Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-13/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, ministarstvo, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-244/2022-32 od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-244/2022-32 od 3. studenog 2022.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.270,00 kn/1.494,00 eur[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci od 01.10.2017. g. do isplate (toč. I.), te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 13.600,00 kn/1.805,03 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate (toč. II).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine, ili preinači, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

6. Nakon ukidnog rješenja ovoga suda poslovni broj Gž R-3217/2021-2 od 19. siječnja 2022., sud prvog stupnja izveo je sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj sud, čime je postupio sukladno odredbi čl. 377 st. 2 ZPP-a.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Ovo jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe čl. 8. ZPP i za svoje je utvrđenje dao jasne i obrazložene razloge, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:

-da je tužitelj prema Rješenju o rasporedu s danom 01. srpnja 2017. raspoređen na radno mjesto stariji pravosudni policajac u upravu, služba, odjel, Područna jedinica Odsjek osiguranja u Z., Ispostava –Pododsjek osiguranja u G. Z.;

-da se štetni događaj zbio na način opisan po tužitelju, dana 13. veljače 2019., kada je tužitelj krenuo u obilazak prostorija, koristeći baterijsku lampu koja se uobičajeno koristi u radu, kako bi se provjerilo da li je negdje upaljeno svjetlo, da je lampa prestala raditi, da je pokušao potražiti mobitel kojim bi osvijetlio put, pridržao se za zid, ali mu se noga izmaknula, pokleknuo je i izvrnuo nogu;

-da se događaj odigrao upravo u vrijeme kako tužitelj navodi potvrđuju i činjenice koje navodi-da je nazvao šefa R. i rekao što se dogodilo te da je nazvao dežurnu K. N. i M. M. koji je potvrdio svojim iskazom vjerodostojnost iskaza tužitelja navodeći da je tužitelja neposredno po nastanku ozljede prevezao do bolnice, da je tužitelj šepao i svjedok mu je pomogao doći do vozila i iz vozila te da je došao po tužitelja nakon obavljenog liječničkog pregleda;

-da i same ozljede utvrđene vještačenjem potvrđuju da se događaj odigrao na način kako ga tužitelj opisuje, te je zbog svega navedenoga, nebitan navod o razlozima bolovanja tužitelja (bolest).

10. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada je tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan, pozivom na odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19), kojom je propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, te čl. 25 Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14 17/14 i 154/14), kojim je propisano u stavku prvom, da ozljeda na radu i profesionalna bolesti koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. članka 25. je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice nije dokazao da je predmetni štetni događaj bio posljedica krajnje nepažnje tužitelja, odnosno da se ozlijedio iz razloga što nije upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki čovjek prosječnih sposobnosti. Tuženik nije dokazao da bi tužitelj bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno da je doprinio nastanku istog.

11. I ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da ne postoji odgovornost tužitelja za nastali štetni događaj jer je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja uobičajenih poslova tužitelja po nalogu neposredno nadređenih. Naime, uobičajeni posao tužitelja jest noćni pregleda prostora i hodanja pritom niz stepenice, pa postoji i mogućnost poskliznuća bez obzira na uloženu pažnju, posebno stoga što uvidom u fotografije stepenica i iz opisa stepenica tužitelja proizlazi da je veći dio stepenica pokriven tepihom, a manji dio nije. Kako je tužitelj jasno naveo, a tuženik nije osporio-da se noću koristi baterijska lampa za osvjetljavanje puta, iz razloga da se uoči je li u nekoj prostoriji upaljeno svjetlo, navedeno predstavlja dodatni rizik kod obavljanja posla tužitelja. Tužitelj je svoj povjereni mu posao obavljao na uobičajen način, uz primjenu opreme koju mu je povjerio tuženik, te nije činio nikakve radnje ili kretnje koje bi bile neuobičajene i rizične. Pritom sud pravilno utvrđuje da je tužitelju prestala raditi baterijska lampa, da se primio za zid, ali mu je noga proklizala te je zadobio ozlijede opisanu u liječničkoj dokumentaciji.

12. Stoga se ne mogu prihvatiti kao osnovanim žalbeni navodi da tuženik nije odgovoran za nastali štetni događaj I štetu, već je štetni događaj isključivo posljedica krajnje nepažne tužitelja, da tuženik ne može biti odgovoran za štetu nastalu opisanom dinamikom događaja po tužitelju, posebice obzirom da nije proveden očevid na licu mjesta, a osim toga, da se nije radilo o ozljedi na radu, jer je kao razlog bolovanja tužitelja upisano: bolest.

13. Na ročištu održanom dana 15. srpnja 2022. stranke su izričito iskazale da ne stavljaju daljnje dokazne prijedloge, te su predložile da se glavna rasprava zaključi, pa ukazivanje na potrebu provođenja očevida, radi utvrđenja dinamike samog događaja, protivno je odredbi čl. 352 st. 1 ZPP-a, kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

14. Radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. M. M., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u štetnom događaju dana 13. veljače 2019. godine zadobio ozljedu lijevog gležnja, te da postoji uzročno posljedična veza između opisanog štetnog događaja i zadobivene ozljede. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu manje nestabilnosti lijevog gležnja te bolova nakon opterećenja. Ukupno smanjenje životne i radne sposobnosti kod tužitelja je ocjenjeno sa 1-2%. Primarni strah jakog intenziteta kod tužitelja je postojao u trenutku ozljede, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je jedan dan, srednje jakog intenziteta pet dana, slaboga intenziteta deset dana. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana ukupno te bolove jakog intenziteta u trajanju dvadeseti jedan dan. Bolovi koje danas trpi uključeni su u ocjenu trajnih posljedica. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna sedam dana po ozljeđivanju po jedan sat dnevno. Kod tužitelja nije došlo do naruženosti.

15. Tužitelj i tuženik nisu prigovarali nalazu i mišljenju vještaka,

16. Sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, i to temeljem članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, cijeneći težinu povrede i okolnosti slučaja, kao i pravičnu novčanu naknadu za imovinsku štetu temeljem članka 1095. stavak 1. ZOO-a, a sve u svezi s člankom 223. ZPP-a, kako je navedeno u izreci pobijane presude (11.270,00 kn/1.494,00 eur), visini kojoj u žalbi tuženik izričito ne prigovara.

17. Kako dakle žalbeni prigovori tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a, trebalo odlučiti kao u izreci.

18. Odluci o parničnom trošku tuženik određeno niti ne prigovara, pa istu ovaj sud i nije razmatrao.

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.