REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2104/2019-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Vidović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana iz Zaboka, Bračak 8, OIB: 34938158599, zastupanog po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-474/18-2 od 29. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj Pn-114/15-66 od 7. prosinca 2017., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-474/18-2 od 29. siječnja 2019. i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj Pn- 114/15-66 od 7. prosinca 2017. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženika isplatu iznosa od 253.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 31. srpnja 2015. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjskom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 2.700,00 kn mjesečno na ime rente za tuđu pomoć i njegu počevši od 6. lipnja 2012. pa nadalje, do svakog 10-og u mjesecu za taj mjesec, na način da tuženik dospjele obroke plati odjednom, a ostale kako budu dospijevali, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom na iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude, a ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 97.558,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju na način da preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred novim sucem.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete za koju tužitelj tvrdi da mu je počinjena uslijed propusta tuženika u liječenju tužitelja zbog toga što tuženik nije postupao po pravilima liječničke struke, a što je prouzročilo amputaciju tužiteljeve lijeve potkoljenice.

8. Nižestupanjski sudovi su na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenih odlučnih činjenica zaključili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga što unatoč određenim propustima u liječenju tužitelja od strane tuženika, takvi propusti nisu imali za posljedicu amputaciju potkoljenice tužitelja, a do koje posljedice je došlo zbog teže šećerne bolesti tužitelja, odnosno da ne postoji adekvatna uzročna veza između propusta tuženika i nastupjele štete tužitelju slijedom čega tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja i pričinjenu štetu tužitelju.

9. Tužitelj u reviziji između ostalog ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kao i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. i čl. 250. do 263. ZPP. Tako tužitelj u žalbi ističe da drugostupanjski sud uopće nije odgovorio na žalbene razloge te je šturo i sumarno u nekoliko rečenica samo naveo da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđenja iz prvostupanjske presude. Nadalje, tužitelj u reviziji ističe da je u prvostupanjskom postupku provedeno vještačenje po vaskularnom kirurgu koji je naveo primjedbe na tijek liječenja i postupanje tuženika, te je prvostupanjski sud, iako je odredio drugo usmeno saslušanje vaskularnog kirurga, odbio provesti taj dokaz iz razloga što je osoba koja je provela vještačenje otišla u mirovinu, a prvostupanjski sud nije niti odredio drugog vještaka vaskularnog kirurga. Također se iz navoda revizije može zaključiti da je prvostupanjski sud proveo vještačenja po vještacima kardiologu, ortopedu i psihijatru, a koji nisu vještaci odgovarajuće struke u odnosu na predmet spora te bolesti i zdravstvene probleme tužitelja. Tužitelj ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a koje se odnose na to da li je eventualnim propustom u postupanju i liječenju od strane tuženika se mogla spriječiti posljedica u vidu amputacije potkoljenice tužitelja.

10. Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. U smislu odredaba čl. 250. do 263. ZPP izvođenje dokaza vještačenjem podrazumijeva određivanje vještaka odgovarajuće struke, a u slučaju da je riječ o naknadi štete gdje se radi o točno određenim ozljedama i posljedicama potrebno je odrediti medicinsko vještačenje uz sudjelovanje vještaka odgovarajuće specijalizacije u odnosu na nastale štetne posljedice ili u konkretnom slučaju u skladu sa zdravstvenim problemima i bolešću tužitelja. U ovoj pravnoj stvari potpuno je nesporno da je tužitelj dijabetičar s arterijskom insuficijencijom cirkulacije te je slijedom toga vaskularni kirurg odgovarajuće struke i specijalizacije.

12. U ovom postupku prvostupanjski sud je proveo vještačenje po vaskularnom kirurgu prof. dr. sc. Ivani Tonković specijalista opće i vaskularne kirurgije, dok su svi preostali vještaci specijalisti psihijatrije, kardiologije ili ortopedije. Obzirom da je vještak vaskularni kirurg prof. dr. sc. Ivana Tonković u svom nalazu i mišljenju navela da postoje propusti u liječenju tuženika koji se sastoje u tome da nije adekvatno praćeno liječenje i kontrola infekcije tijekom ambulantnih pregleda u kirurškoj ambulanti tuženika, da nije uzet bakteriološki bris rane i da je propust tuženika u liječenju učinjen neadekvatnim praćenjem infekcije. Također bi proizlazilo da vještak prof. dr. sc. Ivana Tonković specijalista opće i vaskularne kirurgije koji je svoj nalaz i mišljenje dala sa doc. dr. sc. Ninoslavom Mimicom specijalistom psihijatrije navodi kako je amputacija potkoljenice posljedica otežanog cijeljenja amputacijske rane II prsta lijevog stopala uslijed insuficijentne cirkulacije te dijabetesa sa sklonostima infekcije i oštećenog imuniteta te da se ne može sa sigurnošću reći da li bi se bez propusta u liječenju na II prstu lijevog stopala infekcija tog prsta smirila i da ne bi došlo do amputacije prsta.

