaključak o krivnji žalitelja zasad preuranjen.

Naime, bez obzira na činjenicu da žalitelj u obrani navodi da se osjeća krivim za djelo nošenja oružja pod utjecajem alkohola, iz činjeničnog opisa djela proizlazi da se tereti da je na parkiralištu caffe bara u osobnom vozilu nosio pušku iako je bio pod utjecajem alkohola. Navedena odlučna činjenica nije nesporno utvrđena u postupku, jer iz postupka proizlazi da u trenutku događaja žalitelj nije bio u vozilu da bi se moglo govoriti o činjenici „nošenja“ oružja. Iako se logički gledano može osnovano zaključiti da je žalitelj to oružje morao uzeti, staviti ga u vozilo i dovesti pred kafić, navedeni prekršaj nije u činjeničnom opisu opisan na navedeni način, pa je potrebno nedvojbeno utvrditi bitne činjenice upravo u odnosu na onaj činjenični opis koji ovlašteni tužitelj navodi u svojem optužnom aktu.

Slijedom navedenog činjenično stanje u odnosu na prekršaj iz članka 71. stavka 1. točka 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana opisan u točki 3., za sada, nije u potpunosti utvrđeno, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

12. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

U konkretnom slučaju ovaj Sud je uzeo u obzir i činjenicu da su se Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana nakon počinjenja prekršaja izmijenili dana 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske. U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju izmijeni jedanput ili više puta primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je trebao razmotriti koji zakoni su blaži za okrivljenika. Kako za predmetne prekršaje nakon izmjena novi zakon predviđa nešto niže novčane kazne (zaokruživanje na nižu deseticu uslijed konverzije), ovaj Sud je postupajući po službenoj dužnosti preinačio presudu u pravnoj oznaci i u visini novčane kazne u odnosu na prekršaje iz točke 1., 2. i 5. izreke prvostupanjske odluke.

Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu svakog pojedinog počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna za svako od djela u stjecaju nije previsoka, držeći takvu kaznu primjerenom svim okolnostima počinjenog prekršaja i ličnosti žalitelja. Po ocjeni ovog Suda, vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, upravo ovako izrečena ukupna novčana kazna od 1.090,00 eura je primjerena i dostatna okolnostima počinjenih prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenom ukupnom novčanom kaznom.

13. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

14. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika u gotovo minimalnom mogućem iznosu.

15. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 25. siječnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 otpravaka: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.