REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1279/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Josip Ćorluka i Gabrijela Ćorluka, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Vinkovcima, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž R-8/18-3 od 15. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-234/17-19 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 14. ožujka 2014. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad na poslove radnog mjesta "Operater I, Divizija mreža" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta prema njezinoj stručnoj spremi, bruto plaći i mjestu rada tužiteljice, kao i zahtjev tužiteljice na naknadu troškova postupka.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Neosnovana je tvrdnja tužiteljice da je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 375. ZPP time što drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode nego se pozvao na obrazloženje prvostupanjske presude.
7.1. Prema odredbi članka 375. stavak 1. ZPP u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
7.2. Međutim iznimno, prema odredbi članka 375. stavak 5. ZPP ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.
7.3. Drugostupanjski sud je u ovom slučaju postupio po odredbi članka 375. stavak 1. i 5. ZPP, na način da je našao neosnovanim žalbene navode tužiteljice o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, te prihvatio utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu i zaključio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
7.4. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 375. ZPP.
8. Tužiteljica u reviziji iznosi niz činjeničnih navoda kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvi činjenični navodi tužiteljice izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i zahtjev tužiteljice da se vrati na poslove radnog mjesta „Operater I, Divizija mreža“ ili drugo odgovarajuće radno mjesto.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tuženik 14. ožujka 2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu za tužiteljicu,
- da je tužiteljica u vrijeme donošenja Odluke o otkazu radila kod tuženika na poslovima „Operater I, Divizija mreža“ u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a prema sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 12. studenoga 2009.,
- da je tuženik proveo savjetovanje s Glavnim radničkim vijećem, da se Glavno radničko vijeće koje djeluje kod tuženika očitovalo na prijedlog Programa, da se Radničko vijeće protivilo Programu zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013., ali da nije iznijelo niti jedan konkretan razlog protivljenja u odnosu na konkretnog radnika,
- da su u Programu zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013. utvrđeni razlozi za utvrđivanje viška radnika i da isti predstavljaju gospodarske i organizacijske razloge koji su detaljno obrazloženi,
- da su u Programu zbrinjavanja viška radnika jasno navedeni kriteriji putem kojih su radnici bodovani (starost, ukupno trajanje radnog odnosa, obveze uzdržavanja, invalidnost, učinkovitost, stručnost i kvaliteta obavljanog rada te status branitelja Domovinskog rata) te broj bodova koji se po svakom od navedenih kriterija može ostvariti, a sastavni dio tog programa je i lista radnika koji su utvrđeni kao višak, s tim da su na toj listi za svakog radnika ponaosob naznačeni parametri o kojima ovisi bodovanje,
- da su u Programu zbrinjavanja viška radnika detaljno elaborirani gospodarski uvjeti u kojima tuženik posluje, dok su dodatno u odnosu na svako pojedino radno mjesto pojašnjeni i organizacijski te tehnološki razlozi koji su doveli do nastanka viška radnika,
- da postoji potreba smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice – Operater I, Divizija mreža, Vukovarsko-srijemske županije – te da na području Vukovarsko-srijemske županije u Diviziji mreža postoji potreba za ukupno 3 operatera,
- da je poslodavac kao kriterij za utvrđivanje međusobno usporedivih radnika uzeo u obzir mjesto rada, na način da su međusobno usporedivi biti oni radnici koji imaju ugovor o radu sklopljen za isto mjesto rada, odnosno područje županije u kojoj obavljaju rad,
- da nije postojalo konkretno slobodno radno mjesto za koje je tužiteljica zadovoljavala uvjete.
