REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 961/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PRO KOLEKT d.o.o. Ljubljana, J. Turnograjske 6, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Vukovaru, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217, (pravni slijednik JADRANSKE BANKE d.d. Šibenik, Ante Starčevića 4, OIB 02899494784), kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4867/2013-3 od 7. lipnja 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-72/12 od 27. prosinca 2012., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4867/2013-3 od 7. lipnja 2016. se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zadru presudom poslovni broj P-72/12 od 27. prosinca 2012. odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena, te zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Odlukom o parničnim troškovima naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.600,00 kn. (toč. 2. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.500,00 kuna. (toč. 3. izreke).

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-4867/2013-3 od 7. lipnja 2016. prihvatio je žalbu tužitelja te preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.000.000,00 kn (desetmilijuna kuna) sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.000.000,00 kn teku od 7. ožujka 2007., a na iznos od 8.000.000,00 kn od 3. travnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje i od 1. siječnja 2016. do isplate po stopi od 8,05% godišnje, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 263.750,00 kn (dvjestošezdesettritisućesedam-stopedeset kuna), sve u roku od osam dana.“

3. Tako je suđeno u sporu radi vraćanja iznosa plaćenog kao dio kupovne cijene po Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između prodavatelja Jadranske banke d.d. Šibenik i kupca PRIMOŠTEN PRIMA CENTAR d.o.o. Primošten dana 5. ožujka 2007. radi prodaje nekretnina koje u naravi čine kompleks AUTO-KAMP ZABLAĆE po cijeni od 39.000.000,0 kuna. Tužba se temelji na tvrdnji da je kupac ispunio samo dio obveze i platio 10.000.000,00 kuna, pa je prodavatelj raskinuo ugovor izjavom o raskidu, nakon čega je tuženiku naloženo vratiti primljeni iznos.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 70/19, dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 80/22, dalje: ZID ZPP/22), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i odbaci tužbu, podredno preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, ili ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu, a tuženiku naložiti da tužitelju naknadi troškove odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Protiv drugostupanjske presude je dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, koju je tužitelj i podnio. Stoga je presuda ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, povrat iznosa plaćenog kao dio kupovne cijene po Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između prodavatelja Jadranske banke d.d. Šibenik i kupca PRIMOŠTEN PRIMA CENTAR d.o.o. Primošten dana 5. ožujka 2007. radi prodaje nekretnina koje u naravi čine kompleks AUTO-KAMP ZABLAĆE po cijeni od 39.000.000,0 kuna.

8.1. Među strankama je bilo sporno koje su pravne posljedice raskida ugovora, a sporna je i aktivna legitimacija tužitelja, odnosno je li kupac mogao ustupiti tražbinu koju ima prema prodavatelju nakon raskida ugovora ili je riječ o tražbini koja je neprenosiva, osim u slučaju prijenosa cijelog ugovora. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 361. i 362. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11i 78/15, dalje: ZOO) u vezi s raskidom ugovora, odredbe čl. 368. ZOO u vezi s pravnim učincima raskida ugovora, te odredbe čl. 80. i čl. 270. ZOO u vezi s navodnom ništetnošću ugovora o ustupu tražbine.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- dana 5. ožujka 2007. sklopljen je između prodavatelja Jadranske banke d.d. Šibenik i kupca PRIMOŠTEN PRIMA CENTAR d.o.o. Primošten, Ugovor o kupoprodaji nekretnina (dalje u tekstu: Ugovor) koje u naravi čine kompleks AUTO-KAMP

ZABLAĆE po cijeni od 39.000.000,00 kuna;

- kupac je djelomično ispunio obvezu tako što je vršio uplatu u dva navrata te platio ukupno 10.000.000,00 kuna;

- kupac je na temelju Ugovora u zemljišnim knjigama ishodio upis prava vlasništva na svoje ime;

- u vrijeme sklapanja Ugovora nekretnine su bile uknjižene na ime prodavatelja za cijelo, ali su stranke znale da se vodi spor u predmetu Republike Hrvatske protiv Jadranske banke d.d. radi utvrđenja prava vlasništva RH na 97/112 dijela nekretnine, o čemu je bila i izvršena zabilježba spora u zemljišnim knjigama;

- Ugovor je raskinut izjavom prodavatelja Jadranske banke d.d. upućene kupcu PRIMOŠTEN PRIMA CENTAR d.o.o. dana 20. kolovoza 2006.;

