REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1098/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Tihomir Rožmarić i Ida Labaš iz Varaždina, protiv tuženice Opće bolnice Varaždin iz Varaždina, I. Meštrovića 1, OIB: 59638828302, koju zastupa punomoćnica Lidija Belcar Prstec, odvjetnica iz Varaždina, uz sudjelovanje umješača Croatia osiguranja d.d., Filijala Varaždin, Kapucinski trg 14, OIB: 26187994802, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu- Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1966/15-2 od 1. prosinca 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-507/2014-89 od 3. travnja 2015., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I Djelomično se prihvaća revizija 1. tužitelja ZV protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu- Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž- 1966/15-2 od 1. prosinca 2015. kojom je potvrđena toč. VI izreke presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-507/2014-89 od 3. travnja 2015. iznad dosuđenog iznosa od 22.177,95 EUR/167.000,00 kuna do zatraženog iznosa od 167.000,00

EUR /1.250,000,00 kuna i sudi:

Djelomično se usvaja žalba 1. tužitelja ZV, preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-507/2014-89 od 3. travnja 2015. u dijelu toč.VI izreke te se nalaže tuženici platiti 1. tužitelju s osnove naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti pored iznosa iz toč. I. izreke presude još i iznos od 10.000,00 EUR/ 75.345,00 kuna (slovima: deset tisuća eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Odbija se revizija 1. tužitelja ZV protiv ostalog dijela presude Županijskog suda u Varaždinu- Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1966/15- 2 od 1. prosinca 2015. kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-507/2014 od 3. travnja 2015. u odnosu na 1. tužitelja.

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se revizija 1. tužitelja ZV ( kao nasljednika RV ) i 2. tužiteljice SV kao nedopuštena.

II. Ostavlja se prvostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizije tuženica

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-507/14- 89 od 3. travnja 20156. suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženoj Opća bolnica Varaždin, I. Meštrovića 1, da prvotužitelju HV iz [adresa], plati s osnova naknade nematerijalne štete iznos od 140.000 kuna i to s osnova pretrpljenih fizičkih bolova 25.000 kuna, s osnova pretrpljenog straha 15.000 kuna i s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 100.000 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 03. travnja 2015.g. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

II/ Nalaže se tuženoj Opća bolnica Varaždin, I. Meštrovića 1, da prvotužitelju HV iz [adresa], plati s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 08. studenog 2003. godine do podnošenja tužbe odnosno 12. siječnja 2009. godine iznos od 30.712,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 03. travnja 2015.g. pa do isplate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

III/ Nalaže se tuženoj Opća bolnica Varaždin, I. Meštrovića 1, da prvotužitelju HV iz [adresa], plati s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 60.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude odnosno 03. travnja 2015. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 04. travnja 2015. godine pa nadalje plaća iznos od 500 kuna mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, s time da je dospjele iznose dužna isplatiti u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 30-og u mjesecu za tekući mjesec.

IV/ Nalaže se tuženoj Opća bolnica Varaždin, I. Meštrovića 1, da prvotužitelju HV iz [adresa], plaća mjesečnu rentu u iznosu od 487,50 kuna, od podnošenja tužbe odnosno 12. siječnja 2009. godine pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, s time da je dospijeće svake pojedinačne mjesečne rate do 30-og u mjesecu za tekući mjesec, i dospjele rate dužna je platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a dospijevajuće do 30-og u mjesecu za tekući mjesec sve dok za to budu postojali uvjeti.

V/ Nalaže se tuženoj Opća bolnica Varaždin, I. Meštrovića 1, da drugotužitelju OV iz [adresa] i trećetužiteljici SV iz [adresa], plati s osnova naknade nematerijalne štete iznos od 110.000 kuna (svakome 55.000 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude odnosno 03. travnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

VI/ Odbija se prvotužitelj sa tužbenim zahtjevom za naknadu nematerijalne štete iznad iznosa od 140.000,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 1.250.000,00 kuna, te s osnova izgubljene zarade iznad iznosa od 30.712,50 kuna do iznosa od 105.301,62 kune sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 08. studenog 2003.g. do 02. travnja 2015.g., s osnova tuđe pomoći i njege iznad iznosa od 60.500,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 3.000,00 kuna mjesečno od 09. listopada 2003.g. pa nadalje, mjesečne rente iznad iznosa od 487,50 kuna, a do zatraženog iznosa od 1.073,58 kuna mjesečno, te se odbijaju drugo i trećetužitelji sa zahtjevom za naknadu nematerijalne štete iznad iznosa od 110.000,00 kuna (svakome 55.000,00 kuna), a do zatraženog iznosa svakome od 220.000,00 kuna.

VII/ Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.“

2. Drugostupanjskom presudom presude i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1966/15-2 od 1. prosinca 2015., odlučeno je o žalbama obje stranke na slijedeći način:

"Žalba tužitelja i žalba tuženice djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično se uvažavaju kao osnovane te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj P-507/14-89 od 3. travnja 2015. godine:

- potvrđuje u toč. I. izreke presude u dijelu u kojem je tužitelju s osnova naknade nematerijalne štete po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova dosuđen iznos od 15.000,00 kn (slovima: petnaest tisuća kuna), po osnovi pretrpljenog straha iznos od 15.000,00 kn (slovima: petnaest tisuća kuna) s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 100.000,00 kn (slovima: stotinu tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, te u toč. V. izreke, toč. VI. izreke za iznos iznad dosuđenih 167.000,00 kn (slovima: stotinu šezdeset sedam tisuća kuna) do zatraženog iznosa od 1.250.000,00 kn (slovima: milijun dvije stotine pedeset tisuća kuna) u odnosu na 1. tužitelja ZV te u odnosu na 2. tužitelja RV i 3. tužiteljicu SV iznad dosuđenog iznosa za svakog od navedenih tužitelja od 55.000,00 kn (slovima: pedeset pet tisuća kuna) do zatraženog iznosa po svakom od tužitelja od 220.000,00 kn (slovima: dvije stotine dvadeset tisuća kuna),

- preinačuje u toč. I. izreke presude u dijelu u kojem je 1. tužitelju ZV s osnova pretrpljenih fizičkih bolova dosuđen iznos od 10.000,00 kn (slovima: deset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2015. godine do isplate te u toč. VI. izreke za iznos od 40.000,00 kn (slovima: četrdeset tisuća kuna) po osnovu duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate tako da se sudi:

Nalaže se tuženici Općoj bolnici Varaždin da 1. tužitelju ZV iz [adresa], plati s osnova naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti pored iznosa iz toč. I. izreke presude još iznos od 40.000,00 kn (slovima: četrdeset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od 3. travnja 2015. godine do isplate, u roku 15 dana,

Odbija se zahtjev 1. tužitelja ZV da mu tuženica s osnova nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova isplati iznos od 10.000,00 kn (slovima: deset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. od 3. travnja 2015. godine do isplate - ukida u toč. II., III., IV., VI. za iznos izgubljene zarade iznad iznosa od 30.712,50 kn (slovima: trideset tisuća sedam stotina dvanaest kuna i pedeset lipa) do iznosa od 105.301,62 kn (slovima: stotinu pet tisuća tri stotine jedna kuna i šezdeset dvije kune) sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 8. studenoga 2003. godine do 2. travnja 2015. godine, s osnova tuđe pomoći i njege iznad iznosa od 60.500,00 kn (slovima: šezdeset tisuća pet stotina kuna) do zatraženog iznosa od 3.000,00 kn mjesečno (slovima: tri tisuće kuna) od 9. listopada 2003. godine pa nadalje, mjesečne rente iznad iznosa od 487,50 kn (slovima: četiri stotine osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) do zatraženog iznosa od 1.073,58 kn (slovima: tisuću sedamdeset tri kune i pedeset osam lipa) mjesečno i u toč. VII. izreke presude, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1966/15-2 od 1. prosinca 2015. ukinuta je presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-507/2014-89 od 3. travnja 2015. u dijelu toč. II., III., IV., VI. za iznos izgubljene zarade iznad iznosa od 30.712,50 kn do iznosa od 105.301,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 8. studenoga 2003. do 2. travnja 2015., s osnova tuđe pomoći i njege iznad iznosa od 60.500,00 kn do zatraženog iznosa od 3.000,00 kn mjesečno od 9. listopada 2003. pa nadalje, mjesečne rente iznad iznosa od 487,50 kn do zatraženog iznosa od 1.073,58 kn mjesečno i u toč. VII. izreke presude, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude (kojom su djelomično odbijeni sa svojim zahtjevom) reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti njihovu reviziju i preinačiti nižestupanjske presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.1. S obzirom na to je da je tužitelj 2. RV umro **.**.2018. postupak je nastavljen prema tužiteljima ZV i SV. Tako da će se u daljem tekstu o reviziji RV odlučivati kao reviziji 1. tužitelja ZV kao nasljednika RV.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja 1. ZV je djelomično osnovana, dok je revizija 2. tužiteljice SV i 1. tužitelja ŽV kao nasljednika RV nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja (1. tužitelja osobno te 2. i 3. tužitelja kao roditelja 1. tužitelja) za naknadom štete za koju smatraju da im je nastala nesavjesnim liječenjem 1. tužitelja u Općoj bolnici Varaždin. Tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da djelatnici tuženice u liječenju tužitelja ČV nisu na vrijeme registrirali pomak među kralješcima u gornjem torokalnom segmentu, što je bilo vidljivo na prvom dostupnom rentgenogramu od 9. listopada 2003. pa da je kao posjednica nesavjesnog liječenja 1. tužitelj sada paraplegičar.

8. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je 1. tužitelj ZV nastradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. listopada 2003. padom s motora, pri čemu je zadobio višestruke ozljede;

- da je u tužitelj bio smješten u Općoj bolnici u Varaždinu na Odjelu za anesteziologiju i intenzivno liječenje od 8. listopada 2003. do 2. studenoga 2003., te da je izvršen operativni zahvat na Klinici za traumatologiju u Zagrebu gdje je boravio do 11. studenoga 2003. nakon čega je nastavljeno liječenje na Klinici za infektivne bolesti do 9. travnja 2004., te nakon toga rehabilitacija u Varaždinskim toplicama;

- da je prema nalazu liječnika vještaka liječenje 1. tužitelja ZV završeno 25. travnja 2005. kada je kirurg njegovo stanje smatrao trajnim,

- da se 1. tužitelj ZV nastavio liječiti i nakon 25. travnja 2005. u Beču, u Italiji, te 2008. godine u Ljubljani kada je i saznao da su trajne posljedice koje su kod njega zaostale rezultat greške i propusta u liječenju od strane zaposlenika tuženice;

- da je kod 1. tužitelja ZV između ostalog zaostala i oduzetost od struka na niže;

- da su liječnici vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu na temelju cjelokupne dokumentacije koja im je bila na raspolaganju zaključili da djelatnici tuženice u liječenju tužitelja ČV nisu na vrijeme registrirali pomak među kralješcima u gornjem torokalnom segmentu, što je bilo vidljivo na prvom dostupnom rentgenogramu od 9. listopada 2003. kada je bilo nužno započeti liječenje ozljede kralježnice, a čime je učinjena greška u liječenju;

- da je 1. tužitelj ZV trpio fizičke bolove jakog intenziteta kumulativno 7 dana, srednjeg intenziteta 18 dana te bolove slabog intenziteta trajnog karaktera kumulativno oko 4 i pol mjeseca, da nije trpio primarni strah radi inicijalnog stanja kome, ali je trpio sekundarni strah vezan uz zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta mjesec i pol te slabog intenziteta oko 4 mjeseca te da je kod istog zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 90%, s tim što u ukupnom smanjenju životnih aktivnosti paraplegija sudjeluje sa 50% odnosno da je kod 1. tužitelja ZV trajno smanjenje životnih aktivnosti uvjetovano samo paraplegijom tada bi životna aktivnost 1. tužitelja ZV bila smanjena 45%;

- da su 2. tužitelj RV i 3. tužiteljica SV roditelji 1. tužitelja ZV koji o njemu vode brigu i sa kojima živi u istom domaćinstvu.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud, usvaja zahtjev tužitelja 1. ZV sa osnova naknade nematerijalne štete za iznos od 140.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim, s osnova izgubljene zarade u iznosu od 30.712,50 kuna sa pripadajućim kamatama, s osnova tuđe pomoći i njega iznos od 60.500,00 kuna sa pripadajućim kamatama kao i iznos od 500,00 kuna mjesečno sa pripadajućim kamatama, s osnova mjesečne rente iznos od 487,50 kuna, dok u odnosu na 2.i 3. tužitelje usvaja zahtjev s osnova naknade nematerijalne štete iznos od 55.000,00 kuna svakome a sve na temelju odredbe čl. 195. ,200. i čl. 201. st.3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99 . i 88/01 - dalje: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08.). Odluku temelji na utvrđenju da da je propust u postupanjima tuženice doprinio zaostalim štetnim posljedicama (paraplegijom) u omjeru od 50%. dok su da su zaostale posljedice u omjeru od 50% rezultat propusta zaposlenika tuženice u liječenju 1. tužitelja ZV, zbog čega je u tom omjeru odlučeno i o visini nematerijalne i materijalne štete.

10. Drugostupanjski sud, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373. t. 3 ZPP, djelomično potvrđuje a djelomično preinačava prvostupanjsku presudu ( u pobijanom dijelu) zaključivši da, tužitelju s osnova nematerijalne štete pripada ukupno iznos od 140.000,00 kuna (bez umanjenja od 50 %) jer je pravična novčana naknada izračunata na temelju postotka trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja koja je posljedica paraplegije za koju je odgovorna tuženica

U odnosu na reviziju tužitelja 1. ŽV:

11. Uvodno pozivanje na revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka tužiteljica ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.

12. Tužitelj, također u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te smatra kako su dosuđeni iznosi naknade štete niski i neprimjereni ozljedama tužitelja.

12.1. Pogrešan je stav 1. tužitelja ZV o zaključku nižestupanjskih sudova o doprinosu šteti sa 50% jer da on ni na koji način nije mogao utjecati na svoje liječenje. Naime, u konkretnom slučaju, a kako to pravilno zaključuje drugostupanjski sud, se ne radi o umanjenju odgovornosti tuženice zbog doprinosa 1.tužitelja ZV u vlastitoj šteti, već zbog toga što tuženica može odgovarati samo za posljedice do kojih je došlo njezinom krivnjom, a ne i za posljedice koje su rezultat djelovanja treće osobe ili samog oštećenika. Kako je u konkretnom slučaju šteta rezultat i prometne nezgode i propusta u liječenju to tuženica može odgovarati samo za onu štetu i za one posljedice koje su rezultat njezinog propusta i pogreške, a ne i za onu štetu i posljedice koje su rezultat prometne nezgode.

13. Opće pravilo iz odredbe čl. 154. st. l. ZOO propisuje obvezu na nadoknadu prouzročene štete onome (štetnik) tko je drugome (oštećenik) prouzročio štetu. Da bi imao pravo na naknadu oštećenik treba dokazati postojanje pretpostavke štetnikove odgovornosti za nastalu štetu, odnosno da je štetnik počinio protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta oštećeniku te da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

13.1. Odredbom čl. 200. st. 1. ZOO propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

13.2. Odredbom čl. 200. st. 2. ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.3. Suprotno navodima revizije 1. tužitelja, iz obrazloženja prvostupanjske presude (koje je u pogledu visine dosuđenih iznosa štete za pretrpljeni strah prihvatio i drugostupanjski sud dok je u pogledu naknade štete za fizičke bolove samo djelomično prihvatio) proizlazi da se kod odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete sud rukovodio činjenicom da je tužitelj mlada osoba (rođen ... godine), dakle u vrijeme prometne nesreće ( nakon koje je bio hospitaliziran) imao je ... godina, te da prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je 1. tužitelj imao fizičke bolove jakog intenziteta kumulativno 7 dana, srednjeg intenziteta 18 dana, s time da su bolovi slabog intenziteta trajnog karaktera trajali kumulativno oko 4,5 mjeseci. Ujedno je uzeto u obzir da je 1. tužitelj trpio i nelagodu za čitavo vrijeme liječenja (višekratne hospitalizacije radi dijagnostike i liječenja, te operacija njega dekubitusa 4 do 5 puta dnevno kateterizacije mjehura i sl.). Primarni strah 1. tužitelj nije pretrpio radi inicijalnog stanja kome, a zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja koji ima karakter sekundarnog straha postojao je u jakom stupnju 10 dana, u srednjem oko mjesec i pol, a u slabom stupnju još oko 4 mjeseca.

13.4. Dakle, odlučujući o naknadi nematerijalne štete nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su na temelju nalaza i mišljenja vještaka o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova te pretrpljenog straha dosudili iznose od ukupno 60.000,00 kuna što umanjeno za 50% (utvrđena odgovornost tuženice u tom dijelu) iznosi 30.000,00 kuna. Uostalom 1. tužitelj u reviziji u odnosu na navedene vidove nematerijalne štete nije obrazložio zbog čega smatra dosuđene iznose preniskim.

14. Međutim, nižestupanjski sudovi su odlučujući o dijelu zahtjeva za naknadom nematerijalne štete s osnove trajnog smanjena životne aktivnosti, pogrešno primijenili materijalno pravo.

14.1. Naime, ovaj sud smatra da kvalifikatorna okolnost duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti zajedno s svim ostalim okolnostima iz članka 200. stavak 2. ZOO (imajući na umu da iz nalaza i mišljena vještaka proizlazi da je kod 1. tužitelja ZV došlo do ozljede kralježnice i leđne moždine koja je nastala u prometnoj nesreći, ali koja se svakodnevno zbog nepravilnog tretmana, odnosno nedostatne imobilizacije pogoršavala, a što je sve rezultiralo paraplegijom - rotacijskofleksijski prijelom T2/T3 kralježaka s pomakom i ozljeda leđne moždine, koja se može smatrati doživotnim uz održavanje postojećeg stanja - fizikalne terapije, eventualna borba protiv infekcija, dekubitusa i sl.), a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja te imajući u vidu i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koje je prihvatio Građanski odjel Vrhovnog suda RH na sjednicama održanim 5. ožujka i 15. lipnja 2020 u potpunosti opravdava utvrđenje i daljnjeg iznosa od 10.000,00 EUR /75.345,00 kuna, jer taj iznos, po ocjeni revizijskog suda, uz već dosuđene iznose na ime naknade štete s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjena životnih aktivnosti se može smatrati pravičnom novčanom naknadom 1. tužitelja, dok je u preostalom zatraženom iznosu zahtjev 1. tužitelja neosnovan (do zatraženih 1.250,000,00 kuna).

15. Ostalim revizijskim prigovorom 1. tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati.

16. Slijedom navedenog valjalo je sukladno odredbi čl. 393 ZPP odbiti reviziju 1. tužitelja tuženika kao neosnovanu ( toč.2. izreke), te djelomično usvojiti reviziju 1. tužitelja sukladno odredbi čl. 395. st. 1 ZPP ( u dijelu odluke o naknadi štete s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjena životnih aktivnosti ) i odlučiti kao u izreci pod toč. 1.

U odnosu na reviziju tužitelja 1. ŽV (kao nasljednika AV) i SV:

17. Revizija tužitelja 1. ŽV (kao nasljednika AV) i SV temelji se na odredbi čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija)

17.1. Kako proizlazi iz stanja spisa i pobijane drugostupanjske odluke, visina novčane svote dosuđene 2. tužitelju RV iznosi 55.000,00 kuna te tužiteljici 3. SV 55.000,00 kuna dok su odbijeni za iznos od 165.000,00 kuna svaki. Navedeni iznosi predstavljaju vrijednost predmeta spora u odnosu na njihove novčane zahtjeve (čl. 40. st. 1. ZPP).

17.2. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako su ispunjene pretpostavke: 1. da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn, 2. da je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te 3. da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

17.3. U ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela u odnosu na tužitelje ŽV (kao nasljednika AV) i SV ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, a ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

18. Stoga u ovom postupku, u odnosu na navedene tužitelje, nije dopuštena revizija propisana odredbom čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija), a kako njihova revizija ne sadrži elemente (izvanredne) revizije propisane odredbom čl. 382. st. 2 ZPP, to je valjalo revizije tužitelja ŽV (kao nasljednika AV) i SV odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pod točkom 1. izreke (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP).

19. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP). Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, kako je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu- Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1966/15-2 od 1. prosinca 2015. ,djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-507/2014-89 od 3. travnja 2015. to će o troškovima postupka kao i revizijskog postupka odlučiti prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

20. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1EUR=7.53450).

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa