REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4239/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S., OIB …, iz S., zastupane po punomoćnicima I. R. i V. G. K., odvjetnicima u S., protiv tuženika S. B., OIB …, iz S., zastupanog po punomoćnicima V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu u S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1561/2019-6 od 8. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6243/17 od 20. srpnja 2018., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1561/2019-6 od 8. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6243/17 od 20. srpnja 2018.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nije važno za odluku u ovom sporu pa tako niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Postavljajući pitanje „može li sud činjenicu za utvrđenje koje je nužno potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže utvrditi bez takvog stručnog znanja a samo na temelju iskaza stranaka i svjedoka te poklanjanjem vjere jednom od njih“ podnositelj zapravo polazi od drukčijeg činjeničnog utvrđenja od onog što su tijekom postupka utvrdili sudovi. Naime, sudovi nisu donijeli odluku isključivo na temelju poklanjanja vjere jednom od svjedoka, kako to smatra tuženik, već su odluku donijeli na temelju odredbe čl. 8. ZPP, što je vidljivo iz sadržaja odluka, obzirom su pri ocjeni sposobnosti za rasuđivanje pokojne V. B. (majke stranaka) sudovi cijenili iskaze svih saslušanih svjedoka i stranaka te sve okolnosti konkretnog slučaja (nedostatak dijela zdravstvenog kartona majke stranaka V. B. na temelju kojeg bi se moglo utvrditi kada i kakvi psihički problemi su nastupili kod pokojne, tuženikovo onemogućavanje kontakata majke s ostatkom rodbine te s tužiteljicom, lišenje poslovne sposobnosti pokojne odlukom suda od 13. lipnja 2012.). Slijedom navedenog, postavljeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu.
3. Stoga u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tuženika pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
