REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11577/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.N., zbog prekršaja iz članka 249. stavak 8. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 23. listopada 2022., broj: 12. Pp - 1438/2022, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. J.N., činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 249. stavka 8. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22) te se na temelju tog zakonskog propisa, okr. J.N. izriče novčana kazna u iznosu od 3.050,00 eur-a (tritisuće pedeset eura)[1] / 22.980,23 kuna (dvadesetdvijetisućedevetstoosamdeset kuna i dvadesettri lipe), u koju se na temelju članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 22. listopada 2022. do 23. listopada 2022., kao 79,64 eur-a (sedamdesetdeveteuraišezdesetčetiricenta) / 600,00 kuna (šesto) pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 2.970,36 eur- a (dvijetisućedevetstosedamdeseteuraitridesetšestcenti) / 22.380,17 kuna (dvadesetdvijetisućetristoosamdesetkunaisedamnaestlipa), koju je dužan platiti odmah, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću od 23. listopada 2022., broj: 12. Pp - 1438/2022., okr. J.N. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz 249. stavak 8. Zakona o strancima, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 23.000,00 kuna / 3.052,61 eur-a, u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 600,00 kuna / 79,63 eur-a u novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčana kazna u iznosu od 22.400,00 kuna / 2.973,00 eur-a, koju je dužan platiti u odmah, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom, okr. J.N. temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, u cijelosti je oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači te da se izrekne mjera oduzimana osobnog vozila marke i modela Fiat Bravo, reg. oznaka i broja XX.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nije u pravu tužitelj kada ističe da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj potrebno izreći mjeru oduzimanja predmeta – osobnog automobila, marke i modela Fiat Bravo, reg. oznaka i broja XX..
4.1. Prije svega, tužitelju se ukazuje da unatoč činjenici da je zakonskom odredbom članka 249. stavak 9. Zakona o strancima propisano da se za prekršaje iz stavka 8. istog članka obvezno izriče oduzimanje predmeta i sredstava ako je prijevoznik vlasnik prijevoznog sredstva, izricanje mjere oduzimanje predmeta uvijek je potrebno razmatrati kroz standarde postavljene odlukama Europskog suda za ljudska prava (radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (
(zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.)) i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da uvijek bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.
4.2. U skladu sa pravnim stajalištima izraženim u presudama Europskog suda za ljudska prava i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao uvjet za izricanje mjere oduzimanja predmete nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, uvijek treba rukovoditi načelom razmjernosti određenim člankom 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom konkretnom slučaju“ i sukladno tome članka 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje: „Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.“. Dakle, u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti.
4.3. Imajući u vidu naprijed navedeno, činjenicu da okrivljenik nije osuđivan radi istog ili sličnog prekršaja ni da se protiv njega vodi neki drugi prekršajni postupak, izraženu svijest okrivljenika o počinjenom prekršaju te izraženo žaljenje zbog počinjenja istog, po ocjeni ovog suda, izricanje mjere oduzimanjem predmeta – osobnog automobila od okrivljenika nije nužno u cilju ostvarivanja svrhe kažnjavanja te zaštite općeg interesa javnosti. Po ocjeni ovog suda, izricanjem predmetne mjere došlo do bi povrede stajališta koji su navedeni u odlomku 5.1. i 5.2. ove drugostupanjske odluke.
5. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed podnesene žalbe.
5.1. Ističe se, da je u povodu žalbe, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjskom presudom, postupanje okrivljenika, činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 249. stavka 8. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20.).
5.2. Međutim, nakon donošenja nepravomoćne presude, stupili su na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 114/22.) i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 151/22.), koji su u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos novčane kazne.
5.3. Naime, prema navedenim izmjenama Zakona o strancima postupanje za koje je okrivljenik proglašen krivim predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 249. stavka 8. Zakona, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 3.050,00 eur-a, a što je protuvrijednost 22.980,23 kuna, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim propisana nešto viša novčana kazna u iznosu od 23.000,00 kuna.
5.4. Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.
5.4.1. Budući da je prekršaj za koji je okr. J.N. proglašen krivim, počinjen 22. listopada 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/20.) te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, koji su u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ih je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.
5.4.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
5.5. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kada ističe da je pogrešno prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti cijenio okolnosti koje nemaju karakter naročito olakotnih okolnosti, a koje bi opravdavale primjenu odredbi o ublažavanju kazne.
5.1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 23.000,00 kuna / 3.052,61 eur-a, a što je zakonom propisan fiksni iznos novčane kazne prema Zakonu o strancima koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja („Narodne novine“ broj 133/20.), dakle, novčana kazna nije izrečena uz primjenu odredbi o ublažavanju novčane kazne, kako to pogrešno tužitelj ističe u svojim žalbenim navodima.
6. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. (točka I. izreke) i članka 205. (točka II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 25. siječnja 2023..
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
