Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-28/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić. predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja F. I. /OIB:…/ iz B., kojeg zastupa I. G. L., odvjetnica iz Odvjetničkog društva R. i k. iz S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB:…/ za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državnom odvjetništvu iz K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-483/2016 od 21. listopada 2022. i žalbi tuženice protiv odluke o troškovima, sadržane u istoj presudi, u sjednici 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-483/2016 od 21. listopada 2022. pod stavkom III. izreke i dijelu odluke o parničnim troškovima s kojim tužitelj nije uspio u prvostupanjskom postupku.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje odluka o parničnim troškovima sadržana u stavku IV. izreke presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-483/2016 od 21. listopada 2022., u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.614,06 kn / 745,11 eura[1] sa zateznim kamatama.

IV. Uvažava se žalba tuženice kao djelomično osnovana, preinačuje odluka o parničnim troškovima sadržana u stavku IV. izreke presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-483/2016 od 21. listopada 2022., u dijelu kojim je naloženo 1 Fiksni tečaj – 7,53450 kn za jedan euro

tuženici naknaditi tužitelju daljnji iznos od 1.510,94 kn / 200,53 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.510,94 kn / 200,53 eura sa zateznim kamatama od 21. listopada 2022. do isplate.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 10,55 eura / 79,50 kn, u roku 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznosa od 113,87 eura / 858,00 kn na ime troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelja:

- na ime razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. iznos od 967,09 kn bruto/ 128,35 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 71,83 kn počev od 16. listopada 2011. do isplate i na iznos 895,26 kn počev od 16. lipnja 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće (stavak I. izreke),

- na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. iznos od 2.686,37 kn bruto/ 356,54 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos 4,21 kn od 16. siječnja 2012., 86,39 kn od 16. veljače 2012., 42,74 kn od 16. travnja 2012., 64,43 kn od 16. siječnja 2013., 68,57 kn od 16. kolovoza 2013., 13,40 kn od 16. rujna 2013., 36,01 kn od 16. siječnja 2014., 6,72 kn od 16. veljače 2014., 30,72 kn od 16. svibnja 2014., 199,54 kn od 16. kolovoza 2014., 491,71 kn od 16. rujna 2014., 154,38 kn od 16. siječnja 2015., 215,19 kn od 16. veljače 2015., 676,32 kn od 16. rujna 2015., 55,46 kn od 16. studenog 2015., 424,38 kn od 16. siječnja 2016., 116,20 kn od 16. veljače 2016., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotnih poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće (stavak II. izreke),

- i naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.125,00 kn/ 945,65 eura sa zateznim kamatama od 21. listopada 2022. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena (stavak IV. izreke).

1.1. Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa po osnovi razlike u plaćama za prekovremeni rad /preko iznosa od 967,09 kn bruto /123,35 eura do iznosa od 15.024,12 kn bruto/1.994,04 eura/ i po osnovi naknada plaća za godišnji odmor /preko suđenog iznosa od 2.686,37 kn bruto /356,54 eura/ do iznosa od 3.110,08 kn bruto /412,78 eura/ (stavak III. izreke).

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno da se tužba za potraživanje isplate po osnovi jubilarne smatra povučenom.

2. Protiv presude pod stavkom III. izreke i dijelu odluke o parničnim troškovima s kojim nije uspio u prvostupanjskom postupku, žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kn. 3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv odluke o parničnim troškovima pod stavkom IV. izreke žali se tuženica iz razloga određenog člankom 353. stavkom 1. točkom 3. ZPP-a.

5. Tuženica predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 124,43 eura / 937,50 kn.

5.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužitelja je neosnovana.

7. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

Odluka na žalbu tužitelja

8. Predmet spora po konačno specificiranom tužbenom zahtjevu jest isplata iznosa od 15.024,12 kn bruto (razlika u plaćama od 1. lipnja 2011. do 1. lipnja 2016. po osnovi prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama), iznosa od 3.110,08 kn bruto (naknada za godišnji odmor od 1. prosinca 2012. do zaključno sa siječnjem 2016.), sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

