Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1733/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. K., OIB:…, iz N., Crna Gora, zastupane po punomoćniku B. M., odvjetniku u S., protiv tuženih: ad. 1) V. K., OIB:…, iz T., D. L. b.b., Crna Gora i ad. 2) I. K., OIB:…, iz T., D. L. b.b., Crna Gora, oboje zastupani po punomoćniku A. K., odvjetniku u D., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, pod poslovnim brojem 34 P-252/2021 od 20. srpnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 25. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice G. K. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, pod poslovnim brojem 34 P- 252/2021 od 20. srpnja 2022.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljice, tuženima ad. 1) i ad. 2) se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ostavinsku imovinu ostavitelja pok. A. K. pok. J. iz T., Crna Gora, OIB:…, umrlog …, ne spada 1/2 dijela čest. zgr. 904/2 zk. ul. 1060 k.o. K., a koja u naravi predstavlja kuću i dvorište u K., sve kao bračna stečevina tužiteljice G.

K. iz N., Crna Gora, OIB:….

II. Utvrđuje se da je tužiteljica G. K. iz N., Crna Gora, OIB:…, vlasnica u 1/2 dijela kat. čest. br. 904/2 zgr., u naravi zgrada i dvor, površine 140 m2, ukupne površine 140 m2, zk. tijelo 12 - 4. vlasnički dio, upisano u zk. ul. 1060 k.o. K., što su tuženici V. K. iz T., Crna Gora, OIB:…i I. K. iz T., D. L. b.b., Crna Gora, OIB:…., kao pravni slijednici iza pok. A. K., OIB:…, T., Crna Gora, dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime tužiteljice G. K. iz N., Crna Gora, OIB: …na 1/2 dijela kat. čest. br. 904/2 zgr. u naravi zgrada i dvor, površine 140 m2, ukupne površine 140 m2, zk. tijelo 12 - 4. vlasnički dio, upisano u zk. ul. 1060 k.o. K., uz istodobno brisanje tog prava vlasništva sa imena A. K., OIB:…, T., Crna Gora, na 1/2 dijela navedene nekretnine."

II. Nalaže se tužiteljici G. K. iz N., Crna Gora, OIB:…, da isplati tuženima V. K. iz T., Crna Gora, OIB:…i I. K. iz T., Crna Gora, OIB:…, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 31.250,00 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od dana donošenja presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, u smislu članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice usvoji,, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3 U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženici ad. 1) i ad. 2) su predložili da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za donošenje presude, kojom će se utvrditi da u ostavinsku imovinu ostavitelja, pokojnog A. K. pok. J., umrlog …, ne spada 1/2 dijela čest. zgr. 904/2 zk. ul. 1060 k.o. K., a koja u naravi da predstavlja kuću i dvorište u K., jer 1/2 dijela te nekretnine da čini bračnu stečevinu tužiteljice, uz utvrđenje da je tužiteljica vlasnica u 1/2 dijela te nekretnine i uz ovlaštenje tužiteljici na upis prava vlasništva 1/2 dijela te nekretnine u zemljišne knjige, uz istovremeni izbris sa imena A. K.

6. Po provedenom dokaznom postupku, a temeljem, kako nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrdio je:

- sada pokojni A. K. da je bio otac tuženih ad. 1) i ad. 2), a koji da potječu iz njegovog braka sa R. K., koji brak da je završen razvodom i to presudom Osnovnog suda u K. od 16. veljače 2015. pod poslovnim brojem P-779/14;

- A. K. da je umro ..., te da je ostavinski postupak iza njegove smrti u tijeku pred tim sudom i u tom ostavinskom postupku da je doneseno rješenje o prekidu, te tužiteljica da je upućena u parnicu protiv tuženih ad. 1) i ad. 2), radi utvrđenja da 1/2 dijela predmetne nekretnine predstavlja njenu bračnu stečevinu iz braka sa sada pokojnim A. K.;

- brak između tužiteljice i sada pokojnog A. K. da je sklopljen …, te A. K. u zemljišnim knjigama da je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, a upis svog prava vlasništva da je postigao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 2015., kojeg da je u svojstvu kupca sklopio sa prodavateljima, koji da su ranije bili upisani kao suvlasnici te nekretnine na jednake dijelove;

- u trenutku smrti, sada pokojni A. K. da je bio u braku sa tužiteljicom;

- najkasnije od 2012. između tužiteljice i sada pokojnog A. K. da je postojala određena veza ili zajednica života, pa da je tako A. K. ovlastio tužiteljicu da raspolaže njegovim novcem položenim na računu, opunomoćio ju je da upravlja njegovim osobnim automobilom, te zajedno da su ugovarali različita osiguranja kod više osiguravajućih tvrtki na području Crna Gora, te sada pokojni A. K. jedno vrijeme da je živio upravo na adresi stana u vlasništvu tužiteljice, a tužiteljica i sada pokojni A. K. da su tijekom 2013. obavili različita medicinska testiranja u cilju dobivanja zajedničkog djeteta, međutim zajedničko dijete iz medicinskih razloga da nisu uspjeli dobiti;

- sada pokojni A. K. jedno vrijeme da je vodio dvostruki život, jer da je s jedne strane svojim rođacima i prijateljima, kao i vlastitoj djeci, prikazivao kako se i dalje nalazi funkcionalnom u braku sa R. K., a koji brak da je formalno razveden …, da bi u isto vrijeme, i to najmanje od 2012., bio u emotivnoj vezi i svojevrsnoj životnoj zajednici sa tužiteljicom, te tužiteljica da je zasigurno znala, da za vrijeme trajanja njene veze sa A. K., brak R. K. i A. K. nije razveden, već da je isti razveden donošenjem presude 16. veljače 2015., te na dan kada A. K. da je zaprimio tu odluku suda, da je umro njegov otac, a što da je bilo razlogom da je brak između tužiteljice i A. K. sklopljen nakon godinu dana, odnosno 14. ožujka 2016.

7. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje, da iako brak sada pokojnog A. K. i tužiteljice u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora, 27. kolovoza 2015., i njegove provedbe u zemljišnim knjigama suda, 1. rujna 2015., još uvijek nije bio formalno sklopljen, među njima da je postojala zajednica života kao i emotivna veza, pa da je predmetna nekretnina svakako stečena za vrijeme trajanja zajednice između sada pokojnog A. K. i tužiteljice, te, obzirom na vrijeme stjecanja predmetne, sada pokojni A. K. da nije bio u braku sa R. K., budući da je taj brak razveden presudom od 16. veljače 2015., ali isto tako, sada pokojni A. K. da nije bio u braku niti sa tužiteljicom, budući da je taj brak nesporno sklopljen 14. ožujka 2016., slijedom čega, predmetna nekretnina, a u skladu s odredbom članka 248. Obiteljski zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – dalje ObZ), da ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i sada pokojnog A. K., koji da je predmetnu nekretninu stekao prije nego da je tužiteljica sa njim stupila u brak.

8. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje, a obzirom da je tužiteljici i to od najmanje 2011. bilo poznato da je sada pokojni A. K. bio u braku do 16. veljače 2015., da zajednica života, odnosno veza, između tužiteljice i sada pokojnog A. K. nije proizvodila nikakve imovinsko pravne učinke najmanje do dana 17. veljače 2015., jer da se radi o vezi u kojoj je najmanje jedan od partnera i dalje u aktualnom braku, pa kako predmetna nekretnina da je kupljena 27. kolovoza 2015., to ista nekretnina da ne može predstavljati izvanbračnu stečevinu tužiteljice, jer da se u tom trenutku, a u skladu s odredbom članka 3. ObZ-a, ne radi o zajednici koja da je trajala najmanje tri godine.