- kupac PRIMOŠTEN PRIMA CENTAR d.o.o. je dana 10. rujna 2009. sklopio ugovor o ustupu tražbine s trgovačkim društvom sa sjedištem u Švicarskoj, NLB InterFinanz AG;

- društvo NLB InterFinanz AG je ugovorom od dana 27. veljače 2012. tražbinu dalje ustupilo radi naplate ovdje tužitelju PRO KOLEKT d.o.o. Ljubljana;

- tuženik je nakon raskida Ugovora zatražio u zemljišniknjižnom postupku brisanje upisa prava vlasništva na nekretninama koje su bile predmetom Ugovora s imena kupca PRIMOŠTEN PRIMA CENTAR d.o.o., i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, ali je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1553/2009 preinačeno prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Z-6492/08 i odbijen prijedlog predlagatelja;

- presudom Općinskog suda u Šibeniku broj P-111/10 od 12. listopada 2010. odbijen je tužbeni zahtjev PRIMOŠTEN PRIMA CENTAR d.o.o. protiv tuženika Jadranske banke d.d. za utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji i isplata iznosa od 10.000.000,00 kuna po osnovi vraćanja iznosa primljenom po ništetnom ugovoru.

10. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju je navedeno da kupac nije ispunio svoju obvezu u roku, da rok nije bitan sastavni dio ugovora, pa ugovor nije raskinut po samom zakonu, te da je do raskida ugovora došlo izjavom prodavatelja o raskidu od 20. kolovoza 2006. Stoga stranke imaju pravo na povrat onoga što su dale u ispunjenju ugovora. Međutim tuženik ne može vratiti tužitelju nekretninu jer je njezinim vlasnikom postala Republika Hrvatska, a pravni slijednik kupca je opteretio nekretninu založnim pravom. Polazeći od pravila koja vrijede kod dvostranoobveznih ugovora prema kojemu ni jedna strana nije dužna ispuniti obvezu dok to ne učini i druga strana, ako druga strana ne može niti ima namjeru ispuniti obvezu na povrat prava vlasništva nekretnine, stjecatelj nije dužan vratiti primljeni iznos.

11. Drugostupanjski sud je na temelju činjenica utvrđenih pred prvostupanjskim sudom ocijenio da je u donošenju presude pogrešno primijenjena odredba članka 368. ZOO-a o učincima raskida ugovora zbog neispunjenja, te je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev.

11.1. U obrazloženju je navedeno da su pravne posljedice raskida ugovora oslobađanje obje stranke njihovih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (čl. 368. st. 1. i 2. ZOO). U slučaju da obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora (stavak 3.), dakle prema odredbi članka 358. stavka 1. ZOO-a. Tom zakonskom odredbom propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.

11.2. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iz isprava priloženih spisu posebno rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-541/10 od 21. travnja 2011., proizlazi da je tuženik zahtijevao prisilno ostvarenje svoje nenovčane tražbine prema Primošten Prima Centar d.o.o. na ponovan upis prava vlasništva na njegovo ime u zemljišnim knjigama upravo radi raskida ugovora o kupoprodaji. Stoga se ne može govoriti o tome da tužitelj ne može zahtijevati vraćanje onoga što je društvo Primošten Prima Centar d.o.o. dalo tuženiku na ime kupoprodajne cijene sve dok to društvo ne ispuni svoju obvezu i tuženiku omogući upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišne knjige.

11.3. Na temelju navedenog drugostupanjski sud je ocijenio kako je prema odredbi članka 368. stavka 2. ZOO-a tuženik dužan vratiti tužitelju, kao primatelju tražbine, ono što mu je dao kupac Primošten Prima Centar d.o.o. na ime djelomičnog ispunjenja ugovora. Ako kupac ne može vratiti prodavatelju (tuženiku) protučinidbu, prodavatelj ima pravo na naknadu štete koju je zbog toga pretrpio, ali o tome sud može odlučivati samo na njegov određeni zahtjev. Strana koja vraća novac, dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primio (stavak 5. članka 368. ZOO-a).