11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da Program zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013. nije u protivnosti s odredbama članka 120., 121. i 149. stavak 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR), te da tužiteljica nije dokazala da bi ona prema kriterijima propisanim u članku 107. stavak 3. ZR, ali i prema dodatnim kriterijima imala kakvu prednost pred radnicima koji su ostali na radu. U vezi mogućnosti zbrinjavanja radnika koji su višak, sudovi su zaključili da je poslodavac isto detaljno obrazložio u Programu od 31. prosinca 2013. i da je obradio sve elemente propisane odredbom članka 121. stavak 2. točka 1. -5. ZR, odnosno da je postupio u skladu s odredbom članka 107. stavak 2. i 4. ZR. Nadalje, sudovi su zaključili da u okolnostima kada poslodavac ne može zaposliti radnika na drugim poslovima, poslovno uvjetovani otkaz (članak 107. stavak 2. ZR) je dopušten, jer nije postojalo slobodno i odgovarajuće radno mjesto na kojem je tuženik, tužiteljicu mogao zaposliti. Stoga su nižestupanjski sudovi zaključili da je predmetna Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu dopuštena (članak 107. stavak 1. ZR), jer je tuženik u smislu odredbe članka 131. stavak 3. ZR dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen.
12. Tužiteljica ustraje u tvrdnjama da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu navodi da prije donošenja osporavane Odluke tuženik nije proveo zakonit postupak savjetovanja, kao i da joj je trebao ponuditi drugo radno mjesto budući da je mogla raditi na niz drugih poslova odnosno radnih mjesta.
13. Prema odredbi članka 131. stavak 1. ZR u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (članak 131. stavak 3. ZR).
14. Prema odredbi članka 107. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
15. Nadalje, odredbama članka 107. stavak 2.-4. ZR propisano je:
„Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.
Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.“
16. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaj odredbi članka 107. stavak 1. točka 1. i stavak 2. i 4. ZR u svezi članka 131. stavak 3. ZR, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, jer je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, odnosno dokazao je ispunjenje kumulativnih uvjeta – da je zbog gospodarskih razloga uvjetovanih organizacijskim promjenama kod tuženika prestala potreba za obavljanjem rada tužiteljice kod tuženika, kao i da tužiteljica nije dokazala postojanje okolnosti koje bi je dovele u povoljniji položaj u odnosu na radnike za čijim radom nije trajno prestala potreba – slijedom čega je i predmetni poslovno uvjetovani Otkaz ugovora o radu dopušten.
17. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 107. stavak 1. točka 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da (kao u ovome slučaju) smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta - i da poslove tih (ukinutih) radnih mjesta objedini i njihovo obavljanje preuzme drugi već zaposleni radnik, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima (u tom smislu i ovaj sud Rev 4927/2019-2 od 6. prosinca 2022., Rev 1621/2019-2 od 4. listopada 2022. i dr.).
18. U ovome predmetu, a polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, utvrđene okolnosti opravdavaju shvaćanje tuženika (na koje se pozvao i u osporenoj Odluci o otkazu, a ispravnost kojeg shvaćanja ničim određenim tužiteljica nije dovela u sumnju) da je korištenjem navedenog autonomnog prava otkazao Ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom - i to upravo u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede, te da je u smislu odredbe članka 131. stavak 3. ZR dokazao da je u postojećim složenim uvjetima u gospodarstvu imao opravdani razlog za redoviti poslovno uvjetovani otkaz.
19. Prema shvaćanju ovog suda, u okolnostima kada poslodavac nema drugih odgovarajućih poslova, pa ne može ponuditi radniku niti sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, ovlašten je otkazati ugovor o radu ako su (kao u konkretnom slučaju) ispunjene sve ostale pretpostavke za dopušten redoviti otkaz ugovora o radu.
20. U odnosu na revizijske navode tužiteljice o nekim drugim poslovima na kojima je se mogla zaposliti, valja istaknuti da je u odnosu na te tvrdnje (glede čega je teret dokaza na tužiteljici), tijekom postupka izostalo iznošenje konkretnih činjenica i predlaganje odgovarajućih dokaza, stoga su ti razlozi bez utjecaja na zakonitost otkaza, to tim više jer je u postupku utvrđeno da kod tuženika u pravno relevantno vrijeme nije bilo slobodnog radnog mjesta.
21. Stoga je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