9. Nije sporno da je tužitelj (djelatna vojna osoba - pripadnik HKOV, Gardijska Oklopno-mehanizirana brigada s mjestom službe u Našicama) u razdoblju od 1. rujna 2011. do 31. siječnja 2016. radio prekovremeno, noću, subotom i nedjeljom, da je tuženica vodila dnevnu evidenciju o radu tužitelja, da je tužitelj upoznat sa dnevnim evidencijama radnog vremena, a niti izbor mjerodavnog materijalnog prava (članak 10. stavak 3. Zakona o obrani /Narodne novine, broj: 33/2002., 58/2002., 76/2007./, članak 96. stavak 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007., 88/2009./, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika /Narodne novine, broj: 118/2009., 118/2012./, Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće /Narodne novine, broj: 50/2008., koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće /Narodne novine, broj: 142/2008., 118/2009., 99/2012./, članak 136. i članak 155. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 73/2013., 75/2015., 50/2016./ i Odluka o rasporedu radnog vremena /Narodne novine, broj: 66/2014, 23/2015., 84/2015./).

10. Sporna je po žalbi tužitelja primjena pravila o teretu dokazivanja i materijalnog prava u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 14.057,03 kn po osnovi prava na povećanu plaću za prekovremeni rad i iznosa od 423,71 kn po osnovi razlika u naknadi za godišnji odmor (ukupno 14.480,74 kn), utoliko što tvrdi da se iz dostavljenih Dnevnih evidencija o njegovu radu ne vidi po kojoj su osnovi i jesu li korišteni slobodni dani, kako je to utvrdio vještak, da se "evidencija o radnom vremenu donosi na temelju pisanih naloga zapovjednika …. da tuženica nije dostavila naloge za korištenje slobodnih dana za utuženo razdoblje … da prvostupanjski sud stečeno uvjerenje opravdao logičkim razlozima … da je teret dokazivanja za što su iskorišteni slobodni dan na tuženici …", i u prilog istima se poziva na odluke županijskih sudova (poslovni broj Gž R-202/2019 od 29. svibnja 2019., Gž R-144/2019-2 od 24. listopada 2019. i druge) i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (Gž-2919/2012 od 30. listopada 2012.), za koje smatra da podržavaju njegovo shvaćanju tereta dokazivanja iskorištenosti slobodnih dana s osnove prekovremenog rada i primjene materijalnog prava.

11. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom III. izreke u granicama žalbenih navoda tužitelja nije utvrđena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, članak 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, a niti bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Savjesno i brižljivo je prvostupanjski sud ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i za svoju odluku dao jasne razloge koji ne proturječe stanju spisa.

12. Tumačenje činjenica po tužitelju i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a niti pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod stavkom III. izreke.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, činjenica da tuženica nije dostavila naloge da je koristio slobodne dane s osnova preraspodjele radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada za predmetno razdoblje, ne znači da vještak u obračunu nije bio dužan, kako mu je naložio prvostupanjski sud uzeti u obzir iskorištene slobodne dane, koji su naznačeni u Dnevnim evidencijama radnog vremena tužitelja za predmetno razdoblje (rujan 2011. - svibanj 2014.).

14. Tužitelj nije uspio kompromitirati činjenicu da je kroz predmetno razdoblje koristio 158 slobodnih dana po osnovi prekovremenog rada, 19,67 dana za stražu, 13,40 za pet dana u tjednu i 1 slobodan dan za vikend, 14 dana za dežurstvo i 31 dan za teren, vježbu i PZS, koja proizlaze iz Dnevnih evidencija njegovog radnog vremena, odnosno 2. Varijante osnovnog nalaza i mišljenja vještaka, utemeljenog na Dnevnim evidencija tužiteljevog radnog vremena, niti je u prilog suprotnom predlagao izvođenje dokaza, osim dopune nalaza i mišljenja izrađene po njegovom prijedlogu da se obračun neplaćanih sati rada izvrši na bazi 8 sati prekovremenog rada na terenu i da se ne umanjuje za korištene slobodne dane, a na kojem obračunu je prvostupanjski sud pravilno otklonio temeljiti presudu.

15. Prema tome, nije u pravu tužitelj kad tvrdi da prihvaćanje 2. Varijante osnovnog nalaza i mišljenja, odnosno otklanjanje 1. Varijante osnovnog nalaza i mišljenja, kojom prekovremeni rad nije umanjen za korištene slobodne dana (list 298. spisa) i Varijante iz dopune nalaza i mišljena izrađene po prijedlogu tužitelja (list 318. - 322. spisa) po prvostupanjskom sudu nije opravdano logičkim razlozima.

16. Naprotiv, i po ocijeni drugostupanjskog suda, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, nakon što je tuženica dokazala preraspodjelu radnog vremena slobodnim danima po osnovi prekovremenog rada, straže, dežurstva, priznati slobodni dani za 5 dana u tjednu i 1 za vikend, slobodne dani za rad na terenu, vježbu, PZS, na tužitelju je bilo dokazati da evidencijom tuženice nisu obuhvaćeni svi sati prekovremenog rada, odnosno da nije obavljena preraspodjela radnog vremena slobodnim danima po osnovi prekovremenog rada, u čemu očito nije uspio.

17. Bez utjecaja je na donošenje konačne odluke i pozivanje tužitelja na odluke drugih sudova i stav iskazan u odluci Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske za koje drži da podržava njegovog shvaćanje, s obzirom da u većem broju sudskih odluka, u istim ili sličnim situacijama, prevladavaju shvaćanje podudarna sa iskazanim u prvostupanjskoj presudi, s kojim je suglasan drugostupanjski sud.

18. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu pozivanja na pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a niti pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 14.480,74 kn/bruto (14.057,03 kn po osnovi prava na povećanu plaću za prekovremeni rad i iznosa od 423,71 kn po osnovi razlika u naknadi za godišnji odmor), a niti pozivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava vezano za troškove prvostupanjskog postupka za koje mu nije priznata naknada na teret tuženice, koje tužitelj temelji na uvjerenju da je trebao biti prihvaćen i dio glavnog tužbenog zahtjeva pod stavkom III. izreke.

19. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

20. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 483/2016 od 21. listopada 2022. pod stavkom III. izreke i dijelu odluke o parničnim troškovima s kojim tužitelj nije uspio u prvostupanjskom postupku, nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao pod stavcima I. i II. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

Odluka na žalbu tuženice protiv odluke o parničnim troškovima (stavak IV. izreke).

21. Po žalbi tuženica sporna je odluka o parničnim troškovima pod stavkom IV. izreke, utoliko što ista tvrdi da po prvostupanjskom sudu nije pravilno utvrđen ukupan iznos troškova tužitelju, a niti pravilno primijenjena odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a, da je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a trebalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova i naložiti mu da tuženici naknadi pripadajući parnični trošak.

22. Žalba je djelomično osnovana.

23. Naime, kako se tužitelj koristio pravom na podnošenje stupnjevite tužbe (članak 186. b stavak 2. ZPP-a) koja je uvedena kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi (članak 186. stavak 1. ZPP-a), tako što je pored takozvanog manifestacijskog zahtjeva koje je u tužbi određeno postavio, istakao i nespecificirani kondemnatorni zahtjev, kojeg je kvalitativno i kvantitativno odredio podneskom od 17. siječnja 2022. (list 342. - 346. spisa), nakon što je tuženica po nalogu suda dostavila potrebnu dokumentaciju, to je za odluku o parničnim troškovima mjerodavna vrijednost predmeta spora novčanog potraživanja iz drugog glavnog zahtjeva (članak 35. ZPP-a) postavljenog podneskom od 17. siječnja 2022., odnosno iznos od 18.134,20 kn (članak 186. b stavak 4/2., članak 37. stavak 1. ZPP-a).

24. Pravilima o naknadi parničnih troškova je propisano:

- da iste troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice, uključujući i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a);

- da je sud dužan kod ocjene potrebitosti troškova voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155. stavak 1. ZPP-a), propisanim tarifama (članak 155. stavak 2. ZPP-a) i primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT) koja je na snazi u vrijeme odlučivanja o troškovima (Tbr. 48/3. OT),

- i da će sud ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP-a /članak 27. i članak 117. stavak 3. ZID ZPP-a/2019/);

25. Prema stanju spisa potrebni su bili troškovi tužitelja na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku (članak 155. ZPP-a) u iznosu od 7.812,50 kn (sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 100 bodova /Tbr. 28. OT/, tužbe - 100 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 19. veljače 2018. - 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, podneska od 17. siječnja 2022. - 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, pristup na ročište zakazano za 20. veljače 2018. - 25 bodova /Tbr. 9/5. OT/, zastupanje na ročištu 20. ožujka 2018. - 50 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 13. rujna 2022. - 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/ i 21. listopada 2022. - 50 bodova /Tbr. 9/3. OT/ ili ukupno 625 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 6.250,00 kn + 1.562,50 kn na poreza na danu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 7.812,50 kn).

26. Ostali podnesci i radnje nisu bile potrebne budući da odredba članka 155. stavak 1. ZPP-a u svojoj podlozi ne podrazumijeva troškove podnesaka kojim se dopunjuju podneseni prigovori ili dopunjuju činjenični navodi, podneske u kojima se ponavljaju već izneseni navodi, a niti podneske koji po svojoj svrsi nisu dispozitivni.

27. Potreban je bio i trošak vještačenja u iznosu 5.500,00 kn, koji je platio tužitelj (list 140., 276. i 351. - 352. spisa), odnosno ukupan trošak u iznosu 13.312,50 kn (zastupanje u prvostupanjskom postupku - 7.812,50 kn + 5.500,00 kn - plaćeni troškovi vještačenja).

28. Tužitelj je u konačnici uspio 50,73 % (osnova 100% + visina 1,46% = 101,46% : 2 = 50,73 %), a tuženica 49,27%, što znači da je tuženica dužna naknaditi tužitelju 1,46 % (50,73% - 49,27% - 1,46 %) troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odnosno iznos od 114,06 kn (1,46% od 7.812,50 kn).

29. Neovisno o uspjehu u postupku tužitelju pripadaju troškovi izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u plaćenom iznosu od 5.500,00 kn s obzirom da se bez činjenica utvrđenih izvođenjem tog dokaza nije mogla donijeti konačna meritorna odluka.

30. Stoga je tuženica dužna naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 745,11 eura / 5.614,06 kn (114,06 kn + 5.500,00 kn) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /21. listopada 2022./ do isplate, a što znači da je po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je tužitelju dosuđen trošak nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskog postupku u iznosu od 200,53 eura / 1.510,94 kn (preko iznosa od 114,06 kn do iznosa od 1.625,00 kn).

31. Iz navedenih razloga ne mogu se prihvatiti tvrdnje tuženice da bi za odluku o zahtjevu tužitelja za naknadu parnični troškova bila mjerodavan odredba članka 154. stavka 1. ZPP-a, da bi prema okolnostima predmetnog spora tužitelj bio dužan tuženici naknaditi njezine troškove postupka i sam snositi svoje parnične troškove, da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška koji je platio za izvođenje dokaza financijskim vještačenje, već eventualno samo razmjerni dio prema odredbi člana 154. stavak 2. ZPP-a i da stankama ne pripada pravo na nagradu za pristup ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja, očito ispuštajući iz vida Tbr. 9/5. OT. 32. Razmjerno uspjehu u žalbenom postupku tuženici (21,20%) pripada pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 10,55 eura / 79,50 kn. Naime, prema vrijednosti predmeta spora osporavane odluke o parničnom trošku (7.125,00 kn), trošak sastava žalbe iznosi 375,00 kn (Tbr. 10. točka 5. OT u vezi s člankom 163. i člankom 167. stavkom 1. ZPP-a), odnosno razmjerno ostvarenom uspjehu 10,55 eura / 79,50 kn (21,20% od 375,00 kn).

33. Prema tome, tužitelj je dužan naknaditi tuženici trošak predmetne žalbe u iznosu od 10,55 eura / 79,50 kn. Zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg troška žalbenog postupka u iznosu od 113,87 eura / 858,00 kn nije osnovan jer nije u skladu sa OT- om (Tbr. 10/5. OT) i ostvarenim uspjehom s predmetnom žalbu protiv odluke o troškovima (prema odredbi članka 167. stavku 1. ZPP-a rješenja s obzirom da se tuženica nije istovremeno žalila i protiv odluke o glavnoj stvari).

34. Zaključno, tuženica je dužna naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 745,11 eura / 5.609,50 kn sa zateznim kamatama od 21. listopada 2022. do isplate, a tužitelj tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 10,55 eura / 79,50 kn, zbog čega je odlučeno kao u stavcima III., IV., V. i VI. izreke (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak III., članak 380. točka 3. ZPP-a za stavak IV., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavke V. i VI.).

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.