REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3471/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Tomić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika 1. PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Vladimir Depolo, odvjetnik u Korčuli, radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-120/2019-5 od 8. svibnja 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-440/2013 od 9. svibnja 2014., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja DT.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-440/2013 od 9. svibnja 2014. suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici; ĆT i KT; samovlasno, uporabom sile, u studenom 2012.g., oduzeli tužitelju zadnji mirni posjed dijelova nekretnina zemljišno knjižnih oznaka: čest. zem. [katastarska čestica], te čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], sve u naravi jedinstvena ograđena gospodarska cjelina (poslovni prostor na adresi [adresa]., u [adresa]), koji prostor u skici vještaka mjernika Krste Vrljevca, od 02. srpnja 2013.g., obuhvaća dijelove naprijed navedenih nekretnina, omeđene betonskom ogradom, označeno crtama između slova E-F-M-N-E, na način da su razvalili postojeća vrata brave i postavili druge, na sporednim i glavnim ulaznim vratima ograde (druge brave), te na kućici, koja je u navedenoj skici naznačena nazivom "uredski prostor" (druga vrata i drugu bravu), pa se nalaže tuženicima; ĆT i KT, da tužitelju vrate zadnji mirni posjed navedenih nekretnina, te da se ubuduće kane takvog i sličnog smetanja posjeda, pod prijetnjom ovršnih sankcija."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženicima, na jednake dijelove parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.750,00 kn."

2. Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 120/2019-5 od 8. svibnja 2019. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer smatra " (…) kako postoji opasnost, da bi se ustaljivanjem sudske prakse, ovako evidentno nezakonitim presudama, u bitnom utjecalo na povredu prava i jamstva zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda (..)". Smatra da je neadekvatnim tumačenjem materijalnopravnih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dovodeći ih u vezu s temeljnim načelima Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda od strane nižih sudova došlo do povrede i jamstva tužitelja zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te čl. 6. st. 1. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda kao i odredbom čl. 1. Protokola 1. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjska rješenja i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak drugom sucu pojedincu. Potražuje trošak postupka i revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije dopuštena.

6. U ovom predmetu je riječ o postupku zbog smetanja posjeda.

7. Prema odredbi čl. 443. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 400. ZPP. Dakle, u ovom predmetu dopuštena je samo (izvanredna) revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, kad stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP), prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

8.1. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8.2. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

9. Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev, uz zaključak da kako su tuženici u posjedu prava stvarne služnosti prolaska preko predmetne nekretnine to tužitelju ni ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu (čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

10. Tužitelj u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

"1. Temeljem kojih pravnih odlučnih činjenica su Općinski sud u Korčuli i Županijski sud u Dubrovniku utvrdili da bi tuženik 1. PT na dan 27. srpnja 2013. i tuženik 2. ŠT na dan 11. kolovoza 2013. u smislu odredbe čl. 441 ZPP bili u zadnjem mirnom posjedu stvarnih služnosti prolaza staze ako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj postavljanjem metalne ograde sredinom mjeseca lipnja 2014. godine u smislu čl. 10 ZV stekao posjed predmetne čest. zem. [katastarska čestica]? odnosno da su u prekluzivnom roku od postavljanja ograde nastavili sa izvršavanjem tih stvarnih služnosti prolaza stazom, ako na niti jedna način, a pogotovo ne priloženim dokazom, dokazali da su zbilja u roku od 30 dna od postavljanja ograde i dalje prelazili predmetnom čes.zem.9122/20 u posjedu i vlasništvu tužitelja? 2. Je li počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.11. ZPP, a u okolnostima kada je rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja protivno provedenim dokazima iz kojih takav zaključak ne proizlazi?

3. Je li počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP a u okolnostima kada sud u odluci nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu odluku?

