REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 377/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. E., Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. M. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1370/18-2 od 16. listopada 2018., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1370/18-6 od 20. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-436/14-84 od 23. srpnja 2018., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 436/2014-101 od 22. srpnja 2019., u sjednici održanoj 25. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice R. E. iz Z., OIB: ... koji glasi: "I. Utvrđuje se da je ugovorom zaključenim između tužiteljice i tuženika 31. svibnja 2009. i dodatkom istog ugovora od 1. srpnja 2011. uspostavljen radni odnos na neodređeno vrijeme.

II. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu od 31. svibnja 2009. i pripadajućeg dodataka ugovoru od 1. srpnja 2011., nezakonit i da ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku H. M. d.o.o. u Z., OIB: ... vratiti tužiteljicu R. E. iz Z., OIB: ... na poslove Novinara I za izdanje J. l., u roku od osam dana.

IV. Tuženik H. M. d.o.o. u Z., OIB: ... je dužan platiti tužiteljici R. E. iz Z., OIB: ... po osnovi neisplaćene razlike plaće iznos od 213.725,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

V. Tuženik H. M. d.o.o. u Z., OIB: ... je dužan platiti tužiteljici R. E. iz Z., OIB: ... po osnovi bruto plaće iznos od 360.434,71 kuna za razdoblje od 26. rujna 2013. do 30. lipnja 2015., sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

VI. Nalaže se tuženiku H. M. d.o.o. u Z., OIB: ... naknaditi tužiteljici R. E. iz Z., OIB: ... trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana."

II. Nalaže se tužiteljici R. E. iz Z., OIB: ... naknaditi tuženiku H. M. d.o.o. u Z., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 69.460,00 kuna, u roku od osam dana.“

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila ovom revizijskom sudu da preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da navedenu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Postupajući po odredbi čl. 391. st. 2. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je Ugovorom sklopljenim između nje i tuženika od 31. svibnja 2009. i dodatkom tog Ugovora od 1. srpnja 2011. uspostavljen radni odnos na neodređeno vrijeme, da je otkaz ugovora o radu od 31. svibnja 2009. i dodatka Ugovoru od 1. srpnja 2011. nezakonit te da ne proizvodi pravne učinke. Tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtjeva od tuženika da je vrati na rad na poslove Novinara I za izdanje J. l. i da joj isplati iznos od 213.725,00 kn po osnovi neisplaćene plaće te iznos od 360.434,71 kn po osnovi bruto plaće.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su stranke 31. svibnja 2009. sklopile Ugovor kojim su ugovorile da će tužiteljica za tuženika obavljati poslove koji ulaze u djelokrug poslova-Novinar I za izdanje J. l.

- da je čl. 1. Ugovora ugovoreno da je tužiteljica autor/izvođač u statusu samostalne djelatnosti i da je slijedom navedenog ona osobno obveznik plaćanja doprinosa, poreza na dohodak i prireza,

- da su stranke u čl. 1.2. ugovorile da tim Ugovorom ne zasnivaju radni odnos i da će tužiteljica poslove obavljati u vlastitim radnim prostorija i vlastitim sredstvima rada, osim kada obavljanje poslova zahtjeva njeno prisustvo u prostorijama tuženika kao naručitelja te da će tužiteljica poslovima posvetiti radni angažman u onolikom trajanju koliko je potrebno za pravovremeno i kvalitetno izvršavanje ugovorenih poslova, ali ne u trajanju kraćem od onoga koje bi u obavljanju poslova bila dužna posvetiti osoba u radnom donosu s naručiteljem,

- da su u čl. 4.1. Ugovora stranke ugovorile da bruto naknada za obavljane poslova autoru/izvođaču (tužiteljici) predstavlja umnožak boda i tarife pojedine vrste usluga sukladno važećem cjeniku Društva na zadani dan u mjesecu i isplaćuje se u rokovima i na način opisan Općim uvjetima i da tako utvrđeni iznos ne sadrži porez na dodanu vrijednost,

- da su u čl. 9.1. ugovorile da stranke mogu sporazumno raskinuti Ugovor u svako doba, a u čl. 9.2. da svaka strana može redovno otkazati Ugovor uz otkazni rok od tri mjeseca koji teče od dana dostave odluke o otkazu, odnosno predaje pošti izjave naslovljene na adresu iz ugovora ako dostava nije bila moguća,

- da je navedeni Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i da se primjenjuje od 1. srpnja 2009.,

- da je dodatkom Ugovora od 1. srpnja 2011. tužiteljica kao autor/izvođač imenovana na funkciju urednika rubrike I tiskanog izdanja J. l. na razdoblje od dvije godine,

- da je čl. 2.4. gore navedenog dodatka ugovoreno da se ni njime ne zasniva radni odnos i da je čl. 7.2. ugovoreno da u slučaju otkaza dodatka iz bilo kojeg razloga tužiteljica nastavlja obavljati poslove prema osnovnom Ugovoru, odnosno da otkaz dodatka ne utječe na otkaz osnovnog Ugovora,

- da je 20. lipnja 2013. tuženik otkazao Ugovor od 31. svibnja 2009. i dodatak Ugovora od 1. srpnja 2011. s otkaznim rokom od 3 mjeseca i pravom na isplatu dodatne naknade u visini tromjesečne naknade, s time da ta obavijest ne sadrži razloge otkaza,

- da je tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora od 31. svibnja 2009. pravnica tuženika pojasnila da se s njom sklapa ugovor o djelu, a da se to kasnije može promijeniti u ugovor o radu kada se uvjeti promijene na bolje,

- da je tužiteljica redovito dolazila u prostorije tuženika, da je za obavljanje ugovorenih poslova koristila sredstva rada u vlasništvu tuženika, da je postupala u skladu s uputama i nalozima tuženika, da je koristila godišnji odmor prema utvrđenom rasporedu, ali da nije dobivala rješenje za korištenje godišnjeg odmora i da je obavljala dežurstva.

8. Na temelju tih činjenica nižestupanjski su sudovi ocijenili da volja stranaka u trenutku sklapanja Ugovora od 31. svibnja 2009. i njegova dodatka od 1. srpnja 2011. nije bila sklapanje ugovora o radu, već upravo Ugovora o djelu i to neovisno od činjenice što je tužiteljica posao obavljala u prostorijama tuženika, na njegovim sredstvima rada, što je koristila godišnji odmor prema rasporedu i što je postupala po nalozima i uputama nadređenih osoba. Takav zaključak nižestupanjski sudovi su obrazložili time da utvrđeni način rada sam po sebi ne dokazuje radno-pravni status tužiteljice s obzirom na to da navedene činjenice mogu činiti i obilježja rada po autorskim ugovorima u raznim modalitetima njihova ispunjenja te nisu vezani samo za ugovore o radu. Navedeno proizlazi i iz činjenice da su stranke izrijekom ugovorile da ne sklapaju radni odnos te da Ugovor od 31. svibnja 2009. i njegov dodatak od 1. srpnja 2011. nemaju bitna obilježja ugovora o radu, kao i iz iskaza same tužiteljice, iz kojeg proizlazi da su joj i pravnica tuženika i osoba s kojom je u ime tuženika pregovarala o uvjetima sklapanja ugovora naglasili da se ne sklapa ugovor o radu već ugovor o djelu. Zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je između stranaka uspostavljen radni odnos na neodređeno vrijeme nižestupanjski sudovi su obrazložili pozivanjem na odredbe čl. 10. st. 2., čl. 13. i čl. 129. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 73/13, dalje: ZOR) u vezi s čl. 247. i čl. 249. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05. i 41/08, dalje: ZOO). S obzirom na to da su stranke ugovorile mogućnost otkazivanja na način kako je to učinio tuženik, odbijen je i zahtjev na utvrđenje da je otkaz Ugovora i njegova dodatka nezakonit te samim time tužiteljica nema pravo na isplatu plaće zbog nezakonitog otkaza. Tuženik je u cijelosti za utuženi period isplatio naknadu na koju je tužiteljica imala pravo na temelju Ugovora od 31. svibnja 2009. i njegova dodatka od 1. srpnja 2011. te je slijedom navedenog odbijen i taj dio tužbenog zahtjeva.

9. Neosnovano tužiteljica u reviziji osporava pobijanu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužiteljica navodi da je njezin rad kod tuženika imao sva obilježja stalnog radnog odnosa te da je samim time materijalno pravo pogrešno primijenjeno s obzirom na to da je Ugovor od 31. svibnja 2009. i njegov dodatak od 1. srpnja 2011. fiktivan, a da su stranke zapravo izvršavale prava i obveze iz ugovora o radu. Međutim, suprotno navodima iz revizije, i po ocjeni ovog suda, predmetni Ugovor i njegov dodatak sadržajno predstavljaju autorski ugovor, a u prilog navedenom ukazuje i to da je tužiteljica novinarski posao obavljala kao samostalnu djelatnost te da je kao samostalni novinar i bila upisan u registar slobodnih zanimanja. Sama činjenica što je tužiteljica u pravilu svakodnevno dolazila u prostorije tuženika neodlučna je s obzirom na gore navedena utvrđenja nižestupanjskih sudova, koji su pravilno ocijenili da u konkretnom slučaju nije došlo do sklapanja ugovora o radu, već autorskog ugovora iz čl. 52. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine br. 167/2003 i 79/2007, dalje:ZAUSP) s obzirom na to da se tužiteljica kao slobodni novinar i vanjski suradnik obvezala za tuženika pisati autorske članke, koje je tuženik trebao objavljivati. U prilog gore navedenom ukazuje i to da je tužiteljici prilikom sklapanja predmetnog Ugovora naglašeno da se ne sklapa ugovor o radu već upravo ugovor o djelu, pa je samim time i prava volja ugovornih strana u smislu odredbi čl. 247. i 249. ZOO bila usmjerena na sklapanje ugovora o djelu, a ne ugovora o radu te da je tužiteljica od sklapanja predmetnog Ugovora tuženiku ispostavlja račune za obavljeni posao i da je sama isplaćivala doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

10. Slijedom navedenog, činjenica da je tuženik otkazao predmetni Ugovor i njegov dodatak ne čini odluku o otkazu nezakonitom s obzirom na to da iz čl. 9. predmetnog Ugovora i čl. 7. njegova dodatka proizlazi pravo svake ugovorne strane da ih otkaže pa tuženik nije postupao nezakonito, već u skladu sa sklopljenim Ugovorom i njegovim dodatkom.

11. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu te je odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 25. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.