9. Kada je osnovom valjano utvrđenog činjeničnog stanja i ispravno zaključio, da predmetna nekretnina ne predstavlja niti izvanbračnu, niti bračnu, stečevinu tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

10. To stoga, što je odredbom članka 248. ObZ/03 propisano, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom članka 3. ObZ/03 propisano, odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a koji zakon se, obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine primjenjuje u konkretnom slučaju, kako je taj zakon obrazloženjem svoje presude ispravno primijenio i sud prvog stupnja, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, obzirom da iz stanja spisa predmeta i izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja proizlazi, da je sada pokojni A. K. nekretninu, koja je predmet ovog postupka, kupio 27. kolovoza 2015., a brak između njega i tužiteljice da je sklopljen 14. ožujka 2016., to predmetna nekretnina, a pozivom na odredbu članka 248. ObZ/03, nije stečena za vrijeme bračne zajednice stranaka, a niti je stečena u izvanbračnoj zajednici stranaka, jer, obzirom na dikciju odredbe članka 3. ObZ/03, veza između sada pokojnog A. K. i tužiteljice, koja je trajala nakon razvoda braka sada pokojnog A. K., 16. veljače 2015., pa do kupnje predmetne nekretnine 17. veljače 2015., obzirom na njezino trajanje, a u kojoj zajednici nije rođeno zajedničko dijete, nije ispunjavala zakonske uvijete da bi ista veza činila izvanbračnu zajednicu stranaka, a kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Prema tome žalbenim navodima tužiteljice – kojima ista u biti pogrešno smatra da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju trebao primijeniti Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 75/14), stupanjem na snagu kojeg zakona da je prestao važiti ObZ/03, a odredbom članka 11. stavka 1. kojeg zakona da je propisano, odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, pa imajući u vidu navedenu odredbu članka 11. stavka 1. navedenog zakona, kao i činjenicu da je zajednica pokojnog A. K. i tužiteljice nastavljena brakom, to da su ispunjene zakonske pretpostavke da se njihovoj zajednici prizna status izvanbračne zajednice, pa da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je svojom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se žaliteljica, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Žaliteljici je, a u odnosu na njezine žalbene navode, za navesti, da, suprotno njezinim žalbenim navodima, Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 75/14) nje niti bio u primjeni.

14. Naime, rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3101/2014 i drugim donesenim na sjednici Ustavnog suda održanoj 15. ožujka 2016. obustavljen je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 75/14), te je utvrđeno da je rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3101/2014 i dr. od 12. siječnja 2015 prestalo važiti 1. studenog 2015., danom stupanja na snagu Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15).

15. Iz obrazloženja naprijed navedenog rješenja, između ostalog, proizlazi, da je Ustavni sud na sjednici održanoj 12. siječnja 2015. donio rješenje broj U-I-3101/2014 i dr., kojim je točkom I. izreke pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 75/14), točkom II. izreke je na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o suglasnosti s Ustavom Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 75/14) privremeno obustavljeno izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 75/14), a točkom III. izreke je odlučeno, na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske iz točke II. izreke ovog rješenja primjenjuje se Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13).

16. Nadalje, iz obrazloženja istog rješenja proizlazi, da je Hrvatski sabor na sjednici održanoj 18. rujna 2015. donio novi Obiteljski zakon, koji da je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 103 od 28. rujna 2015., člankom 561. kojeg Zakona da je propisano, da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 75/14 i 5/15), dok člankom 562. istog Zakona da je propisano, ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. studenog 2015. Sukladno tome, ObZ/14 da je prestao važiti stupanjem na snagu ObZ/15, to jest 1. studenog 2015.

17. Imajući u vidu navedeno, obzirom da Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 75/14) nije bio u primjeni, to je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ispravno postupio, kada je u konkretnom slučaju primijenio odgovarajuće odredbe ObZ/03.

18. Prema tome, žalba, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

19. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužiteljice i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

20. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tuženih ad. 1) i ad. 2) odgovora na žalbu tužiteljice) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

22. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 25. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.