4. Smatra li se da svatko tko izvršava posjedovne čine, drži stvar u svojoj vlasti ili izvršava sadržaje prava služnosti, makar to činio usprkos protivljenju vlasnika ili drugog stvarnopravnog ovlaštenika, jest posjednik, odnosno da je i u posjedu stvarnih služnosti, te je li se takav posjed štiti?

5. Je li potrebno postojanje namjere da se smeta tuđi posjed ili je dostatno da postoji svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed?

6. Je li parnicama zbog smetanja posjeda dopušteno raspravljati o pravu na posjed?

7. Da li je ovlaštenik institutom samopomoći uspio zaštititi i vratiti svoj posjed stvarnog prava služnosti prolaza (da ga je kojim slučajem zbilja i imao) ako je ovlaštenik tih služnosti recimo u prekluzivnom roku nastavio izvršavati svrhu posjeda stvarnih prava služnosti, ali je sada prisiljen izmijeniti način izvršavanja tih služnosti, jer dok je prije čina smetanja mogao slobodno hodati i neometano prolaziti tuđom nekretninom, sada zbog postavljenih prepreka u vidu ograde je mora preskakati, ili je pak izgubio to pravo, te mu je prestao dotadašnji posjed?

8. Može li postojati posjed stvarnog prava služnosti u situaciji kada nije poznato ili ne postoji povlasno dobro?

9. Može li postojati stvarno pravo služnosti u situaciji kada ne identificirana nekretnina, koja bi trebala biti povlasno dobro, ne graniči sa nekretninom koja bi trebala biti povlasno dobro obzirom na činjenicu da se među tim nekretninama nalazi javna prometna površina-javni put?

10. Na temelju kojih zakonskih odredbi mjerodavnih Zakona su Općinski sud u Korčuli i Županijski sud u Dubrovniku priznali tuženima pravo posjeda stvarnih služnosti prolaza stazom, ako su utvrdili:

a. da su tuženi sa javne županijske ceste (a ne sa svoje nekretnine koja bi trebala biti povlasna) prelaze preko nekretnine tužitelja koja bi trebala biti poslužna da bi došli (ne do svoje nekretnine) već do druge javne površine (pomorskog dobra)?

b. Ili da su tuženi u posjedu stvarnih služnosti prava prolaza iako samim prolaženjem nikakvu faktičku i stvarnu vlast nad nekretninom ne ističu niti vrše, te nikakve tragove posjedovanja za sobom ne ostavljaju?

c. da su tuženi stekli posjed stvarnih služnosti prolaza po postavljanju ograde (obzirom na ograničenje propisano čl. 441 ZPP) odnosno da su u zakonom određenom vremenu od trenutka kada je tužitelj stekao posjed nad predmetnom nekretninom postavljanjem željezne ograde i tako ga učinio svima javno uočljivim i vidljivim, te vršeći stvarnu i faktičku vlast na tom istom nekretninom, ako su tuženi vršenje tih prava činili suprotno čl. 16. u vezi s čl. 10.st.5. ZV, odnosno ako su to činili i u smislu čl. 18.ZV?

d. da tuženi izvršavajući sadržaj služnosti sa javne površine na kojoj se ne mogu zasnivati niti steći bilo kakva osobna prava ( javna cesta) pa tako ni posjed, služeći se tužiteljevom nekretninom kao povlasnom da bi došli do druge javne površine na kojoj se također ne mogu stjecati nikakva osobna prava (morske obale), ipak su u posjedu stvarnih prava služnosti?

e. da tuženi izvršavajući sadržaj služnosti sa javne površine koja ne može biti u ničijem vlasništvu ( javna cesta) pa tako niti nečija povlasna nekretnina, služeći se tužiteljevom nekretninom kao povlasnom da bi došli do druge javne površine koja također ne može biti u ničijem posjedu ili vlasništvu ( morske obale) ipak sadržaj tog prava vrše u korist svoje nekretnine u kojoj žive?

