REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4266/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik mr. Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, Listopadska 2, koga zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-289/2022-2 od 23. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-294/2021-6 od 21. prosinca 2021., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-289/2022-2 od 23. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-294/2021-6 od 21. prosinca 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio tri pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Obrazlažući važnost postavljenih pitanja u smislu odredaba čl. 385.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlagatelj navodi da pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse revizijskog suda te se poziva na veći broj odluka revizijskog suda.
3. Tužiteljica je u odgovoru na prijedlog predložila tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti te je zatražila naknadu troška odgovora na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog nedopušten.
5. U ovoj pravnoj stvari tužiteljici je, kao nasljednici pok. JI, dosuđena dospjela renta po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od dana umirovljenja sada pok. oštećenika do njegove smrti. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva s osnove izgubljene zarade prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je zdravstveno stanje prednika tužiteljice bilo takvo da se isti nije mogao zaposliti na kojem drugom radnom mjestu kod ranijeg poslodavca gdje je radio kao NKV radnik na poslovima komunalnog i glomaznog otpada, niti na nekom drugom radnom mjestu, a drugostupanjski sud nadalje zaključuje da sveobuhvatna ocjena svih okolnosti konkretnog slučaja isključuje realnost očekivanja da se sada pok. JI s preostalom radnom sposobnošću mogao zaposliti.
6. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije prvim pitanjem problematizira pravo na naknadu štete s osnove izgubljene zarade kao razlike između plaće i mirovine, kod profesionalne nesposobnosti za rad, a da pri tom nije utvrđena opća nesposobnost za rad, „neovisno o eventualno preostaloj radnoj sposobnosti prednika tužiteljice“. Imajući u vidu razloge i utvrđenja na kojima se temelje nižestupanjske presude, za zaključiti je da o odgovoru na prvo naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.
7. Postavljajući drugo pitanje tuženik polazi od niza pretpostavki na kojima se ne temelji pobijana drugostupanjska presuda te utvrđenja da je prednik tužiteljice mogao raditi na drugim poslovima, a koje utvrđenje ne proizlazi iz obrazloženja nižestupanjskih presuda. Stoga, ni o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, pa isto nije važno ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. I trećim pitanjem tuženik problematizira pravo na naknadu štete s osnove izgubljene zarade polazeći od pretpostavke da je prednik tužiteljice mogao s preostalom radnom sposobnošću raditi na drugim poslovima te s tim u vezi ukazuje da je u postupku utvrđeno da je oštećenik (prednik tužiteljice) s poslodavcem sklopio sporazum o raskidu ugovora o radu na vlastiti prijedlog. Ni to pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, pa stoga ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer nije utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju. Osim toga, odluka na koju predlagatelj ukazuje (Revr-208/05 od 2. studenoga 2005.), a vezano za utvrđenje o sporazumnom prestanku radnog odnosa, nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
9. Budući da, slijedom svega iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
10. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a).
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