11.4. Zaključno je navedeno kako je tuženiku, jednako kao i kupcu Primošten Prima Centar d.o.o., bilo poznato da je u tijeku spor u kojem Republika Hrvatska traži utvrđenje svog prava vlasništva na razmjerno većem dijelu predmetne nekretnine. Stoga ta činjenica nije mogla utjecati na obveze ugovornih strana, pa je tuženik umjesto raskida ugovora zbog djelomičnog neispunjenja imao pravo zahtijevati ispunjenje u cijelosti isplatom kupoprodajne cijene na način i u rokovima o kojima su se stranke sporazumjele u ugovoru o kupoprodaji nekretnine. U tome slučaju sve posljedice okolnosti kupoprodaje nekretnine koja je u vrijeme sklapanja ugovora bila upisana kao vlasništvo prodavatelja, (o pravu vlasništva se vodio spor), snosio bi upravo kupac, jer je bez ikakve ograde pristao kupiti takvu nekretninu (u članku 3. ugovora stoji da kupac kupuje predmetnu nekretninu bez obzira na upisanu zabilježbu spora). Pitanje je zašto se umjesto zahtjeva za ispunjenje ugovora, tuženik odlučio na raskid zbog neispunjenja, ali to ne utječe na ishod ovog spora.

12. Tuženik je revizijom ukazao na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, te na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava.

13. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, za koju tuženik drži da je počinjena time što je tužitelja u ovoj parnici zastupala osoba koja nema urednu punomoć za zastupanje, jer je punomoć za tužbu podnesenu sudu dana 7. ožujka 2012. potpisao zamjenik direktora DB, koji je tek kasnije, dana 1. svibnja 2012., postao direktor.

13.1. Bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP postoji, uz ostalo, ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice.

13.2. Na ovu bitnu povredu odredaba postupka se može pozvati samo ona stranka koju je zastupala neovlaštena osoba, odnosno koje se tiče takvo nezakonito zastupanje. Naime, svrha ove odredbe je da zaštiti neuredno zastupanu stranku, a ne da se omogući njezinom protivniku, koji je izgubio parnicu, da pozivom na tu odredbu oteža procesni položaj stranke koja je uspjela u parnici. (Tako ovaj sud u odlukama: Rev-1908/1998-2 od 25. travnja 2001., Rev-553/07-2 od 5. lipnja 2008., Rev-965/07-2 od 8. siječnja 2008., Rev x-699/2014-2 od 26. studenog 2014….). Dakle u ovoj parnici se tužitelj mogao pozvati na navedenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a ne i tuženik.

14. Nije osnovan ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. at. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

15. Prema navodima tuženika presuda ima nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati zato što sud nije uvažio njegove navode o tome da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1553/2009 od 18. siječnja 2010. tuženik odbijen sa zahtjevom za ponovnu uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime, kao i na okolnost da tužitelj više nije u mogućnosti vratiti nekretninu u stanju u kojemu je ta nekretnina upisana na ime njegovog prednika, jer je nekretnina naknadno opterećena založnim pravom.

16. Suprotno tvrdni tuženika drugostupanjski sud se izjasnio na ovaj navod tuženika (list 4. presude) time što je naveo da „Ako kupac ne može vratiti tuženiku protučinidbu, tuženik (nap. prodavatelj) ima pravo na naknadu štete koju je zbog toga pretrpio, ali o tome sud može odlučivati samo na njegov određeni zahtjev.“

17. Tuženik u okviru ovog revizijskog navoda sadržajno osporava pravni pristup drugostupanjskog suda u rješenju spora. Međutim pogrešan pravni pristup, kada i postoji, sam po sebi ne znači postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, ako je presudu moguće ispitati.

18. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

19. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li tužitelj aktivno legitimiran potraživati vraćanje iznosa kojeg je tuženiku platio kupac PRIMOŠTEN PRIMA CENTAR d.d. Šibenik u ispunjenju u ugovora sklopljenog s Jadranskom bankom d.d. Sporna je i obveza prodavatelja vratiti kupcu plaćeni iznos u okolnostima kad je pravo vlasništva na nekretnini koju je tuženik prodao, naknadno upisana kao suvlasništvo Republike Hrvatske u 97/112 dijela na temelju presude donesene u sporu koji je tekao između Republike Hrvatske i Jadranske banke d.d. već i u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora, o čemu je u zemljišnim knjigama bila upisana zabilježba spora.

20. S tim u vezi je sporna i pravilna primjena odredbe čl. 368. st. 2. ZOO o posljedicama raskida ugovora.

21. Pravno shvaćanje o navedenim spornim pitanjima, na kojemu se temelji pobijana drugostupanjska presuda, prihvaća i ovaj sud.

22. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

23. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

24. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

25. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen jer tužitelju ne pripada pravo na naknadu tog troška unatoč uspjehu u revizijskom stupnju postupka, sve s obzirom na to da se ne radi o potrebnom trošku (čl. 164. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil