REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4955/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FF, Podravske Sesvete, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dinko Jakelić, odvjetnik u Đurđevcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Đurđevcu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6394/16- 2 od 12. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-536/15-9 od 16. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6394/16-2 od 12. ožujka 2019. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1.Općinski sud u Koprivnici presudom poslovni broj P-536/15-9 od 16. lipnja 2016. sudio je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FF koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],stekao pravo vlasništva na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to samo na čk. br. 2131/1/A oranica u Brodiću sa 1096 čhv, što je tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna trpjeti i dozvoliti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama briše dosadašnji upis prava vlasništva na imenu tuženika i upiše pravo vlasništva na ime tužitelja, +sve u roku od 15 dana.“

1.1.Odlukom o parničnim troškovima naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 3.500,00 kuna.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-6394/16-2 od 12. ožujka 2019. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu radi utvrđenja prava vlasništva stečenog dosjelošću, posjedovanjem nekretnine od strane više slijednika koji su, prema navodima u tužbi, stupili u posjed nekretnine na temelju pravnih poslova.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 70/19, dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 80/22, dalje; ZID ZPP/22), radi materijalnopravnog pitanja naznačenog u reviziji. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Viječe revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo njezinu dopuštenost imajući na umu da u ovom sporu protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u sporu ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 10.001,00 kuna), dakle nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenje redovne revizije po čl. 382. st. 1. ZPP, a nije riječ o presudi donesenoj u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi navedeni samo primjerice. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Revizija je u ovom slučaju dopuštena i osnovana.

10. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću i uknjižba. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer je to prethodno pitanje od kojeg ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 159. st. 3. i 4. te čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP).

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-tuženica RH je upisana kao samovlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to samo na čk. br. 2131/1/A oranica u Brodiću sa 1096 čhv;

-prema podacima Područnog ureda za katastar Općine Koprivnica Odjel za katastar Đurđevac od 28. listopada 2015. katastarske čestice čk, br. 2590/4 sa 1439 m2 i čk. br. 2950/5 sa 439 m2 su upisane u posjedovni list broj. 1865 k. o. [katastarska općina] istovjetne su nekretnini upisanoj na čk. br. 2131/1/A sa 1096 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je ranije bila upisana u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a vlasnica nekretnine je bila upisana GF na temelju kupoprodajnog ugovora od 7. svibnja 1900.,

- u zemljišnim knjigama je nakon vlasnice KF izvršeno više upisa promjena vlasnika na temelju pravnih poslova (pojedinačno navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude), tako da je kao posljednji vlasnik bio upisan ZF koji je prodao nekretninu Poljoprivrednoj zadruzi Ferdinandovac ugovorom od 9. rujna 1986., te je u zemljišnim knjigama upisano da je riječ o društvenom vlasništvu s pravom korištenja u korist zadruge, a 2009. se Republika Hrvatska upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu;

- u katastru je kao posjednik nakon 1986. godine bila upisana Poljoprivredna zadruga Ferdinandovac, a potom Republika Hrvatska od 2009.;

-Poljoprivredna zadruga je sklopila usmeni ugovor o zamjeni nekretnina s PF te je stjecatelj stupio u posjed nekretnine 1988. ili 1989., dakle prije 1991. godine;

- između prodavatelja PF i kupca FF sklopljen je dana 5. prosinca 2014. kupoprodajni ugovor o prodaji nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk. br. 2131/1/A, te je kupac stupio u posjed nekretnine.

12. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer su ocijenili da tužitelj nije putem instituta dosjelosti stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, zato što nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP).

12.1. U obrazloženju je posebno naglašeno da je Ugovorom o kupoprodaji od **.**.1986. ZF prodao nekretninu Poljoprivrednoj zadruzi Ferdinandovac, te je u zemljišnim knjigama od 3. ožujka 1987. u zemljišnim knjigama upisano da je riječ o društvenom vlasništvu s pravom korištenja u korist zadruge, a 2009. se Republika Hrvatska upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Raniji nositelj prava korištenja, Poljoprivredna zadruga Ferdinandovac, nije osporavala upis prijenosa prava vlasništva na RH.

12.2. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 34/91, dalje: ZPZ), koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991., na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska. Raniji nositelj prava korištenja, Poljoprivredna zadruga Ferdinandovac, nije osporavala upis prava vlasništva na RH. PF, koji je prije 1991. sa zadrugom sklopio usmeni ugovor o zamjeni nekretnina, stupio je u posjed predmetne nekretnine bez valjane pravne osnove (imao je samo usmeni ugovor), što je utjecalo na kvalitetu posjeda njega i kasnijeg kupca nekretnine, ovdje tužitelja FF.

13. U obrazloženju prvostupanjske presude, koje je prihvatio i drugostupanjski sud, navedeno je da prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP pravo vlasništva na temelju dosjelosti na nekretnini u vlasništvu RH stječe posjednik ako je njegov samostalni posjed trajao 40 godina, a to vrijeme nije isteklo prije 8. listopada 1991. godine, a u rok dosjelosti se ne računa vrijeme nakon 8. listopada 1991. na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu.

14. Tužitelj je revizijom osporilo pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude drugostupanjskog suda te je naznačio pravno pitanje koje glasi: „Imaju li posjednici i u suštini izvanknjižni vlasnici nekretnina (koji su uz sve karakteristike zakonitog i savjesnog posjedovanja u pravilu i u Uredima za katastar upisani kao izvanknjižni vlasnici posjednici) valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i ima li mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva kojim se traži deklatornom presudom utvrditi da su dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretnini upisanoj kao društveno vlasništvo (danas je titular prava vlasništva Republika Hrvatska), ako se u provedenom dokaznom postupku utvrdi da su oni do dana donošenja Odluke Ustavnog suda RH ( Odluka broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) bili u nesmetanom posjedu tih nekretnina u razdoblju od 40 godina, računajući pri tome i posjed njihovih prednika, ima li se stvarnopravni zahtjev tužitelja smatrati zahtjevom kao imovinom koja uživa predmet zaštite odredbom čl. 1. Protokola broj 1, sve to pod uvjetom da je do 17. studenog 1999. proteklo vrijeme koje je potrebno za dosijedanje, i da je posjed imao sve nužne karakteristike posjeda koje se traže za primjenu izvanredne dosjelosti (sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu-stvar u prometu, posjed određene kvalitete-bona fidei), i da su cijelo vrijeme imali miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju, a posjed je bio barem pošten?“

14.1. U reviziji je navedeno da je pitanje važno zato što o tom pitanju postoji praksa Europskog suda za ljudska prava u predmetima F protiv RH broj 37685/10 od 17. svibnja 2010., Trgo protiv RH broj 35298 od **.**.2004. i G protiv RH broj 22768/12 od 17. ožujka 2012., a pobijana presuda nije sukladna navedenoj praksi. Tužitelj drži da bi, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, trebalo promijeniti praksu Vrhovnog suda RH.

15. U odnosu na naznačeno pitanje Vrhovni sud RH je već zauzeo pravno shvaćanje u više odluka, primjerice:

1).u rješenju poslovni broj Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019.: „Iako u obrazloženju presude sud nije naveo propise koji su vrijedili prije 8. listopada 1991., iz presude je jasno da je suđeno u skladu sa zakonodavstvom bivše SFRJ, a posebno s odredbom čl. 29. i 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji su branili stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. U ovom slučaju valja poći od toga da je člankom 3. Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 od 8. listopada 1991.) stavljen izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

Dana 17. studenog 1999., Ustavni sud je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenog 1999., "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba se izjasnio Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, a na koje odluke se pozvao i revident u svojoj reviziji.

U tim presudama je zauzeto pravno shvaćanje: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je po od dnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

Stoga je ovaj sud glede pitanja "Treba li u rok dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991. u slučaju kada i prije toga dana tada traje zakonit, pošten i istinit posjed u korist prednika tužitelja i tužitelja?" zauzeo pravno shvaćanje:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." 2) u rješenju poslovni broj Rev-1695/2017-2 od 15. rujna 2020.:

„Naime prema pravnom shvaćanju ovoga suda kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona (tako u Rev-2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019. i dr.).“

16. Pobijana drugostupanjska presuda se temelji na pravnom shvaćanju koje nije u skladu s navedenim shvaćanjem revizijskog suda.

17. Drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije ispitao sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer je dosjelost računao tek od 8. listopada 1991., pri čemu je kao jedinu važnu okolnost uzeo to što između zadruge i PF nije postojao pisani ugovor o zamjeni nekretnina, što bi zapravo značilo da posjed nije zakonit. Ta činjenica sama po sebi ne znači da posjed nije bo barem pošten, što sud nije posebno obrazložio, niti je cijenio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do dana 8. listopada 1991 .

18. Stoga je valjalo po čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju te ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil