REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4056/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. OIB: … , iz Z., … , zastupanog po punomoćniku Z. V. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. B. i p., Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: … , Z., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-361/2019-5 od 7. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6680/2016-19 od 21. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-361/2019-5 od 7. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6680/2016-19 od 21. prosinca 2018. Traži naknadu troška sastava prijedloga.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

3. Tužbeni zahtjev radi isplate razlike između promjenjive kamatne stope i stope iz čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO), je pravomoćno odbijen jer je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila određena, i to u visini od 5,45%. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate razlike između promjenjive kamatne stope i početne kamatne stope jer su stranke sklopile sporazum o konverziji.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja slijedeća pitanja: ''I. je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a

a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,

b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?;

II. je li konverzija ugovorne obveze potrošača prema banci temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj: 102/15) od utjecaja na opstojnost, sadržaj i opseg bilo koje izvanugovorne obveze banke prema potrošaču?''.

Kao na razlog važnosti poziva se na različitu praksu drugostupanjskih sudova.

5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

6. Prvim pitanjem tužitelj ustraje sa shvaćanjem da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti čl. 26. st. 3. ZOO. To pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer iz rješenja ovoga suda broj Rev 4379/2019-2 od 1. prosinca 2020. proizlazi kako u slučaju u kojemu je kamatna stopa u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila ugovorena (ovdje 5,45% godišnje) niti pod pretpostavkom ništetnosti jednostrane odluke tuženika o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne bi došla u obzir primjena odredbe čl. 26. st. 3. ZOO. Zato pobijana presuda ne odstupa od postojeće prakse ovog, revizijskog suda.

7. Drugo pitanje ne predstavlja određeno pravno pitanje u smislu odredaba čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP te nije važno za odluku u ovom sporu jer je preopćenito. To iz razloga jer tužitelj njime ne pita od kakvog je utjecaja konverzija ugovorne obveze potrošača prema banci temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj: 102/15) na ovdje utužene obveze nego od kakvog je ona utjecaja na neodređene izvanugovorne obveze banke prema potrošaču.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek,v.r.