13. Stoga ovaj sud zaključuje da u nalazu i mišljenju odgovarajućeg vještaka specijaliste obzirom na bolest tužitelja postoji sumnja u možebitnu odgovornost tuženika za razvoj bolesti kod tuženika i amputaciju potkoljenice tužitelja zbog propusta u liječenju. Ako se tome pridoda da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno i nekritički odustao od ponovnog usmenog saslušanja prof. dr. sc. Ivane Tonković iz razloga jer je ista tijekom postupka otišla u mirovinu, može se zaključiti da prvostupanjski sud nije u potpunosti razjasnio od strane odgovarajućeg vještaka specijaliste da li postoji uzročna veza između propusta u liječenju i postupanju tuženika i nastale štete tužitelju.

14. Naime, odustajanje od provođenja dokaza saslušanjem vještaka samo iz razloga što je vještak otišao u mirovinu nije prihvatljivo i sud je bez obzira na tu činjenicu mogao pozvati vještaka prof. dr. sc. Ivanu Tonković da dopuni svoj nalaz i mišljenje i da daljnja razjašnjenja oko svojih ranijih tvrdnji u pisanom i usmenom nalazu i mišljenju. Prvostupanjski sud je benevolentno odustao od tog dokaza navodeći kako je već jednom saslušana vještakinja, a mogao je u krajnjoj liniji odrediti i drugog vještaka vaskularnog kirurga koji bi se mogao očitovati u odnosu na navode ranijeg vještaka i uopće na cijeli tijek liječenja i nastupjelu posljedicu kod tužitelja. Stoga ovaj sud smatra da je na taj način prvostupanjski sud postupio suprotno odredbama čl. 250. do 263. ZPP, a posebno odredbi čl. 251. ZPP. Kod toga treba napomenuti da je prvostupanjski sud određivao vještačenja i koristio nalaze i mišljenja čitavog niza vještaka, ali koji nisu odgovarajuće struke (doc. dr. sc. Ninoslav Mimica specijalist psihijatrije, dr. sc. Mladen Miškulin specijalist ortopedije i traumatologije, prof. dr. sc. Mijo Bergovec kardiolog, prof. dr. sc. Savo Jovanović specijalist ortoped i subspecijalist traumatologije lokomotornog sustava te prof. dr. sc. Pavo Filaković specijalist psihijatar) slijedom čega po pravnom shvaćanju ovoga suda, iako isti imaju znanja koja se odnose i na problematiku oštećenja arterijske cirkulacije kod dijabetičara, njihova mišljenja ne mogu biti relevantna u toj mjeri kao od vaskularnog kirurga.

15. Slijedom navedenog, obje nižestupanjske presude za sada ne sadrže dostatne razloge u vezi odlučnih činjenica koje bi se odnosile na postojanje adekvatne uzročne veze između eventualnih propusta tuženika u liječenju tužitelja i nastupjele posljedice, a prvostupanjski sud počinio je i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 251. ZPP jer je potpuno nekritički i pogrešno odbio ponovno saslušanje vještaka vaskularnog kirurga, a niti je odredio novo vještačenje po odgovarajućem vještaku specijalisti vaskularne kirurgije. Navedene povrede stoga su od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a propusti prvostupanjskog suda koje nije sankcionirao drugostupanjski sud kod određivanja vještačenja predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 251. ZPP.

16. Zbog svega navedenog osnovani su prigovori revidenta u pogledu bitnih povreda odredaba parničnog postupka slijedom čega je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

17. U ponovljenom postupku biti će potrebno ponovno izvesti dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku vaskularnom kirurgu i otkloniti sve moguće eventualne dvojbe u pogledu uzročne veze između postupanja tuženika prilikom liječenja tužitelja i nastupjelih posljedica i štete tužitelju.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković