REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 280/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Badovinac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB 16361613293, koju zastupa punomoćnica Ljubica Lalić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., Zagreb, Rendićeva 32, OIB 86962125052, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1590/19-2 od 29. kolovoza 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5984/11-153 od 2. svibnja 2019., na sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika kao neosnovana se odbija.

r i j e š i o  j e :

Revizija tužitelja kao nedopuštena se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženici Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke županije, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB: 16361613293 isplatiti tužitelju NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 247.501,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa kako slijedi:

- na iznos 45.000,00 kn od 28. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos 15.391,00 kn od 8. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos 180.000,00 kn od 18. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos 7.110,00 kn od 2. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 65.930,11 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 24.967,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 180.000,00 kn za razdoblje od 7. prosinca 2010. do 17. prosinca 2018., na iznos od 45.000,00 kn za razdoblje od 7. prosinca 2010. do 27. ožujka 2013., na iznos od 15.391,00 kn za razdoblje od 13. lipnja 2010. do 7. prosinca 2010. te na iznos od 3.750,00 kn za razdoblje od 13. lipnja 2010. do 1. svibnja 2019.

III. Nalaže se tužitelju NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke županije, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB: 16361613293 trošak parničnog postupka u iznosu 1.087,50 kn u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Pn- 5984/11-153 od 2. svibnja 2019. i sudi:

"Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 232.110,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 225.000,00 kn od 27. listopada 2017.,

- 3.750,00 kn od 15. prosinca 2011.,

- 3.360,00 kn od 2. svibnja 2019.;

dok se za više traženo i to za:

- iznos od 20.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7. prosinca 2010. do isplate,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 225.000,00 kn od 7. prosinca 2010. do 26. listopada 2017.,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.750,00 kn od 13. lipnja 2010. do 14. prosinca 2011.,

- iznos od 19.238,75 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 13. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 1.120,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 2. svibnja 2019. do isplate;

tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 58.693,51 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.“.

3.1. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli i tužitelj i tuženik i to zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlažu preinačiti pobijanu presudu svaki sukladno svojim revizijskim navodima, a tužitelj tek podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijevaju troškove u povodu revizije.

3.2. Odgovori na revizije nisu dostavljeni.

4.1. Revizija tuženika nije osnovana.

4.2. Revizija tužitelja nije dopuštena.

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

5.2. U odnosu na izjavljenu reviziju tuženika dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP) jer je vrijednost predmeta spora pobijane odluke po tuženiku iznad 200.000,00 kuna.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u odnosu na reviziju tuženika ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom tuženika i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji tuženika.

7. Predmet spora je zahtjev za popravljanje štete koju je tužitelj pretrpio kao vozač motocikla u mjestu Podvornica nailaskom na oštećenja na cesti i posljedično padom.

8. Polazeći od rezultata izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje, a što drugostupanjski sud prihvaća pravilnim, da su na kolniku postojale rupe dubine 5-7 cm, da je do prometne nesreće došlo tako da je tužitelj naletio na rupu, što je rezultiralo padom, ozljeđivanjem i oštećenjem opreme i motocikla, da se tužitelj motociklom u trenutku pada kretao brzinom od oko 49 km/h te da do nesreće ne bi došlo da na kolniku nije bilo spomenutih rupa koje su onemogućile siguran i nesmetan promet te predstavljale opasnost za sigurno odvijanje prometa, dakle da je zbog naleta na rupe na kolniku došlo do nastanka štetnog događaja i štete. Stoga kraj dokazane činjenice postojanja rupa na kolniku, uzrokom destabilizacije motocikla, i time krivnje tuženika za neodržavanje kolnika, da je tuženik taj koji je trebao dokazati suprotno, pa tako i da se u konkretnom slučaju nesreća dogodila isključivo radnjom oštećenika, što on nije.

9. Zbog pretrpljene štete, u konačnosti, tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s zateznim kamatama od 27. listopada 2017., naknada za pruženu tuđu pomoć te za uništenu odjeću, sa pripadajućim kamatama, dok je zahtjev za naknadu štete popravka motocikla odbijen, kao i dio zahtjeva za popravljanje neimovinske štete.

10.1. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se tuženik poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju dio tužbenog zahtjeva osnovan. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tuženika sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, što nije ovdje slučaj.

10.2. Pored toga drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode tuženika kao žalitelja od odlučnog značaja i o toj ocjeni dao razloge.

11. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio, sukladno odredbi čl. 356. ZPP.

12. U odnosu na reviziju tuženika za istaknuti je da on u bitnome preostalim navodima revizije u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu i njegovim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te ističe svoje stavove o toj ocijeni i svoje shvaćanju predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP), te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne ili materijalno pravne povrede.

13. Pritom odredbe na koje se nižestupanjski sudovi pozivaju u odnosu na odgovornost tuženika su odgovarajuće i pravilno su primijenjene.

14. Zbog iznijetih razloga nisu ostvareni revizijski razlozi iz revizije tuženika pa je reviziju tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

15. U odnosu na reviziju tužitelja drugostupanjski sud je zaključio da kraj utvrđene činjenice da tužitelj nije popravio motocikl i da ga je tako nepopravljenog prodao, da on nema pravo na naknadu štete u visini troškova popravaka. Vrijednost tog dijela zahtjeva tužitelja je 20.000,00 kuna. Tužitelj pobija i nedosuđeni iznos od 19.238,75 kuna te iznos od 1.120,00 kuna kao i sporedne zahtjeve vezane za tijek kamata na dosuđeni iznos glavnica. Time vrijednost pobijanog dijela po tom podnositelju revizije, nije iznad 200.000,00 kuna.

16. Stoga redovna revizije iz odredbe čl. 382. st.1. ZPP nije dopuštena u odnosu na tužitelja.

17. Isto tako nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, jer drugostupanjski sud pobijanu presudu nije donio na temelju ovlasti iz odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, već na temelju odredbe 368. st.1. ZPP (u potvrđujućem dijelu) te na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373. t. 3. ZPP (u preinačavajućem dijelu).

18. Predmetna revizija razmatrana je kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da je tužitelj naznačio pitanje vezano za dospijeće naknade štete – „u konkretnom slučaju da li podnošenjem odštetnog zahtjeva dospijeva naknada neimovinske štete čiji obujam proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije uz odštetni zahtjev.“

19. Tužitelj u reviziji tvrdi da je pravno shvaćanje u pobijanoj odluci u pogledu dospijeća neimovinske štete suprotno pravnom shvaćanju izraženom u Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 2016. broj Su-IV-155/16 te zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. svibnja 2016.

20. Odredba čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.) glasi: “Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.“.

21. U postupku je utvrđeno da se štetni događaj dogodio 12. lipnja 2010., da je izvan sudski odštetni zahtjev podnesen 7. prosinca 2010., a tužba 15. prosinca 2011., te da se stanje tužitelja stabiliziralo tek 27. listopada 2017. Drugostupanjski sud je polazišta da tužitelj nije dokazao je li se u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe moglo i u kojoj mjeri predvidjeti obim svih štetnih posljedica. Nadalje je pristupa da se neimovinska šteta promatra u svojoj ukupnosti, a ne po pojedinim kvalifikatornim okolnostima. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza čitanjem medicinske dokumentacije i medicinskim vještačenjem utvrđeno je da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo tek po dugotrajnoj terapiji i liječenju, da je određena odlučna, neurološka, obrada bila nakon podnošenja tužbe (2012. - zaostale vrtoglavice, kompletna obrada) da su medicinski pregledi učinjeni i po preporuci vještaka u ovom postupku (2012., ORL, oštećenje sluha), a što po inicijalnoj obradi nije zabilježeno ili nije ukazivalo na potrebu obrade ili liječenja, dakle kao novo dijagnosticirano.

22. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. svibnja 2016. zauzeto pravno shvaćanje da "'obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. ZOO dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga.''

23. Odredba čl. 382. st. 2. ZPP predviđa postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi i naznaku različite sudske prakse revizijskog suda od one iz pobijane odluke ili barem dva ili više drugostupanjska suda, a sve obzirom da bi tek tada revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu i time osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, s time što predviđa i da se u reviziji izlože i shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka koja bi trebalo ujednačavati jer su različita.

24. Kako je u ovom konkretnom predmetu s obzirom na okolnosti slučaja šteta koja je utvrđena tijekom trajanja postupka kod tužitelja, a koja je bila od utjecaja na ocjenu težine povrede prava osobnosti, nije nastala u trenutku ozljeđivanja, a niti je u vrijeme podnošenja imovinskog zahtjeva tuženiku i tužbe bila predvidiva, to pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse i ovog revizijskog suda.

25. Stoga se ne radi o pravnom pitanju čija se važnost ogleda u općem javnopravnom interesu i na koje se odnosi norma iz čl. 382. st. 2. ZPP jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svake konkretne procesne situacije, a kako je i izraženo u pravnom shvaćanju ovog suda na sjednici od 30. svibnja 2016.

26. Slijedom navedenog valjalo je podnesenu reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP (izjavljena kao redovna revizija) te na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP (izjavljenu kao izvanredna revizija).

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug