REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 33/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Švigir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (prije Jadransko osiguranje d.d.) Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Petra Huseni, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-1142/2016-2 od 16. kolovoza 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo poslovni broj Pn-264/15-18 od 24. lipnja 2016., na sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-1142/2016-2 od 16. kolovoza 2018. i presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo poslovni broj Pn-264/15-18 od 24. lipnja 2016. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troškova revizije ostavlja se za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-1142/2016-2 od 16. kolovoza 2018. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo poslovni broj Pn-264/15-18 od 24. lipnja 2016. kojom je suđeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Jadransko osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2 da tužitelju PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati na ime naknade štete novčani iznos od 11.740,99 kn (slovima: jedanaesttisućasedamstočetrdesetkunaidevedesetdevetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na način koji slijedi:
- iznos od 2.893,74 kn počev od 06. svibnja 2014. do 22. svibnja 2014.,
- iznos od 11.740,99 kn počev od 06. svibnja 2014. do isplate,
po stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili, na koje troškove teku zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, po stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn (slovima: tritisućesedamstopedesetkuna) u roku od 15 dana."
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) ističući pravno pitanje koje smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova revizije.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je osnovana.
5. Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
6. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Tužitelj u reviziji postavlja postupovnopravno pitanje koje se odnosi na primjenu čl. 219. i čl. 221. a ZPP odnosno na primjenu pravila o teretu dokazivanja odlučnih činjenica u slučajevima sporne odgovornosti za štetu, a koja ovisi o krivnji vozača motornih vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi. Kao razlog važnosti označenog pitanja tužitelj u reviziju ukazuje da o tom pitanju postoji različita praksa županijskih sudova, citirajući pritom pravno shvaćanje izraženo u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovi broj Gž-952/2016-2 od 17. svibnja 2018.
8. U pogledu postavljenog revizijskog pitanja ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP odnosno naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tog pitanja, pa je odlučeno o osnovanosti revizije.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu, koja mu je šteta prema navodima tužbe nastala 18. travnja 2013. na županijskoj cesti iz smjera [adresa] prema [adresa], na način da je osiguranik tuženika uslijed neprilagođene brzine vozila kojim se kretao, svojim prednjim dijelom vozila udario u zadnji lijevi dio vozila tužitelja.
10. Nižestupanjski su sudovi, a pošavši od utvrđenja da, iako je osiguranik tuženika zbog predmetnog štetnog događaja pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku za izazivanje predmetne prometne nezgode te iako je tuženik tužitelju isplatio nesporni dio štete, sama prekršajna odgovornost, te činjenica da je tuženik tužitelju isplatio nesporni dio štete, ne isključuje mogućnost postojanja podijeljene odgovornosti oba sudionika štetnog događaja, ustvrdili da je radi utvrđenja odgovornosti sudionika predmetnog štetnog događaja bilo nužno provesti dokaz prometnim vještačenjem, koje tužitelj na kojem je teret dokazivanja (čl. 219. st. 1. ZPP) nije predložio, zaključili, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari i tužbeni zahtjev odbili.
11. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u pogledu tereta dokazivanja u okolnostima konkretnog slučaja ne može se prihvatiti. U situaciji kada tužitelj svoje navode dokazuje sadržajem pravomoćne presude donesene u prekršajnom postupku iz koje proizlazi protupropisno ponašanje osiguranika tuženika koja je dovelo do prometne nezgode te kada navodi tužitelja proizlaze i iz sadržaja javnih isprava koji prileže spisu predmeta (Zapisnik o očevidu, Obvezni prekršajni nalog), prema pravnom shvaćanju ovog suda, a budući da se u pogledu odgovornosti odlučuje po načelu krivnje iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) na tuženika je prešao teret dokazivanja da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno da postoji skrivljeni doprinos tužitelja nastaloj šteti pa da ima mjesta primjeni odredbe čl. 1072. st. 2. ZOO. U tom je smislu tuženik iznosio činjenice i predlagao dokaze već u samom odgovoru na tužbu te, između ostaloga, predložio izvesti i dokaz očevidom na licu mjesta uz prometno tehničko vještačenje na okolnost nastanka i dinamike predmetne prometne nezgode. To stoga što odluka prekršajnog suda ne veže sud u parničnom postupku pa nema zapreke da se, i uz tu odluku, u odštetnoj parnici eventualno utvrđuje drugačije činjenično stanje i posljedično pitanje odgovornosti za štetu riješi drugačije nešto što je to utvrđeno u prekršajnom postupku.
12. Stoga, iako sud nije vezan utvrđenjima iz presude prekršajnog suda, kao i da je navode sadržane u javnim ispravama moguće osporavati (čl. 230. ZPP), na tužitelja je u navedenim okolnostima nepravilno bio prebačen pretjerani teret dokazivanja negativnih činjenica koje mu ne idu u prilog, tj. da dokazuje da nema njegove krivnje za nastanak štetnog događaja.
13. Kako su nižestupanjski sudovi pošli od pogrešnog pravnog shvaćanja da je teret dokaza bio isključivo na tužitelju to odlučne činjenice u pogledu osnovanosti i visine zahtjeva nisu raspravljene pa je stoga valjalo presude sudova prvog i drugog stupnja ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju, raspraviti sve odlučne činjenice za rješenje spornog odnosa među strankama i potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.
15. Odluka o naknadi troškova revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