11. Jesu li Općinski sud u Korčuli i Županijski sud u Dubrovniku donoseći osporavane presude savjesno i brižljivo ocijenili svaki dokaz zasebno i sve dokaze doveli u svezu jedne s drugima, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, obzirom nisu cijenili tužiteljev prigovor za vrijeme vođenja cijelog postupka pred Općinskim sudom, odnosno žalbi upućenoj Županijskom sudu?

12. Jesu li niži sudovi na adekvatan i dostatan način utvrdili da tuženici imaju pravo poduzimati radnje za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju čin smetanja njegovih posjedovnih prava na naprijed opisanoj nekretnini?

13. Jesu li Općinski sud u Korčuli i Županijski sud u Dubrovniku donoseći osporavane presude, u predmetnom postupku povrijedili pravo tužitelja na pošteno i pravedno suđenje propisano odredbom čl.6.st.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda a u svezi s odredbom čl. 13. Konvencije, potom Ustava RH, odredbe čl. 29.st.1, a sve zajedno u vezi sa povredom prava i jamstva nepovredivosti prava vlasništva zajamčeno odredbom čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju kao i odredbom čl. 48.st.1. Ustava RH te pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, sve sukladno odredbi čl. 8 Europske konvencije?"

11. U odnosu na postavljena pitanja valja naglasiti da se navedena ne mogu smatrati pitanjima kakva su predviđena odredbama čl. 382. st. 2. i 2. ZPP. Ovo stoga što se pitanje koje se postavlja u reviziji, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, mora odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme i koje je na taj način izraženo u pobijanoj odluci. Pitanje mora biti jasno i određeno (ne može se odnositi općenito na primjenu koje postupovne ili materijalnopravne norme) i ne može ostavljati dvojbe o tome o čemu bi ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao izraziti svoje shvaćanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

12. Naime, odredbom čl. 21. st. 1 ZVDSP određeno je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda dok je odredbom čl. 22 ZVDSP određeno da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

12.1. Primjena ovih odredbi u svakom pojedinom slučaju (pa tako i u predmetnom) ovisi o svim okolnostima svakog od tih slučajeva. Stoga ni pozivanje na sudske odluke u drugim predmetima ne može opravdati postavljanje predmetnog pitanja.

13. Imajući u vidu cjelokupan sadržaj revizije, ovaj sud zaključuje kako tužitelj osporavaj zaključak drugostupanjskog suda o posjedu prava stvarne služnosti prolaska preko sporne nekretnine. Predstavljaju li određena radnja čin smetanja posjeda i ostalo što tužitelj problematizira u reviziji utvrđuju nižestupanjski sudovi ocjenjujući relevantne činjenice tog konkretnog odnosa. Riječ je, dakle, o reviziji iz koje proizlaze konkretna pitanja činjenične naravi, a ne o reviziji koja sadrži pitanja koja bi se općenito odnosila na pravilnost primjene neke konkretne pravne norme u predmetnoj parničnoj stvari i koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13.1. Pitanje postavljeno u reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne smije biti činjenične naravi, pa ni pitanja o kojima bi se moglo zaključiti tumačenjem cjelokupnog sadržaja revizije (na što ovaj sud, uostalom, i nije ovlašten) ne bi opravdala podnošenje predmetne revizije.

13.2. S obzirom na takav sadržaj, predmetna revizija se svodi na tvrdnje tužitelja o tome da su u nižestupanjskim odlukama pogrešno utvrđene relevantne činjenice na koje je onda pogrešno primijenjeno materijalno pravo te eventualno počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, odnosno na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti usvojiti i sadržajno predstavlja (redovnu) reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, koja u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.

14. S obzirom na navedeno, revizija tužitelja ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je valjalo reviziju tužitelja protiv presude drugostupanjskog suda odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP sve u vezi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a).

U odnosu na dijelove revizije tužitelja protiv odluke o troškovima postupka:

15. Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi:

Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

15.1. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

15.2. Naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

16. Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u dijelu koji se odnosi na rješenje o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa